Javnost uistinu može posjedovati sve

"Genijalnost modernih financija bila je stvaranje modela korporativnog vlasništva koji gotovo svakome, uključujući vladi, omogućuje da posjeduje dionice bilo koje kompanije u bilo kojem sektoru, bez obzira na to jesu li (ne)uključeni u upravljanje kompanijom u mjeri u kojoj žele. Federalni fond socijalnog blagostanja, poput onoga kakvog zagovaram, trebao bi moći iskoristiti prednost modernih dioničarskih institucija kako bi se uvelo javno vlasništvo u svaki aspekt američkog gospodarstva."

Stanovnik Alaske pohvalio se 2008. godine na Flickr-u prispijelim energetskim rabatom od 1200 američkih dolara i dividendom Alaskanskog permanentnog fonda od 2069 $ (izvor: Travis prema Creative Commons licenci)

Paul Krugman nedavno je zagovarao miješanu ekonomiju. No, njegova je mašta pomalo ograničena: javno vlasništvo možemo uvesti u svaki aspekt američkog gospodarstva.

 

Paul Krugman napisao je komentar za New York Times u kojem zagovara miješanu ekonomiju. Komentar bi trebao biti ograničena obrana javnog vlasništva i proizvodnje od onih koji se katergorički protive ideji javnih poduzeća.

Po mom mišljenju, Krugmanov argument završava suviše ograničavajuće. Zbog čudesa našeg financijskog sistema, javno vlasništvo moglo bi se bez problema uvesti u veći dio gospodarstva.

Evo što kaže Krugman:

No, pitao sam se u zapravo kojoj je mjeri socijalizam diskreditiran? Istina, nitko ne zamišlja da je svijetu potrebna nova reinkarnacija Gosplana. Ipak, jesmo li zbilja sigurni da su tržišta najbolji model za svaki sektor? Treba li privatni sektor ući u svaku poru? Mislim da ne. Štoviše, postoje neka područja, poput obrazovanja, gdje je javni sektor u većem broju slučaja bolja opcija, i druga, poput zdravstvene skrbi, u kojoj ništa ne ide u prilog privatnom sektoru. Zbrojite te sektore i vidjet ćete da se radi o velikom području gospodarstva.

Krugman nastavlja da je obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, sektorima socijale, koji zapošljavaju oko trećine američkih radnika, bolje u rukama vlade. Također se kratko razmeće idejom da je određenim prirodnim monopolima, poput komunalnih usluga, također bolje u javnom vlasništvu.

No tu se javlja ograničenost Krugmanove mašte kada je riječ o tim pitanjima. Zaključuje da „se u najvećem broju slučaja druga područja, poput trgovine i proizvodnje, ne čine prikladima za javno vlasništvo.“

Mislim da kada Krugman kaže da sektori trgovine i proizvodnje nisu prikladni za javno vlasništvo, pati od nedostatka mašte o tome na koji bi način takvo javno vlasništvo moglo biti strukturirano.

Javno vlasništvo općenito dolazi u tri oblika:

1. Usluge opće države (General government /GG/) poput obrazovanja, zdravstvene skrbi, socijale.
2. Poduzeća u državnom vlasništvu (State-owned enterprises /SOE/) poput komunalnih usluga, prometnih mreža, pošte.
3. Fondovi društvenog blagostanja (Social wealth funds /SWF/) poput Alaska Permanent Funda koji ništa ni ne mogu dovesti u posjed.
 

Krugman u svom komentaru razmatra usluge opće države i poduzeća u javnom vlasništvu. Stoga, s obzirom da smatra kako trgovina i proizvodnja nisu prikladne da ti bile to dvoje, zaključuje da država njima ne bi trebala upravljati. No, trgovina, proizvodnja i ustvari sve što nije prikladno za ova dva oblika javnog vlasništva, trebalo bi biti organizirano kao fond društvenog blagostanja.

Država vrlo kompetentno može upravljati trgovačkim i proizvodnim poduzećima kroz jednostavnu kupovinu dionica, djelujući kao institucionalni investitor. Primjerice, fond socijalnog blagostanja osnovan od strane federalne vlasti može postupno otkupljivati dionice Amazona i Walmarta kako bi ušao u sektor trgovine, te otkupljivati dionice US Steela i General Motorsa kako bi ušao u sektor proizvodnje. Potonje čak ni nije hipotetska situacija, jer je vlada nedavno i otkupila gotovo sve dionice GM-a tijekom financijske krize, iako je nakon toga prodala vlastiti udio.

