Pobijedimo „udarnički rad“: lansiran novi sindikat radnika u industriji kompjuterskih igara

Digitalne informacijske tehnologije u posljednjih su nekoliko desetljeća doživjele nezapamćen procvat, zbog čega mnogi mladi ljudi svoju karijeru traže upravo unutar sektora kreativnih industrija. Međutim, u iznimno prekarnim uvjetima rada koji ondje u pravilu vladaju, inicijalni entuzijazam i strast za programiranjem neminovno smjenjuju osjećaji zamora i razočaranja. Pročitajte prijevod kratkog članka koji donosi priču o začecima sindikalnog organiziranja britanskih radnika/ica u industriji razvoja računalnih igara.

„Kôd“ (izvor).

Game Workers Unite UK usmjerit će svoje djelovanje na borbu protiv neplaćenog prekovremenog rada, rasizma i seksizma u sektoru video igara

 

Poznato kao „udarnički rad“ – dugi sati neplaćenog prekovremenog rada nametnuti radnicima u sektoru kompjuterskih igara uoči nestrpljivo očekivanih izdanja, često po nalogu menadžera.

No, ta praksa bi uskoro mogla postati stvar prošlosti, budući se radnici u industriji kompjuterskih igara po prvi put sindikalno organiziraju ovoga vikenda, kako bi se borili protiv prekovremenog rada, rasizma, seksizma i zlostavljanja, za koje neki tvrde da su vrlo rašireni unutar ovog sektora.

„Za mnoge ljude bila je čast raditi cijelu noć i do ranih jutarnjih sati, a tu je i neka vrsta kulture koja ide uz prekovremeni rad,“ rekao je Karn Bianco, jedan od osnivača britanskog ogranka Game Workers Unite (GWU UK).

Programer kompjuterskih igara, sa sjedištem u Portsmouthu, govorio je o svom iskustvu rada 80-satnih radnih tjedana, koje je odrađivao nakon završenog fakulteta, kao stažist. „To je vrlo zanimljiva industrija u kojoj su mnogi ljudi sretni što samo igraju za život, a u mom vlastitom slučaju trebalo je godinu dana da se počnem osjećati umorno te sam počeo svjesno raditi na tome da radim manje sati,“ rekao je.

Nekoliko studija bilo je uključeno u kontroverze oko uvjeta rada. Rockstar je bio prisiljen braniti svoje radne uvjete nakon što je New York magazin izašao tekst, u kojem je njegov britanski suosnivač Dan Houser govorio o 100-satnim radnim tjednima prije objavljivanja Red Dead Redemption 2 u listopadu.

Dok su tvrtke kao što je Rockstar inzistirale na tome da rade na poboljšanju dobrobiti radnika i uvjeta rada, globalna anketa koju je prošle godine provela International Games Developers Association (IGDA) pokazala je da je „udarnički rad“ još uvijek problem, s 51% radnika koji izvješćuju da je isti i dalje raširena pojava u njihovoj branši.

GWU UK, koja od petka okuplja članstvo te će održati inauguralni sastanak u nedjelju kako bi izabrala izvršnog direktora, nastavlja se na pokret koji je izvorno nastao online i na gejmerskim konvencijama u SAD-u. Online zajednica od 200 radnika u Britaniji već je formirana oko GWU UK. Odlučeno je da se organizira pod okriljem krovne organizacije, sindikata Nezavisnih radnika Velike Britanije (IWGB), koji se sve više etablira među radnicima u sektorima koji tradicionalno nisu u velikoj mjeri sindikalizirani.

Sektor kompjuterskih igara donosi gotovo 3 milijarde funti gospodarstvu Ujedinjenog Kraljevstva i zapošljava više od 47 000 ljudi u tvrtkama koje se kreću od malih studija do velikih operacija koje zapošljavaju stotine ljudi.

Zajedno s kampanjom o plaćama i uvjetima, Bianco i njegovi kolege članovi sindikata također planiraju zauzeti stav protiv rasizma i seksizma u industriji kojom još uvijek, u velikoj mjeri, dominiraju bijeli muškarci.

„Samo postojanje žena u igrama dovoljno je da, u nekim slučajevima, potakne mržnju. Poznato nam je da su ljudi njuškali po profilima na društvenim mrežama novih zaposlenika i tražili da ih se izbaci ako se, primjerice, otkrije da prate feminističke figure,“ kazao je.

„Ako išta, stvari se na neki način pogoršavaju. To je povezano s trendovima poput uspona alt-desnog ili općeg neprijateljstva prema onome što se smatra političkom korektnošću. Tvrtke nisu briljirale govoreći o tome. Oni ne žele dirati medvjeda dok spava. Želimo se zauzeti.“

Reagirajući na inicijativu, izvršni direktor Independent Game Developers’ Association (Tiga), Richard Wilson, izjavio je kako je „potpuno neutralan“ po pitanju sindikalnog organiziranja, ali je naglasio da „udarnički rad“ sve više postaje stvar prošlosti. Wilson je istaknuo kako je njegov najvažniji dojam da unutar industrije video igara vlada atmosfera dobrodošlice.

