James Crossley
31. srpnja 2019.
Igra prijestolja i Khaleesi od liberala
Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
Oni koji očajavaju zbog završetka popularne serije nisu je dovoljno pažljivo pratili – ni likove, ni povijest, niti stvarnost kao takvu, tvrdi profesor James Crossley
Kraj Igre prijestolja izazvao je bujice bijesa. Stotine tisuća ljudi potpisalo je internetsku peticiju kojom traže ponovno snimanje finalne sezone. Najviše pritužbi ide na račun sudbine naizgled herojske kraljice Daenerys Targaryen.
Argument glasi otprilike ovako: Scenaristi su izdali gledatelje jer je Daenerys, koja je izgrađena kao omiljeni lik, spalila veliki grad ne obazirući se na nevine žrtve i prepustivši vojnicima pobjedničke strane da se iživljavaju nad civilima nakon bitke.
Iako Daenerys nedvojbeno posjeduje karakteristike empatične osobe, serija je opetovano isticala njezin potencijal za pravednički egoizam i neselektivno uništavanje.
Odrasla je vjerujući da Targaryjeni imaju urođeno pravo vladati te uspostavila svoju vlast – da citiramo geslo njezine dinastije – pomoću „vatre i krvi“.
Daenerys prihvaća i kasnije ponavlja Drogovo obećanje da će pokoriti Sedam kraljevstava rušenjem kuća, silovanjem žena i porobljavanjem djece. Mirri Maz Duur, iscjeliteljica koju je Daenerys živu spalila, posve je svjesna da bi Daenerysino i Drogovo dijete za sobom ostavljalo spaljene gradove i narode pretvorene u prah. Daenerys implicira da bi bila spremna sravniti grad Mereen ako bi za to postojali valjani razlozi. Tyrion je kasnije upozorava da je sravnjivanje čak i onih gradova kojima vladaju trgovci robljem, analogno planovima njezina oca da spali grad King’s Landing.
Sve što se u posljednjoj sezoni događa njezinim pobočnicima i sve greške njezinih savjetnika, sugeriraju da Daenerysina reakcija nije u sukobu s njezinim karakterom.
Međutim, ne bismo trebali biti iznenađeni da je dio obožavatelja, unatoč svim dokazima, bio šokiran kada je predstavljena kao ubojica. Morali bismo biti upoznati s ovom vrstom kulturnog fenomena. Kako bismo ga razumjeli, samo trebamo u obzir uzeti uobičajene liberalne usporedbe Daenerys i Hillary Clinton u vrijeme američkih predsjedničkih izbora 2016. godine.
Tada smo imali prilike vidjeti clickbait članke koji uspoređuju dvije očekivane buduće liderice, primjerice, “Hillary Clinton: 7 Ways She’s Just like Daenerys Targaryen” („Hillary Clinton: 7 stvari po kojima je ista kao Daenerys Targaryen“), kao i memove s ponosnom glavom Clintonove fotošopirane na Daenerysino tijelo. Umjesto da revidiramo ili ignoriramo ove usporedbe u svjetlu onoga što sada znamo, trebali bismo dodatno razraditi ovaj argument.
Unatoč neskrivenim ratobornim i destruktivnim tendencijama obiju žena, njihove pristaše imaju tendenciju ponašati se kao da to nipošto nije slučaj. Naposljetku, liberalni argument za Clinton nekako je uspio izignorirati ili ublažiti njezine dobro poznate stavove o Hondurasu i Iraku. Takvi obožavatelji teško prihvaćaju da njihove junakinje možda i nisu spasiteljice, pogotovo kada su suočene s omraženim protivnikom.
Ovakav obmanuti liberalizam primoran je potisnuti još jednu očiglednu točku – Westeros pripada vrlo drugačijem ideološkom i materijalnom svijetu. Serija, a osobito knjige, predano rade na tome da predoče kako je riječ o feudalnom svijetu s drugačijim vrijednostima i konceptom časti od našeg svijeta liberalnog kapitalizma.
Naravno, nije previše teško detektirati liberalne fantazije same serije (i ona je naposljetku proizvod svojega vremena). Postoje i likovi koji imaju određene progresivne vrijednosti ispred svojega vremena i koji znaju da su priče samo priče, da je na djelu igra. No, likovi su također ograničeni feudalnim vrijednostima srednjovjekovnog svijeta George R. R. Martina.
Uzmimo za primjer prijedlog Samwella Tarlyja o novom sustavu vladavine koja bi proizlazila iz naroda. Prijedlog je (u konačnici) tretiran kao šala jer u tom svijetu još nisu stvoreni ideološki ili materijalni uvjeti za tako drastičnu demokratsku promjenu. Međutim, sa svojim šekspirijanskim uništenjem staroga svijeta koje će napraviti mjesta za novi, serija nije završila jednostavnim obnavljanjem starog poretka.
Tome je tako zato što u Igri prijestolja postoji nagovještaj historijskog materijalizma. Drugi su likovi Samwellov prijedlog možda smatrali smiješnim (možda je potrebna buržoaska revolucija koja bi ga sprovela u djelo), no kaotični je preokret, prikazan tijekom osam sezona, otvorio mogućnost da nove ideje dovedu u pitanje feudalnu moć.
Potencijal za ponovno promišljanje alternativa na različite je načine tijekom cijele serije bio nagoviještan kroz primjere Bratstva bez zastava i kroz surovi uspon High Sparrowa, zahvaljujući ekonomskim pritužbama usmjerenima prema kruni i plemstvu.
Čak je i politički kompromis s kraja serije utemeljen u prihvaćanju da pravo na prijestolje temeljeno na koincidenciji rođenja ne jamči pravednu vladavinu.
Postoje daljnje naznake da se Westeros postepeno odmiče od dominantnog modela srednjovjekovnog feudalizma. Aryjino putovanje na brodu koji nosi grb drevne dinastije, na koje kreće kako bi otkrila što se nalazi zapadno od Westerosa temelji se na europskoj ekspanziji prema američkom kontinentu, sa svim imperijalističkim potencijalima.
Na istoku, Željezna banka pomalo prezrivo promatra feudalni svijet Westerosa i njegov princip nasljeđivanja prema krvnom srodstvu, i umjesto toga radije se bavi nedvosmislenim brojevima. Ako Samwell nagovještava demokraciju, ovi drugi faktori ukazuju na kapitalistički razvoj.
Nije bitno jesu li autori serije htjeli svjesno na ovo ukazati. George R. R. Martin vrlo je upućen u temu srednjovjekovne povijesti i šire, dok serija nagovještava tranziciju iz starog feudalnog svijeta, što ne bi smio zanemariti nijedan istraživač povijesti ili historičara – svakako nitko upoznat s poznatim historičarima prijelaza feudalizma u kapitalizam, kao što su Rodney Hilton i Christopher Hill.
Daenerysino nasilje pomaže omogućiti te promjene, ali njezina predanost feudalizmu pripada prošlosti. Ne bi nas trebalo iznenaditi da složeni lik poput Daenerys (a takvima serija obiluje) može istodobno gajiti kodeks časti i biti brutalna u osvetničkom činu. U tom je pogledu serija dosljedno prikazala feudalne vladare. Prava izdaja karakterizacije feudalne vladarice kao što je Daenerys, bila bi u potpunosti prihvatiti njezinu mesijansku propagandu o „izbaviteljici iz okova“. Promatrajući anakronistički svijet iz kojega dolazi Daenerys, neki od njezinih liberalnih pristaša čine upravo to. Zato je i prikladno da njihov prosvjed bude utjelovljen u najliberalnijem obliku prosvjeda današnjice – online peticiji.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.