Genijalnost modernih financija bila je stvaranje modela korporativnog vlasništva koji gotovo svakome, uključujući vladi, omogućuje da posjeduje dionice bilo koje kompanije u bilo kojem sektoru, bez obzira na to jesu li (ne)uključeni u upravljanje kompanijom u mjeri u kojoj žele. Federalni fond socijalnog blagostanja, poput onoga kakvog zagovaram, trebao bi moći iskoristiti prednost modernih dioničarskih institucija kako bi se uvelo javno vlasništvo u svaki aspekt američkog gospodarstva.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Vezani članci

  • 26. travnja 2015. Zašto je američkom liberalizmu potreban socijalizam i obratno
  • 31. prosinca 2016. Posledice trodecenijskog sudara društva i ekonomije Od globalne neoliberalne ofanzive 1980-ih do nedavnih mjera štednje, brojni su uzroci zašto je pojam liberalizma na ljevici počeo funkcionirati gotovo isključivo kao denuncijacijska etiketa. Time se negiraju veze između liberalizma i socijalizma, bilo da je riječ o prisutnosti pozitivnih liberalnih tekovina u socijalističkim projektima, bilo da je riječ o njihovim historijskim sporovima. Da bismo vratili cjelinu liberalizma u odgovarajuću perspektivu, sa Stefanom Aleksićem, beogradskim antropologom, razgovarali smo o klasičnom liberalizmu, ordoliberalizmu i neoliberalizmu te smo otvorili temu problematičnosti liberalizma iz feminističke perspektive te socijalističkih alternativa današnjice.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 28. studenoga 2009. Ljetna škola – Reinhard Kühnl: Oblici građanske vladavine – liberalizam – fašizam
  • 9. svibnja 2018.
    Featured Video Play Icon
    Liberalizam 19. stoljeća kao ideološko utemeljenje poretka nejednakosti u 21. stoljeću
    Pogledajte snimku i pročitajte tekst izlaganja historičarke i sociologinje Mire Bogdanović s prošlogodišnjeg 10. Subversive festivala. Mapirajući liberalna srastanja dugogodišnjih aktera (post)jugoslavenske političke sfere i civilnog društva, Bogdanović identificira liniju elitističkog ljudsko-pravaško-privatno-vlasničkog fetišizma koja svojim antikolektivizmom ostaje slijepa za društvenu solidarnost, koja nudi tek nekritičku pohvalu političkih ustroja liberalnog zapadnog svijeta i pretpostavlja ih volji obespravljene većine, odnosno – u interpretaciji izvornog liberalizma kojoj se priklanja – diktatu rulje.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 11. studenoga 2011. Dugi marš neoliberalne revolucije
  • 22. srpnja 2014. Neoliberalizam i kraj liberalne demokracije
  • 16. srpnja 2017. Komplementarnost u borbi za sekularnu državu S historičarkom i sociologinjom Mirom Bogdanović, autoricom nedavno objavljene knjige „Elitistički pasijans – Povijesni revizionizam Latinke Perović“, razgovarali smo o liberalizmu kao političkom projektu, njegovim povijesnim fazama, različitim strujama i odnosu prema demokraciji te razilaženju sa socijalističkim projektom koje je najočiglednije u različitom poimanju slobode i jednakosti. Premda postoji potreba da se pojača zajednički front u obrani onih zasada koje i liberalizam i socijalizam baštine iz prosvjetiteljstva, Bogdanović podsjeća da borba za jednakost sviju u jednadžbu mora uključiti varijable materijalnih preduvjeta i raspolaganja sredstvima za proizvodnju.
  • 1. travnja 2018. Crna internacionala Svaka društvena formacija u povijesti ima svoju političko-ekonomsku podlogu. Katolička crkva, koja je u doba feudalizma bila duboko isprepletena sa svjetovnom vlašću, u vrijeme prijelaza u kapitalizam, smjestila se uz bok onima koji će omogućiti održanje njezine moći te realizaciju njezinih materijalnih interesa i u novom sistemu. Donosimo prijevod drugog poglavlja knjige Crna internacionala, objavljene 1956. godine u SFRJ, u kojem novinar i publicist Frane Barbieri piše o povijesnom razvoju katoličke crkve.
  • 23. listopada 2011. Bankrot tranzicijskog liberalizma
  • 29. lipnja 2012. Neoliberalizam u tranziciji
  • 21. prosinca 2015. Preispitivanje „egalitarnog sindroma“ Josipa Županova Rad ukazuje na slabosti empirijskih uporišta i teorijskih postupaka na kojima se temelji utjecajna teza Josipa Županova o egalitarnom sindromu kao prepreci razvoju. Kontekstualizacija njegova djelovanja u kasne šezdesete godine propituje njegov kritički karakter, pokazujući kako su Županovljeve teze o homo oeconomicusu predstavljale dio protržišno orijentirane liberalne reformske struje. Konačno, Županovljeva teza o modernizaciji u Jugoslaviji kao “devijantnoj” naspram pretpostavke da sva društva konvergiraju prema kapitalističkom modelu razvoja, osporava se uvođenjem pristupa višestrukih moderniteta, prema kojem modernizacija nije linearna putanja prema hegemonijskom modelu, nego otvoren proces koji nužno poprima povijesno specifične oblike.
