Skripta 82

U Skripti br. 82 koja je izašla 11. svibnja 2016. možete pročitati Izjavu Plenuma Filozofskog fakulteta u Zagrebu za javnost i medije od 28. travnja, tekst "Lako je tuđim u koprive, kad smiješi ti se penzija i vesele ti se unuci" te tekst "Zreo za penziju" koji donosimo u nastavku. Skriptu možete skinuti ovdje (arhiva).

Na panelu 9. Subversive festivala "Perspektive borbe: Od plenuma na fakultetima do plenuma na radnim mjestima" raspravljalo se o nužnosti povezivanja studenata i radništva.

Zreo za penziju


Dekan zagrebačkog Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić rođen je 20.10.1945. godine što znači da je na samom početku ove akademske godine (2015/16) navršio 70 godina. U zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2004. godine, što bi značilo da po oba navedena kriterija mora ići u mirovinu krajem ove akademske godine, odnosno 1.10.2016. jer početkom nove akademske godine navršava već 71. godinu života, odnosno ulazi u 72. godinu…

Unazad nekoliko mjeseci mediji su javnosti predočili brojne informacije povodom netransparentnog i nasilnog nametanja Filozofskom fakultetu ugovora o izvođenju zajedničkih dvopredmetnih studija s Katoličko bogoslovnim fakultetom. Nametanje tog za Filozofski fakultet, njegove zaposlenike, studente, ali i cijeli obrazovni sustav Hrvatske, štetnog ugovora, provodi se već više od dvije godine. Glavni operativci netransparentnog pritiska na Filozofski fakultet da prihvati ugovor koji mu donosi samo štetu bez ikakvih naznaka dobrobiti je autoritarni dvojac u liku i djelu rektora Damira Borasa koji to provodi “mekom silom” i dekana Filozofskog fakulteta Vlatka Previšića koji to provodi grubom silom na terenu. Prije nego što pređem na neke nove zanimljive detalje ovih zakulisnih igara nije loše u kratkim crtama podsjetiti na kronologiju događanja.

Dana 15. travnja 2014. tadašnji dekan Filozofskog fakulteta Boras izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Izabran je s 35 glasova koliko točno iznosi natpolovična većina tadašnjeg sastava Senata od 69 članova što ukazuje da je lov na svaki glas bio presudan. Već 12.listopada 2014., još uvijek na funkciji dekana, potpisuje ugovor s Katoličkim bogoslovnim fakultetom (KBF) kojeg s njihove strane potpisuje dekan Tonči Matulić.

Vlatko Previšić, jahač na preduge staze


Na upražnjeno mjesto dekana Filozofskog fakulteta kandidacijski postupak prošla su dva profesora. Tadašnji prodekan Mateo Žagar koji je pokazivao znakove neslaganja s vođenjem Fakulteta prema Borasovim zamislima i Vlatko Previšić koji je imao potporu, tada već rektora Borasa. Prvi krug izbora prošao je tako da ni jedan od kandidata nije dobio natpolovičnu većinu glasova članova Fakultetskog vijeća, pa je u drugi krug, prema pravilima Statuta išao samo prof. Mateo Žagar koji je dobio veći broj glasova, međutim “nepodobni” kandidat ni tada nije dobio dovoljan broj glasova za izbor, pa se cijela procedura izbora morala ponoviti od početka. U ponovljenom kandidacijskom postupku, Mateo Žagar se časno povukao jer nije dobio povjerenje Vijeća, a potencijalnim novim kandidatima je s raznih strana sugerirano da njihova prijava nema smisla te se prof. Vlatko Previšić pojavio kao jedini kandidat i na novom glasanju, od Vijeća iscrpljenog višemjesečnom procedurom, iscijedio dovoljan broj glasova za izbor.

Nakon preuzimanja dužnosti dekana, autoritarnim načinom upravljanja nametao je svoja rješenja bez mogućnosti rasprave o tome da li su ta rješenja doista u suglasju s interesima Fakulteta. Na takav autoritaran, a uz to i vrlo netransparentan način pokušalo se Fakultetu nametnuti i potpisivanje ugovora s KBF-om.

Kada su zaposlenici i studenti shvatili što im se pokušava podvaliti došlo je do organiziranog masovnog otpora, da bi sve eskaliralo nakon dekanovog pokušaja protustatutarne suspenzije prodekanice Branke Galić zbog njezinog javnog protivljenja sklapanju tog ugovora. Nakon što je uvidio da njegova samovolja i zastrašivanje više ne prolaze bez otpora i sve glasnijih zahtjeva za poštivanje zakonskih procedura, bio je prisiljen pokrenuti proceduru razrješenja koju jedino može provesti Fakultetsko vijeće.

Da bi povećao izglede za prihvaćanje njegov neargumentiranog prijedloga, na sastanku pročelnika odsjeka koji je sazvao par dana prije redovne sjednice Vijeća, pokušao je nametnuti stav da na Vijeću o toj točki neće biti rasprave nego samo glasanje i to javno. Međutim na sjednici Fakultetskog vijeća koje se održalo 21.04.2016. brojni članovi Vijeća su se usprotivili takvom stavu i tražili raspravu o točki smjene prodekanice. Kada je uvidio da stvari tijekom rasprave ne teku prema njegovim željama, dekan je počeo s, blago rečeno, neprimjerenom komunikacijom na što su članovi Vijeća spontano počeli ustajati i napuštati sjednicu, nakon čega je u dvorani ostalo nedovoljno ljudi za donošenje bilo kakve odluke. Shvativši da nema kvorum dekan je za članovima Vijeća koji su odlazili počeo vikati da on prekida sjednicu. Nastavak sjednice zakazao je za ponedjeljak 25.04.2016. s tim da je samovoljno maknuo spornu točku iz dnevnog reda koje je izglasalo Vijeće.

Takvoj samovolji članovi Vijeća su se ponovo usprotivili pa je točka u kojoj se trebalo glasati o prihvaćanju ostavke koju je dala jedna od prodekanica, prihvaćanju prijedloga dekana za smjenu prodekanice Galić i izboru novog(novih) prodekana, ipak vraćena na dnevni red uz traženje da se glasa tajno. Razrješenje prodekanice koja je dala ostavku je prihvaćeno, međutim prijedlog dekana za smjenu druge prodekanice nije dobio ni blizu potrebne natpolovične većine ukupnog broja članova Vijeća. Nakon pročitanih rezultata glasanja, koji očigledno dovode u pitanje i povjerenje Vijeća u samog dekana, Previšić ponovo samovoljno prekida sjednicu iako točka nije bila u potpunosti završena jer je sadržavala i izbor novog prodekana/ice na mjesto prodekanice koja je dala ostavku prihvaćenu od strane Vijeća.

Filozofski fakultet sada ima krnju upravu s upražnjenim jednim prodekanskim mjestom i prodekanicom Galić koju dekan usprkos odluci Vijeća ne želi uključiti u rad uprave, već s njom uopće ne komunicira, od nje skriva relevantne informacije, a poslove koje bi trebala obavljati dodjeljuje drugim prodekanima.

Svojim ponašanjem, kršenjem propisa, javnim istupima u kojima je povrijedio ugled dužnosti koju obnaša i načinom upravljanja, dekan Previšić doveo je Filozofski fakultet u vrlo lošu situaciju. Puno toga što je zadnjih mjeseci napravio trebalo bi biti dovoljno za njegovu suspenziju od strane rektora koji na to ima pravo, ali od rektora Borasa je teško očekivati da se odrekne svog oficira ako mu još može koristiti. Puno je vjerojatnije da će ga braniti čak i u slučaju pokušaja Fakultetskog vijeća da se oslobodi sve većeg tereta koji dekan Previšić predstavlja za Filozofski fakultet. Međutim, pregledavajući mogućnosti za prijevremeno okončanje mandata sadašnjeg dekana koji bi trebao trajati do 30.09.2017. naišao sam na detalje za koje će biti zanimljivo pratiti na koji način će ih osovina Boras-Previšić pokušati zaobići. Idemo redom.

U Statutu Sveučilišta (pročišćeni tekst, koji je potpisao rektor Boras) Članak 120.a glasi ovako:

“Redovitom profesoru u trajnom zvanju koji je u to zvanje izabran do 30. srpnja 2013. može se produžiti radni odnos do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina života. Odluku o produljenju radnoga odnosa donosi vijeće sastavnice ako postoji potreba za nastavkom njegova rada, vodeći pri tome osobito računa o njegovu znanstvenom, odnosno umjetničkom doprinosu te uspješnosti u obrazovanju mladih znanstvenika i nastavnika. Odluku vijeća sastavnice potvrđuje vijeće područja.”

Dekan Vlatko Previšić rođen je 20.10.1945. godine što znači da je na samom početku ove akademske godine (2015/16) navršio 70 godina. U zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2004. godine, što bi značilo da po oba navedena kriterija mora ići u mirovinu krajem ove akademske godine, odnosno 1.10.2016. jer početkom nove akademske godine navršava već 71. godinu života, odnosno ulazi u 72. godinu.

Slični klauzulu u Članku 92. ima i Statut Filozofskog fakulteta, koji je podređen Statutu Sveučilišta, a on u točki (6) glasi:

(6) Kada postoji potreba za nastavkom njegova rada, redovitom profesoru u trajnom zvanju može se produljiti radni odnos najdulje do isteka akademske godine u kojoj navršava 70 godina. Odluku o produljenju donosi Fakultetsko vijeće, a potvrđuje vijeće područja. Prilikom donošenja odluke posebno će se uzeti u obzir znanstveni doprinos zaposlenika te njegova uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika.”

Dakle i prema Statutu Filozofskog fakulteta dekanu bi se krajem ove akademske godine morao prekinuti ugovor o radu zbog odlaska u mirovinu. O tom problemu dekan šuti, a na diskretna raspitivanja o tome nude se jedino neprovjerene glasine da ga funkcija dekana štiti od odlaska u mirovinu. Međutim kada se pogleda Zakon o ustanovama koji se odnosi i na Filozofski fakultet koji se nalazi u registru ustanova, u Članku 44. vrlo jasno piše:

“Ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan. Upravno vijeće odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga zakona dužno je razriješiti ravnatelja:

1. ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radnom odnosu,

2. ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu,

3. ako ravnatelj ne postupa po propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke organa ustanove ili postupa protivno njima,

4. ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove.

Prije donošenja odluke o razrješenju, ravnatelju se mora dati mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje. U slučaju razrješenja ravnatelja imenovat će se vršitelj dužnosti ravnatelja, a ustanova je dužna raspisati natječaj za ravnatelja u roku od 30 dana od dana imenovanja vršitelja dužnosti.”

Ako i zanemarimo točke 3. i 4. prema kojima bi zbog svog dosadašnjeg načina vođenja Fakulteta, dekan Previšić također morao biti razriješen dužnosti, ostaje točka 2. prema kojoj je jasno da ga funkcija koju obnaša ne abolira od odlaska u mirovinu sukladno propisima. Zanimljivost ove priče možemo vidjeti i u tome da je upravo dekan po ispunjenju navedenih uvjeta za prekid ugovora o radu dužan donijeti rješenje o umirovljenju samog sebe, što predstavlja očigledan primjer sukoba interesa. S obzirom na to da je teško povjerovati da dekan nije upoznat s propisima ili da nije s vlastitim brojem godina starosti, dolazimo do očigledno namjerno proizvedene problematične situacije za Filozofski fakultet, jer u Statutu Sveučilišta u članku 42. uz točku 2 piše: “Postupak izbora na mjesto dekana kojem istječe mandat mora završiti najkasnije četiri mjeseca prije nastupa na dužnost.”

Iz prethodno navedenog, mandat sadašnjeg dekana bi trebao završiti 30. rujna 2016. godine, a do tada je preostalo četiri i pol mjeseca. Pokretanje procedure izbora novog dekana koja traje i nekoliko mjeseci, već je prema propisima trebala biti gotova, ali  njeno pokretanje očigledno još nije ni u primisli sadašnjeg dekana. Takva situacije može se od zainteresiranih aktera u igri ugovora s KBF-om iskoristiti na više načina. Kao pritisak za produženje ugovora o radu sadašnjem dekanu usprkos odredbama Statuta ili da se rektoru Borasu omogući da barem dio vremena ključnog za nametanje potpisivanja štetnog ugovora s KBF-om sam imenuje privremenog vršitelja dužnosti dekana Filozofskog fakulteta iz redova onih koji su skloni bespogovorno raditi prema njegovim naputcima i željama Crkve. Ne treba smetnuti s uma da kriteriji za upis u akademsku godinu 2017./18. moraju biti definirani i potvrđeni od Senata do kraja ove (2016.) godine. Zbrka će biti dovoljna da se rektorovim imenovanjem premosti razdoblje od početka listopada do kraja godine. Akademski “A je to” dvojac Boras i Previšić možda će se samo odlučiti na “maštovito” tumačenje propisa (pučki rečeno silovanje), pa će dekan sam sebi, na osnovu samoproglašenih velikih zasluga i potreba, odlučiti nastaviti isplaćivati plaću iz vlastitih sredstava Fakulteta. Kao što znamo, mašta može svašta u tumačenju zakona kada su u pitanju zaslužni za razliku od siromašnih i potrebitih, a prema izjavama obnašatelja visokih državnih funkcija koji se znaju prekrižiti, moral je ionako relativan.

Kuda ide “zemlja znanja” iz koje obrazovani bježe pred nasrtajima crkvenih dogmi u države koje cijene znanstveni pristup, njihovo znanje i kreativnost, možemo vidjeti i po tome da je nekada rektor zagrebačkog sveučilišta bio Ivan Supek, kolos humanističke misli i fizičar svjetskog renomea koji je prijateljevao i promišljao o budućnosti svijeta s brojnim vrhunskim intelektualcima svoga doba i dobitnicima Nobelove nagrade, a danas je rektor Damir Boras, kojem je sasvim normalno da pomoćnica ministra znanosti obrazovanja i sporta bude osoba bez završene srednje škole ili pak daje izjave poput: “Ugovor sa Svetom Stolicom daje snagu Sveučilištu u Zagrebu jer je taj ugovor iznad Ustava Republike Hrvatske”. Zato nije čudno što je neprimjerenu kič inauguraciju sadašnjeg rektora režirao najpoznatiji režiser farsi i falsifikata u Hrvata, Jakov Sedlar. Kako će se dalje odvijati farsa na Filozofskom fakultetu i u čijoj režiji saznajte u idućim nastavcima.

