Pitanje emancipacije žena u teorijskom je smislu konstitutivno za socijalističku ljevicu od polovice 19. stoljeća, dok je kasnije i politizacija i organiziranje ženskog dijela radništva postala važan aspekt njene klasne konsolidacije. Boljševička revolucionarka Nadežda Krupskaja, visoko pozicionirana politička radnica u Sovjetskoj Rusiji, zadužena za pitanje obrazovanja, autorica je prvog marksističkog teksta na temu oslobođenja žena napisanog na ruskom jeziku. Donosimo prijevod recenzije teksta „Radnica“ (1899), prevedenog na engleski jezik povodom obilježavanja 100. godišnjice Oktobarske revolucije.
Manifesto Press nam je ponudio dragulj koji dosad nije bio dostupan na engleskom jeziku.
„Radnica“ će biti predmetom interesa povjesničara/ki, sociologa/inja, političkih teoretičara/ki i edukatora/ica.
No najviše od svega, koristit će ženama i muškarcima u Britaniji, koje/i se u 21. stoljeću na svojim radnim mjestima i u svojim zajednicama, nastavljaju boriti protiv kapitalizma te za pravednije i ravnopravnije društvo.
Tekst je svjež, vibrantan i relevantan za našu borbu za oslobođenje žena od opresije i eksploatacije danas, jednako kao i u predrevolucionarnoj Rusiji, gotovo 120 godina ranije.
Četvrt stoljeća nakon prvog izdanja, Nadežda K. Krupskaja vratila se pamfletu kojega je napisala 1899. godine za vrijeme egzila u selu Šušenskaja u Sibiru u kojem je bila sa suprugom Vladimirom Iličem Lenjinom.
U to vrijeme nije bila uvjerena da će uspjeti napisati svoj prvi pamflet.
Kasnije su je zatražili da ga ponovno pusti u tisak i široku distribuciju. Pristala je, i usto napisala kratki uvodni osvrt, vjerujući da pitanje koje je adresirala može biti vrijedno ponovnog promišljanja u postrevolucionarnom Sovjetskom Savezu.
Četvrt stoljeća nakon prvog izdanja, Nadežda K. Krupskaja vratila se pamfletu kojega je napisala 1899. godine za vrijeme egzila u selu Šušenskaja u Sibiru u kojem je bila sa suprugom Vladimirom Iličem Lenjinom.
Gledajući u retrospektivi na stranice „izblijedjele tijekom vremena“, bilo je jasno koliki je napredak postignut od 1917. godine kada je radnička klasa preuzela vlast.
Za radnicu i seljanku, uvjeti su se promijenili na najrazličitije načine.
„Svakim novim danom, radnice i seljanke postaju politički sve osvještenije, samouvjerenije i uključenije u izgradnju novog svijeta“, napisala je.
Ipak, toliko je još toga trebalo učiniti kako bi se ženama omogućilo da ostvare potpunu emancipaciju.
Zahvaljujući jasnoći i prodornosti Krupskajinog pisanja, te jednostavnosti i aktualnosti njezine poruke, čak i 25 godina nakon prvog objavljivanja pamfleta, nije bila potrebna nijedna dopuna ili izmjena.
Rad je podijeljen u tri dijela. Prvi adresira realnost životnih uvjeta radnica na radnom mjestu, kao članica radničke klase, te prirodu radničke borbe protiv buržoazije u kojoj radnice i radnici moraju zajedno sudjelovati.
Dakle, Krupskaja od samoga početka brani tezu da ponižavajući uvjeti u kojima žene rade u kapitalizmu i njihova borba za oslobođenje od takvog stanja nemaju temeljno porijeklo u rodu, već u klasi.
U drugom dijelu bavi se obiteljskim životom radnica, pokazujući da žene ne pate samo kao članice radničke klase, nego i temeljem rodno uvjetovane opresije koja proizlazi iz njihove zavisnosti o muškarcima, koji se prema njima ponašaju kao prema vlasništvu, izoliraju ih od društva, osiromašuju, zlostavljaju i ostavljaju bez sredstava za bijeg – jer ne mogu preživjeti bez muških „hranitelja obitelji“.
Krupskaja minuciozno argumentira da nezavisnost, a onda i slobodu žena, nije moguće doseći unutar postojećeg kapitalističkog poretka.
„Dakle, uviđamo da žena ima dvostruki interes u ostvarivanju radničkih ciljeva – kao radnica i kao žena“, tvrdi Krupskaja.
U posljednjem dijelu autorica govori o radnicama i njihovoj ulozi kao majki, opterećenih siromaštvom, zatupljujućim radom i neukošću.