  • 16. svibnja 2016. Egalitarni ili liberalni sindrom? Potaknut nedavno održanim okruglim stolom, pod nazivom „Egalitarni sindrom – teorijska fantazija ili razvojna kočnica?“, autor teksta se osvrće na aktualne rasprave o radu sociologa Josipa Županova (1923-2004), u javnom prostoru ponovno inicirane znanstvenom kritikom Danijele Dolenec. Svjedočimo li procesu ideološkog sloma liberalizma čiji predstavnici odbijaju uočiti da je jednakost jedan od neophodnih temelja demokracije, a ne tek puki „sindrom“ ili „kočnica“?
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji, statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva ovisni o materijalnoj podlozi na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 28. rujna 2014.
    Featured Video Play Icon
    Liberalizam, fašizam i zagonetka masovnog društva
    Pogledajte snimku predavanja Ishaya Lande, održanog 20.9.2014. na FFZG-u u sklopu ovogodišnjeg programa CRS-a posvećenog teoriji kapitalističke države. Udaljavajući se od standardnog poimanja fašizma kao ”masovne politike” ili ”masovne histerije”, Landa predlaže razumijevanje međuratnog evropskog fašizma kao sveobuhvatnog pokušaja nošenja s izazovom koje je masovno društvo predstavljalo tradicionalnim pozicijama moći i višim društvenim slojevima.
  • 31. prosinca 2018.
    Featured Video Play Icon
    Društveni razvoj ekonomskih ideja
    Ekonomija se u javnom i akademskom diskursu (samo)prezentira kao objektivna znanstvena disciplina koja, zahvaljujući svojoj neutralnosti i apstraktnosti, predstavlja neophodni alat za donošenje političkih odluka. Toni Prug svoje je izlaganje temeljio na tezi kako razvoj ekonomske misli ukazuje na njenu uvjetovanost društvenim i političkim kontekstom – ortodoksna, odnosno neoklasična ekonomija, kao srednja struja suvremene ekonomske misli, utemeljena je na aksiomima koji ne podliježu znanstvenoj verifikaciji, a njezina samoproglašena „nepolitičnost“ sredstvo je za legitimaciju kapitalističkog načina proizvodnje, akumulacije i distribucije viška vrijednosti. Predavač je stavio posebni naglasak na ahistorijski i nekritički prikaz prevladavajućih ekonomskih ideja u udžbenicima ekonomije, te ulogu institucija u podržavanju razvoja ekonomske misli. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog na Ekonomskom fakultetu u sklopu kolegija „Politička ekonomija rasta“.
  • 31. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Ekonomska kriza – tri alternativna pogleda
    Donosimo snimku i izvještaj s panela o ekonomskoj krizi na kojem se razgovaralo o trenutnim ekonomskim odnosima snaga u Europi i njihovim političkim dimenzijama, različitim odgovorima na krizu i mogućnostima koje se u takvoj situaciji nadaju za ljevicu. Kroz raspravu je dominiralo suprotstavljanje dviju teza o uzrocima krize: radi li se o krizi profitabilnosti ili financijskoj krizi. Panel je održan 16. svibnja 2017. godine u sklopu Subversive Foruma 10. Subversive festivala, a na njemu su, uz moderaturu Domagoja Mihaljevića, sudjelovali Joachim Becker, Zoltán Pogátsa i Costas Lapavitsas. Dosad objavljene snimke s prethodnih Subversive festivala potražite na playlisti.
  • 2. prosinca 2016.
    Featured Video Play Icon
    Elitistički pasijans Latinke Perović
    Dosadašnja recepcija nove knjige beogradske historičarke Latinke Perović, objavljene prošle godine pod naslovom Dominantna i neželjena elita. Beleške o intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji (XX-XXI vek) u pravilu se svodila na pohvale autorici. Prvi glas neslaganja stigao je prošlog mjeseca, kada je sociologinja Mira Bogdanović u srbijanskom Le Monde diplomatiqueu objavila članak „Elitistički pasijans Latinke Perović“, u kojemu je prikazala dimenzije Perovićinog povijesnog revizionizma te njezino stvaralaštvo stavila u kontekst antikomunističke histerije prisutne posljednjih četvrt stoljeća. Donosimo snimku razgovora koji je povodom tog članka i nadolazeće knjige Mire Bogdanović o Latinki Perović održan 25. studenog u Zagrebu, navedeni članak iz srbijanskog LMD-a te kratki osvrt Luke Matića.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve