Skripta 80

FFZG protiv suradnje?

Mnogo je zadnjih dana izrečeno o suradnji i integraciji: što je suradnja, što integracija, a što ti pojmovi nisu? Zabrinjavajuća je količina logičnih nedosljednosti i pogrešaka u pokušaju Uprave da obrani nametanje Ugovora o suradnji u izvođenju dvopredmetne nastave sa Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Nazivati izvedbu zajedničke dvopredmetne nastave u ovom obliku običnom suradnjom i tako je opravdavati znači zavaravanje samoga sebe, kao što bi i mačku nazivati psom bilo zavaravanje, ma koliko uporno pokušavali. Kada su studenti i nastavnici počeli ukazivati na niz nepravilnosti u nacrtu ugovora na svim razinama, od načina provedbe do krajnjih konsekvenci (vidi Skripta 78.), Uprava na to odgovara koristeći argumentaciju koja se može opisati jedino kao loša: riječima i sintagmama koje izazivaju emotivne reakcije (npr. „protiv suradnje“) umjesto stvarnih dokaza i činjenica pokušavaju vlastite studente prikazati kao diskriminatorne i neprogresivne, pritom potpuno ignorirajući stvarno stanje stvari bez imalo truda da svoje tvrdnje potkrijepe, a inzistirajući na razlici između suradnje i integracije fokus sa ključnih problema želi se prebaciti na jeftino semantičko nijansiranje.

Uprava je posljednjih tjedana mnogo puta apelirala na odmicanje od politike i političkog kada je riječ o ovoj suradnji, što je potpuno licemjerno s obzirom na to da se cijeli njihov diskurs svodi na najniži od svih oblika politike – demagogiju.

Filozofski fakultet ne samo da se ne protivi suradnji nego i surađuje s nizom fakulteta unutar Zagrebačkog sveučilišta, poput PMF-a, ADU, ALU. Kako to da se sada, na privid iz vedra neba, studenti i profesori, na kraju krajeva, plenum buni protiv ove suradnje? Iz više razloga, prvi od kojih moraju biti oni materijalni. Činjenica jest da se potpisivanjem ovog ugovora studenti KBF-a dovode u povlašteni položaj na tržištu rada naspram studenata FF-a, što se više ne boje istaknuti ni naš dekan, niti Hrvatska biskupska konferencija, a na što studenti i profesori ukazuju od samog početka priče. Nadalje, veliku bojazan izaziva temeljni dokument po kojemu KBF funkcionira, odnosno njegov Statut, u kojemu između ostalog piše da sadržaj kolegija koje slušaju studenti tog fakulteta mora odobriti Sveta Stolica, čime se – ako se ugovor o suradnji potpiše i prema kojemu će ti isti studenti u sklopu svojeg drugog studija ne samo moći vlastitim izborom, nego biti primorani slušati kolegije na Filozofskom fakultetu – otvara prostor za cenzuru onih sadržaja na FF-u koji nisu u skladu s katoličkim naukom. Možemo biti naivni i nadati se da će taj potencijal ostati neispunjen, ali onog trena kad se spustimo na zemlju postaje nam jasno da se takav prostor ne smije niti otvoriti, da je sama opcija takvog raspleta dovoljna za uzbunu. Nedopustivo je prihvatiti pa i najmanju mogućnost gušenja kritičke misli, koje je ionako premalo, kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu, stoga mi kao sadašnji studenti imamo obavezu organizirano, civilizirano, ali odlučno suprotstaviti se svakom pokušaju istoga u apstraktnom i Ugovoru o suradnji u izvedbi zajedničkih dvopredmetnih studijskih programa u trenutnom konkretnom stanju.

KBF je statutom uređen na iznimno diskriminatoran način: studenti prilikom pristupanja razredbenom postupku moraju priložiti krsni list i preporuku župnika, pa iako je uz molbu moguće upisati taj fakultet mimo propisanih uvjeta, to ne umanjuje činjenicu da u stvarnosti KBF mogu upisati samo oni koji jesu članovi RKC i oni kojima Crkva dopusti upis, uostalom čak i kada bi se takva praksa pri upisu ukinula, jedini koji bi mogli znanja i vještine stečene na studiju religijske pedagogije i katehetike pretvoriti u zaposlenje jesu oni kojima Crkva odobri kanonski mandat, dakle isključivo katolici. FF ako potpiše ugovor o suradnji u izvedbi dvopredmetnih studija indirektno prihvaća diskriminaciju i umjesto da joj se suprotstavlja i tako odbacuje svoju progresivnu ulogu u društvu.

Bitno je osvijestiti među studentima dužnost da nesebično gledaju u budućnost i osim svojih izravnih i materijalnih interesa spoznaju da ovakav ugovor ide na štetu ne samo njima, nego i svima onima koji će naši kolege tek postati.

L.B.