Klijentelističke prakse tutta forza

Iz rubrike „U fokusu“ sedmog broja časopisa RAD. prenosimo članak Gorana Matića o uzrocima i posljedicama političke dominacije IDS-a na teritoriju Istre koja je u posljednjih četvrt stoljeća rezultirala širenjem koruptivne klijentelističke mreže i degradacijom pozicije radničkih organizacija. Zapošljavanje „preko veze“, sabotiranje sindikalnog rada i povećavanje radnog opterećenja za preostale radnike dio su strategije koju u stopu prati folklorizacija antifašističkih ideja i praksi, a čijom se implementacijom „posljednja stranka ljevice“ faktički svrstava u desni političko-ekonomski tabor.

Pula 2004. godine, pogled iz zraka (izvor: Orlovic prema Creative Commons licenci).
Pula 2004. godine, pogled iz zraka (izvor: Orlovic prema Creative Commons licenci).

25 godina građena razgranata horizontalna i vertikalna klijentelistička mreža, uz nedostatak vjerodostojne i sposobne opozicije, i dalje drži IDS na vlasti, a ne sada već „folklorni“ antifašizam i multikulturalnost

 

Istra zbog svoje neprekinute antifašističke tradicije, ozračja multikulturalnosti i tolerancije, kao i urbanih kulturnih aktivnosti, u očima ostatka Hrvatske uglavnom predstavlja oazu „normalnosti“. IDS, već 25 godina vladajuća stranka u Istri, taj istarski antifašizam i normalnost vrlo rado pripisuje u svoje zasluge, iako se očigledno radi o banalnoj zamjeni teza. Nije Istra antifašistička jer je antifašistički IDS, već upravo suprotno, IDS je antifašistički jer je antifašistički narod Istre. Drugačiji IDS nije mogao biti pri svojem nastanku, a drugačiji ne može biti ni danas, želi li zadržati dominaciju u istarskom glasačkom tijelu. No ta činjenica ne sprečava da se na navedenoj zabludi gradi druga, ona o IDS-u kao stranci ljevice. Sam predsjednik stranke, Boris Miletić, uoči jednih od nedavnih izbora, izjavio je kako je IDS ostao jedina vjerodostojna stranka ljevice u Hrvatskoj. No, temeljni programski dokumenti IDS-a otkrivaju jasan i nedvosmislen stav o potrebi apsolutnog širenja i jačanja tržišta u odnosu na „državu“, a kad smo već kod toga, sadrže i istarsku verziju pomirenja fašista i antifašista, dok su i u praksi „štedljivost“ i „realnost“ iz godine u godinu neizostavni atributi kada se govori o pulskom gradskom proračunu.

Ugrožena convivenza

Stranka ljevice bi se, osim spram tržišta, trebala na specifičan način odnositi i prema radu i radništvu. Miletić – istovremeno čelni čovjek te navodne „posljednje stranke ljevice“ i grada Pule – ponosno izjavljuje kako plaće u gradskim poduzećima i upravi ne rastu, unatoč tome što proračun raste iz godine u godinu, a svaka nova sezona se proglašava rekordnom. Radnici komunalnog poduzeća Herculanea, iz vremena štrajka 2009. godine, dobro pamte i njegov populistički potez pražnjenja kontejnera, ali i korištenja stranačke mreže u osiguravanju priljeva pravih štrajkbrejkera iz komunalnih poduzeća drugih istarskih gradova.

Upravo je ta 25 godina građena razgranata horizontalna i vertikalna klijentelistička mreža, uz nedostatak vjerodostojne i sposobne opozicije, ono što IDS i dalje drži na vlasti, a ne sada već „folklorni“ antifašizam i multikulturalnost. Čak štoviše, vidjet ćemo nešto kasnije, pojedine klijentelističke prakse izgradnje i održavanja te mreže ugrožavaju opstanak harmonične convivenze, barem u dijelu pučanstva. Klijentelizam je u Istri postao svakodnevica, pa je javna tajna da se sada već i „najniža“ radna mjesta u gradskim poduzećima i javnim ustanovama popunjavaju „preko veze“, intervencijama čelnih ljudi lokalne samouprave, odnosno IDS-a. Sam sam uoči izbora za Europski parlament svjedočio telefonskom razgovoru anonimne studentice,
Nije Istra antifašistička jer je antifašistički IDS, već upravo suprotno, IDS je antifašistički jer je antifašistički narod Istre
koja je sugovornika s druge strane ushićeno obavještavala kako joj je rečeno da će sigurno dobiti posao, samo još treba donijeti fotografiju glasačkog listića sa zaokruženim imenom Ivana Jakovčića.
 

Problem su prepoznale i udruge civilnog društva, pa dok ovo čitate u istarskim gradovima traje kampanja Civilne platforme Istre pod nazivom „Klijentelizam ubija – Građan(k)e u nadzorne odbore!“. No, dok je o pogubnosti klijentelizma na razvoj meritokracije, štetnosti po građane, demokraciju, tržište, itsl. već puno toga rečeno, vrlo se rijetko problem sagledava iz pozicije radnika i radničkog organiziranja. Zato smo o temi „zapošljavanja preko veze“ porazgovarali sa nekoliko radnika pulskih gradskih poduzeća.

Radnici sa i bez zaleđa

Svi redom ističu kako je praksa u potpunosti „izmakla kontroli“ te da je danas praktički nemoguće zaposliti se u gradskim poduzećima bez članske iskaznice vladajuće stranke ili intervencije „odozgo“. „Sve se to rješava telefonom“, kažu nam sugovornici. Zbrinjavanje „podobnika“ ima  pogubne efekte na svim razinama radničkog života. Bujanje često izmišljenih administrativnih pozicija, u kombinaciji s neoliberalnom štednjom prometnutom u vrlinu i dogmu, polako ali sigurno prazni redove radnika „na terenu“, čime raste radno opterećenje preostalih radnika koji grcaju u prekovremenim satima. Nadalje, osobe koje podobnošću dolaze na rukovodeće pozicije uglavnom su za iste toliko nesposobne da su tu činjenicu, ali i vlastitu nemoć, često prisiljeni priznati i sami direktori poduzeća. Tek kada frustracija radnika i radnica nemogućnošću normalnog funkcioniranja preraste u otvoreni revolt, nesposobnom se rukovodiocu po potrebi izmisli novo radno mjesto na kojem ne može činiti daljnju štetu, žale nam se radnici. No, i to „rješenje“ opet znači barem jedno prijeko potrebno radno mjesto na terenu manje, budući da povećanje proračuna treba „izbjegavati pod svaku cijenu“.

Problemi nastaju i u slučaju kada radnik/ica preko političke veze dolazi na radno mjesto na terenu. Svjesni da „imaju zaleđe“, dobar dio njih ne obavlja savjesno i predano svoj posao, a to opet povećava opterećenje ostalih radnika i radnica, onih koji nisu dobili posao preko veze, a kojih je, doduše, sve manje. Ima ih i koji se ne libe otvoreno reći „nisam ja tu došao raditi, nego primati plaću“, ogorčen je jedan od naših sugovornika. Dodatnu dimenziju problemu daje činjenica kako tim „nižim“ mjestima IDS uglavnom trguje u svrhu osiguravanja i održavanja podrške organizacija nacionalnih manjina. Ovakva trgovina lako može dovesti do netrpeljivosti ostalih radnika prema radnicima manjincima što bi poljuljalo toliko hvaljenu istarsku multikulturalnost i toleranciju.

Klijentelizam vs. radničko organiziranje

Na koncu, ali i najvažnije – klijentelistička politika zapošljavanja izravno sabotira i slabi radničko organiziranje i sindikalnu borbu. Radnici i radnice zaposleni preko političke veze ne učlanjuju se u sindikat, „ne smiju“, kažu nam sugovornici. Osim financijskog slabljenja sindikalnih organizacija, takva situacija direktno utječe i na mogućnosti radničkog organiziranja. Agitiranje i pokušaji mobilizacije od strane sindikalnih aktivista po pitanju radničkih prava, uvjeta i organizacije rada, nepravilnosti u poslovanju, kod rastućeg broja radnika i radnica, stoga, u pravilu nailaze na ignoriranje i ravnodušnost. O pozivima na solidarnost ili angažman na društvenim pitanjima izvan kruga poduzeća, u tom kontekstu, nema smisla niti govoriti.
Naši sugovornici tvrde kako se naziru i naznake pokušaja ulaska IDS-ovih kadrova u same sindikalne strukture, što bi označilo konačnu kapitulaciju radničkog organiziranja
Nezanemariv je i problem „špijunaže“ – za sve razgovore i dogovore među iole borbenijim radnicima i sindikalnim povjerenicima, uprava doznaje u najkraćem mogućem roku.
 

Naši sugovornici ističu kako uopće nemaju dvojbe da se radi o itekako promišljenoj politici pacifiziranja radničkog otpora, posebno u pogledu već započetog outsourcinga, za kojeg tek očekuju da će se razmahati. U prilog tezi o proračunatoj i dugoročnoj taktici marginaliziranja sindikata, naglašavaju, ide i činjenica da je početak vala zapošljavanja isključivo političkom vezom započeo baš nakon ranije spomenutog velikog štrajka radnika i radnica Herculanee, koji je Miletića natjerao da sam prikuplja smeće i povlači stranačke veze da mu priskrbe štrajkolomce iz komunalnih poduzeća ostalih istarskih gradova. Prije toga se, kažu, još i moglo zaposliti bez veze, no nakon štrajka to postaje praktički nemoguće. Da stvar bude gora, naši sugovornici tvrde kako se naziru i pokušaji ulaska IDS-ovih kadrova u same sindikalne strukture, što bi označilo konačnu kapitulaciju radničkog organiziranja u Istri. Za kraj, radnici ističu kako bi prisutnost nezavisnih članova, građanki i građana, u nadzornim odborima uvelike poboljšala poziciju radnika i sindikata te zaključuju kako bi sindikati, stoga, trebali podržati kampanju i zahtjeve Civilne platforme Istre za demokratizacijom upravljanja i nadzora tijela javnih vlasti te se aktivno i otvoreno početi baviti pitanjem sveprisutnog klijentelizma u Istri.

 
RAD. su novine o radnim pravima i suradnji nastale oko ideje stvaranja fronte sindikatâ i civilnog sektora u borbi protiv svih oblika mjera štednje: smanjenja radničkih prava, dokidanja usluga institucija socijalne države, rasprodaje javnog dobra. Kao paralelni oblik distribucije, RAD. plasira tekstove na drugarskim portalima.
rad logo
 

Vezani članci

  • 12. siječnja 2017. Živili samoupravljači! (foto: LM, eksponat na izložbi iz 2016-e "Dizajn za novi svet", Muzej istorije Jugoslavije, Beograd) Onkraj doktrinarnih rasprava o ljevici Nedavno osnovanoj stranci Nova ljevica upućene su kritike da se ne radi o lijevoj, nego još jednoj liberalnoj stranci. Takvom dojmu svakako pridonosi činjenica da su se među osnivačima stranke našli prvaci i prvakinje liberalnog, ljudskopravaškog, civilnog društva i proponenti politike koja se uvriježeno naziva „građanski antifašizam“. Predsjednik Nove ljevice, Dragan Markovina, u tekstu za Novi plamen adresirao je kritike u pokušaju afirmacije svoje stranke kao ljevičarske, otvorivši prostor za polemiku na koju je odgovorio Mate Kapović iz Radničke fronte. Donosimo komentar na raspravu, s naglaskom na njezine neartikulirane i problematične pretpostavke.
  • 31. prosinca 2016. Šiljci ispred dućana Harrods u Londonu, postavljeni kako bi se smanjila vidljivost problema beskućništva (izvor: SAITOR prema Creative Commons licenci). Posledice trodecenijskog sudara društva i ekonomije Od globalne neoliberalne ofanzive 1980-ih do nedavnih mjera štednje, brojni su uzroci zašto je pojam liberalizma na ljevici počeo funkcionirati gotovo isključivo kao denuncijacijska etiketa. Time se negiraju veze između liberalizma i socijalizma, bilo da je riječ o prisutnosti pozitivnih liberalnih tekovina u socijalističkim projektima, bilo da je riječ o njihovim historijskim sporovima. Da bismo vratili cjelinu liberalizma u odgovarajuću perspektivu, sa Stefanom Aleksićem, beogradskim antropologom, razgovarali smo o klasičnom liberalizmu, ordoliberalizmu i neoliberalizmu te smo otvorili temu problematičnosti liberalizma iz feminističke perspektive te socijalističkih alternativa današnjice.
  • 17. studenoga 2016. Novi odnos između radnika i poslodavaca, karikatura u švicarskim novinama iz 1896. godine (izvor). Zamor trećeputaškom socijaldemokracijom Praksa ideološkog razvodnjavanja dovela je socijaldemokratske stranke tzv. Trećeg puta do sve većeg oslanjanja na princip „biranja manjeg zla“. Dugogodišnji proces skretanja nominalne parlamentarne ljevice prema desnom centru rezultirao je gubljenjem političke vjerodostojnosti i trajne glasačke baze, suprotno očekivanjima stranačkog vodstva. S Karolinom Leaković, kandidatkinjom na predstojećim izborima za čelnu osobu Socijaldemokratske partije Hrvatske razgovarali smo, između ostaloga, o nužnoj transformaciji socijaldemokratskih političko-ekonomskih ciljeva, zahtjevima za snažnijim ideološkim pozicioniranjem te potrebi za suradnjom s izvanparlamentarnim lijevim snagama.
  • 18. rujna 2016. Prosvjed „Britain Needs a Pay Rise“ u Londonu 18. 10. 2014. godine. Foto: MB. Kako do mobilizacije: lijeve stranke i sindikati na Balkanu Prenosimo tekst o mogućnostima zajedničkog djelovanja na mobilizaciji i stvaranju lijevih alternativa na Balkanu, ali i preprekama ostvarenju dugoročne zajedničke strategije, nastao u razgovoru sa sindikalistima i političkim aktivistima iz regije: „Osnovni problem elektoralističke strategije koja nade polaže u dovođenje proradničke partije na vlast jest pogrešno razumijevanje odnosa moći u kapitalističkoj državi, odnosno vjerovanje u to da samim osvajanjem vlasti nominalno radničke stranke osvajaju i moć potrebnu za reformiranje sustava u korist radništva.“
  • 9. rujna 2016. Crvena zastava i stisnuta šaka na Prvomajskoj proslavi u Madridu 2006. godine (izvor: Soman prema Creative Commons licenci). Perspektive ljevice u Hrvatskoj Imajući u vidu da definicija ljevice u hrvatskoj politici odavno podrazumijeva „najmanje desnu“ parlamentarnu poziciju, predstoje nam još jedni u nizu parlamentarnih izbora nakon kojih ona neće imati saborske predstavnike. Time je naglašena diskrepancija između razvoja ljevice u oblastima teorijskog i medijskog rada u odnosu na političko organiziranje na terenu i konkretne političke borbe. U ovom prilogu donosimo analizu trenutnog stanja ljevice u Hrvatskoj, čime nastojimo otvoriti prostor za raspravu o njezinom daljnjem organizacijskom razvoju.
  • 12. kolovoza 2016. Spomenik u počast dr. Franje Tuđmana u Kaštelima, Hrvatska
(izvor). Stranački duopol i državotvorni konsenzus Pored agresivnog provođenja neoliberalnog ekonomskog programa, kratki mandat Vlade HDZ-ove Domoljubne koalicije i MOST-a svojim je polarizirajućim djelovanjem na simboličkoj reartikulaciji društvenog polja, rekadroviranju institucija građanskog društva te pomjeranju kulturne paradigme politički destabilizirao državotvorni konsenzus o tzv. nacionalnoj pomirbi, uspostavljen još 1990-ih. Obje velike stranke ulaze u predizbornu kampanju konvergirajući prema centru i ponovnoj stabilizaciji političkog polja, što nakon izbora 11. rujna obećava manje društvenih tenzija te umiveniji nastavak napada na radnička prava i javni sektor.
  • 31. srpnja 2016. Antikorupcijski plakat u Zambiji. Foto: Lars Plougmann.
(Izvor) Pojmovnik: Korupcija i uhljebi Iz rubrike „Pojmovnik“ petog broja časopisa RAD. prenosimo tekst Borisa Postnikova o popularnim ideologemima „korupcija“ i „uhljebi“: „Razlog za ovako kasno paljenje masovnih strasti napokon dovodi pripovijest o uhljebima u jasnu vezu s već pomalo zaboravljenom pričom o borbi protiv korupcije: i jedna i druga služe uglavnom tome da sve ekonomske probleme interpretacijski prebace na teret državnog budžeta, otkrivajući kako oko njega lešinarski kruže lopine i nesposobnjakovići, i to baš u vrijeme kada para, eto, više nema kao što ih je bilo prije.“
  • 25. listopada 2015. "Ovako izgleda demokracija", prosvjed ispred katedrale sv. Pavla u Londonu (izvor: Chris Beckett prema Creative Commons licenci). Pojmovnik: Demokracija Iz rubrike “Pojmovnik” trećeg broja časopisa RAD. prenosimo tekst Tonija Pruga o kontradikcijama liberalne demokracije i kapitalizma: “Prepreke demokratizaciji koje postavlja kapitalističko-liberalni model rastu u trenutku kada prihodi većine stanovništva postaju sve nesigurniji – bogatiji i moćniji imaju sve više utjecaja, dok velika većina, sve više opterećena pukim preživljavanjem, ima sve manje energije, vremena i ambicije da uopće propituje demokraciju. U antagonizmu između kapitalističke i egalitarne proizvodnje i razvoja leži jedna od centralnih kontradikcija materijalno naprednih društava.”