Vrijeme je da preuzmemo humanitarna sredstva iz ruku privatnih profitera

Političko usmjeravanje javnog novca prema privatnim interesima još jednom je podiglo medijsku prašinu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Privatna konzultantska tvrtka Adam Smith International, poznata po malverzacijama i višemilijunskoj dobiti – ostvarenoj preko ugovorâ s državom koji joj, na račun poreznih obveznika UK-a, dodjeljuju administriranje humanitarne pomoći – iznova ukazuje na sve razine apsurda koje prate uobičajene „suradnje“ javne i privatne sfere.

Zaposlenici tvrtke Adam Smith International slave uspjeh na APM Project Management Awards, London, 2014. (izvor: Association for Project Management @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci).
UK aid, program humanitarne pomoći Ujedinjenog Kraljevstva, još se jednom našao na naslovnicama iz potpuno pogrešnih razloga. U medijima se povlači nova priča o privatnim poduzetnicima koji su zloupotrijebili humanitarnu pomoć, ovoga puta u zoni sukoba, dok opetovani pokušaji vlade da preusmjeri humanitarna sredstva od njihove temeljne namjene, dolaze na volej anti-humanitarnim lobijima.

 

U središtu najnovijeg skandala, razotkrivenog u nedavnoj epizodi Panorame, na programu BBC-a, nalazi se projekt vrijedan više milijuna funti, financiran humanitarnim sredstvima namijenjen policijskim snagama u Siriji. Povrh toga, The Times izvještava da budžet projekta, čiji je cilj osigurati zajednici sigurnost i pristup pravosuđu (AJACS), uključuje troškovne stavke koje u pravilu nisu obuhvaćene projektima pružanja humanitarne pomoći – primjerice, smartphoneove, namještaj i fotoaparate. Nadalje, tome valja pridodati i tvrdnje da je projekt upošljavao nepostojeće osoblje, pa još i gore od toga, da je navodno podržavao stravične činove nasilja – uključujući i kamenovanje dviju žena.

 

Privatnoj konzultantskoj tvrtki Adam Smith International, koja stoji iza projekta, kontroverze nisu nepoznanica. Ranije ove godine ASI se našao u središtu skandala, optužen za pokušaj krivotvorenja dokaza u parlamentarnoj istrazi. Odbor za međunarodni razvoj, tijelo donjeg doma parlamenta, u veljači je izjavio da je ponašanje ove tvrtke „za svaku osudu“ i „potpuno neprimjereno“. Direktori tvrtke posljedično su podnijeli ostavke, a DFID (Odjel za međunarodni razvoj) najavio je da joj neće davati nove ugovore financirane humanitarnim sredstvima.

 

Poveznica s Uredom za vanjske poslove

Unatoč zamrzavanju daljnjih ugovora, vlada je nastavila dodjeljivati ASI-ju ugovore financirane humanitarnim sredstvima kroz Ured za vanjske poslove, pa je tako tvrtka samo nekoliko mjeseci nakon skandala, u travnju 2017. godine, primila 14 milijuna funti za projekte u Siriji, uključujući i AJACS projekt. Izgleda da usmjeravanjem humanitarnih sredstava kroz različite odjele, vlada potkopava vlastitu politiku, ne bi li održala priljev novca u tvrtku koja je u više navrata upotrijebila izrazito velika sredstva poreznih obveznika da bi financirala zapadne konzultante u ime „borbe protiv siromaštva“.

 

ASI svojim zaposlenicima sa Zapada navodno isplaćuje oko 850 funti dnevno, dok zaposlenici u Siriji dobivaju jedva 68,50 funti dnevno. Radi se o nevjerojatnim svotama u usporedbi s primanjima većine građana Ujedinjenog Kraljevstva, a kamoli Sirije.

Prethodno izvješće organizacije Global Justice Now o ovoj tvrtki, pokazalo je da je Adam Smith International, uz pomoć humanitarnih sredstava, postala kompanija teška više milijuna funti. Najnovije brojke pokazuju da ASI i dalje svake godine prima milijune funti britanske humanitarne pomoći, što im pomaže u održavanju obilatih profitnih marži – tvrtka je 2016. godine ostvarila impresivnu dobit od 15,4 milijuna funti. To znači da se javni novac, namijenjen ublažavanju posljedica siromaštva u inozemstvu, pretvara u ogromne profite za privatne interese.

 

Ovakvo je korištenje humanitarnih sredstava Ujedinjenog Kraljevstva neprihvatljivo, ali rješenje nije ukidanje humanitarne pomoći. Humanitarnu pomoć treba uzeti iz ruku onih koji profitiraju na njoj i usmjeriti je natrag u ispunjavanje njezine temeljne svrhe. Fond za sukobe, sigurnost i stabilnost, koji stoji iza najrecentnijeg skandala, treba raspustiti. Moramo se pobrinuti da sva sredstva dođu do onih kojima su namijenjena i da su usmjerena isključivo na smanjenje siromaštva i nejednakosti. To bi trebao biti pravi povod da humanitarna pomoć osvane na naslovnim stranicama.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu.

Vezani članci

  • 17. svibnja 2015. Elon Musk spašava svijet?
  • 22. ožujka 2015. Nicholas Kristof spašava svijet
  • 7. rujna 2016. Migracije kao oblik adaptivne strategije Nasuprot aktualnim uvriježenim mitovima o „migrantskoj krizi“, migracije su temeljni i formativni element gotovo svih ljudskih društava. Ksenofobna i panična retorika prisutna u mainstream medijima služi obrani „krhkih zidina“ Tvrđave Europe i imperijalističkih politika Globalnog sjevera. Taj diskurs nužno je raskrinkati, a aktualna migracijska zbivanja sagledati u historijskom i globalno-političkom kontekstu kako bismo spoznali obim problema i radili na sustavnim rješenjima. Naš sugovornik na ovu temu bio je Drago Župarić-Iljić iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.
  • 27. travnja 2015. Budućnost Sirije, Palestine i Bliskog istoka u svjetlu nastanka ‘Islamske države’
  • 20. siječnja 2010. Peter Hallward: Naša uloga u haićanskim nedaćama
  • 13. prosinca 2017. Dopuštena margina talasanja Uspješnost institucionalizacije konzervativnog dijela civilnog pokreta još je urgentnijom učinila analizu dosega zagovaranja vrijednosti liberalnog kapitalizma za radikalizaciju udruženog političkog djelovanja lijevog spektra civilnog društva. O emancipatornim potencijalima njegovih progresivnih aktera, ali i ograničenjima uslijed projektnog načina financiranja koje je dovelo do programske deradikalizacije, birokratizacije i prekarizacije djelovanja, razgovarale smo sa Sandrom Benčić, dugogodišnjom aktivistkinjom za ljudska prava i voditeljicom programa Socio-ekonomske pravednosti u Centru za mirovne studije.
  • 31. siječnja 2016. Imigranti su ključan element radničke klase U razgovoru o migracijama Sandro Mezzadra sa Sveučilišta u Bologni promatra iste kao društveni pokret s posebnim naglaskom na subjektivnom stremljenju za boljim životom, razlažući kako su zapravo prodiruće silnice kapitala te koje stubokom mijenjaju uvjete života i rada na prostoru Europe. Govori i o Dublinskom protokolu – režimu azila u okvirima implementacije Schengenskog sporazuma, te o jačanju rasizma koje podcrtava potrebu za kolektivnim europskim odgovorom na spomenute probleme.
  • 9. studenoga 2017. Administracija klasnog sukoba Sfera civilnog društva i njegovih organizacija strukturno je mjesto u kapitalističkim društvima, koje se legitimira kao prostor gdje raznorodni subjekti imaju priliku utjecati na artikulaciju i mobilizaciju javnog mnijenja. O autonomiji i dosegu civilnog društva te nužnosti historizacije njegove uloge i područja djelovanja u konkretnim društvenim borbama, razgovarali smo s Lidijom Krienzer Radojević, teoretičarkom i aktivistkinjom organizacije za prava kulturnih radnika IG Kultur Steiermark, jednom od sudionica ovotjednog mikropolitičkog seminara kustoskog kolektiva [BLOK] „Infrastrukture u kulturi“.
  • 13. svibnja 2016. Izbjeglička kriza: Gdje je granica između tragedije i masakra? Antiizbjeglička politika Europske unije nastavlja svoje destruktivno razračunavanje s izbjegličkom krizom, potičući moralnu paniku u svojim državama članicama. Posljedice su jasno vidljive u krvavim rezultatima izgona, koji pomno demonstriraju kršenje ljudskopravaških načela u ime očuvanja bedema tzv. Prvog svijeta.
  • 10. studenoga 2016. Kolateralne žrtve kolonijalnih politika Humanitarna kriza nastala ulaskom velikog broja izbjeglica na teritorij EU prošle je godine otkrila inherentna proturječja „zapadne civilizacije“. Strukturna ksenofobija i kolonijalistička institucionalna agenda suočili su se sa samoorganiziranom solidarnošću formalnih i neformalnih mreža, pojedinaca, inicijativa i udruga. Danas, kada je očito da je prolazak ljudi tzv. Balkanskom rutom nužnost, postavljaju se pitanja kako stati na kraj imperijalnim politikama vladajućih elita, ali i kako poboljšati položaj izbjeglica koje se već nalaze u Europi. O ovim i drugim vezanim temama razgovarali smo s Julijom Kranjec iz zagrebačkog Centra za mirovne studije.
  • 3. veljače 2017. Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 27. travnja 2010. Ljetna škola – Yves Engler: Haiti – UN i NVO nova su oruđa neoimperijalizma
  • 14. ožujka 2016. Nad Osijekom zora sviće,
    dobro doš’o Čarlse prinče
    Dva i pol desetljeća postsocijalizma dovela su nas do toga da je normalno da u istoj rečenici i prostoriji koegzistiraju „Njegovo kraljevsko visočanstvo princ Charles Philip Arthur George, princ od Walesa, vojvoda od Cornwalla, vojvoda od Rothesayja, grof od Carricka, grof od Chestera, barun od Renfrewa, gospodar Otočja, princ i veliki upravitelj Škotske“ te „mir, nenasilje i ljudska prava.“ O izostanku medijske reprezentacije disenzusa prilikom najava posjete princa Charlesa Osijeku.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve