Žensko i klasno – zaboravljeni historijat

U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.

Marija Šoljan-Bakarić u svojoj radnoj sobi, 1957. godine (fotografija je dio privatnog arhiva obitelji Šoljan-Bakarić).
Marija Šoljan-Bakarić u svojoj radnoj sobi, 1957. godine (fotografija je dio privatnog arhiva obitelji Šoljan-Bakarić).
„Govori se o navodnim Tvojim izjavama da je Konferencija [za društvenu aktivnost žena] gospojinsko društvo, i da su tamo dobro situirane žene. Nisam te nikada direktno upitala za ovaj stav, jer mi je teško vjerovati da bi bio Tvoj. Medjutim, odnos prema Konferenciji nije daleko od ovoga stava.“

Navedeni citat dio je pisma (pohranjenog u privatnom arhivu) koje je Marija Šoljan-Bakarić, članica Komisije za socijalnu politiku Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH) te višegodišnja predsjednica Konferencije za društvenu aktivnost žena Hrvatske, „uz drugarski pozdrav“, uputila Milutinu Baltiću, narodnom heroju i članu CK SKH. Pismo je napisano 4. srpnja 1972. godine i problematizira dvogodišnji proces osmišljavanja nove politike u području odgoja i zaštite djece. Nakon što je krajem 1970. godine na sjednici Komisije za socijalnu politiku CK SKH, uz podršku Konferencije za društvenu aktivnost žena, ali i drugih društveno-političkih organizacija, donesena odluka o izradi novog zakonodavnog okvira, Konferencija je, u uskoj suradnji sa sindikalistkinjama, osmislila niz diferenciranih mjera. No, kada je informirana da je na sjednici Predsjedništva CK SKH izrečeno mišljenje kako „[k]onferencija nije kompetentna da o ovim stvarima raspravlja“, Marija Šoljan-Bakarić napisala je ovo pismo i prozvala članove za antisamoupravni i nedrugarski stav te zaključila da je sada, iako komunistkinja, „pred tim da razmišlja što [joj] je činiti!“

Kada sam prvi puta pročitala ovo oštro intonirano pismo koje je jedna od najpoznatijih političkih radnica i zagovarateljica emancipacije žena iz razdoblja socijalizma uputila visoko pozicioniranom partijskom drugu, pomislila sam kako metodološka dvojba oko „ženskog pitanja“ aktualno rezonira i danas u Hrvatskoj. Akteri na feminističkoj sceni, u velikoj mjeri NGO-ovski partikularizirani i deradikalizirani uvjetima vlastite proizvodnje, a istovremeno suočeni s konzervativnom kontrarevolucijom i ekonomskom tržišnom dogmatikom, već su neko vrijeme u potrazi za najmanjim zajedničkim mobilizacijskim nazivnikom. No usprkos polustoljetnoj praksi organiziranja i djelovanja masovnih antifašističkih i socijalističkih ženskih organizacija u Jugoslaviji,
Usprkos polustoljetnoj praksi organiziranja i djelovanja masovnih antifašističkih i socijalističkih ženskih organizacija u Jugoslaviji, i dalje svjedočimo nekoj vrsti programatskog zaborava tog dijela feminističke historije, prvenstveno zbog njene marksističke tradicije
čija je sudionica od studentskih dana bila i Marija Šoljan-Bakarić, i dalje svjedočimo nekoj vrsti programatskog zaborava tog dijela feminističke historije, prvenstveno zbog njene marksističke tradicije.
 

Historijsko-materijalistički eksplanatorni model od samog je početka, odnosno od prvog izdanja „Manifesta komunističke partije“ Marxa i Engelsa iz 1848. godine, adresirao problem društvenog položaja žena te preduvjet za njihovo oslobođenje prepoznao u klasnoj borbi protiv kapitalističkog načina proizvodnje. Žene su tako strukturno pozicionirane kao nezaobilazne akterke općedruštvene emancipacije, politički subjekt bez čijeg masovnog sudjelovanja revolucija nije moguća. Međutim, izmicanjem definicije patrijarhata iz sustava proizvodnih odnosa, feminizam 1970-tih i 1980-tih odvojio je pojmove spola i klase te prihvatio borbu unutar postojećeg ekonomskog sustava, pristao na metodološki individualizam i intersekcionalnost kao analitički alat, iscrpljujući se u juridičkim zahtjevima za egalitarnošću i zadovoljavajući se zavodljivom deskriptivnošću postpolitičkog identitarnog diskursa. Praksa masovnog ženskog političkog organiziranja u liberalno-demokratskom kontekstu otpisana je kao anakrona, a strateška rješenja „ženskog pitanja“ u okviru socijalističkog projekta istraživački neinteresantna.