Krupskaja istovremeno propituje ideološku baražu kojoj su žene i muškarci svakodnevno izloženi, predstavljajući argumente i izazove onih koji svjesno ili nesvjesno stoje na putu promjene – stvari kojima ih podučavaju u školi i crkvi, riječi koje koriste navodno „fina gospoda“
Pokazuje da je ono što je potrebno za podizanje kulturne, obrazovane, zdrave djece u građane/ke koji/e vrednuju produktivni rad i društvenu suradnju moguće osigurati tek kada se dokinu postojeći uvjeti, a društvo prihvati odgovornost za pripadnike/ce sljedeće generacije – planiranjem, alociranjem resursa i organiziranjem s ciljem zadovoljenja svih njihovih potreba.
Ovo je još jedan uvjerljiv razlog u prilog tezi da se radnice moraju boriti s drugim pripadnicama/cima svoje klase za socijalističku budućnost.
U prvom odjeljku svakog dijela s velikom se preciznošću opisuje situacija i iskustvo žena, te ono najvažnije, zašto je ono upravo takvo.
Čitatelji/ice i slušatelji/ice – jer je ova jednostavna poruka očigledno bila namijenjena i onima koji/e su bili/e nepismeni/e i nisu imali/e pristup pisanoj riječi – susreću se sa seljankama, ženama koje rade u kućnim radinostima, mlinovima i tvornicama, ženama s kojima se postupalo kao s imovinom, ženama koje su stradavale od ruke supruga u zajednicama u kojima je zlostavljanje bilo uobičajeno, ženama koje su bile prisiljene na bavljenje prostitucijom te bolesnom i umirućom djecom.
Tekst podsjeća na Engelsovu knjigu Položaj radničke klase u Engleskoj. Dok ga čitate, pred sobom vidite, čujete, mirišite i osjećate siromaštvo i degradaciju.
No to je samo početna točka. Gdjegod vas Krupskaja odvede, pokazat će vam ne samo razloge za materijalnu situaciju, nego i objasniti što radnici/e trebaju učiniti da bi je promijenili, te kako je moguće svrgnuti stari poredak i izgraditi nešto novo.
Istovremeno propituje ideološku baražu kojoj su žene i muškarci svakodnevno izloženi, predstavljajući argumente i izazove onih koji svjesno ili nesvjesno stoje na putu promjene – stvari kojima ih podučavaju u školi i crkvi, riječi koje koriste navodno „fina gospoda“.
Krupskaja ih potom jasno i sustavno pobija. Žene neće dobiti ništa od cara, buržoazije ili boga! Vješto uvodi svoju publiku u priču, približavajući ih radništvu koje je već uključeno u borbu, pripovijedajući o dotadašnjoj ulozi žena u njoj i napretku koji je već ostvaren. Pokazuje da je drugačiji svijet moguć jedino ako se muškarci i žene bore zajedno, „ruku pod ruku“.
„Radnica“, napisana u teškim uvjetima unutarnjeg egzila te objavljena i distribuirana u tajnosti pod pseudonimom, svjedoči o ranim naznakama vrlo talentirane i hrabre revolucionarke te o njenu dubokom teorijskom razumijevanju
„Radnica“ je posebno vrijedna zbog uvida koji nam donosi o Krupskajinoj iznimnosti, i ne samo zato što se radi o njezinu prvom pamfletu, već i zato što je riječ o prvom marksističkom radu o položaju žena u Rusiji.
Krupskaja je bila revolucionarka, političarka, edukatorica i aktivistkinja, koja je cijeloga života bila predana socijalističkim ciljevima. Od samih je početaka imala važnu ulogu u Sovjetskom Savezu, između ostalog i u osnivanju Komsomola i Saveza pionira, te kao zamjenica narodnog komesara za obrazovanje i prosvjećivanje, odgovorna za obrazovanje odraslih.
Posljednjih je 10 godina života, do svoje smrti 1939. godine, bila zamjenica ministra obrazovanja za cijeli Sovjetski Savez.
„Radnica“, napisana u teškim uvjetima unutarnjeg egzila te objavljena i distribuirana u tajnosti pod pseudonimom, svjedoči o ranim naznakama vrlo talentirane i hrabre revolucionarke te o njenu dubokom teorijskom razumijevanju.
Njezini daljnji doprinosi ukazuju na važnost da pokret prepoznaje i potiče rane potencijale članova/ica.
Što bi sve bilo izgubljeno da kao mlada žena nije dobila podršku svojih drugova?
Krupskaja je 1933. godine napisala uvod u Lenjinovo djelo Emancipacija žena. U njemu detaljno iznosi dosege sovjetske vlade, koji su komemorirani godinu dana ranije, u oktobru 1932., na obilježavanju 15. godišnjice sovjetske vlasti.
Ovaj kasniji esej predstavlja sjajan nastavak „Radnice“, demonstrirajući u praksi kako je „emancipacija žena neodvojivo povezana s cjelokupnom borbom radnika za radnički cilj, za socijalizam“.
Novo izdanje Manifesto Pressa, u prijevodu Micka Costelloa, uključuje tekst „Radnice“ i uvod koji je Krupskaja napisala 25 godina kasnije, povodom reizdanja tog djela.
U njemu se također nalazi i uvod Dmitrija Kolesnika i Alexa Gordona, s priloženim arhivskim fotografijama. Nema dvojbe kako je ovo jedan od ponajboljih kratkih marksističkih traktata koji je posljednjih godina dodan korpusu literature na engleskom jeziku.
31. prosinca 2017.Feminizam, revolucija, akademija
Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.
31. prosinca 2016.Žensko i klasno – zaboravljeni historijat
U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.
4. rujna 2017.Lijeve emancipatorne prakse – što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe
Dok proces derogacije socijalne države i rezanja radničkih prava produbljuje klasne nejednakosti i potiče feminizaciju siromaštva, a sveprisutni liberalni feminizam problem vidi prvenstveno u neadekvatnoj implementaciji neoliberalnih politika, važno je prisjetiti se zanemarenih progresivnih praksi lijevog feminizma, odnosno njegova savezništva s radničkih pokretom u borbi protiv kapitalizma. Donosimo izvještaj s tribine „Lijeve emancipatorne prakse - što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe“ na kojoj su sudjelovale Jelena Tešija iz uredništva portala Libela i feminističkog kolektiva fAKTIV, Karolina Leaković, članica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a i Danijela Dolenec, predavačica na Fakultetu političkih znanosti, predsjednica uprave Instituta za političku ekologiju te članica platforme Zagreb je NAŠ!, uz moderaturu Jakova Kolaka. Tribina je nastala kao završni rad Jakova Kolaka u sklopu ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije 16/17 pod mentorstvom Andreje Gregorine, a u organizaciji Kluba studenata fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
23. lipnja 2017.Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.
31. prosinca 2017.U obranu starog materijalizma
Suvremene strategije otpora protiv različitih opresivnih društvenih odnosa feministička je teorija zadnjih desetljeća prvenstveno temeljila na reifikaciji identitetskih politika te naglašavanju uloge jezika i diskurzivnih režima u uspostavi postojeće hijerarhije među spolovima. O ovisnosti opresivnih praksi o materijalnoj bazi i centralnoj ulozi klasne analize za emancipatorne potencijale feminističke borbe piše Sara Meger, posebno se osvrnuvši na važnost politika i praksi nasilja u reprodukciji strukturnih nejednakosti u kapitalizmu.
20. rujna 2017.Politička dimenzija reproduktivne sfere
Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
27. rujna 2017.Promjena okvira #15O reproduktivnim pravima
U petnaestoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte prilog o reproduktivnim pravima u kojem se iz historijsko-materijalističke perspektive bavimo politizacijom prava na pobačaj i roditeljstvo, proizvodnjom režima materinstva u kapitalizmu te vezom društvene reprodukcije i reprodukcije kapitala, ograničenim dosegom liberalnih i radikalno feminističkih projekata u kontekstu reproduktivnih pitanja te konzervativnom agendom i naturalizacijom rodnih uloga. O navedenim temama u prilogu govore Mia Gonan, Maya Andrea Gonzalez, Nataša Mihoci i Ana Vilenica. Također, u ovoj epizodi donosimo fragmente prosvjednih reakcija na tzv. Hod za život. Nove epizode i reprize emisije pratite srijedom na TV Istra.
22. listopada 2017.11 HM teza
Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
11. rujna 2015.Marksizam i podčinjavanje žena
Pogledajte snimku predavanja Lise Vogel, održanog u sklopu programa konferencije 8. Subversive festivala. Nakon izlaganja u kojem je naznačila glavne teze koje iznosi u svojoj knjizi, kontekst u kojem je knjiga izvorno nastala i njezinu dosadašnju recepciju, Vogel u raspravi s moderatoricom Ankicom Čakardić i publikom govori o konceptima intersekcionalnosti i patrijarhata, teorijskoj rigoroznosti i empirijskim istraživanjima te budućnosti marksističkog feminizma.
15. ožujka 2016.O Vidi Tomšič, marksističkom feminizmu i djelovanju
Autorica donosi kritiku članka Nanette Funk, koja obnovljeni interes za politički rad osoba poput Vide Tomšič (1913-1998) označava kao „reaktivnu formaciju“ spram neoliberalizma te akademski trend koji bi mogao „ugroziti reputaciju“ ženskih i rodnih studija u regiji. Bonfiglioli ukazuje da su navedeni stavovi tipičan pokušaj nasilnog kreiranja binarne distinkcije između ženske „volje za djelovanjem“[*] i socijalističke državne politike, tvrdeći kako je ostvarivanje ženskih prava unutar komunističkih partija i ženskih organizacija pod državnim socijalizmom uistinu bilo moguće. Nadalje, smatra kako je nužno smjestiti transnacionalni aktivizam Vide Tomšič u kontekst globalnog sustava antifašističkih, antikolonijalnih te internacionalističkih poslijeratnih mreža.
31. prosinca 2016.Feminizam nije moralna policija
U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.