Skripta 80

U Skripti br. 80 koja je izašla 19. travnja 2016. možete pročitati „Odgovor Plenuma na izjavu Uprave za javnost i medije“, tekst „Analiza dosadašnjeg rada Uprave iliti ima li kraja ovakvom načinu funkcioniranja FFZG-a?“ , članak Igora Lasića „Tko s Crkvom tikve sadi“, tekst „FFZG protiv suradnje?“ koji možete pročitati u nastavku i poziv na 205. plenum FFZG-a koji će se održati 20. travnja 2016. godine. Skriptu možete skinuti ovdje (arhiva).

Foto: MB
Foto: MB

FFZG protiv suradnje?

Mnogo je zadnjih dana izrečeno o suradnji i integraciji: što je suradnja, što integracija, a što ti pojmovi nisu? Zabrinjavajuća je količina logičnih nedosljednosti i pogrešaka u pokušaju Uprave da obrani nametanje Ugovora o suradnji u izvođenju dvopredmetne nastave sa Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Nazivati izvedbu zajedničke dvopredmetne nastave u ovom obliku običnom suradnjom i tako je opravdavati znači zavaravanje samoga sebe, kao što bi i mačku nazivati psom bilo zavaravanje, ma koliko uporno pokušavali. Kada su studenti i nastavnici počeli ukazivati na niz nepravilnosti u nacrtu ugovora na svim razinama, od načina provedbe do krajnjih konsekvenci (vidi Skripta 78.), Uprava na to odgovara koristeći argumentaciju koja se može opisati jedino kao loša: riječima i sintagmama koje izazivaju emotivne reakcije (npr. „protiv suradnje“) umjesto stvarnih dokaza i činjenica pokušavaju vlastite studente prikazati kao diskriminatorne i neprogresivne, pritom potpuno ignorirajući stvarno stanje stvari bez imalo truda da svoje tvrdnje potkrijepe, a inzistirajući na razlici između suradnje i integracije fokus sa ključnih problema želi se prebaciti na jeftino semantičko nijansiranje.

Uprava je posljednjih tjedana mnogo puta apelirala na odmicanje od politike i političkog kada je riječ o ovoj suradnji, što je potpuno licemjerno s obzirom na to da se cijeli njihov diskurs svodi na najniži od svih oblika politike – demagogiju.

Filozofski fakultet ne samo da se ne protivi suradnji nego i surađuje s nizom fakulteta unutar Zagrebačkog sveučilišta, poput PMF-a, ADU, ALU. Kako to da se sada, na privid iz vedra neba, studenti i profesori, na kraju krajeva, plenum buni protiv ove suradnje? Iz više razloga, prvi od kojih moraju biti oni materijalni. Činjenica jest da se potpisivanjem ovog ugovora studenti KBF-a dovode u povlašteni položaj na tržištu rada naspram studenata FF-a, što se više ne boje istaknuti ni naš dekan, niti Hrvatska biskupska konferencija, a na što studenti i profesori ukazuju od samog početka priče. Nadalje, veliku bojazan izaziva temeljni dokument po kojemu KBF funkcionira, odnosno njegov Statut, u kojemu između ostalog piše da sadržaj kolegija koje slušaju studenti tog fakulteta mora odobriti Sveta Stolica, čime se – ako se ugovor o suradnji potpiše i prema kojemu će ti isti studenti u sklopu svojeg drugog studija ne samo moći vlastitim izborom, nego biti primorani slušati kolegije na Filozofskom fakultetu – otvara prostor za cenzuru onih sadržaja na FF-u koji nisu u skladu s katoličkim naukom. Možemo biti naivni i nadati se da će taj potencijal ostati neispunjen, ali onog trena kad se spustimo na zemlju postaje nam jasno da se takav prostor ne smije niti otvoriti, da je sama opcija takvog raspleta dovoljna za uzbunu. Nedopustivo je prihvatiti pa i najmanju mogućnost gušenja kritičke misli, koje je ionako premalo, kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu, stoga mi kao sadašnji studenti imamo obavezu organizirano, civilizirano, ali odlučno suprotstaviti se svakom pokušaju istoga u apstraktnom i Ugovoru o suradnji u izvedbi zajedničkih dvopredmetnih studijskih programa u trenutnom konkretnom stanju.

KBF je statutom uređen na iznimno diskriminatoran način: studenti prilikom pristupanja razredbenom postupku moraju priložiti krsni list i preporuku župnika, pa iako je uz molbu moguće upisati taj fakultet mimo propisanih uvjeta, to ne umanjuje činjenicu da u stvarnosti KBF mogu upisati samo oni koji jesu članovi RKC i oni kojima Crkva dopusti upis, uostalom čak i kada bi se takva praksa pri upisu ukinula, jedini koji bi mogli znanja i vještine stečene na studiju religijske pedagogije i katehetike pretvoriti u zaposlenje jesu oni kojima Crkva odobri kanonski mandat, dakle isključivo katolici. FF ako potpiše ugovor o suradnji u izvedbi dvopredmetnih studija indirektno prihvaća diskriminaciju i umjesto da joj se suprotstavlja i tako odbacuje svoju progresivnu ulogu u društvu.

Bitno je osvijestiti među studentima dužnost da nesebično gledaju u budućnost i osim svojih izravnih i materijalnih interesa spoznaju da ovakav ugovor ide na štetu ne samo njima, nego i svima onima koji će naši kolege tek postati.

L.B.

Vezani članci

  • 30. srpnja 2017. Istok Hrvatske, septembar, 2015 (foto: LM; obrada: PB) Izbjeglice i dalje prkose beznađu „balkanske rute“ Od osnutka takozvane Islamske Države prošlo je već više od desetljeća, no posljedice nastanka ove zločinačke tvorevine tvrđavi Europi postale su vidljive tek 2015. godine, kada je Viktor Orbán, ultrakonzervativni predsjednik mađarske vlade, zatvorio granice države za izbjeglice iz ratom pogođene Sirije, Iraka i Afganistana, kao i za migrante iz velikog broja azijskih i afričkih zemalja. Ni nakon dvije godine izbjeglicama se ne pružaju alternative mogućem utapljanju na Sredozemlju ili beskrajnom čamljenju u nekome od istočnoeuropskih detencijskih centara, izbjegličkih kampova itsl. Donosimo prijevod teksta u kojem Tajana Tadić, volonterka Are You Syrious?, sagledava trenutnu situaciju i utjecaj hrvatskog pravnog sustava na istu.
  • 16. srpnja 2017. „Privatno vlasništvo“, ispred crkve Sv. Katarine u Kuldīgi, Latvija. (foto: Laima Gūtmane; izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Komplementarnost u borbi za sekularnu državu S historičarkom i sociologinjom Mirom Bogdanović, autoricom nedavno objavljene knjige „Elitistički pasijans – Povijesni revizionizam Latinke Perović“, razgovarali smo o liberalizmu kao političkom projektu, njegovim povijesnim fazama, različitim strujama i odnosu prema demokraciji te razilaženju sa socijalističkim projektom koje je najočiglednije u različitom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se pojača zajednički front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam baštine iz prosvjetiteljstva, Bogdanović podsjeća da borba za jednakost sviju u jednadžbu mora uključiti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
  • 10. srpnja 2017. Fotografska retrospektiva borbe za potpuno javno financirano visoko obrazovanje izložena je u sklopu „Festivala prvih“, održanog tijekom studentskog preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom u proljeće 2009. godine (foto: MR; izvor) Studentski aktivizam nije dovoljan Potaknut člankom Amber A’Lee Frost „All Worked Up and Nowhere to Go“, dopisnik Jacobina Freddie deBoer komentira preveliko ulaganje nade u potencijale studentskog organizaranja, potaknuto činjenicom da se akademski prostor u SAD-u doživljava kao jedno od mjesta na kojem ljevica ima neki značaj i moć. DeBoer izlaže 8 empirijskih tvrdnji zbog kojih smatra da je studentski aktivizam, iako bitan i potreban, ipak precijenjen u kontekstu lijevog organiziranja te zagovara radničko organiziranje kao ono koje ima stvarne antikapitalističke potencijale.
  • 20. lipnja 2017. Ana Brnabić na sastanku Nacionalne Alijanse za Lokalni Ekonomski Razvoj, 28. srpnja 2016. (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto i prilagođeno prema Creative Commons licenci). Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
  • 14. lipnja 2017. Potonula crkva, Rosa Luxemburg Platz, Berlin, 2017., autori: NOVOFLOT (foto: AG) Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 8. lipnja 2017. „European Union, Brand New Headquarters“ (izvor: Peter Kurdulija @ Flickr prema Creative Commons licenci). Zašto sam potpisao „10 prijedloga“ Deset prijedloga za borbu protiv Europske unije“ nije potpisala niti jedna politička stranka, organizacija civilnog društva ili bilo koje drugo tijelo s prostora bivše Jugoslavije. U osobno ime potpisali su ga filozofkinja Tijana Okić iz BiH, Maja Breznik, istraživačica iz Slovenije, Rastko Močnik, sociolog i sveučilišni profesor iz Slovenije i Andreja Živković, istraživač iz Srbije koji nam je u kratkom tekstu ocrtao svoje viđenje političkih dimenzija trenutnih previranja u Europi i razloge za potpisivanje manifesta s kojim se ne slaže u potpunosti, ali koji razumije kao „tranzicijski program ujedinjenog fronta“, čija je svrha da razotkrije „političke kontradikcije između stvarnih potreba radnih ljudi i zahtjeva progresivnih snaga te nesposobnosti sistema Europske unije da u obliku kako je trenutno konstituiran ispuni takve potrebe i zahtjeve“.
  • 1. lipnja 2017. Osijek - Essegg 1905., naklada R. Bačić. Gornjegradsko šetalište - Oberstädter Park. (izvor: Vladimir Tkalčić @ Flickr prema Creative Commons licenci). Diskretni šarm revizije Povodom osječkog predstavljanja makedonskog prijevoda romana Unterstadt i drugog kruga lokalnih izbora u kojima sudjeluje i njegova autorica Ivana Šojat kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice za gradonačelnicu Osijeka, donosimo analizu političke dimenzije Šojatina književnog teksta koji se skladno uklopio u postsocijalističke prozne trendove na ovim prostorima, barem na dva načina: kriminaliziranjem Narodnooslobodilačke borbe u skladu s teorijom o dvama totalitarizmima te viktimizacijom kapitalista izvlaštenih nakon pobjede socijalističke revolucije u Jugoslaviji.
  • 13. svibnja 2017. „LEBANON HANOVER III“ (izvor: Rowena Waack @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci.) Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 13. svibnja 2017. "Narodni junak", grafit o Jeremyju Corbynu u Camdenu u Londonu (izvor: duncan c prema Creative Commons licenci). Budućnost ljevice u Europi Autor predviđa da će pozicije lijevog centra sve više slabjeti, odnosno da već sada nemaju budućnost, čime se otvara prostor za radikalne proeuropske lijeve opcije. No s obzirom na njihove unutarnje razjedinjenosti i antagonizme, istovremeno postavlja pitanje hoće li takva ljevica imati kapaciteta natjecati se s emotivnom snagom nacionalističke desnice. James K. Galbraith, postkejnzijanski je ekonomist koji će u Zagrebu održati nekoliko predavanja od kojih je prvo 14. svibnja 2017. na otvorenju Konferencije 10. Subversive Festivala s Costasom Lapavitsasom, na temu društveno-ekonomske krize Grčke. U narednim će danima na Festivalu i na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu otvoriti i teme političke ekonomije globalizacije te razvoja nejednakosti.