Žene su bile uključene u proces gradnje novog jugoslavenskog socijalističkog društva od samog početka. Antifašistička fronta žena (AFŽ), prva masovna ženska socijalistička politička organizacija, osnovana je tijekom Narodnooslobodilačke borbe krajem 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, a (samo)raspuštena u rujnu 1953. godine na Četvrtoj konferenciji AFŽ-a u Beogradu. Zahvaljujući, u prvom redu, istraživačkim naporima feminističkih historičarki kao što su L. Sklevicky, G. Stojaković i N. Božinović, AFŽ je danas prepoznata kao politički moćna organizacija koja je odigrala važnu ulogu u emancipaciji žena, od rješavanja njihovih svakodnevnih problema na terenu do osmišljavanja i provođenja politike opismenjavanja i obrazovanja, zaštite reproduktivnog zdravlja, socijalizacije kućanskog rada, političke participacije i participacije na tržištu rada. S druge strane, narativ o masovnim socijalističkim organizacijama, nasljednicama AFŽ-a koje su, uostalom, kao i sam AFŽ, organizirane u skladu s ciljevima i planovima KPJ/SKJ, istraživački je manjkav, ali nerijetko i negativnog predznaka. Progresivni gubitak organizacijske i političke autonomije ženskih socijalističkih organizacija – Saveza ženskih društava (1953. – 1961.), Konferencije za društvenu aktivnost žena (1961. – 1975.), Saveza za pitanja društvenog položaja žene (1975. – 1979.), Konferencije za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju (1979. – 1985.) i Konferencije za društveni položaj žene i porodice (1985. – 1990.) –
Lenjinov citat na transparentu Ženske fronte za radna i socijalna prava koji je osmislio kustoski kolektiv BLOK (foto: AG).
Lenjinov citat na transparentu Ženske fronte za radna i socijalna prava koji je osmislio kustoski kolektiv BLOK (foto: AG).
najčešće se objašnjava jačanjem patrijarhata unutar socijalističkih struktura, ali i odanošću vodećih političkih i društvenih radnica partijskoj politici koja je „žensko pitanje“ supsumirala klasnom.
 

Pažnju na historiografsku šutnju o načinima rada i rezultatima djelovanja ženskih socijalističkih organizacija koje su se pojavile nakon AFŽ-a već su skrenule feministkinje mlađe generacije kao što su Chiara Bonfiglioli, Jelena Tešija i Ankica Čakardić. Ovaj tekst, potaknut sretnom i iznenadnom okolnošću koja mi je omogućila pristup javnosti nedostupnoj ostavštini Marije Šoljan-Bakarić, zamišljen je prvenstveno kao nagovor na daljnje istraživanje i kao skromna naznaka budućeg arhivskog rada. A poziv na istraživanje prešućene jugoslavenske socijalističke feminističke historije prvenstveno vidim kao poziv na povratak feminizma i „ženskog pitanja“ u antikapitalističke okvire te zauzimanje jedine relevantne političke pozicije za buduće „crveno-zelene“ saveze.

Marija Šoljan-Bakarić, važna politička i društvena djelatnica, koja je u okviru radničkog pokreta pola stoljeća kontinuirano radila na poboljšanju položaja žena u društvu i obitelji, danas je akademski, aktivistički, pa čak i biografski gotovo nevidljiva.

Kao 22-godišnja studentica u Šibeniku povezala se s komunističkim pokretom, a nakon dolaska u Zagreb 1938. godine kao diplomirana pravnica zaposlila se u banci i postala članicom, a potom i predsjednicom ženske sekcije progresivnog sindikata Saveza bankarskih, osiguravajućih, trgovinskih i industrijskih činovnika (SBOTIČ). Za vrijeme boravka u Zagrebu bavi se ilegalnim radom, 1940. godine postaje članica KPJ i članica komisije za rad sa ženama CK KPH, a sljedeće godine odlazi u partizane gdje tijekom rata obnaša različite funkcije u Narodnooslobodilačkoj vojsci te aktivno radi u AFŽ-u Hrvatske. Nakon rata dugogodišnja je predsjednica i članica najužeg vodstva Konferencije za društvenu aktivnost žena Hrvatske. Izdavačkom djelatnošću bavila se cijeli život: 1942. godine sudjeluje u osnivačkom timu prvog ženskog časopisa u NOB-u („Lička žena u borbi“), a postala je i dio redakcije „Žene u borbi“, časopisa koji je osnovao glavni odbor AFŽ-a Hrvatske krajem 1943. godine, dok je nakon rata 25 godina bila glavna i odgovorna urednica časopisa „Žena“ u izdanju Konferencije za društvenu aktivnost žena Hrvatske.
Poziv na istraživanje prešućene jugoslavenske socijalističke feminističke historije prvenstveno vidim kao poziv na povratak feminizma i „ženskog pitanja“ u antikapitalističke okvire
Uredila je nekoliko knjiga (između ostaloga i „Žene Hrvatske u NOB-u“ i „Žene Hrvatske u radničkom pokretu“) i to, kako je navela u bilješkama za biografiju pronađenima u privatnom arhivu, „imajući u vidu značaj revolucionarnih, kulturnih i povijesnih tradicija društvenog djelovanja i organiziranosti žena“.
 

Tijekom dugogodišnjeg političkog i društvenog rada aktivno je sudjelovala u donošenju niza važnih zakona koji su za cilj imali poboljšanje položaja žena u društvu i porodici, no u trenutku sve žešćih napada na ženska reproduktivna prava svakako treba istaknuti Zakon o zdravstvenim mjerama o slobodnom odlučivanju o rađanju djece iz 1978. godine koji je liberalizirao pravo žena na pobačaj. Zakon je još uvijek na snazi, ali je već neko vrijeme pod velikim udarom konzervativnih aktivista koji su podnijeli i zahtjev Ustavnom sudu za njegovom revizijom. I dok svakako treba pozdraviti pokušaj konsolidiranja progresivnog dijela civilne scene oko njegove obrane, nužna je kritičnost prema narativu koji se primarno oslanja na liberalno-radikalnu feminističku tradiciju te naglasak stavlja na tzv. autonomiju ženskog tijela, odnosno pravo na izbor, zanemarujući pri tome socijalne i materijalne uvjete društvene reprodukcije.

„Ja sam za prevenciju, za kontracepciju, za poboljšanje uvjeta u bolničkom tretmanu pri obavljanju abortusa. Treba poboljšati uvjete u kojima rastu djeca, ja sam za intenzivnije uključivanje udruženog rada pri razvijanju svih uslova koji mogu koristiti boljem i uspješnijem radu oba roditelja. Znači treba dovoljno dječjih ustanova, osigurati bolju prehranu, proširiti asortiman industrijske gotove hrane, razvijati servise i druge usluge. A tu je i ono osnovno – bitka za dohodak, jer samo dohodak to može omogućiti.“

Ovo je citat iz intervjua koji je 1984. godine s Marijom Šoljan-Bakarić za Socijalnu misao vodila Lidija Orešković, a demonstrira argumentativnu snagu feminističke tradicije koja se izborila za ovaj zakon, promatrajući „žensko pitanje“ uvijek i kao klasno/radničko pitanje.

Upravo obrana ugroženih reproduktivnih prava žene i osmišljavanja strategije za vođenje bitke koja je mnogo šira od obrane prava na pobačaj, aktualnim čini pitanje revalorizacije dugogodišnje borbe za emancipaciju žena na prostoru bivše Jugoslavije, ali ne samo u okviru ahistorijskih istraživanja koja „na radaru love“ transhistorijske neprijatelje, nego istraživanja koja će rješavanje „ženskog pitanja“ iščitavati i u okviru odnosa između rada i kapitala.



Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2016. Dugina zastava (izvor: Lukas Volk prema Creative Commons licenci). Solidarnost u prostorima nevidljivosti Dominantna javna percepcija o temama kojima se bavi LGBTIQ+ pokret dovela je do njihove redukcije na problematiku ljudskih prava, uz često prenaglašavanje prvih dvaju identiteta koje ovaj akronim označava. Unatoč proklamiranim najboljim namjerama liberalnog mainstreama, takva „borba“ za prava LGBTIQ+ osoba zapravo rezultira održavanjem nevidljivosti redovnih i svakodnevnih poteškoća ove populacije i prateće uloge društvenih institucija, primjerice obitelji, u njihovom perpetuiranju. S Ninom Čolović, iz LGBTIQ inicijative „AUT“, razgovarali smo o tim redovnim i svakodnevnim problemima koje LGBTIQ+ osobe doživljavaju isključivanjem iz obitelji i posljedičnom društvenom marginalizacijom.
  • 31. prosinca 2016. Argentinska zastava, modificirana za potrebe prosvjeda (izvor: Rodrigo Paredes prema Creative Commons licenci). Nijedna manje Sve aktualniji napadi na ženska prava okupili su Europu na prosvjedima. Oni najmasovniji, održani u Poljskoj na „crni ponedjeljak“, 2.10.2016., istaknuli su probleme s kojima se žene suočavaju pri ugrožavanju njihovih reproduktivnih prava. Samo dva tjedna kasnije, 19.10. u Argentini su održani prosvjedi na „crnu srijedu“ povodom brutalnog ubojstva mlade Lucíje Pérez, no žene Argentine nisu propustile prepoznati ulogu kapitalističke agende u uzrocima njihovih problema. Ovaj put je izostala masovna solidarizacija iz Europe, pokazujući da naš internacionalizam teško prelazi kontinentalne granice. Kako bismo te granice bar nakratko premostili, preveli smo članak Luciane Zorzoli.
  • 31. prosinca 2016. Kućanski poslovi (izvor: Mario Mancuso prema Creative Commons licenci). Feminizam nije moralna policija U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
  • 19. prosinca 2016.
    Featured Video Play Icon
    Razgovor o knjizi „Garments Against Women“

    Organizacija: Multimedijalni institut MAMA Zagreb, Kulturtreger/Booksa (Zagreb)   Datum i lokacija: 28.6.2016., 19h, Klub „Booksa“, Martićeva 14d, Zagreb   Projekt: Aesthetic Education Expanded / Prošireni estetički odgoj   Partneri: kuda.org (Novi Sad), Berliner Gazette, Kontrapunkt (Skopje)   Moderira: Dunja Kučinac Anne Boyer pjesnikinja je, esejistica i predavačica na Kansas City Art Institute, koja u Booksu […]

  • 11. prosinca 2016. Fotografija iz 1870-ih koja prikazuje brdo bizonskih lubanja koje su kasnije samljevene za umjetno gnojivo (izvor). Ljudi bez empatije su užasno problematičan društveni činilac Među izazovima suvremenog kapitalizma koji se nalaze na dnevnom redu evropske ljevice sve više i sve češće nalaze se i ekološka pitanja, odnosno takozvana zelena agenda. Važnu ulogu pritom igra politička ekologija, pristup usmjeren na klasnu analizu uzroka i posljedica ekoloških promjena. Uključivanjem takvog pristupa, ljevica nadograđuje registar tema kojima se bavi i svoju političku borbu proširuje na dosad zanemarivane probleme i populacije. O odnosu političke ekologije i ljevice, crveno-zelenoj privredi, socijalnoj inkluziji marginaliziranih društvenih grupa, ali i odnosu čovjeka prema drugim živim bićima razgovarali smo s Marijom Jakovljević, sociologinjom iz Beograda.
  • 17. studenoga 2016. Novi odnos između radnika i poslodavaca, karikatura u švicarskim novinama iz 1896. godine (izvor). Zamor trećeputaškom socijaldemokracijom Praksa ideološkog razvodnjavanja dovela je socijaldemokratske stranke tzv. Trećeg puta do sve većeg oslanjanja na princip „biranja manjeg zla“. Dugogodišnji proces skretanja nominalne parlamentarne ljevice prema desnom centru rezultirao je gubljenjem političke vjerodostojnosti i trajne glasačke baze, suprotno očekivanjima stranačkog vodstva. S Karolinom Leaković, kandidatkinjom na predstojećim izborima za čelnu osobu Socijaldemokratske partije Hrvatske razgovarali smo, između ostaloga, o nužnoj transformaciji socijaldemokratskih političko-ekonomskih ciljeva, zahtjevima za snažnijim ideološkim pozicioniranjem te potrebi za suradnjom s izvanparlamentarnim lijevim snagama.
  • 31. listopada 2016. Skup Antifašističkog fronta žena u selu kraj Splita, svibanj 1944. godine (izvor: Znaci.net). Borba u polju diseminacije znanja U uvjetima depolitiziranog identitarnog (post)diskursa odvojenost koncepta roda od pripadajućih ekonomskih kategorija ideološka je nadgradnja buržoasko-tehnokratske vizije kurikularne reforme. U tom se kontekstu ključnima pokazuju emancipatorni napori za smještanjem feminističkog obrazovanja unutar obrazovnih institucija, ali uz očuvanje neformalnih oblika proizvodnje znanja koja bi trebala težiti širem, klasnom povezivanju te pomjeranju obrazovnog modela individualnog osnaživanja prema sistemskoj, kolektivnoj borbi za zajedničke društvene interese. O navedenim temama razgovarali smo s Andrejom Gregorinom iz Centra za ženske studije u Zagrebu.
  • 1. kolovoza 2016. Mural na sindikalnoj zgradi u Belfastu (Izvor:  William Murphy@Flickr) Nužno je uspostaviti kontrolu nad državnim institucijama U sklopu zimskog seminara Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima razgovarali smo s Hilary Wainwright, stručnjakinjom za demokraciju i javni sektor te članicom uredništva lijevog britanskog online magazina Red Pepper. Wainwright iznosi teze o emancipatornom potencijalu tehnologije, sindikatima i prekarnim oblicima rada, grassroots mobilizacijama, razvoju paralelne ekonomije, obrani socijalne države te feminizmu i pitanju kućanskog rada.
  • 3. srpnja 2016.
    Featured Video Play Icon
    Razgovor sa Sonjom Lokar

    Organizacija: Centar za ženske studije   Lokacija: Multimedijalni institut (net.kulturni klub MaMa), Preradovićeva 18, Zagreb   Datum održavanja: 20.5.2016. od 18 do 20h   Moderira: Ankica Čakardić   Obrazovni program Centra za ženske studije u petak, 20. svibnja završava još jednu nastavnu godinu. Dvosemestralni studij zaključujemo velikim kolegijem Feministička kritika političke ekonomije u okviru kojega […]

  • 15. ožujka 2016. Vida Tomšič na zaključnom plenarnom zasjedanju 5. kongresa SZDL Slovenije, 9. ožujka 1961. (Izvor: commons.wikimedia.org) O Vidi Tomšič, marksističkom feminizmu i djelovanju Autorica donosi kritiku članka Nanette Funk, koja obnovljeni interes za politički rad osoba poput Vide Tomšič (1913-1998) označava kao „reaktivnu formaciju“ spram neoliberalizma te akademski trend koji bi mogao „ugroziti reputaciju“ ženskih i rodnih studija u regiji. Bonfiglioli ukazuje da su navedeni stavovi tipičan pokušaj nasilnog kreiranja binarne distinkcije između ženske „volje za djelovanjem“[*] i socijalističke državne politike, tvrdeći kako je ostvarivanje ženskih prava unutar komunističkih partija i ženskih organizacija pod državnim socijalizmom uistinu bilo moguće. Nadalje, smatra kako je nužno smjestiti transnacionalni aktivizam Vide Tomšič u kontekst globalnog sustava antifašističkih, antikolonijalnih te internacionalističkih poslijeratnih mreža.

Plenum FFZG

pogledaj sve

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve