Statut i zapisnici I. i II. skupštine ŽKG-a iz Trsta

Na današnji je dan 1925. godine u Labinu u 81 godini života umrla Giuseppina Martinuzzi, istarska revolucionarka, socijalistkinja i marksistkinja koja je život posvetila teorijsko-pedagoškom radu s djecom radnica i radnika, seljanki i seljaka te revolucionarnom omladinom. Članicom Komunističke partije Italije postaje odmah po njenom osnivanju u rujnu 1921., a ubrzo preuzima i vođenje Ženske komunističke grupe iz Trsta u vrijeme snažnih revolucionarnih radničkih gibanja, ali i jačanja talijanskog fašističkog pokreta. Pročitajte prijevod Statuta te zapisnikâ Prve i Druge skupštine Ženske komunističke grupe iz Trsta (1921-1922), a više o političkom djelovanju i ostavštini Giuseppine Martinuzzi doznajte u tekstu kojeg smo nedavno objavili.

Spomen ploča na pročelju obiteljske kuće Giuseppine Martinuzzi, postavljena 1966., Labin (foto: AG)

STATUT ILI UNUTARNJI PRAVILNIK ŽENSKE KOMUNISTIČKE GRUPE

 

Čl. 1) Grupa je osnovana u svrhu širenja marksističke i komunističke kulture među ženama, a po mogućnosti i među proleterskom omladinom.

 

Čl. 2) Sve žene starije od 16 godina koje slijede komunističke principe mogu biti primljene u Grupu.

 

Čl. 3) Upravni odbor Grupe sastoji se od političke sekretarke, administratorke, dvije zamjenice sekretarke i pet drugarica. Skupština će među ostalim članicama godišnje izabrati dvije drugarice za reviziju financijskog upravljanja.

 

Čl. 4) Mandat Upravnog odbora traje godinu dana, ali isti može biti ponovno izabran ili razriješen, ovisno o slučaju.

 

Čl. 5) Grupa je moralno povezana sa Ženskim komitetom za komunističku propagandu sa sjedištem u Torinu, i djeluje u skladu s nazorima Komunističke partije, uz očuvanje potpune samostalnosti u djelovanju i upravljanju.

 

Čl. 6) Skupštine će se održavati svaki puta kada to nametnu okolnosti.

 

Čl. 7) Članice dobivaju godišnju identifikacijsku iskaznicu uplatom od jedne lire. Mjesečna članarina također iznosi jednu liru.

 

Čl. 8) Ako se neka od članica ne pridržava proleterskih ciljeva ili se nemoralno ponaša, Upravni odbor će u dogovoru s Političkim odborom Partije i Upravnim odborom Federacije omladine pokrenuti postupak njezina isključenja.

 

Čl. 9) Sve članice dužne su tjedno pohađati predavanja marksističke nauke. Ako jedna od njih bez prethodnog opravdanja izostane s tri uzastopna predavanja, biti će izbrisana iz članstva.

 

OSNIVAČKI ODBOR GRUPE

 

Trst, rujna 1921.

§

ZAPISNIK I. SKUPŠTINE ŽENSKE KOMUNISTIČKE GRUPE IZ TRSTA

 

22. siječnja 1922., s početkom u 16 sati, održana je Prva skupština Ženske komunističke grupe iz Trsta u sjedištu Radničke komore.

 

Od 77 članica prisutno je 37.

 

Politička sekretarka Giuseppina Martinuzzi proglašava zasjedanje otvorenim sljedećim riječima: „U ime velikog komunističkog ideala, koji predstavlja našu snagu i naš ponos, novim članicama upućujem pozdrav Uprave i proglašavam Skupštinu otvorenom. Drugarice, prionimo ozbiljno poslu i imenujmo Predsjedništvo.“ Nekolicina je istaknula ime Aurelije Benco, koja prihvaća, zahvaljuje i daje riječ govornici Martinuzzi. Za zapisničarku je imenovana Pina Maslo. Nakon toga je govornica započela svoje izlaganje:

 

„Mladi su me promicatelji ove Grupe pozvali da je, kao starija članica Komunističke partije, podržim i vodim u njezinim prvim koracima. Prihvatila sam ovu odgovornu zadaću u nadi da će naše zajedničko kulturno djelovanje moći odgovoriti velikoj potrebi prosvjećivanja žena posredstvom marksističke nauke. Jesu li se moje nade ispunile ili pokazale promašenima moći će te zaključiti iz Izvještaja koje ću vam sada podnijeti. No prije toga obavimo tužnu dužnost prisjećanja na naše drage koje više nikada nećemo vidjeti.“

 

(Članice Skupštine ustaju i u dubokoj tišini prate komemoraciju).

 

„U razmaku od tri dana, u cvijetu mladosti, s duhom prosvijetljenim velikim idealom, pukom slučajnošću, ugašeni su vrijedni i svrhoviti životi druga Cesarea Seassaroa i drugarice Ersilije Tlustos. No, ostali su živi u našim dušama, okruženim istim duhovnim svjetlom, posvećenima jednakim komunističkim uvjerenjima. I oboma smo iskazali zaslužene počasti, duboku privrženost i veliku bol. Danas, mnogo poštovanom drugu, apostolu ideala, koji je za sobom ostavio svijetle i neizbrisive tragove svojeg intelektualnog i borbenog života u povijesti komunizma; danas, dragoj drugarici koja se s radošću upustila u borbu za prava građana_ki; danas, kada ih beskrajna protežnost vremena uzima k sebi i nama oduzima, neka se uzdigne naša zahvalnost, iz koje ćemo crpiti snagu za patnju, za nadu, za djelovanje, za trijumf komunizma.“

 

Nakon toga govornica čita prigodni Izvještaj (prilog A ovom Zapisniku) i objašnjava njegove najvažnije točke. Izvještaj je prihvaćen s općim odobravanjem, a potom su ga potpisale dvije drugarice.
Nakon toga je zamjenica administrativne sekretarke Maria Snidarsich, koja mijenja bolesnu Ofeliju Gherdovich, pročitala Financijski izvještaj. Dvije računovotkinje, koje su bile zadužene za reviziju Proračuna, potvrdile su njegovu točnost, te ga potpisale.

 

Potom predsjedateljica Benco započinje s čitanjem Statuta, zadržavajući se na svakome članku, osobito na posljednjem, koji propisuje obvezu marksističkog učenja za sve članice. Nije bilo primjedbi, pa je Statut prihvaćen.

 

Statut Ženske komunističke grupe iz Trsta, rujan 1921. (foto: AG, izvor: arhivska građa ostavštine Giuseppine Martinuzzi, fond Sveučilišne knjižnice Rijeka, uz dozvolu korištenja za opremanje ovog znanstveno-istraživačkog rada)

Drugarica Benco, usprkos ozbiljnim popratnim teškoćama, preuzima obvezu obrazovanja proleterske omladine, koje bi se po mogućnosti održavalo svake srijede u pojedinim klubovima gradskih četvrti.
Martinuzzi izjavljuje da je poučena iskustvom dvaju predavanja održanih u Klubu Spartaco, shvatila da ne može izdržati dugo govorenje s obzirom na poodmaklu dob, pa bi Benco trebale pripomoći i druge drugarice.

 

Drugarica Caterina Romita i još poneke žene obećale su pripomoći, obvezavši se da će prvo sudjelovati na predavanjima Benco kako bi stekle potrebno iskustvo za rad s omladinom.

 

Program čitanja brošura komunističkog sadržaja s komentarima i objašnjenjima, predviđen u večernjim satima, u društvenom sjedištu, pod vodstvom jedne drugarice iz Upravnog odbora s iskustvom, prihvaćen je sa zadovoljstvom. U tu će se svrhu koristiti nekoliko brošura koje je poklonila drugarica Sussan, kao i one već nabavljene.

 

Potom se prelazi na izbor novog Upravnog odbora, pa je uz obrazloženje jedne drugarice, Skupština predložila da se članica Giuseppina Martinuzzi aklamacijom iznova imenuje za političku sekretarku.

 

Ona pak izjavljuje, da se, s obzirom na visoku dob, ne može toga prihvatiti osim u slučaju da joj maksimalno pomognu ostale članice.

 

Predložen je Odbor u ovom sastavu:

 

Politička sekretarka – Giuseppina Martinuzzi

 

Zamjenica sekretarke – Aurelia Benco

 

Administratorka – Ofelia Gherdovich

 

Zamjenica administratorke – Maria Snidarsich

 

Upraviteljice – Giurco Anna
– Magris Giogasta
– Marussi Alice
– Maslo Pina
– Romita Caterina.

 

Na prijedlog sekratarke Martinuzzi sa zadovoljstvom je izglasana odluka da se Ženskom komitetu za političku propagandu sa sjedištem u Torinu uputi bratski brzojav sljedećeg sadržaja:

 

„Prva skupština komunistkinja Trsta pozdravlja drugarice u borbi zaželjevši im trijumf ideala.“

 

Nakon toga sekretarka obrazlaže prijedlog darivanja lista „Il Lavoratore“ („Radnik“). Skupština prihvaća, no, iako želi dati više, skromni iznos blagajne od svega 54 lire ne dozvoljava da se daruje više od 25 lira. To je jednoglasno prihvaćeno.

 

Prijedlog da se u korist Grupe održi zabava prihvaćen je sa zadovoljstvom, osobito najmlađih članica, koje su ponudile da budu dio Organizacijskog odbora. One su: – Bruna Lux, Antonia Pizzolin, Elisa Luglio, Jolanda Zupancich, Norina Maffioli, Rosa Hlum, Fanny Sussan, Emilia Louvier, Anna Degrassi.

 

U zaključku, pod razno, drugarica Alice Marussi žustrim riječima izražava svoje čuđenje zbog izostanka sa skupa delegacije Komunističke partije. Skupština prihvaća prigovor i jednoglasno zadužuje Upravni odbor da pismenim putem uloži žalbu Izvršnom odboru Partije, držeći da je izostanak iskaz ravnodušnosti prema kulturnom djelovanju Grupe.

 

Odbor preuzima obvezu da će taj zadatak izvršiti.

 

Nakon usvajanja dnevnog reda Martinuzzi je održala kraći govor pozivajući na jedinstvo, na djelovanje, na privrženost proleterskim ciljevima i zaključila skup sljedećim riječima:

 

„Neka ova Grupa bude nova karika u idejnom lancu koji spaja komunistkinje Italije s ruskim ženama junakinjama Oktobarske revolucije i komunistkinjama cijeloga svijeta.
Kao potvrdu izrečenog pozivam vas da zaključimo Skupštinu sudbonosnim spjevom ‘Internacionalom’.“

 

Poziv je u trenu prihvaćen. Revolucionarna himna odzvanja kao proročki glas priželjkivane budućnosti.

 

Trst, 22. siječnja 1922.

 

Politička sekretarka
Giuseppina Martinuzzi

 

Pročitan i prihvaćen na II. Skupštini
14. svibnja 1922.
Potpisano Irma Maffioli
Maria Hervatin

§

ZAPISNIK II. SKUPŠTINE ŽENSKE KOMUNISTIČKE GRUPE IZ TRSTA

 

održane 14. svibnja 1922. u Radničkoj komori

 

Nazočno je oko 50 od ukupno 110 članica. Prisutan je i sekretar Federacije komunističke omladine E. Bercé. Za predsjedavajuću izabrana je drugarica Aurelia Benco.

 

Sekretarka G. Martinuzzi sa srdžbom spominje ubojstvo koje su prethodnog dana izvršili fašisti, usmrtivši našeg člana Redentorea Sorniga, pa predlaže da nekoliko drugarica u ime Skupštine posjeti dvojicu ranjenih drugova. U tu su svrhu izabrane drugarice Giurco, Marussi, Quaiat i Sussan.

 

Predsjedavajuća Benco: čita zapisnik Skupštine održane 22. siječnja tekuće godine. Sve prisutne ga prihvaćaju, a dvije potpisuju.

 

Sekretarka: čita Izvještaj o aktivnostima Grupe između prve i aktualne Skupštine, a čitanje završava davanjem ostavke na položaj sekretarke. Drugarice jednoglasno odbijaju potpisom podržati taj potez, odlučne ne prihvatiti ostavku. Budući da je sekretarka ustrajala u svojoj namjeri, Skupština zahtijeva da iznese opravdanje ili obrazloženje. Sekretarka prihvaća. Ističe da je funkciju sekretarke prihvatila prvenstveno na nagovor sekretara Federacije komunističke omladine Vittorija Vidalija, jer je potonji smatrao da će se zahvaljujući njezinu ugledu Grupa, koja je tada brojala 12 članica, moći oformiti, i zato što je djelovanje Grupe zacrtano isključivo u kulturno marksističkom smislu. Podrazumijevalo se da će usvojiti program, koji je bio ujedno i program III. Internacionale, stoga se Grupa već tada obvezala da će, u što je moguće većoj mjeri, podržati djelovanje Komunističke partije. Kao što proizlazi iz Izvještaja o našem djelovanju, Grupa je izvršila svoje obveze u različitim prilikama.

 

Sada nam Federacija komunističke omladine želi nametnuti drugačije djelovanje: proučavanje marksizma došlo bi na posljednje mjesto, a u prvi plan razvijanje aktivne propagande među ženskim masama, u sindikatima, među kućanicama. Osim toga Grupa bi se trebala podvrći učestalom nadzoru Komunističke omladine i time izgubiti pravo na svaku inicijativu. Budući da naša Grupa nije sastavljena od nepismenih žena, te bi sekretarki sa 78 godina života, i 26 godina provedenih u Partiji, takva ovisnost o mladima, koji nemaju ni dvadeset godina, bila ponižavajuća, nužno se nameće odluka sekretarke: – dati ostavku i prepustiti Grupi potpunu slobodu odlučivanja, kako o karakteru svojega djelovanja tako i o ovisnosti o omladinskoj organizaciji. –

 

Zapisnik druge Skupštine Ženske komunističke grupe iz Trsta, 14. svibanj 1922., mapa Z (foto: AG, izvor: arhivska građa ostavštine Giuseppine Martinuzzi, fond Sveučilišne knjižnice Rijeka, uz dozvolu korištenja za opremanje ovog znanstveno-istraživačkog rada)

Unatoč ovom i drugim dodatnim obrazloženjima, koja se ovdje izostavljaju zbog uštede vremena; i unatoč kontradiktornim primjedbama federalnog sekretara, Skupština zdušno podržava razloge koje je iznijela sekretarka i izjavljuje da nikako ne prihvaća njezinu ostavku, premda je opravdana. Nakon niza replika i protureplika izmijenjenih između federalnog predstavnika i žena iz Grupe, drugarica Cecilia Mugris čita sljedeći Dnevni red. – Skupština Ženske komunističke grupe na svojoj sjednici od 14.5.1922. odobrava dosadašnji rad Upravnog odbora i ne prihvaća ostavku sekretarke G. Martinuzzi, smatrajući da je njezino neumorno kulturno djelovanje vrijedno podržati i treba cijeniti. Napominje Omladini da u programu Grupe stoji da će Partiji ponuditi pomoć kada se za to ukaže potreba. Što se tiče žena u sindikatima, Omladini se skreće pažnja da djelovanje koje traže od Grupe ne odgovara činjenici da su gotovo sve žene radnice organizirane u svojim sindikatima zajedno s muškarcima. –

 

Federalni predstavnik ustrajava na maksimi Izvršnog odbora III. Internacionale koja je iskazana rečenicom – ići među mase – no neke drugarice, pa i sekretarka, nasuprot tome primjećuju da za vršenje propagande u masama valja raspolagati propagandisticama, a za proizvodnju takvih kadrova marksističko obrazovanje je neophodno. Grupa trenutno ne raspolaže takvim kadrom: dobit će ih poučavanjem, ako ono bude podržano. Sekretarka dodaje da ostaje članicom Grupe, i da je uvijek voljna nastaviti svoju kulturnu djelatnost u korist onih drugarica koje to požele.

 

Na koncu je živa idejna rasprava okončana zaključkom. Predstavnik Komunističke omladine predložio je Dnevni red koji je Skupština prihvatila bez izuzetaka. – Skupština Ženske komunističke grupe bezuvjetno odlučuje pristupiti komunističkoj Internacionali te prihvaća njezin program. Odlučuje o tome obavijestiti Komunističku partiju i postići s njom neophodni dogovor o primjeni internacionalnog i nacionalnog programa. – Skupština je zadovoljna postignutim, jer je već u svojem Statutu pokazala namjeru da djeluje u skladu s nazorima Komunističke partije. (Vidi članak 5.) –

 

Nakon toga izabran je Odbor sa zadaćom pronalaženja i predlaganja nove sekretarke i jedne drugarice u Upravni odbor umjesto Snidersicheve koja je dala ostavku. Ovaj je Odbor sastavljen od drugarica: Louvier, Maffioli, Minon, Quaiat, Ruzzier, Sussan i Wasta. U roku od osam dana Odbor će izvijestiti o svojem djelovanju na trećoj Skupštini.

 

Naposljetku je prihvaćen prijedlog sekretarke da se masovno sudjeluje na sprovodu oplakivanog druga Redentorea Sorniga; na prijedlog druga Bercéa drugarice srdačno daju svoj novčani prilog za nabavu crnine za sestru siromašnog mladića, koji je ubijen u ime buržoaske države.

 

Politička sekretarka
Giuseppina Martinuzzi

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Vezani članci

  • 15. rujna 2018. Klasna borba, a ne klasna suradnja O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe iz Trsta u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
  • 24. kolovoza 2018. Dok je kapitalizma, bit će i fašizma Historijska povezanost fašizama i krize kapitalističkog načina proizvodnje, te antifašističkog pokreta i međunarodne borbe radništva, rijetko se spominje u raspravama o jačanju suvremenih ekstremno desnih političkih opcija. Donosimo tekst Andreje Gregorine o komunističkom nasljeđu antifašističke borbe kroz teorijski i praktični rad revolucionarke i marksističke feministkinje Clare Zetkin, autorice prve plauzibilne analize o borbi protiv fašizma koju je Kominterna u formi rezolucije usvojila 1923. godine. U narednom tekstu, autorica će se osvrnuti na političko djelovanje Giuseppine Martinuzzi, istarske revolucionarke i članice talijanske socijalističke i komunističke partije, s naglaskom na razdoblje jačanja talijanskog fašističkog pokreta.
  • 22. listopada 2017. 11 HM teza Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
  • 1. svibnja 2018. Podrijetlo Prvog maja Odluka o internacionalnom protestnom obilježavanju Prvog maja donesena je na osnivačkom kongresu Druge internacionale 1889. godine u trenutku jačanja reformističkih tendencija unutar socijaldemokratskog pokreta. Donosimo prijevod teksta iz 1894. godine u kojem Rosa Luxemburg, marksistička revolucionarka i teoretičarka političke ekonomije govori o podrijetlu međunarodnog praznika rada, borbi proletarijata za osmosatni radni dan i njegovoj ulozi u kontekstu šire klasne borbe.
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 27. prosinca 2017. Pet funti godišnje Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
  • 1. ožujka 2017. Za oslobođenje žena! Na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, održanom od 14. do 20. srpnja 1889. godine, politička radnica njemačkog i međunarodnog radničkog pokreta Clara Zetkin, koja je od 1890. upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj, održala je značajan govor o odnosu ženskog rada i kapitala te specifičnosti ženske nadnice u kapitalističkom sustavu. Ukazavši da pitanje ženske emancipacije nije izolirano pitanje, ustvrdila je da ga je nužno promatrati u kontekstu šire društvene reprodukcije unutar koje i radnici i radnice dijele zajednički interes i istog neprijatelja. Prijevod ovog govora nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 31. prosinca 2017. Ženski rad i sindikalne organizacije Marksistička teoretičarka i revolucionarka Clara Zetkin uređivala je Die Gleichheit, časopis za žene Socijaldemokratske partije Njemačke, od 1892. pa sve do 1917. kada je smijenjena od strane reformističkog vodstva. Osim što je historijsko-materijalističkim tumačenjem socijalne i ekonomske podređenosti žena politički mobilizirao mnoge radnice, časopis je odigrao i važnu ulogu u oblikovanju partijskih i sindikalnih politika vezanih uz tzv. žensko pitanje. Donosimo tekst iz 1893. u kojem Zetkin ukazuje na posljedice povećane prisutnosti sindikalno neorganizirane ženske radne snage u kapitalizmu te partijske i sindikalne drugove oštro upozorava na važnost koju radnice kao nezaobilazne suborkinje u klasnoj borbi imaju za trajnost revolucije. Prijevod ovog teksta nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 9. veljače 2016.
    Featured Video Play Icon
    Makroekonomske politike u klasnom kontekstu
    Pogledajte snimku predavanja Marka Kržana (21. prosinca 2015., MAZ), održanog u sklopu prošlogodišnjeg programskog ciklusa Centra za radničke studije posvećenog klasi i klasnoj teoriji. Kržan daje globalni presjek uspona i padova socijalističkih parlamentarnih političkih grupacija i ukazuje na njihove granice, koje su u trenutnom kontekstu određene jedinstvenim tržištem i monetarnom unijom u Europi, kao i logikom međunarodnog financijskog i drugih globalnih tržišta. Kao korekciju i profilaciju socijalističke strategije, Kržan predlaže zalaganje u parlamentu za radikalan socijalni program protiv bijede i marginalizacije te za radničko upravljanje u granicama sadašnjeg sustava; protiv prenošenja suvereniteta na međunarodne organizacije i sustave, a u suradnji s drugim državama koje zastupaju multipolarnost u međudržavnim odnosima; te prebacivanje težišta političkog rada s parlamentarnog na vanparlamentarni i formiranje vlastitih komunikacijskih kanala, istraživačkih centara i ostalih institucija za idejnopolitički i aktivistički rad.
  • 31. prosinca 2016. Feminizam nije moralna policija U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
  • 13. studenoga 2011. Feminizam i politika zajedničkog
  • 11. svibnja 2015. Još jednom o kućanskom radu
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 11. ožujka 2017. Klasno cvijeće U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
  • 31. prosinca 2017. U obranu starog materijalizma Suvremene strategije otpora protiv različitih opresivnih društvenih odnosa feministička je teorija zadnjih desetljeća prvenstveno temeljila na reifikaciji identitetskih politika te naglašavanju uloge jezika i diskurzivnih režima u uspostavi postojeće hijerarhije među spolovima. O ovisnosti opresivnih praksi o materijalnoj bazi i centralnoj ulozi klasne analize za emancipatorne potencijale feminističke borbe piše Sara Meger, posebno se osvrnuvši na važnost politika i praksi nasilja u reprodukciji strukturnih nejednakosti u kapitalizmu.
  • 4. prosinca 2012. Zašto feminizam i marksizam ne djeluju kao cjelina?
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 15. veljače 2011. Kapitalizam i socijalna prava
  • 20. rujna 2017. Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 27. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Promjena okvira #15
    O reproduktivnim pravima
    U petnaestoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte prilog o reproduktivnim pravima u kojem se iz historijsko-materijalističke perspektive bavimo politizacijom prava na pobačaj i roditeljstvo, proizvodnjom režima materinstva u kapitalizmu te vezom društvene reprodukcije i reprodukcije kapitala, ograničenim dosegom liberalnih i radikalno feminističkih projekata u kontekstu reproduktivnih pitanja te konzervativnom agendom i naturalizacijom rodnih uloga. O navedenim temama u prilogu govore Mia Gonan, Maya Andrea Gonzalez, Nataša Mihoci i Ana Vilenica. Također, u ovoj epizodi donosimo fragmente prosvjednih reakcija na tzv. Hod za život. Nove epizode i reprize emisije pratite srijedom na TV Istra.
  • 23. lipnja 2017.
    Featured Video Play Icon
    Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
    Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve