Obrazovanje jeftine radne snage

Implementacija neoliberalne agende u politiku obrazovanja u Srbiji započela je već početkom 1990-ih diskretnim povlačenjem države iz financiranja visokog obrazovanja i uvođenjem različitih modela „individualnog ulaganja u obrazovanje“. Prilagodba slobodnom tržištu intenzivirala se usprkos otporu studenata, a najava novog zakona o visokom obrazovanju pokazuje iste trendove. Posljedično, ova politika umanjuje dostupnost visokog obrazovanja velikom dijelu društva i uspješno antagonizira članove akademske zajednice, oslabljujući potencijal obrane javnog dobra. O visokom obrazovanju u Srbiji razgovarali smo s Jelenom Veljić iz Društvenog centra Oktobar.

Vasina ulica, Beograd
07.11.2012.
Za BESPLATNO OBRAZOVANJE!
 (Izvor: Facebook Zahtevamo BESPLATNO OBRAZOVANJE u Srbiji.
Vasina ulica, Beograd 07.11.2012. Za BESPLATNO OBRAZOVANJE! (Izvor: Facebook Zahtevamo BESPLATNO OBRAZOVANJE u Srbiji.

Možete li nam reći kako je tekao proces promjene financiranja visokog obrazovanja u Srbiji?

Kada je reč o finansiranju visokog obrazovanja u Srbiji, možemo razlikovati dva perioda. Prvi bi period bio tokom devedesetih godina kada, uprkos opštem mišljenju da se ovakva promena sistema dešava tek posle 2000. godine, država prvi put kreće da se povlači iz finansiranja visokog obrazovanja. Već početkom devedesetih to povlačenje se ogleda u uvođenju kategorija samofinansirajućih i sufinansirajućih studenata. Ove kategorije su plaćale delimičnu cenu školarine u slučaju sufinansirajućih, odnosno punu cenu u slučaju samofinansirajućih studenata. U tom periodu od deset godina takođe možemo na osnovu nekih istraživanja[1] primetiti da broj sufinansirajućih i samofinansirajućih studenata/kinja – a paralelno sa tim i cena školarine za obe kategorije – rastu, dok se broj budžetskih studenata i ne menja posebno. Nakon 2000. godine ovaj proces se nastavlja mnogo intenzivnije i država nalazi način da se povuče iz finansiranja, delom tako što visokoškolske ustanove upućuje na to da se finansiraju dodatnim izvorima prihoda – kroz projekte saradnje sa privredom ili prosto projektni rad sa različitim međunarodnim fondacijama.
 
Postojanje sopstvenih prihoda, koje je sama država omogućila, koristi se kao argument za još veće povlačenje države iz finansiranja visokoškolskih ustanova
Druga bitna promena se desila takođe tokom ’90-ih kada je visokoškolskim ustanovama omogućeno da stiču sopstvene prihode. U sopstvene prihode spadaju sve finansije koje ne dolaze od države – prvenstveno govorim o uplatama studenata za školarine i drugim taksama, i ovim sredstvima ustanova raspolaže kako želi (shodno zakonu i odlukama releventnih tela i organa te ustanove). Ovo je dovelo do nekoliko posledica, a jedna od njih je i ta da se nakon 2000. postojanje sopstvenih prihoda, koje je sama država omogućila, koristi kao argument za još veće povlačenje države iz finansiranja visokoškolskih ustanova. Argumentacija je otprilike išla u smeru „šta će vam novac od države kada već imate sopstvene prihode“. Smatralo se da sopstveni prihodi trebaju da zamene ono što država ne daje. Paralelno, država nije izdvajala onoliko koliko se sama obavezala izdvajati. Izostalo je i ono za što je bila zakonski obavezna da finansira (npr. materijalni troškovi – struja, voda, komunalije, plate profesora i profesorki). Posledično, visokoškolske ustanove su mahom koristile sopstvene prihode da nadoknade nedostatna sredstva iz budžeta.
 
Kada je reč o angažmanu profesora i profesorki u studentskim borbama koje smo imali priliku da vidimo proteklih nekoliko godina, rekla bih da razlog njihova nedovoljna angažmana na poboljšanju sopstvenog materijalnog položaja, odnosno nedostatak podrške za studentske borbe, leži upravo u činjenici da postoje sopstveni prihodi. Akademska zajednica nema interes da od države traži sredstva koja, u krajnjoj liniji, verovatno neće ni dobiti jer već ima jedan izvor mnogo stabilnijeg finansiranja, upravo posredstvom postojanja ove nove kategorije.
 

Kakve posljedice po društvo donose ovakve politike financiranja visokog obrazovanja?

Kada govorimo o posledicama koje nedostatak državnog ulaganja u visoko obrazovanje ima po šire društvo, određena sociološka istraživanja[2] koja su rađena u periodima posle 2000. godine, govore da pojedine kategorije ljudi imaju sve manji pristup visokom obrazovanju. Visoko obrazovanje je u velikoj meri nedostupno osobama sa invaliditetom i osobama manjinskog etničkog porekla, a postaje sve nedostupnije i osobama iz radničkih porodica. Deci čiji roditelji nisu završili univerzitet ili srednju školu umanjio se pristup visokom obrazovanju. To se dogodilo i učenicima koji završavaju srednje stručne škole u odnosu na one koji završavaju gimnazije, a uz njih i ljudima koji ne žive u gradovima s univerzitetskim centrima, delom i zbog toga što njihovo studiranje zahteva dodatne životne troškove, poglavito u smislu preselenja u drugi grad.
Izvor: Facebook Blokada Filozofskog fakulteta
Izvor: Facebook Blokada Filozofskog fakulteta
 
Iako država prepoznaje ovaj trend, ona i dalje donosi i planira mere koje će samo dodatno pogoršati njegove posledice na društvo. Primerice, Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine koja prepoznaje sve spomenute okolnosti, međutim svejedno predlaže još snažnije povlačenje države iz finansiranja visokog obrazovanja, a obrazovne ustanove još se više upućuju na ad hoc finasiranje putem projekata ili kroz neki oblik saradnje sa privredom. Navedeno već sada pravi veliki disbalans unutar oblasti povezanih sa konkretnim tržištima (npr. tehničko-tehnološki fakulteti), dok druge oblasti koje ne uživaju tu vrstu tržišnog prosperiteta finansijski pate. Društveno-humanističke institucije, primerice, nemaju nikakvu šansu na tržištu i zbog toga se maltene tretiraju kao nevažne. Dakle, strategija kao da podcrtava i sve više ide na ruku trendu da univerzitet treba isključivo i samo da služi tržištu umesto potrebama društva. To je jedna društvena posledica koja se tiče samog visokog obrazovanja.
 
Druga posledica vezana je uz studentsku populaciju. Jedno od rešenja koje se predlaže je uvođenje vaučerskog sistema ili ponovno uvođenje kategorije sufinansirajućih studenata/kinja. Ova rešenja još uvek nisu dobila svoj konačni oblik, ne znamo kako bi na primer tačno izgledao vaučerski sistem, ali se ide u pravcu da će se pri upisivanju, bilo privatnog ili državnog fakulteta, dobijati vaučer sa određenim iznosom, uz pomoć kojeg će se plaćati školarina. Kada je reč o sufinansiranju, ideja je da se prilikom upisa narednih godina studentsko telo još više stepenovati – ne bi, kao sada, postojali budžetski i samofinansirajući studenti i studentkinje,
Ovakvoj verziji univerziteta potrebni su kadrovi koji uspešno savlađuju studij, bez da suštinski ulaze u društvene probleme
nego različite manje grupacije koje će plaćati u zavisnosti od toga koliko su ispita položili, na kom su stepenu studija, i još nekih drugih faktora. Naime, to će na neki način utjecati na to da se studentsko telo razjedini, te je pitanje kako će u budućnosti izgledati studentske borbe i na koji će način studenti uopšte moći da ostvare svoje interese.
 
Prosto ne izgleda kao da će u nekom trenutku biti bolje. Ono što se s vremena na vreme dešava su veći ili manji studentski protesti koji ukazuju na sve spomenute probleme. Ti protesti često spolja izgledaju kao da traže ustupke za određenu studentsku grupu ili da su previše partikularni, ali zapravo oni sa sobom nose jaku socijalnu komponentu. U suštini, svodi se na to da ljudi prosto nemaju novca da studiraju, i to je razlog da se finansiranje visokog obrazovanja radikalno redefiniše.
 

Koja je funkcija promoviranja ideje „individualnog ulaganja“?

Paralelno sa spomenutim protestima, stiče se utisak da se javni diskurs o obrazovanju prilagođava navedenim trendovima na način da se promoviše tzv. „individualno ulaganje u obrazovanje“, kao i promocija „izvrsnosti“. Glavni promoter ovog trenda je, naravno, vlast, sa svojom neoliberalnom vizijom države. Ovakvoj verziji univerziteta potrebni su kadrovi jako uspešni u svojim studijama, gde je iznimno bitno da se studij što prije završi, da se kursevi i predmeti savlađuju sa što boljom ocenom, da se prosto bude što uspešniji, bez velike potrebe da se suštinski ulazi u društvene probleme ili da ih se analizira iz različitih perspektiva. Čini mi se da se u skladu sa tim formira i studentska baza koja, oblikovana raznim modelima kompeticije, prosto nema nikakvu širu perspektivu van individualnog uspeha.
 
Cela priča sa povlačenjem države, odnosno društva iz finansiranja visokog obrazovanja, povezana je s idejom da sada pojedinac treba sam da ulaže u sebe jer će u krajnjoj liniji i sam od toga profitirati. Stoga je bilo neophodno različitim metodama oblikovati studentsku bazu takvim idejama, kako bi ona posle univerziteta mogla da prolazi kroz tržište rada na isti način na koji je prolazila kroz univerzitet. Potrebno je da studenti i studentkinje na fakultetima i višim školama uče ono što je tržištu po volji i isplativo, s idejom da će se negde u perspektivi to na kraju isplatiti i njima samima. Mislim da je to isto jedan važan deo slagalice kada pričamo o implementaciji neoliberalnih ideja na nivou visokog obrazovanja.
 

Zašto kapitalističkim elitama odgovara takvo stanje?

Cela priča oko mogućnosti povezivanja visokog obrazovanja sa tržištem potpuno je besmislena jer pretpostavlja mogućnost da tržište ostane potpuno isto tijekom perioda koji je potreban da se školuju kadrovi – 4 ili 5 godina. Situacija je do te mere apsurdna da se čak na nekim univerzitetima otvaraju posebni smerovi koji prave kadrove za konkretna privatna preduzeća, sa idejom da će se ti kadrovi po završetku školovanja u tom preduzeću i zaposliti. Pritom je svima jasno, a posebno u današnjim okolnostima krize, da prosto nije moguće ni predvideti da li će to preduzeće funkcionisati za pet godina – i šta će onda raditi ti kadrovi vrlo specifično obrazovani samo za jedno preduzeće? Dakle, izgleda kao da nije moguće predviđati takva kretanja na tržištu rada, i prosto celo usmeravanje i pravljenje tako čvrstih veza između univerziteta i privrede jeste ideja koja potpuno ruši ceo koncept obrazovanja. Obrazovanje apsolutno treba da služi društvu, ne treba i ne može ničemu drugome da služi.
 

Reklama Invest in Serbia (izvor: YouTube)

Na primeru Srbije, iz priča o privlačenju investitora i otvaranju novih radnih mesta, takođe se mogu izvući neki zanimljivi uvidi. Dakle, radi se o „velikim pričama“ od strane vlasti kako će doći (strani) investitori otvarati nove fabrike itd. Zanimljiv primer bila je emisija na jednoj inostranoj televiziji u kojoj je Srbija kao zemlja je bila reklamirana kao zemlja sa jeftinom radnom snagom. Kada neko reklamira ljude koji žive u ovoj zemlji kao jeftinu radnu snagu, jasno je koja će biti priroda velikih stranih investitora koji se najavljuju.[3] Sasvim je logično, ljudi koji dolaze ovamo da investiraju i otvaraju preduzeća to ni ne kriju – prvi motiv ovde i jeste jeftina radna snaga. Drugi motiv za takve investicije jesu besmisleno velike subvencije koje država daje preduzećima, i koje funkcionišu po principu subvencioniranja radnih mesta.[4] Međutim, ovde to služi nekim drugim interesima. Čak i oni koji su naseli na liberalnu ideologiju o obrazovanje koje će im doneti lični prosperitet kao rezultat njihovog rada i truda te će zbog toga lično profitirati – u krajnjoj liniji, to se neće dogoditi. Dakle, bit će jeftina radna snaga za svakog vlasnika, svaki krupni ili manje krupni kapital u Srbiji, regionu ili ostatku sveta.
 

Što je potrebno da bi se ovakvo stanje promijenilo?

U ovom trenutku jako je važno da se akademska zajednica samoorganizuje, da ne misle da su „elita koja nezasluženo pati“ dok neki drugi koji to nisu prosto profitiraju.[5] Radi se o mišljenju koje je dosta često, posebno na akademiji. Oni moraju da shvate da je materijalna situacija za većinu ljudi ista, da se moraju povezivati sa drugim koji su takođe u problemu. Dakle, svi mi, pored naših partikularnih borbi, imamo i one zajedničke, poput privatizacije zdravstva, komunalija, voda i sl. Moramo da nađemo neki način da se zajedno borimo protiv takvih tendencija jer upravo one od nas prave te partikularne subjekte borbe. Problem finansiranja obrazovanja isti je kao i problem finansiranja bilo čega drugog što je od javnog interesa. Organizovanje kontra neoliberalnog kapitalizma jeste pitanje od primarnog značaja, i mislim da svi treba da se ujedine i rade na stvaranju društva koje će biti dobro za društvo, a ne za profit i kapital.
 

Kako se najave novog zakona o visokom obrazovanju odnose prema dosadašnjem ustroju visokog obrazovanja?

Najavljene sveobuhvatne izmene Zakona o visokom obrazovanju ne treba mešati sa ad hoc izmenama koje će se prema najavama desiti tokom jeseni 2016. godine, a koje služe da se reše specifičniji problemi, najpre oni koji se tiču roka za završetak studija, ili broja ESPB bodova neophodnih za ostvarenje statusa budžetskog studenta.[6]
 
Kada je reč o temeljnijim izmenama u vezi sa visokim obrazovanjem, u skladu sa Strategijom i Akcionim planom za njeno sprovođenje, najveće izmene koje se planiraju su uvođenje sufinansiranja studenata/kinja (putem linearne skale), uvođenje maturskog ispita (opšta, umetnička ili stručna matura) kao testa za ulazak u visokoškolsko obrazovanje, ali i dalje stimulisanje visokoškolskih ustanova da deo sredstava za njihovo funkcionisanje obezbeđuju putem saradnje sa privredom i učešća u različitim tipovima projekata. Još uvek nije potpuno jasno koji će biti finalni oblik izmena sistema finansiranja, ali je već sada jasno da su ideje vodilje iste.


Bilješke:

[1] Videti više u: Veljić, Jelena. 2015. Od javnog ka privatnom: neki aspekti finansiranja visokog obrazovanja u periodu konsolidacije kapitalizma, u: Vesić (et al.) Bilans stanja: doprinos analizi restauracije kapitalizma u Srbiji. Beograd: Centar za politike emancipacije, 361-372

[2] EQUI-ED Tempus projekat Jednak pristup za sve: Osnaživanje socijalne dimenzije u cilju jačanja evropskog prostora visokog obrazovanja. 2012. Socijalna dimenzija visokog obrazovanja u Srbiji – Studija zatečenog stanja. Beogard. EQUI-ED, 14-41

[3] Pogledati, na primer tekst Andraša Juhasa i Tamare Baković-Jadžić o uslovima rada u Drekslmajeru, preduzeću čiji je dolazak u Srbiju pompezno najavljivan kao rešenje nezaposlenosti ili na primer, informacije o uslovima rada u Juri.

[4] Primere ovakve prakse možete pogledati u emisiji „Insajder bez ograničenja: Srbija najveći pojedinačni “strani” investitor“.

[5] Ovakva vrsta samopercepcije bila je prisutna i na protestima naučnih radnika iz 2015. godine.

[6] Videti više na: www.mpn.gov.rs

 

Dijelovi intervjua prikazani su u prilogu o obrazovanju četvrte epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“, emitirane 29.7.2016. na TV Istra te uskoro dostupne na SkriptaTV-u.

Vezani članci

  • 17. rujna 2009. Anti-privatizacijski prosvjedi u Srbiji: Intervju s Milenkom Srećkovićem

    Objavljujemo intervju koji je za ZNET dao Milenko Srećković (Pokret za slobodu), u kojem razgovara o  višegodišnjem provođenju neoliberalnih mjera koje je opustošilo srpsko gospodarstvo, anti-privatizacijskim prosvjedima koji se javljaju u Srbiji, te osnivanju Koordinacionog odbora radničkih protesta. Kao odgovor na privatizaciju, koja je dosad rezultirala propadanjem tvornica i rastom nezaposlenosti, organizira se radnički pokret […]

  • 20. studenoga 2009. Blokada i prosvjedi na beogradskom Univerzitetu umetnosti

    Studenti beogradskog Fakulteta primenjenih umetnosti već nekoliko tjedana zahtijevaju od srbijanskog Ministarstva prosvete da se studentima koji su ispunili uvjete za to omogući studiranje o trošku države a studentima treće godine studiranje u skladu s predbolonjskim programom po kojem su upisali fakultet. Nakon višetjednog apeliranja na Ministarstvo i fakultete da razrješe situaciju, 10. studenog blokirali […]

  • 5. svibnja 2009. 11teza: “Pouke okupacije – o smislu jednog bunta”

    Ovaj tekst napisali su kolege iz časopisa 11teza kao podršku blokadi Filozofskog fakulteta. Zbog slučajne omaške ovaj tekst nismo objavili na vrijeme, točnije 24.4.2009., te se ovim putem ispričavamo časopisu 11teza, jer oni su nam među prvima pružili podršku. Uživajte u tekstu. Bujrum! Zauzimanje Filozofskog fakulteta što nam se odvija pred očima od svog početka […]

  • 5. svibnja 2016.
    Featured Video Play Icon
    Promocija zbornika „Bilans stanja: doprinos analizi restauracije kapitalizma u Srbiji“

    Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu u organizaciji Kluba studenata FPZG-a, Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju te Centra za politike emancipacije predstavljen je zbornik „Bilans stanja – Doprinos analizi restauracije kapitalizma u Srbiji“, u izdanju Centra za politike emancipacije iz Beograda uz financijsku potporu fundacije Rosa Luxemburg Stiftung. Izlaganje je započeo Vladimir Simović koji […]

  • 12. svibnja 2013. Snimka panela: “Direktna demokracija: Teorija, iskustva i perspektive” – Jelena Veljić, Luka Mesec, Zdravko Popović, Gordan Isabegović, Josip Jagić + opća diskusija / 18. svibnja 2012.

    U sklopu 6. Subversive festivala, danas, 12. svibnja 2013., započinje drugi Balkanski forum i traje zaključno do utorka. Prošlogodišnji tematski blok “Prema Balkanskom socijalnom forumu” završio je panelom u kojem su na osnovu praktičnih iskustava i teorijskih razmišljanja, o perspektivama direktne demokracije govorili Jelena Veljić (Srbija), Luka Mesec (Slovenija), Zdravko Popović (Hrvatska), Gordan Isabegović (BiH) […]

  • 6. svibnja 2010. Predstavnička zamajavanja i u Srbiji

    Studentska verzija predstavničke demokracije i procesi u kojima se biraju studentski predstavnici ne funkcionira ni u susjednoj Srbiji o čemu smo vas prije izvijestili. Prenosimo reakciju naših srpskih kolega na izborne malverzacijama na Filozofskom fakultetu u Beogradu u kontekstu sličnih događaja i na našem Sveučilištu tijekom jučerašnjeg i današnjeg dana.Ugled studentskog parlamenta iznova je ukaljan […]

  • 7. veljače 2010. Pregled studentske borbe kroz 2009. godinu

    S internet stranice koja prati studentske borbe protiv komercijalizacije visokog obrazovanja diljem svijeta, prenosimo Vam pregled studentskih akcija tijekom 2009. godine. Kako smo od samog početka formulirali – naša borba za besplatno obrazovanje lokalna je epizoda jedne globalne priče. Naša borba samo je dio svjetske borbe protiv neoliberalnih tendencija koje penetriraju u prostor javnog sektora. […]

  • 29. rujna 2011. Mislav Žitko: Obrazovanje u doba mjera štednje

    SkriptaTV donosi snimku izlaganja Mislava Žitka “Education in the Age of Austerity” s ovogodišnje Zelene Akademije održane na Visu. U nastavku pročitajte intervju “Kućanstva snose najveći teret krize” koji je s izlagačem za Novosti br. 612 napravio Srećko Pulig.U sklopu Zelene akademije, koju je od 21. do 26. augusta na otoku Visu organizirala Fondacija “Hajnrih […]

  • 5. svibnja 2009. Boris Buden: Doniram argument

    Boris Buden nam je, u nemogućnosti da dođe i podrži nas osobno, poslao tekst koji je napisao ekskluzivno za naš blog. Tekst je, kako kaže, njegova “donacija” našoj inicijativi – zahvaljujemo gospodinu Budenu od sveg srca!Umjesto deklarativne podrške htio bih komentirati pokušaj da se studentski protest delegitimira insinuacijom kako njegov glavni zahtjev, zahtjev za besplatnim […]

  • 7. studenoga 2009. Snimka govora Wendy Brown: deset posljedica privatizacije sveučilišta

    Kako smo već izvjestili na Slobodnom Filozofskom, Kalifornijsko se Sveučilište ove godine suočava s drastičnim rezanjima budžeta, smanjivanjem upisnih kvota, otpuštanjem radnika te povećanjima školarina za nevjerojatnih 30%. Kako bi raspravili krizu financiranja Sveučilišta i upozorili na moguće posljedice ovakvog razvoja događaja, nastavnici Sveučilišta u Berkeleyu organizirali su 23. rujna javnu raspravu, na kojoj je […]

  • 25. travnja 2013. Panagiotis Sotiris: Neoliberalizam i visoko obrazovanje u Grčkoj

    Panagiotis Sotiris je potpredsjednik Sindikata nastavnika Sveučilišta u Aegeanu. U nastaku pročitajte njegovo izlaganje održano na konferenciji sindikata nastavnika Eğitim-Sen o visokom obrazovanju 22. veljače 2013. u Ankari, na kojemu je govorio o posljedicama gospodarske krize i mjera štednje na visoko obrazovanje u Grčkoj: uvođenju privatnih visokih učilišta, suzbijanju autonomije sveučilišta i studentskih pokreta te […]

  • 7. veljače 2010. Richard Wolff: Ekonomska kriza uništava javno obrazovanje

    Donosimo prijevod članka Richarda D. Wolffa, američkog ekonomista, “Ekonomska kriza uništava javno obrazovanje”. U tekstu, originalno objavljenom 18. prosinca 2009. na mrzine.monthlyreview.org, autor vrši studiju utjecaja ekonomske krize na sektor javnog obrazovanja SAD-a kroz rezanje državnih sredstava potrebnih za njegovo kontinuirano funkcioniranje te povećanje i uvođenje novih participacija, što ima kako neposredan tako i dugoročno […]

  • 20. travnja 2010. Pierrick Devidal: Trgovanje ljudskim pravima? Opći sporazum o trgovini uslugama i obrazovanje: pravna perspektiva

    Danas, 20. travnja 2010., na prvu godišnjicu prve blokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu još jednom upućujemo na tekst Pierricka Devidala “Trgovanje ljudskim pravima? Opći sporazum o trgovini uslugama i obrazovanje: pravna perspektiva” iz knjige “Global Neoliberalism and Education and Its Consequences”, jedan od prvih tekstova prevedenih i objavljenih na Slobodnom Filozofskom. U našoj arhivi također […]

  • 26. svibnja 2011. Andrea Milat: Obrazovanje u EU između tržišnog i javnog dobra

    Na bojnom polju politike visokog obrazovanja i znanosti sukobljavaju se dva suprotna ideološka koncepta, a osnovu sukoba čini oprečno poimanje obrazovanja i znanosti kao javnog dobra odnosno kao robe. U sukob su involvirani veliki igrači. Na strani obrazovanja kao javnog dobra diljem svijeta nalaze se u prvom redu studenti – posljednje tri do četiri godine […]

  • 16. veljače 2011. Ivona Grgurinović i Marijana Hameršak: Znanost i obrazovanje su javna dobra

    Članice inicijative Akademska solidarnost u intervjuu za Zarez govore o retorici MZOŠ-a, programskim ugovorima, piramidalnom sustavu, upisninama i ulozi sindikata. Inicijativa pod nazivom Akademska solidarnost organizirana je s ciljem pobune protiv triju novih zakona koji se odnose na visoko obrazovanje – Zakona o znanosti, Zakona o sveučilištu te Zakona o visokom obrazovanju. Kakve konzekvence po […]

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG

pogledaj sve