Skripta 82

U Skripti br. 82 koja je izašla 11. svibnja 2016. možete pročitati Izjavu Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu za javnost i medije od 28. travnja, tekst "Lako je tuđim u koprive, kad smiješi ti se penzija i vesele ti se unuci" te tekst "Zreo za penziju" koji donosimo u nastavku. Skriptu možete skinuti ovdje (arhiva).

Na panelu 9. Subversive festivala "Perspektive borbe: Od plenuma na fakultetima do plenuma na radnim mjestima" raspravljalo se o nužnosti povezivanja studenata i radništva.
Na panelu 9. Subversive festivala "Perspektive borbe: Od plenuma na fakultetima do plenuma na radnim mjestima" raspravljalo se o nužnosti povezivanja studenata i radništva.

Zreo za penziju


Dekan zagrebačkog Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić rođen je 20.10.1945. godine što znači da je na samom početku ove akademske godine (2015/16) navršio 70 godina. U zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2004. godine, što bi značilo da po oba navedena kriterija mora ići u mirovinu krajem ove akademske godine, odnosno 1.10.2016. jer početkom nove akademske godine navršava već 71. godinu života, odnosno ulazi u 72. godinu…

Unazad nekoliko mjeseci mediji su javnosti predočili brojne informacije povodom netransparentnog i nasilnog nametanja Filozofskom fakultetu ugovora o izvođenju zajedničkih dvopredmetnih studija s Katoličko bogoslovnim fakultetom. Nametanje tog za Filozofski fakultet, njegove zaposlenike, studente, ali i cijeli obrazovni sustav Hrvatske, štetnog ugovora, provodi se već više od dvije godine. Glavni operativci netransparentnog pritiska na Filozofski fakultet da prihvati ugovor koji mu donosi samo štetu bez ikakvih naznaka dobrobiti je autoritarni dvojac u liku i djelu rektora Damira Borasa koji to provodi “mekom silom” i dekana Filozofskog fakulteta Vlatka Previšića koji to provodi grubom silom na terenu. Prije nego što pređem na neke nove zanimljive detalje ovih zakulisnih igara nije loše u kratkim crtama podsjetiti na kronologiju događanja.

Dana 15. travnja 2014. tadašnji dekan Filozofskog fakulteta Boras izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Izabran je s 35 glasova koliko točno iznosi natpolovična većina tadašnjeg sastava Senata od 69 članova što ukazuje da je lov na svaki glas bio presudan. Već 12.listopada 2014., još uvijek na funkciji dekana, potpisuje ugovor s Katoličkim bogoslovnim fakultetom (KBF) kojeg s njihove strane potpisuje dekan Tonči Matulić.

Vlatko Previšić, jahač na preduge staze


Na upražnjeno mjesto dekana Filozofskog fakulteta kandidacijski postupak prošla su dva profesora. Tadašnji prodekan Mateo Žagar koji je pokazivao znakove neslaganja s vođenjem Fakulteta prema Borasovim zamislima i Vlatko Previšić koji je imao potporu, tada već rektora Borasa. Prvi krug izbora prošao je tako da ni jedan od kandidata nije dobio natpolovičnu većinu glasova članova Fakultetskog vijeća, pa je u drugi krug, prema pravilima Statuta išao samo prof. Mateo Žagar koji je dobio veći broj glasova, međutim “nepodobni” kandidat ni tada nije dobio dovoljan broj glasova za izbor, pa se cijela procedura izbora morala ponoviti od početka. U ponovljenom kandidacijskom postupku, Mateo Žagar se časno povukao jer nije dobio povjerenje Vijeća, a potencijalnim novim kandidatima je s raznih strana sugerirano da njihova prijava nema smisla te se prof. Vlatko Previšić pojavio kao jedini kandidat i na novom glasanju, od Vijeća iscrpljenog višemjesečnom procedurom, iscijedio dovoljan broj glasova za izbor.

Nakon preuzimanja dužnosti dekana, autoritarnim načinom upravljanja nametao je svoja rješenja bez mogućnosti rasprave o tome da li su ta rješenja doista u suglasju s interesima Fakulteta. Na takav autoritaran, a uz to i vrlo netransparentan način pokušalo se Fakultetu nametnuti i potpisivanje ugovora s KBF-om.

Kada su zaposlenici i studenti shvatili što im se pokušava podvaliti došlo je do organiziranog masovnog otpora, da bi sve eskaliralo nakon dekanovog pokušaja protustatutarne suspenzije prodekanice Branke Galić zbog njezinog javnog protivljenja sklapanju tog ugovora. Nakon što je uvidio da njegova samovolja i zastrašivanje više ne prolaze bez otpora i sve glasnijih zahtjeva za poštivanje zakonskih procedura, bio je prisiljen pokrenuti proceduru razrješenja koju jedino može provesti Fakultetsko vijeće.

Da bi povećao izglede za prihvaćanje njegov neargumentiranog prijedloga, na sastanku pročelnika odsjeka koji je sazvao par dana prije redovne sjednice Vijeća, pokušao je nametnuti stav da na Vijeću o toj točki neće biti rasprave nego samo glasanje i to javno. Međutim na sjednici Fakultetskog vijeća koje se održalo 21.04.2016. brojni članovi Vijeća su se usprotivili takvom stavu i tražili raspravu o točki smjene prodekanice. Kada je uvidio da stvari tijekom rasprave ne teku prema njegovim željama, dekan je počeo s, blago rečeno, neprimjerenom komunikacijom na što su članovi Vijeća spontano počeli ustajati i napuštati sjednicu, nakon čega je u dvorani ostalo nedovoljno ljudi za donošenje bilo kakve odluke. Shvativši da nema kvorum dekan je za članovima Vijeća koji su odlazili počeo vikati da on prekida sjednicu. Nastavak sjednice zakazao je za ponedjeljak 25.04.2016. s tim da je samovoljno maknuo spornu točku iz dnevnog reda koje je izglasalo Vijeće.

Takvoj samovolji članovi Vijeća su se ponovo usprotivili pa je točka u kojoj se trebalo glasati o prihvaćanju ostavke koju je dala jedna od prodekanica, prihvaćanju prijedloga dekana za smjenu prodekanice Galić i izboru novog(novih) prodekana, ipak vraćena na dnevni red uz traženje da se glasa tajno. Razrješenje prodekanice koja je dala ostavku je prihvaćeno, međutim prijedlog dekana za smjenu druge prodekanice nije dobio ni blizu potrebne natpolovične većine ukupnog broja članova Vijeća. Nakon pročitanih rezultata glasanja, koji očigledno dovode u pitanje i povjerenje Vijeća u samog dekana, Previšić ponovo samovoljno prekida sjednicu iako točka nije bila u potpunosti završena jer je sadržavala i izbor novog prodekana/ice na mjesto prodekanice koja je dala ostavku prihvaćenu od strane Vijeća.

Filozofski fakultet sada ima krnju upravu s upražnjenim jednim prodekanskim mjestom i prodekanicom Galić koju dekan usprkos odluci Vijeća ne želi uključiti u rad uprave, već s njom uopće ne komunicira, od nje skriva relevantne informacije, a poslove koje bi trebala obavljati dodjeljuje drugim prodekanima.

Svojim ponašanjem, kršenjem propisa, javnim istupima u kojima je povrijedio ugled dužnosti koju obnaša i načinom upravljanja, dekan Previšić doveo je Filozofski fakultet u vrlo lošu situaciju. Puno toga što je zadnjih mjeseci napravio trebalo bi biti dovoljno za njegovu suspenziju od strane rektora koji na to ima pravo, ali od rektora Borasa je teško očekivati da se odrekne svog oficira ako mu još može koristiti. Puno je vjerojatnije da će ga braniti čak i u slučaju pokušaja Fakultetskog vijeća da se oslobodi sve većeg tereta koji dekan Previšić predstavlja za Filozofski fakultet. Međutim, pregledavajući mogućnosti za prijevremeno okončanje mandata sadašnjeg dekana koji bi trebao trajati do 30.09.2017. naišao sam na detalje za koje će biti zanimljivo pratiti na koji način će ih osovina Boras-Previšić pokušati zaobići. Idemo redom.

U Statutu Sveučilišta (pročišćeni tekst, koji je potpisao rektor Boras) Članak 120.a glasi ovako:

“Redovitom profesoru u trajnom zvanju koji je u to zvanje izabran do 30. srpnja 2013. može se produžiti radni odnos do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina života. Odluku o produljenju radnoga odnosa donosi vijeće sastavnice ako postoji potreba za nastavkom njegova rada, vodeći pri tome osobito računa o njegovu znanstvenom, odnosno umjetničkom doprinosu te uspješnosti u obrazovanju mladih znanstvenika i nastavnika. Odluku vijeća sastavnice potvrđuje vijeće područja.”

Dekan Vlatko Previšić rođen je 20.10.1945. godine što znači da je na samom početku ove akademske godine (2015/16) navršio 70 godina. U zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2004. godine, što bi značilo da po oba navedena kriterija mora ići u mirovinu krajem ove akademske godine, odnosno 1.10.2016. jer početkom nove akademske godine navršava već 71. godinu života, odnosno ulazi u 72. godinu.

Slični klauzulu u Članku 92. ima i Statut Filozofskog fakulteta, koji je podređen Statutu Sveučilišta, a on u točki (6) glasi:

(6) Kada postoji potreba za nastavkom njegova rada, redovitom profesoru u trajnom zvanju može se produljiti radni odnos najdulje do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina. Odluku o produljenju donosi Fakultetsko vijeće, a potvrđuje vijeće područja. Prilikom donošenja odluke posebno će se uzeti u obzir znanstveni doprinos zaposlenika te njegova uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika.”

Dakle i prema Statutu Filozofskog fakulteta dekanu bi se krajem ove akademske godine morao prekinuti ugovor o radu zbog odlaska u mirovinu. O tom problemu dekan šuti, a na diskretna raspitivanja o tome nude se jedino neprovjerene glasine da ga funkcija dekana štiti od odlaska u mirovinu. Međutim kada se pogleda Zakon o ustanovama koji se odnosi i na Filozofski fakultet koji se nalazi u registru ustanova, u Članku 44. vrlo jasno piše:

“Ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan. Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga zakona dužno je razriješiti ravnatelja:

1. ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radnom odnosu,

2. ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu,

3. ako ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke organa ustanove ili postupa protivno njima,

4. ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove.

Prije donošenja odluke o razrješenju, ravnatelju se mora dati mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje. U slučaju razrješenja ravnatelja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, a ustanova je dužna raspisati natječaj za ravnatelja u roku od 30 dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti.”

Ako i zanemarimo točke 3. i 4. prema kojima bi zbog svog dosadašnjeg načina vođenja Fakulteta, dekan Previšić također morao biti razriješen dužnosti, ostaje točka 2. prema kojoj je jasno da ga funkcija koju obnaša ne abolira od odlaska u mirovinu sukladno propisima. Zanimljivost ove priče možemo vidjeti i u tome da je upravo dekan po ispunjenju navedenih uvjeta za prekid ugovora o radu dužan donijeti rješenje o umirovljenju samog sebe, što predstavlja očigledan primjer sukoba interesa. S obzirom na to da je teško povjerovati da dekan nije upoznat s propisima ili da nije s vlastitim brojem godina starosti, dolazimo do očigledno namjerno proizvedene problematične situacije za Filozofski fakultet, jer u Statutu Sveučilišta u članku 42. uz točku 2 piše: “Postupak izbora na mjesto dekana kojem istječe mandat mora završiti najkasnije četiri mjeseca prije nastupa na dužnost.”

Iz prethodno navedenog, mandat sadašnjeg dekana bi trebao završiti 30. rujna 2016. godine, a do tada je preostalo četiri i pol mjeseca. Pokretanje procedure izbora novog dekana koja traje i nekoliko mjeseci, već je prema propisima trebala biti gotova, ali  njeno pokretanje očigledno još nije ni u primisli sadašnjeg dekana. Takva situacije može se od zainteresiranih aktera u igri ugovora s KBF-om iskoristiti na više načina. Kao pritisak za produženje ugovora o radu sadašnjem dekanu usprkos odredbama Statuta ili da se rektoru Borasu omogući da barem dio vremena ključnog za nametanje potpisivanja štetnog ugovora s KBF-om sam imenuje privremenog vršitelja dužnosti dekana Filozofskog fakulteta iz redova onih koji su skloni bespogovorno raditi prema njegovim naputcima i željama Crkve. Ne treba smetnuti s uma da kriteriji za upis u akademsku godinu 2017./18. moraju biti definirani i potvrđeni od Senata do kraja ove (2016.) godine. Zbrka će biti dovoljna da se rektorovim imenovanjem premosti razdoblje od početka listopada do kraja godine. Akademski “A je to” dvojac Boras i Previšić možda će se samo odlučiti na “maštovito” tumačenje propisa (pučki rečeno silovanje), pa će dekan sam sebi, na osnovu samoproglašenih velikih zasluga i potreba, odlučiti nastaviti isplaćivati plaću iz vlastitih sredstava Fakulteta. Kao što znamo, mašta može svašta u tumačenju zakona kada su u pitanju zaslužni za razliku od siromašnih i potrebitih, a prema izjavama obnašatelja visokih državnih funkcija koji se znaju prekrižiti, moral je ionako relativan.

Kuda ide “zemlja znanja” iz koje obrazovani bježe pred nasrtajima crkvenih dogmi u države koje cijene znanstveni pristup, njihovo znanje i kreativnost, možemo vidjeti i po tome da je nekada rektor zagrebačkog sveučilišta bio Ivan Supek, kolos humanističke misli i fizičar svjetskog renomea koji je prijateljevao i promišljao o budućnosti svijeta s brojnim vrhunskim intelektualcima svoga doba i dobitnicima Nobelove nagrade, a danas je rektor Damir Boras, kojem je sasvim normalno da pomoćnica ministra znanosti obrazovanja i sporta bude osoba bez završene srednje škole ili pak daje izjave poput: “Ugovor sa Svetom Stolicom daje snagu Sveučilištu u Zagrebu jer je taj ugovor iznad Ustava Republike Hrvatske”. Zato nije čudno što je neprimjerenu kič inauguraciju sadašnjeg rektora režirao najpoznatiji režiser farsi i falsifikata u Hrvata, Jakov Sedlar. Kako će se dalje odvijati farsa na Filozofskom fakultetu i u čijoj režiji saznajte u idućim nastavcima.

Vezani članci

  • 12. ožujka 2017. Dva motora zrakoplova B-707 i vjetrokaz (izvor: Lynn Greyling @ Public Domain Pictures prema Creative Commons licenci) Nema rasprave s fašistima Globalno jačanje fašistoidnih tendencija zasad je, osim u zakonodavnom nazadovanju, najupadljivije u srednjostrujaškim medijima, preko kojih se u javnu raspravu pripuštaju i čije komunikacijske protokole iskorištavaju ekstremno desni freelance komentatori i pretendenti na parlamentarne i izvršne političke pozicije, kao tek jednu od stepenica na svom putu prema uspostavljanju režima u kojem više nema rasprave. Autor dovodi u pitanje koliko su komunikacijske prakse koje počivaju na racionalnosti, podastiranju dokaza i sučeljavanju argumenata, dobronamjernosti interpretacije te konstruktivnim namjerama svih uključenih, dostatne u srazu sa sugovornicima poput Miloa Yiannopoulosa, Donalda Trumpa i Marine Le Pen, koji jezik koriste kao bojni poklič – interpelativno sredstvo onkraj činjeničnosti ili unutarnje koherentnosti iskaza.
  • 11. ožujka 2017. Crveni karanfili (izvor: ChadoNihi @ Pixabay prema Creative Commons licenci) Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 11. ožujka 2017. Filozofski fakultet u Zagrebu (Izvor: commons.wikimedia.org) Skripta 85 Nakon višemjesečne blokade redovnog funkcioniranja fakultetskog vijeća, kriza upravljanja FFZG-om kulminirala je na sjednici vijeća 31. siječnja 2017. protestnim odlaskom članova „uprave“, nakon što je vijeće glasanjem odbilo njihov prijedlog izmjene dnevnog reda. Prekinuta sjednica nastavljena je tek 17. veljače, kada je pokrenut postupak za izbor novog dekana, doneseno 400-tinjak neriješenih odluka o napredovanjima te odbijeno produljenje radnog odnosa profesoru Ježiću. Skripta br. 85 objavljena je tijekom veljače 2017. kao reakcija studenata na tadašnju situaciju, a u njoj možete pročitati „Priopćenje studentskih predstavnica i predstavnika u Fakultetskom vijeću i Studentskog zbora FFZG-a povodom sjednice Fakultetskog vijeća od 31. siječnja i izjave za javnost 'uprave FFZG-a'“, tekst „Zašto se trenutna borba tiče svih nas? Teze o krizi na Filozofskom fakultetu“ i tekst Zrinke Breglec „Zaista, kažem vam, ušutkajte Filozofski“, prvotno objavljen na portalu Vox Feminae. Skriptu 85 možete skinuti ovdje (arhiva).
  • 8. ožujka 2017. Noćni marš - 8. mart,  2016. godine, Zagreb (Kristina Josić/Libela) Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 1. ožujka 2017. Clara Zetkin, crtež Roberta Diedrichsa (izvor: Krückstock, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 15. veljače 2017. Turisti u posjeti Bijeloj kući u Washingtonu (izvor: Wasted Time R, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci). Opomena sindikatima Nekoliko dana nakon stupanja na dužnost Donald Trump se sastao s vođama sindikata građevinske industrije obećavši velika infrastrukturna ulaganja koja će dati posla toj industriji, što je rezultiralo sindikalnim oduševljenjem i hvalospjevima na račun novog stanara Bijele kuće – tim nevjerojatnije jer na sastanku nije bilo riječi o planovima nove administracije o poreznom rasterećenju najbogatijih i antisindikalnoj legislativi, koji se direktno tiču radničke klase. Zbog prešućivanja tih tema, kao i veličanja Trumpove odluke o ponovnom pokretanju radova na Keystone XL i Dakota Access cjevovodima, Hamilton Nolan pita se mogu li sindikati biti snaga zagovaranja društvenih jednakosti u Trumpovu mandatu.
  • 12. veljače 2017. Plenarna dvorana konvencijskog centra kralja Husseina na Mrtvom moru u Jordanu, gdje je od 21-23. listopada 2011. održan izvanredni sastanak Svjetskog ekonomskog foruma o ekonomskom rastu i stvaranju radnih mjesta u arapskom svijetu (foto: Nader Daoud, izvor: World Economic Forum @ Flickr prema Creative Commons licenci). Pojmovnik: Ekonomski rast Ekonomski rast izražen rastom bruto domaćeg proizvoda (BDP) često zauzima središnje mjesto političkih rasprava. No prihvaćanje tih dvaju koncepata kao središnjih mjesta političke diskusije na (polu)periferiji ignorira činjenicu da je riječ o konceptima skrojenima po mjeri razvijenih zemalja Zapada čija se ekonomija bazira na kapitalističkoj proizvodnji te koji zanemaruju onu ekonomsku aktivnost koja ne rezultira viškom vrijednosti, prije svega rad u javnom sektoru i kućanstvima. Kao doprinos diskusiji o njihovoj primjenjivosti, iz rubrike „Pojmovnik“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga, u kojem autor analizira što zapravo jesu te kako su nastali koncepti ekonomskog rasta i BDP-a.
  • 3. veljače 2017. Demonstracije Podemosa u Madridu pod nazivom „Marš za promjenu“ (izvor: Barcex prema Creative Commons licenci). Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 26. siječnja 2017. „Bifurcated Girls“ iz posebnog izdanja Vanity Faira 6. lipnja 1903. godine (izvor: Infrogmation). Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG

pogledaj sve