„Mislim da je struktura razvoja igara takva da je ujedno vrlo timski orijentirana. Vjerojatno je da će međuljudske spone biti mnogo jače nego u drugim sektorima,“ kazao je, dodajući kako oko dvije trećine studija zapošljava četiri osobe ili manje.

„Neki studiji zaista prakticiraju neplaćeni prekovremeni rad te je Rockstar samo recentan primjer istoga, ali znam i da mnogi razvojni studiji ne idu tim putem jer bi to smatrali pogrešnom procjenom menadžmenta.“

Jodie Azhar, nagrađena za svoj rad od strane BAFTE, bivša tehnička i umjetnička direktorica Creative Assemblyja, nedavno je osnovala vlastitu tvrtku, Teazelcat, s ciljem izgradnje studijske kulture koja bi podržala osoblje i promicala dobrobit. Pozdravila je sindikalizaciju sektora.

„U principu, to je stvarno dobra ideja. Radnici u našem sektoru često ne kreću iz perspektive borbe za svoja prava. Cijela industrija je izrazito kompetitivna i ljudi navode kako vjeruju da bi trebali biti zahvalni što uopće imaju posao u toj branši,“ rekla je.

„Budući da se radi o kreativnoj industriji, provlači se osjećaj kako svi rade svoj posao sa strašću, no to može prikriti činjenicu da je to ipak biznis. Mi smo industrija koja je još uvijek relativno mlada, pa bi možda sindikalno organiziranje bilo dobro jer bi pomoglo pri formulaciji standarda.“



Priče radnika izloženih neplaćenom prekovremenom radu

Radnik A

Tester za tvrtku s videoigrama, zaposlen na ugovor s nultim brojem sati, radi u tvrtki u kojoj postoji hijerarhija u smislu testiranja jezika. Oni koji su specijalizirani za južnoeuropske i istočnoeuropske jezike zarađuju 8 funti po satu, njemački govornici 9 funti, a govornici nordijskih jezika – 10 funti. Njegovo bolovanje je u potpunosti neplaćeno pa često radi bolestan. Također, često je pod stresom jer se brine oko novca i posla kojeg možda već sljedećeg dana neće imati.

Radnik B

Kao programer u velikom studiju, kaže da su timu za kodiranje konstantno dodijeljeni nerealni, neostvarivi ciljevi te da su često prisiljeni raditi vikendom kako bi ispoštovali rokove. Žali se na maltretiranje u tvrtki, pričajući o jednoj prigodi kada je šef studija ponižavao pomoćnika jer nije stavio spajalice pod kutom od 45 stupnjeva.

Radnik C

Sada nezaposlen, bio je community menadžer za mali gejmerski studio, koji opisuje kao vrlo stresno okruženje. Kaže da je bio opterećen i s nekoliko dodatnih zadataka, jer ih nitko drugi nije mogao izvršiti, a nije ga se ozbiljno shvaćalo kada se žalio na homofobiju.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji, statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva ovisni o materijalnoj podlozi na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. prosinca 2018. Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
  • 31. prosinca 2018. Ekonomski liberalizam u sukobu s principima demokracije Brojni zagovaratelji liberalizma i dalje sugeriraju postojanje idealtipskog kapitalističkog tržišnog društva unatoč jasnoj diskrepanciji s praksom realno postojećih kapitalizama. O definicijama i historizaciji liberalizma, pretpostavkama i račvanju njegovih struja, odnosu slobode i demokracije u kapitalizmu te liberalnom i socijalističkom guvernmentalitetu razgovarali smo s Mislavom Žitkom.
  • 31. prosinca 2018. Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje - kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 31. prosinca 2018. Le citoyen de souche* U tekstu o političkim pravima pojedinaca u građanskom društvu, Stefan Aleksić tvrdi da je model ograničenog državljanstva na ograničeno vrijeme, kojeg predlaže ekonomist Branko Milanović kao način dugoročnog adresiranja globalnih migracija, savršen za izgradnju administrativne arhitekture koja će migrante_ice ekonomski instrumentalizirati, a istovremeno odstraniti njihov politički kapacitet, zadovoljivši pritom potrebu za jeftinom radnom snagom, karakterističnu za proces akumulacije kapitala.
  • 31. prosinca 2018. Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
  • 31. prosinca 2018. Lekcije jugoslavenskih samoupravnih praksi „Ne treba previše da se oslanjamo na prošlost kao izvor borbe, već na trenutnu snagu i trenutne pozicije onih koji mogu da promene svet, a to je i dalje radnička klasa, koja se transformisala i ima neke nove elemente, ali koja suštinski još uvek živi od svoga rada, kao i stotinama godina u kapitalizmu. Trenutak kad shvati svoju snagu i moć da svrgne političke elite, trenutak je kome treba da se nadamo i na kom treba da radimo. Da li je u tom kontekstu sećanje na jugoslavenske samoupravne prakse instruktivno? Mislim da je, ali u relativno limitiranom smislu. Ukoliko pokazuje da neoliberalizam nije večan, utoliko je korisno kao pozitivna lekcija. Ukoliko koči stremljenja za idejom samoemancipacije radničke klase, utoliko je negativna lekcija.“

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve