O rodu, jeziče, da ti pojem

Jedno od područja u kojima transrodne osobe najčešće proživljavaju opresiju područje je jezika. Naime, iako se stupanj orodnjenosti razlikuje od jezika do jezika, gramatika, sintaksa i pragmatika u različitim nas trenucima prisiljavaju da sebi ili drugima pridajemo rodnu oznaku. Uvođenje posebne lične zamjenice „hen“ u švedskom jeziku, korištenje lične zamjenice za treće lice množine u engleskom ili eksperimentalni načini oslovljavanja u njemačkom, samo su neki od pokušaja da se omogući transgresija spolne/rodne binarnosti u jeziku. U našem jeziku, pak, kao strategije transgresije nude se arhaična prošla vremena – aorist i imperfekt – čija je upotreba neobična i u standardu i u vernakularu, ili korištenje srednjeg roda koje konotira infantilnost.

Vizualna predodžba dviju rodno binarnih ličnih zamjenica na švedskom jeziku: „hon“ – „ona“ i „han“ – „on“, uz rodno neutralni „hen“ (izvor).
Vizualna predodžba dviju rodno binarnih ličnih zamjenica na švedskom jeziku: „hon“ – „ona“ i „han“ – „on“, uz rodno neutralni „hen“ (izvor).
„Engleski je jezik poprilično neobičan jer govornicima dopušta da sebi, osobi kojoj govore ili nekomu trećemu, bez obzira na to jesu li prisutni ili ne, ne moraju pripisati rod ili spol. Iako o ovome katkad treba malko i razmisliti, obično se to može učiniti bez imalo muke jer engleski u velikoj mjeri nema sustav gramatičkog roda i samo se živim bićima i personifikacijama može obraćati s ‘ona’ ili ‘on’. […] U BHS-u [bosanski, hrvatski i srpski, op.a.] je rod, naprotiv, neumoljivo, čak nemilosrdno, obilježen. Sustav gramatičkog roda, naime, zahtijeva od govornika da, prije nego što išta izgovori, odredi tjelesni spol / društveni rod živog bića.“[1]
 

Prostor emancipacije za transrodne osobe, kako binarne, tako i nebinarne, očigledno je mnogo veći u engleskome i drugim jezicima koji manje inzistiraju na gramatičkoj binarnosti negoli u jezicima poput hrvatskoga. No dovoljno je da o transrodnoj osobi progovori druga osoba i stvari se mijenjaju, čak i u fleksibilnim lingvističkim okruženjima. Nad transrodnim osobama sustavno se provodi oblik sistemskog nasilja zbog transgresija okvira dominantne jezične paradigme. Neke od popularnijih načina obračunavanja uključuju podrivanje zamjenica binarnih transrodnih osoba, pa tako „on/a“ prestaje biti jezičnom formom kojom se pokušava postići uključivost, već se njome briše identitet osobe koja bi, da je cisrodna, naprosto bila ili „ona“ ili „on“. Rasprostranjena je i upotreba zamjenice „ono“, što dovodi do objektifikacije transrodnoga Drugog, gdje transrodna osoba postaje neživom nakupinom uništive tvari, a izražen je i moment infantilizacije, s obzirom na to da je jedino djetetu dozvoljeno postojati u prostoru koji je smješten između binarnih opreka „njega“ i „nje“.

Jedna od nevolja s hrvatskim jezikom su i njegovi orodnjeni glagolski oblici. Dok je na engleskome jeziku sugovornici moguće prepričati niz prošlih, sadašnjih i potencijalnih budućih iskustava bez određivanja vlastita roda, hrvatski jezik ne ostavlja mnogo prostora za neodređenost. Tako Kate Symons, kojoj je materinski jezik engleski, a BHS usvojeni strani jezik, o svojem iskustvu tranzicije na orodnjenome jeziku piše sljedeće:

„Ovaj je rodni sustav bio koristan kad sam se morala predstaviti na telefonu jer sam odmah mogla otkriti svoj rod tako što bih rekla, recimo, ‘Dobar dan. Zovem se Kate Symons. Dobila sam vaš broj od…’ Tako je nešto gotovo nemoguće u engleskome. K tomu, dobivate mnogo više nesvjesnih povratnih informacija od drugih ljudi koji spominju vaš rod kad vam se obraćaju ili kad o vama govore u vašoj prisutnosti. S druge strane, kad netko zna vaš status i želi vas napasti, u ruci ima veoma snažno oružje. Upravo se to meni i dogodilo i bilo je vrlo neugodno jer su, obraćajući mi se, neprestano, izravno i neizravno, upotrebljavali muške oblike glagola, pridjeva i zamjenica.“[2]
 

Odnos velikog broja transrodnih osoba s vlastitom prošlošću vrlo je kompleksan jer podrazumijeva određeni niz godina tijekom kojih je dotična osoba bila pogrešno percipirana u neodgovarajućem rodu, te se za svoje zamjenice, glagolske oblike, pridjeve i imenice morala izboriti ugrožavanjem vlastite tjelesne sigurnosti „izlaženjem iz ormara“ kao „on“ ili „ona“. Taj je odnos još kompliciraniji razmotrimo li izbor koji se nudi pri koncipiranju osobne prošlosti kao takve. U prošlome vremenu nužno je fiksirati svoj rod i ne odstupati od njega, jer ostale varijante „zvuče pogrešno“. Preskriptivistički gledano, kada govorim o sebi u vrtićkoj dobi, kao nebinarna transrodna osoba, trebam li reći da sam „bio djevojčica“, ili sam pak „bila dječak“? I najneprikladniji izvori postaju prikladnima, jer:

„Kad bijah dijete, govorah kao dijete, razmišljah kao dijete, [sudih] kao dijete. Kad sam postao čovjekom, završio sam s onim što pripadaše djetetu.“
 

Imajući na umu poziciju vječnoga djeteta koju mi jezične kategorije nameću, postoji nekoliko načina da se nastavim poigravati s jezikom koji je odviše rigidan da bi mi dopustio da se unutar istoga verbaliziram. Čak i običan odlazak na gradsku tržnicu može postati epopejom o nepostojećoj svakidašnjici. „Bijah na placu i kupih mandarine,“ jednostavnu informaciju nepotrebno komplicira i udaljava je od osobe s kojom razgovaram, a koja će se sasvim sigurno fokusirati na način na koji je dotična informacija prenesena.

Iako u aoristu i imperfektu ostaje dovoljno prostora da moj rod ne bude izrečen, ove arhaične forme istovremeno evociraju klasni resantiman zbog navodne visoke razine obrazovanja govornika. Međutim, radi se tek o pretpostavljenoj višoj klasnoj poziciji jer, unatoč činjenici da se u društvu tako kodificira uspon na socijalnoj strati, visoko obrazovanje nipošto ne znači nužno izmicanje iz radničke klase.

Zbog svoje nezastupljenosti, kako u standardu, tako i vernakularu, upotreba ovih dvaju vremena također izaziva začudnost, čuđenje, pa čak i prezir. Opcija pripovjedačkoga prezenta („Ja na placu, kupujem mandarine.“) prošlost svodi na anegdotu kojoj redovito nedostaje punch line. Preostaju još pasivni glagolski oblici, no isključivo ako se osoba koja govori odrekne svojega prava na djelovanje i posluži tek kako bi dojavila: „Na plac je otiđeno i mandarine su kupljene.“ S obzirom na to koliko su navedeni načini izražavanja zakučasti, sklapanje rečenica je dugotrajan
Drugačiji jezik je moguć – u nebinarnim i/ili lingvističkim krugovima o temi orodnjenosti jezika raspravlja se dovoljno dugo te su u nekim jezicima prihvaćene rodno neutralne zamjenice
proces koji testira sugovornikovo strpljenje i sposobnost koncentracije, a s obzirom na to koliko valja paziti na formu, postoji mogućnost da govornik izgubi i najmanju natruhu sadržaja. Nije li stoga jednostavnije šutjeti?
 

Međutim, drugačiji jezik je moguć. U nebinarnim i/ili lingvističkim krugovima o temi orodnjenosti jezika raspravlja se dovoljno dugo te su u nekim jezicima prihvaćene rodno neutralne zamjenice. Tako je 2015. godine u četrnaesto izdanje rječnika Švedske akademije, Svenska Akademiens Ordlista, uvedena zamjenica hen. Navedena je zamjenica predložena kao alternativa hon (ona) i han (on) šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća, pa je u međuvremenu stigla zaživjeti i postati posve razumljivom, ako ne i prihvatljivom govornicima švedskoga jezika.

American Dialect Society englesku je zamjenicu they u trećemu licu jednine proglasio za riječ godine 2015., i tako umjesto uvođenja novoga pojma odlučio omogućiti dodatnu vidljivost obliku kojega se nisu libili koristiti ni Shakespeare, Chaucer i Austen. Krutosti njemačkoga jezika otpor pružaju zamjenice kao što su xier, x, nin i seis, no još uvijek opstoje tek na eksperimentalnoj razini te nisu dio javnoga diskursa. Također su zanimljive intervencije poput Mau i Frann, alternative njemačkoj gospođi i gospodinu (Frau, Mann). U međuvremenu, u jednom mikrokozmosu unutar hrvatskoga jezika, neki su se elementi prihvatili očuđivanja, pa me predstavljaju kao cimera Ivanu, promatraju odazivam li se na „Vanja“ i generalno posežu za maskulinim gramatičkim inačicama u nedostatku adekvatnijih opcija.

No, i odmaknem li se od pokušaja samoaktualizacije unutar legitimnog jezičnog habitusa, a upravo nastojim učiniti sasvim suprotno, samo je pitanje vremena prije negoli me netko tko nije ja pokuša definirati služeći se istim alatom. Anegdotalno, moja je majka poprilično točno detektirala začetak mojih nevolja s rodom jednom prilikom izrekavši: „[Otac] je rekao: ‘bit će dečko’, a ja sam rekla: ‘bit će Ivana’. Oboje smo, zapravo, bili u pravu.“



Bilješke:

[1] Kate Symons, „Ministrastvo unutarnjih spolova: savladavanje tranzicije na stranom jeziku“ u: Transgresija roda: Spolna/rodna ravnopravnost znači više od binarnosti (Zagreb: Ženska soba, 2005), 36.

[2] Isto, 38-39.



Tekst je nastao u okviru nezavisnog novinarskog projekta pod nazivom „Bijah/bila/bio – Konstrukcija identiteta trans osoba kojima je materinski jezik rodno određen“, za kojeg su sredstva osigurana putem Javnog natječaja Ministarstva kulture RH za financiranje novinarskih radova u neprofitnim medijima. Članak ne izražava stavove i mišljenje Ministarstva kulture RH.

minikult

Vezani članci

  • 31. prosinca 2016. „Candy colors“ (izvor: Stig Nygaard prema Creative Commons licenci). Da sam, da sam, da sam žensko, ne bih bio muško Iako je spolna binarnost problematična čim se zagrebe dublje od nivoa reduktivnih javnih diskusija lišenih svake nijansiranosti argumenta i pluralizma perspektiva, ona presudno utječe na oblikovanje društvenih institucija, bile one formalne ili neformalne. Time društvo postaje polje neprihvaćanja za svaki identitet koji izlazi iz binarnih okvira. Ovo stvara situaciju u kojoj je: „život transrodne osobe kratka i tragična priča, dupkom ispunjena nasiljem čiji je rezultat smrt koja društvo napokon rješava bremena aberacije. Tjelesno postojanje transrodnih osoba polje je borbe u kojoj su transrodne osobe kolateralne žrtve koje svoja tijela nužno moraju prezirati, jer su naprosto nedopustiva.“
  • 31. prosinca 2016. Intervju s Ashley Hans Scheirl u izložbenom prostoru stana Softić, Zagreb, 16. prosinca 2016. godine (foto: SF). Čin balansiranja Kada govorimo o nekome javno ili (mislimo) privatno, jezik kojim to radimo u većoj ili manjoj mjeri prisiljava nas da svoju misao i govor oblikujemo kroz odluku radi li se o osobi muškog ili ženskog spola/roda. Isto vrijedi i kada razmišljamo o sebi samima. Spolna/rodna binarnost strukturira i naše društvene institucije, društvene interakcije i društvene prakse. Transgresija te binarnosti otvara mogućnosti za nebinarne prakse, a izostanak njihove društvene normaliziranosti umjetnica Ashley Hans Scheirl preispituje u svojem radu. Scheirl je nebinarna osoba koja već desetljećima vodi eksperimentalni život kojim ispituje granice roda/spola.
  • 31. prosinca 2016. Dugina zastava (izvor: Lukas Volk prema Creative Commons licenci). Solidarnost u prostorima nevidljivosti Dominantna javna percepcija o temama kojima se bavi LGBTIQ+ pokret dovela je do njihove redukcije na problematiku ljudskih prava, uz često prenaglašavanje prvih dvaju identiteta koje ovaj akronim označava. Unatoč proklamiranim najboljim namjerama liberalnog mainstreama, takva „borba“ za prava LGBTIQ+ osoba zapravo rezultira održavanjem nevidljivosti redovnih i svakodnevnih poteškoća ove populacije i prateće uloge društvenih institucija, primjerice obitelji, u njihovom perpetuiranju. S Ninom Čolović, iz LGBTIQ inicijative „AUT“, razgovarali smo o tim redovnim i svakodnevnim problemima koje LGBTIQ+ osobe doživljavaju isključivanjem iz obitelji i posljedičnom društvenom marginalizacijom.
  • 31. listopada 2016. Povorka ponosa u Zagrebu 2016. godine (izvor). Izgradnja širokih koalicija Globalno već tri desetljeća suočen s trendom depolitizacije kroz festivalizaciju i karnevalizaciju, a u Hrvatskoj opterećen liberalnim nasljeđem institucionalnog usmjerenja svoje borbe još od 1990-ih, LGBTIQ+ pokret permanentno se nalazi pred izazovom politizacije svojeg djelovanja. U Hrvatskoj, već godinama najjasnije političke poruke šalju se sa zagrebačke Povorke ponosa, koja je postala tradicionalno okupljalište LGBTIQ+ osoba i njihovih drugarica i drugova s ljevice. O dosadašnjoj razvojnoj putanji LGBTIQ+ pokreta te njegovim trenutnim tendencijama i suradnjama razgovarali smo s Jelenom Miloš iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 24. rujna 2016. Izvor: Zagreb Pride, 2015. Društveni parametri coming-outa U razgovoru s Mariom Kikašem iz RAD.-a adresiramo pitanja odnosa LGBTIQ+ populacije i pokreta prema državi, koja adekvatne odgovore dobivaju tek napuštanjem terena rasprave o vrijednostima, odnosno njihovim smještanjem u historijski okvir, određen razvojem kapitalističkih odnosa i građanske države te historije opresije nad marginalnim i subverzivnim društvenim grupama. Iz toga proizlazi i perspektiva daljnjeg razvoja LGBTIQ+ pokreta prema razvijanju kapaciteta društvenih institucija za inkluziju marginaliziranih skupina. Dolazimo do zahtjeva za izgradnjom šire progresivne koalicije koja neće tek braniti postojeće kapacitete socijalne države već i graditi nove.
  • 21. kolovoza 2016. Kultni berlinski gej bar Eldorado zatvoren je 5. ožujka 1933. i pretvoren u lokalni štab Sturmabteilunga (izvor: wikipedia.org). Granice emancipacije LGBTIQ+ pokreta O LGBTIQ+ zajednici i organizacijama u Srbiji, homofobiji, queer teoriji, komodifikaciji LGBTIQ+ identiteta u kapitalizmu te socioekonomskom položaju LGBTIQ+ osoba i njihovom zajedničkom povezivanju s radničkim pokretom u kontekstu adresiranja klasnog pitanja šireg lijevog pokreta, razgovaramo s beogradskim novinarom, književnikom i aktivistom Dušanom Maljkovićem. Pročitajte proširenu i prilagođenu verziju intervjua nastalog za potrebe priloga o LGBTIQ+ pokretu treće epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“.
  • 19. travnja 2016. "Bacimo seksizam, rasizam i homofobiju u smeće" (izvor: commons.wikimedia.org). Dom je negdje drugdje Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
  • 31. siječnja 2016. Fotografija Bijele kuće obasjane reflektorima u duginim bojama u svrhu proslave legalizacije gej brakova 26. lipnja 2015. godine iz uvoda u post preuzeta je s Flickr računa Teda Eytana po Attribution-ShareAlike 2.0 Generic licenci. U obranu gej brakova Kritike s radikalne ljevice kojima se negira važnost progresivnih unutarsistemskih pomaka, poput nedavno izborene legalizacije gej brakova u SAD-u, poticaj su autoru da naglasi realne materijalne prednosti koje takve promjene donose diskriminiranim skupinama, kao i otvaranje prostora za daljnju politizaciju unutar pratećih društvenih pokreta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve