Micah Uetricht
18. listopada 2016.
Tik do pobjede
Za vrijeme predsjedničkih predizbora unutar Demokratske stranke pokrenuta je kampanja s ciljem prevođenja lijevog krila demokrata iz tabora demokratskog socijalista Bernieja Sandersa u tabor podržavatelja Hillary Clinton. Ignorirajući njezine problematične stavove i povijest političkog djelovanja, deklarativna racionalnost te operacije počivala je na premisama da Sanders ne može odnijeti konačnu pobjedu na izborima te da je potrebno spriječiti predsjednički mandat republikanskog kandidata Donalda Trumpa. Nakon što je Sanders izgubio na predizborima i podržao Clintoničinu kandidaturu, lijevi su glasovi disenzusa među demokratima utišani. No kako objasniti izostanak kritike s lijevih pozicija na njezin račun i nakon što je Trumpova kampanja, uslijed niza skandala, doživjela definitivni fijasko?
Implozija Trumpove kampanje trebala bi otvoriti prostor pobornicima biranja manjeg zla koji su je dosada podupirali, da počnu kritizirati njezine politike. Zašto još uvijek šute?
Nazdravimo kraju predsjedničke kampanje Donalda Trumpa!
7. listopada procurila je snimka iz 2005. godine na kojoj se Donald Trump hvali Billyju Bushu, voditelju emisije Access Hollywood, kako mu seksualno napastovanje žena prolazi na račun njegove slave. Reakcija medija, kao i većeg dijela zemlje bila je brza i ispravna: univerzalna osuda.
Neuspjeli pokušaji obrane ovih komentara kao bezopasnih i infantilnih „priča iz svlačionice“, od rijetkih surogata koji ga i dalje podržavaju, bile bi komične da se njima ne pokušava opravdati seksualno nasilje. Neposredno nakon toga, nove izjave žena koje tvrde da ih je Trump seksualno zlostavljao objavljene su u New York Timesu i časopisu People, a nove snimke Trumpovih neobuzdano ponižavajućih komentara o ženama, počevši od vlastite kćeri do desetogodišnje djevojčice,
Još od unutarstranačkih izbora slušamo varijacije na temu od samoprozvanih progresivaca: Clinton nije savršena, no predsjednički mandat Donalda Trumpa bio bi toliko katastrofalan da smo prisiljeni izabrati sigurnu, centrističku kandidatkinju ne bismo li ga spriječili.pridodane su podužem popisu mizoginih te zaista jezivih stvari koje je izjavio ili učinio.
Trumpov groteskni seksizam po svoj je prilici već trebao biti poznat i prije ovih incidenata, no čini se kako su upravo oni naročito uznemirili birače: FiveThirtyEight procjenjuje da su šanse da Clinton pobijedi veće od 85 posto; dok joj Upshot, rubrika New York Timesa, daje blizu 90 posto. Harry Enten tvrdi kako ne postoji povijesni presedan za oporavak kandidata od tako velikog zaostatka kakav je trenutno Trumpov. Čini se da Republikanska stranka više i ne pomišlja na mogućnost pobjede; umjesto toga, prepiru se kako konsolidirati stranku u rasulu.
Drugim riječima, gotovo je sigurno kako Donald Trump neće biti predsjednik – predsjednica će biti Hillary Clinton.
Ovo predstavlja veliko olakšanje za sve one koje je užasavalo kakav bi nam rasistički, ksenofobni, mizogini, militaristički, antiradnički pakao donio Trumpov predsjednički mandat. No, to je i prilika za one koji su oduvijek tek uvjetno podupirali Clinton.
Još od unutarstranačkih izbora slušamo varijacije na temu od samoprozvanih progresivaca: Clinton nije savršena, no predsjednički mandat Donalda Trumpa bio bi toliko katastrofalan da smo prisiljeni izabrati sigurnu, centrističku kandidatkinju ne bismo li ga spriječili. Dakle, bili su primorani ostaviti po strani svoje kritike na račun Hillary, kako bi spriječili uspon Trećeg Reicha u Americi.
Sada kada smo skoro pa sigurni da Trump zapravo neće pobijediti, oni bi se trebali osjećati oslobođeno.
Mogu se prestati fokusirati na to koliko bi užasan bio potencijalni Trumpov mandat i početi se ozbiljnije fokusirati na to koliko je užasan bio dosadašnji, a po svemu sudeći i budući angažman Hillary Clinton u domaćem kontekstu i na globalnoj pozornici. Svi liberali i progresivci koji su to dosad činili, mogu se prestati suzdržavati od kritike njezinih bliskih veza s Wall Streetom, ili uznemirujućeg otkrića sadržaja govora koje je održala za Goldman Sachs, ili povijesti njezine nevjerojatno destruktivne vanjske politike od Libije do Hondurasa i gotovo izvjesne ratohuškačke vanjskopolitičke budućnosti, ili njezine uloge u zagovaranju socijalne reforme, ili njezina prijateljevanja s jezovitim ratnim zločincima poput Henryja Kissingera, te njezina ponosa na račun zadobivanja podrški neokonzervativaca krvavih ruku, poput Johna Negropontea.
Želimo li promijeniti ovakvu dinamiku u sklopu koje se barbarizmu suprotstavljamo nešto-manje-barbarskim barbarizmom, aktivisti i komentatori morat će napustiti svoje poslušničke stavove prema centristicama poput Clinton.
No, začudo, prošlo je više od tjedan dana od objave snimke, a nismo čuli previše od navodno neentuzijastičnog dijela podržavatelja kandidature Hillary Clinton što bi sugeriralo ikakav pomak.
Pomislili biste da će ljudi čvrstog progresivnog opredijeljenja u toliko jasnoj koliziji s dosadašnjim djelovanjem Hillary Clinton, jednom kada su se uvjerili da njihove kritike neće doprinijeti Trumpovoj pobjedi, napokon biti spremni prozvati Clinton i početi graditi snažno, nepopustljivo lijevo krilo, kakvo će biti nužno da se bilo što iznudi od samoproklamirane političarke „lijevog do desnog centra“. A kad ono… ni glasa.
Tijekom idućih tjedana, posebno obratite pažnju na one koji nastavljaju braniti Clinton s „progresivnih“ pozicija, unatoč tome što više nema nekakva posebnog razloga da se s time nastavi. Ili još bolje, jednom kada u siječnju stupi na dužnost, pogledajte nude li ti isti ljudi opravdanja za njezinu destruktivnu agendu.
Noćna je mora o potencijalnom predsjedničkom mandatu Donalda Trumpa iza nas. No ono što nas u sklopu predsjedničkog mandata Hillary Clinton očekuje tek je neznatno povoljnije. Želimo li promijeniti ovakvu dinamiku u sklopu koje se barbarizmu suprotstavljamo nešto-manje-barbarskim barbarizmom, aktivisti i komentatori morat će napustiti svoje poslušničke stavove prema centristicama poput Clinton. Nema boljeg trenutka da se to učini od aktualnog.
Micah Uetricht je suurednik časopisa Jacobin koji živi u Chicagu. Autor je knjige Strike for America: Chicago Teachers Against Austerity.