Vezani članci

  • 27. rujna 2020. Beyoncéin Black Is King i zamke afričke svijesti "Postoje razlozi za uživanje u pompi filma Black Is King, osobito u vrijeme akutne rasne traume. Ipak, njegova mistika kulturne autentičnosti i blagonaklone monarhije ne bi smjela zakloniti materijalnu stvarnost svakodnevnog života. Neoliberalno upravljanje, ekstraktivni kapitalizam te militarizam i dalje uzrokuju socijalnu i ekološku devastaciju u dijelovima Afrike, obaju Amerika i šire. Sučeljavanje s ovim isprepletenim stvarnostima znači razvijanje konkretne, globalne analize, uz istovremeno opiranje metafizičkim vizijama svijeta."
  • 27. rujna 2020. Privatizacija zdravstvene skrbi u Keniji "U Keniji si samo bogati i oni s političkim poznanstvima mogu priuštiti pristojnu zdravstvenu skrb. Sve ostale ozbiljna bolest ili automobilska nesreća dijeli od propasti."
  • 27. rujna 2020. Trump namjerava ukrasti izbore i jedino ga mi možemo spriječiti U SAD-u se 3. studenog održavaju predsjednički izbori. Premda trenutni predsjednik Donald Trump najavljuje da se ne namjerava pridržavati rezultata ako mu ne budu po volji, kandidat Demokratske stranke Joe Biden ne pokazuje da ozbiljno shvaća prijetnju. Sve izgleda kao da će se ponoviti prijeporna izborna situacija iz 2000. godine, kada su Al Gore i vodstvo Demokratske stranke, suočeni s tijesnim izbornim rezultatom i nepotpunim prebrojavanjem glasova položili vjeru u Vrhovni sud, demobilizirali prosvjednu opoziciju iz baze i omogućili George W. Bushu da dođe na vlast. Ponovni ustavni puč Republikanske stranke, ovoga puta na čelu s Trumpom, koji ovih dana radi na popunjavanju mjesta u Vrhovnom sudu upražnjenog smrću Ruth Bader Ginsburg, zaustavit će samo militantna mobilizacija odozdo.
  • 20. rujna 2020. Resetiranje države blagostanja "Potrebno je potpuno resetiranje – redizajn države blagostanja za digitalno doba, ali tako da se, umjesto da poštimavamo detalje na lešini koju smo naslijedili, vratimo temeljnim principima koji su inspirirali socijaldemokrate sredinom 20. stoljeća."
  • 20. rujna 2020. Stručnost na temelju iskustva: sustav socijalne sigurnosti trebali bi osmišljavati tražitelji naknada "Povjerenstvo koje je u potpunosti sačinjeno od osoba sa življenim iskustvom sustava socijalnih naknadi pokrenulo je radni plan kako bi preuredilo sustav socijalne sigurnosti."
  • 20. rujna 2020. Sto godina Addisonovog zakona "Prije jednog stoljeća, Addisonov zakon naložio je državi odgovornost za stambene kapacitete radničke klase – i utro put izgradnji stotina tisuća državnih jedinica socijalnog stanovanja."
  • 13. rujna 2020. Protiv britanske kozmičke desnice u usponu ljevica se mora boriti razumom "Jednom kada prihvatimo da smo svi uvučeni u probleme s kojima se suočava cijeli svijet, njihovo rješavanje postaje puno zahtjevniji zadatak od pukog svrgavanja neke tajne kabale. Međutim, to ipak znači da možemo adresirati i ponuditi bolja objašnjenja i rješenja za stvarne svjetske probleme i iskustva zbog kojih ljudi mogu završiti u zečjoj rupi ekstremno desnih teorija zavjere."
  • 13. rujna 2020. Darovna ili podatkovna platforma? Kapitalistička gostoljubivost i novi platni zid Couchsurfinga "Couchsurfing je od 2010. do 2011. godine prolazio transformaciju. Kasnije se ispostavilo da se korisnicima i korisnicama lagalo. Pretvara li se Couchsurfing.com u platformu za marketing i prikupljanje podataka kojima bi se trebalo puniti jedan drugi biznis? Važno je da budemo svjesni posljedica ako je ovaj scenarij točan. Vrijeme će pokazati kakva se podvala krije iza aktualne strategije."
  • 11. rujna 2020. Društvena zaraza: mikrobiološki klasni rat u Kini "Dok sekularna kriza kapitalizma poprima naizgled neekonomski karakter, nove epidemije, glad, poplave i druge „prirodne“ katastrofe koristit će se kao opravdanje za proširivanje državne kontrole, a odgovor na te krize sve će više funkcionirati kao prilika za vježbanje novih i neisprobanih protupobunjeničkih mjera. Dosljedna komunistička politika mora moći zajedno sagledati obje te činjenice. Na teorijskoj razini to znači razumijevanje činjenice da je kritika kapitalizma osiromašena ako se odvaja od prirodnih znanosti. No, na praktičnoj razini to također podrazumijeva da je jedini politički projekt koji je danas moguć onaj koji je sposoban orijentirati se na terenu definiranom globalnom ekološkom i mikrobiološkom katastrofom, kao i djelovati u ovom stanju neprestane krize i atomizacije."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve