U obranu starog materijalizma

Suvremene strategije otpora protiv različitih opresivnih društvenih odnosa feministička je teorija zadnjih desetljeća prvenstveno temeljila na reifikaciji identitarnih politika te naglašavanju uloge jezika i diskurzivnih režima u uspostavi postojeće hijerarhije među spolovima. O ovisnosti opresivnih praksi o materijalnoj bazi i centralnoj ulozi klasne analize za emancipatorne potencijale feminističke borbe piše Sara Meger, posebno se osvrnuvši na važnost politika i praksi nasilja u reprodukciji strukturnih nejednakosti u kapitalizmu.

Hyuro grafiti u Valenciji (izvor: duncan c @ Flickr, preuzeto i podrezano prema Creative Commons licenci)
Samo sam jednom, na zadnjoj godini doktorata, ukrstila rogove s mentoricom. Tek što sam predala svoje četvrto poglavlje na recenziju, poslala mi je e-mail (u to sam vrijeme živjela u drugom gradu), u kojem je pisalo da hitno moramo telefonski porazgovarati. Kao radikalna feministkinja, tijekom razgovora je bila nepokolebljiva, prigovarajući mi zbog pridavanja prevelike važnosti političko ekonomskoj analizi seksualnog nasilja u ratu. „Kapitalizam je ekonomski izraz patrijarhata!“, inzistirala je, preklinjući me da izmijenim svoju analizu, kako spoznaja da neki muškarci od hijerarhijskih rodnih odnosa profitiraju više od drugih, ne bi skrenula pažnju s patrijarhalnih dividendi koje istovremeno gomilaju.
 
Iznenadila me žestina kojom je argumentirala svoj stav. Nije mi palo napamet reducirati jedan opresivni sistem na drugi ili promisliti koja je zapravo veza između rodne i ekonomske moći. Naposljetku sam bila zahvalna, jer me njezino inzistiranje potaklo da razjasnim kakav točno odnos između nasilno osporavanih (i ojačanih) ekonomskih i društvenih hijerarhija u globaliziranom neoliberalnom kapitalizmu i roda opažam u svojem istraživanju. Na koje su načine društveni odnosi, mijenjajući se pod izmijenjenim načinima proizvodnje, pratili ekspanziju neoliberalnog kapitalizma, manifestaciju ahistorijskog patrijarhata ili racionalne odgovore na opresivne sisteme?
 
U zadnjih je nekoliko desetljeća trend bio umanjivanje uloge koju materijalne sile imaju u proizvođenju i nametanju nejednakih odnosa moći između spolova, te postavljanju ideacijskog u prvi plan
U toj disertaciji, kao ni u svojem kasnijem radu, nisam pokušala razjasniti temeljne uzroke nejednakih rodnih odnosa u aktualnom historijskom trenutku. Također, namjera mi ovdje nije jednom zauvijek razriješiti debatu o tome kako najbolje integrirati materijalnu realnost opresije žena kao seksualne klase (ili kaste) u historijski materijalizam. Moji su ciljevi puno skromniji. U ovom se tekstu želim vratiti na „stare“ feminističke rasprave o rodu i klasi, s nadom da ću dodatno razraditi argumentaciju u prilog analitičkom okviru „sigurnosne ekonomije“ (secureconomy).
 
Ovaj tekst je obrana strukturnog teoretiziranja i bavljenja „starim“ materijalističkim pristupima razumijevanju opresivnih društvenih odnosa. U feminističkoj teoriji 21. stoljeća postalo je pomodnije izbjegavati materijalističke i radikalne teorije, odbacujući te pristupe kao „generalizirajuće“, „esencijalizirajuće“ i „zastarjele“. Unatoč uobičajenom refrenu feminističkih istraživanja i aktivizma, prema kojima se feminizam bavi „rodom, rasom i klasom“, u zadnjih je nekoliko desetljeća trend bio umanjivanje uloge koju materijalne sile imaju u proizvođenju i nametanju nejednakih odnosa moći između spolova, te postavljanju ideacijskog u prvi plan; odnosno, naglašavanje uloge jezika i diskurzivnih režima u uspostavi ponavljajućih obrazaca društvenih odnosa (i otporu njima). Istovremeno, klasna analiza gotovo je nestala s radara jer pomoću nje nije toliko jednostavno baviti se identitetskim politikama.
 
Implikacija ovakvog pomaka – često nazivanog „kulturalnim zaokretom“ – podrazumijeva da su feministička istraživanja izbjegavala strukturnu analizu karakterističnu za misao drugovalnog feminizma i klasnu teoriju. Kao posljedica, feministkinje su sve rjeđe govorile o klasnim interesima (bilo da je riječ o seksualnoj ili ekonomskoj klasi), a sve više o djelatnim identitetima konstruiranima unutar ovih kategorija. Implikacije ovakvog pomaka jesu da i unutar feminizma (kao što je Vivek Chibber nedavno ustvrdio o klasi) postaje nemoguće govoriti o ograničenjima koja nadilaze lokalnost i kontingenciju, potičući pritom „društvene aktere da reagiraju prema uobičajenim obrascima, neovisno o kulturi i geografskoj lokaciji“. Premda većina feministkinja prepoznaje brojne negativne učinke koje globalizirani neoliberalni kapitalizam ostavlja na ljude diljem planeta, želja da se ljude ne svodi na stvari koje ih opresiraju znači da nismo u stanju kritizirati patrijarhalne aranžmane iz bojazni kako ćemo time poreći individualno djelovanje. Posljedica ovakvog pomaka bio je gotovo posvemašnji izostanak klasne analize u suvremenim feminističkim diskursima.
 
Ipak, pitanje klase ostaje od centralne važnosti za feminizam, želimo li bolje razumjeti i opirati se kapitalizmu i patrijarhatu. Poznata je izjava Nancy Fraser kako je politička zaokupljenost identitetom istisnula borbe za redistribuciju. Međutim, nejednaka distribucija bogatstva, moći, privilegija i prestiža nije jednostavno posljedica koja proizlazi iz zanemarenih identiteta, i ne može biti ispravljena kroz kulturnu reformu, oslonjenu na reifikaciju tih identiteta kao bioloških ili postojanih činjenica. Opresivne ideologije seksizma, rasizma, heteroseksizma i militarizma na koncu ovise o materijalnoj bazi, uz društvene i historijske determinante ukorijenjene u strukturama klasnog društva. Žene nisu ništa više u stanju pronaći izlazak iz patrijarhata pomoću svojih identiteta, nego što eksploatirane klase pomoću identiteta uspijevaju pronaći put prema boljim socioekonomskim uvjetima.
 
Oklijevanje da se bavi materijalnim temeljima globalnih nejednakosti, čak i unutar teorijske struje nazvane „novi materijalizam“, slabo je opremilo feministkinje koje proučavaju rat, a osobito nasilje, za pokušaj objašnjenja na koje načine ono funkcionira u globalnom sistemu, tko ga koristi i u koje svrhe. Umjesto toga, nasilje se tretira kao neovisna materijalna realnost, nešto što utječe na tijela, nešto otjelovljeno, ali ne i nešto što možemo kauzalno povezati s institucionaliziranim obrascima društvenih odnosa. Ako i muškarci i žene u ratu vrše nasilje, ako i države i pobunjenici napadaju civile, ako su i riječi i djela jednako nasilni, kakve to perspektive ostavlja revolucionarnoj, emancipatornoj politici?
 
Rodne i rasizirane ratne logike su ideologije koje omogućuju globaliziranu akumulaciju izvlaštenjem; sposobnost kapitala da na globalnoj periferiji koristi nasilje za akumulaciju oslanja se na eksploataciju rodnih i rasiziranih normi te hijerarhijskih odnosa
Feministkinje se u polju internacionalne sigurnosti danas manje bave istraživanjem kako promjene u globalnoj ekonomiji oblikuju i/ili mijenjaju mnoge od naših ključnih analitičkih kategorija, poput privatnosti, doma, svakodnevice, ratne bojišnice i civilne službe, militarizma i rada. Propuštajući rastumačiti bliske veze između nasilja i globaliziranog neoliberalnog kapitalizma, mnoge su od njih nenamjerno reproducirale ahistorijske i problematične pretpostavke o definiciji rata i nasilja, njihovim akterima, metodama koje koriste, te razloga zbog kojih to čine.
 
Nasilje nije jednostavno proizvod „maskuliniteta“ kao statičnog fenomena, već može biti bolje shvaćeno kroz istraživanje intersekcije neoliberalnih globaliziranih kapitalističkih klasnih odnosa s normama i afektivnim odnosima koji su socijalizirani kroz kategorije rase, etniciteta i roda. Pomoću takve analize, možemo početi promatrati nasilje ne tek kao samostalan objekt naše ontološke pažnje, već kao oblik rada, koji sudjeluje u reproduciranju rodnih, rasnih i klasnih hijerarhijskih odnosa. U materijalističkom smislu, rat, političko nasilje i militarizam ne samo da upisuju značenja na tijela koja sudjeluju u ovim činovima, nego nasilno rekreiraju globalne stratifikacije utemeljene na rodu, rasi i klasi. Rodne i rasizirane ratne logike su ideologije koje omogućuju globaliziranu akumulaciju izvlaštenjem; sposobnost kapitala da na globalnoj periferiji koristi nasilje za akumulaciju oslanja se na eksploataciju rodnih i rasiziranih normi te hijerarhijskih odnosa.
 
Otuda polazi naš poziv sadržan u ovoj seriji tekstova o „feminističkim sigurnosnim ekonomijama“ – potrebna nam je reintegracija političke ekonomije i sigurnosnih perspektiva kroz feminističku etiku. Razmatranje međunarodne sigurnosti kroz optiku feminističke političke ekonomije može pomoći u rasvjetljavanju kompleksnih načina na koje se nasilje i neoliberalna globalizacija međusobno konstituiraju, te razloga zbog kojih ih je toliko teško kontrolirati. Budući da je toliko vrijednosti i rada investirano u, i potencijalno se može izvući iz politika i praksi nasilja i nesigurnosti, teško da postoji previše usklađenog interesa za adresiranjem njihovih temeljnih uzroka. Naša feministička etika otpora stoga mora ići onkraj odbacivanja sistema vjerovanja na interpersonalnoj razini, prema historijskoj i materijalistički utemeljenoj analizi temeljnih determinanti tih uvjerenja te strukturnih nejednakosti koje reproduciraju.
 





Sara Meger predaje međunarodnu sigurnost na Školi za društvena i politička istraživanja pri Sveučilištu u Melbourneu. U istraživanju se kroz kritičku feminističku optiku fokusira na političku ekonomiju globalne sigurnosti. Autorica je knjige Rape Loot Pillage: The Political Economy of Sexual Violence in Armed Conflict (Oxford University Press, 2016) i urednica bloga The Gender and War Project. Pratite je preko twittera @SaraMeger




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 27. prosinca 2017. Pet funti godišnje Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
  • 26. siječnja 2017. Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx) Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
  • 23. lipnja 2017.
    Featured Video Play Icon
    Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
    Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.
  • 31. prosinca 2016. Feminizam nije moralna policija U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
  • 4. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Lijeve emancipatorne prakse – što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe
    Dok proces derogacije socijalne države i rezanja radničkih prava produbljuje klasne nejednakosti i potiče feminizaciju siromaštva, a sveprisutni liberalni feminizam problem vidi prvenstveno u neadekvatnoj implementaciji neoliberalnih politika, važno je prisjetiti se zanemarenih progresivnih praksi lijevog feminizma, odnosno njegova savezništva s radničkih pokretom u borbi protiv kapitalizma. Donosimo izvještaj s tribine „Lijeve emancipatorne prakse - što nas (ni)je naučila povijest feminističke borbe“ na kojoj su sudjelovale Jelena Tešija iz uredništva portala Libela i feminističkog kolektiva fAKTIV, Karolina Leaković, članica Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a i Danijela Dolenec, predavačica na Fakultetu političkih znanosti, predsjednica uprave Instituta za političku ekologiju te članica platforme Zagreb je NAŠ!, uz moderaturu Jakova Kolaka. Tribina je nastala kao završni rad Jakova Kolaka u sklopu ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije 16/17 pod mentorstvom Andreje Gregorine, a u organizaciji Kluba studenata fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
  • 8. ožujka 2015. Nina Power: Deset stvari koje feminizam može bolje
  • 20. rujna 2017. Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 22. listopada 2017. 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 11. ožujka 2017. Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 8. ožujka 2017. Ne postoje teme koje otvaramo nakon revolucije U svjetlu nedavne odluke Ustavnog suda koji je „Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ proglasio zastarjelim, i time barem privremeno osujetio sve agresivnije pokušaje desnih konzervativnih struja da dokinu pravo na abortus u Hrvatskoj, kao i predstojećim prijedlozima novoga zakona, iznimno je važno raspravljati o političko-ekonomskom i društvenom kontekstu u kojem žene danas ostvaruju reproduktivna prava. S Vedranom Bibić razgovarali smo o klasnoj dimenziji ženske borbe i dostupnosti izborenih prava, nužnosti nadilaženja ograničenja koja postavlja liberalni feminizam te problemima feminističkih i ljevičarskih organizacija na našim prostorima.
  • 21. prosinca 2014. Izvještaj s 11. konferencije Historical Materialism
  • 13. svibnja 2017. Zajedno protiv kapitalizma i patrijarhata Repozicioniranje feminističke borbe iz dominantno reformističkog polja (neo)liberalnog feminizma u revolucionarno polje lijevog feminizma od velike je važnosti za konsolidaciju ženskog pokreta, ali i promišljanje progresivnih strategija svih budućih antikapitalističkih platformi. S Petrom Odakom razgovarale smo o retradicionalizaciji rodnih odnosa, heteropatrijarhalnosti kapitalističkog sustava, zaboravu materijalističkog historijata crvenog feminizma te posljedicama marginalizacije njegova zahtjeva za klasnom solidarnošću, odnosno eksplanatornoj važnosti ovakvog pristupa za izgradnju širih savezništava u neoliberalnom društveno-ekonomskom kontekstu.
  • 14. lipnja 2017. Feministička teologija kao borbena politička praksa Danas, u vrijeme snažnog kontrarevolucionarnog zamaha klerikalnih struktura i njima bliskih subpolitičkih pokreta, mapiranje emancipatornih potencijala različitih religioznih teorija i praksi od strateške je važnosti za promišljanje ekonomski i socijalno pravednijeg društva. Donosimo vam pregled razvoja feminističke teologije, jedne od teorija oslobođenja koja iz rodne perspektive kritizira religijske tekstove i historiju kršćanstva, a materijalističku analizu koristi kao alat za prokazivanje sprege crkvenih institucija i vladajućih struktura, pozivajući rodno, klasno i rasno deprivilegirane grupe na solidarnost u otporu sistemskom nasilju i u crkvi i u društvu. Rad Roberte Nikšić o feminističkoj teologiji nastao je u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Ankice Čakardić.
  • 31. prosinca 2017. Feminizam, revolucija, akademija Da je proizvodnja politiziranog vaninstitucionalnog znanja moguća, ali i prijeko potrebna, pokazao je i veliki interes za prvu iz ciklusa tribina koje organiziraju akterice i akteri okupljene/i oko Inicijative za feministički Filozofski, naslova „Oktobarska revolucija iz rodne perspektive“, na kojoj je bilo riječi o kompleksnoj ulozi žena te njihovu doprinosu revolucionarnoj borbi za vrijeme i nakon Oktobra. Autorica reflektira o uzajamnosti koncepata roda i klase u kontekstu socijalističkog projekta, gotovo nepostojećoj politizaciji akademskog djelovanja te drugim relevantnim pitanjima za širu teorijsko-aktivističku feminističku scenu, koja su se otvorila tijekom tribine i rasprave.
  • 11. svibnja 2015. Lise Vogel: Još jednom o kućanskom radu
  • 31. prosinca 2016. Žensko i klasno – zaboravljeni historijat U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve