Izvorno objavljeno 22. svibnja 2019. godine na Morning Star.
Jesu li kraljevi i kraljice češće bili nositelji emancipatornih ili retrogradnih tendencija? Jesu li usporedbe između Daenerys Targaryen i današnjih političkih liderica nakon dramatičnog završetka Igre prijestolja izgubile ili dobile na težini? Pozivajući se na karakteristike feudalnih vlastodržaca iz stvarne povijesti, James Crossley, profesor na Sveučilištu u Twickenhamu koji se bavi temama politike i religije, ističe kako je kraj serije barem u historijsko-političkom smislu očekivan, a bijes dijela obožavatelja neopravdan.
Oni koji očajavaju zbog završetka popularne serije nisu je dovoljno pažljivo pratili – ni likove, ni povijest, niti stvarnost kao takvu, tvrdi profesor James Crossley
Kraj Igre prijestolja izazvao je bujice bijesa. Stotine tisuća ljudi potpisalo je internetsku peticiju kojom traže ponovno snimanje finalne sezone. Najviše pritužbi ide na račun sudbine naizgled herojske kraljice Daenerys Targaryen.
Argument glasi otprilike ovako: Scenaristi su izdali gledatelje jer je Daenerys, koja je izgrađena kao omiljeni lik, spalila veliki grad ne obazirući se na nevine žrtve i prepustivši vojnicima pobjedničke strane da se iživljavaju nad civilima nakon bitke.
Iako Daenerys nedvojbeno posjeduje karakteristike empatične osobe, serija je opetovano isticala njezin potencijal za pravednički egoizam i neselektivno uništavanje.
Odrasla je vjerujući da Targaryjeni imaju urođeno pravo vladati te uspostavila svoju vlast – da citiramo geslo njezine dinastije – pomoću „vatre i krvi“.
Daenerys prihvaća i kasnije ponavlja Drogovo obećanje da će pokoriti Sedam kraljevstava rušenjem kuća, silovanjem žena i porobljavanjem djece. Mirri Maz Duur, iscjeliteljica koju je Daenerys živu spalila, posve je svjesna da bi Daenerysino i Drogovo dijete za sobom ostavljalo spaljene gradove i narode pretvorene u prah. Daenerys implicira da bi bila spremna sravniti grad Mereen ako bi za to postojali valjani razlozi. Tyrion je kasnije upozorava da je sravnjivanje čak i onih gradova kojima vladaju trgovci robljem, analogno planovima njezina oca da spali grad King’s Landing.
Sve što se u posljednjoj sezoni događa njezinim pobočnicima i sve greške njezinih savjetnika, sugeriraju da Daenerysina reakcija nije u sukobu s njezinim karakterom.
Međutim, ne bismo trebali biti iznenađeni da je dio obožavatelja, unatoč svim dokazima, bio šokiran kada je predstavljena kao ubojica. Morali bismo biti upoznati s ovom vrstom kulturnog fenomena. Kako bismo ga razumjeli, samo trebamo u obzir uzeti uobičajene liberalne usporedbe Daenerys i Hillary Clinton u vrijeme američkih predsjedničkih izbora 2016. godine.
Tada smo imali prilike vidjeti clickbait članke koji uspoređuju dvije očekivane buduće liderice, primjerice, “Hillary Clinton: 7 Ways She’s Just like Daenerys Targaryen” („Hillary Clinton: 7 stvari po kojima je ista kao Daenerys Targaryen“), kao i memove s ponosnom glavom Clintonove fotošopirane na Daenerysino tijelo. Umjesto da revidiramo ili ignoriramo ove usporedbe u svjetlu onoga što sada znamo, trebali bismo dodatno razraditi ovaj argument.
Unatoč neskrivenim ratobornim i destruktivnim tendencijama obiju žena, njihove pristaše imaju tendenciju ponašati se kao da to nipošto nije slučaj. Naposljetku, liberalni argument za Clinton nekako je uspio izignorirati ili ublažiti njezine dobro poznate stavove o Hondurasu i Iraku. Takvi obožavatelji teško prihvaćaju da njihove junakinje možda i nisu spasiteljice, pogotovo kada su suočene s omraženim protivnikom.
Ovakav obmanuti liberalizam primoran je potisnuti još jednu očiglednu točku – Westeros pripada vrlo drugačijem ideološkom i materijalnom svijetu. Serija, a osobito knjige, predano rade na tome da predoče kako je riječ o feudalnom svijetu s drugačijim vrijednostima i konceptom časti od našeg svijeta liberalnog kapitalizma.
Naravno, nije previše teško detektirati liberalne fantazije same serije (i ona je naposljetku proizvod svojega vremena). Postoje i likovi koji imaju određene progresivne vrijednosti ispred svojega vremena i koji znaju da su priče samo priče, da je na djelu igra. No, likovi su također ograničeni feudalnim vrijednostima srednjovjekovnog svijeta George R. R. Martina.
Uzmimo za primjer prijedlog Samwella Tarlyja o novom sustavu vladavine koja bi proizlazila iz naroda. Prijedlog je (u konačnici) tretiran kao šala jer u tom svijetu još nisu stvoreni ideološki ili materijalni uvjeti za tako drastičnu demokratsku promjenu. Međutim, sa svojim šekspirijanskim uništenjem staroga svijeta koje će napraviti mjesta za novi, serija nije završila jednostavnim obnavljanjem starog poretka.
Tome je tako zato što u Igri prijestolja postoji nagovještaj historijskog materijalizma. Drugi su likovi Samwellov prijedlog možda smatrali smiješnim (možda je potrebna buržoaska revolucija koja bi ga sprovela u djelo), no kaotični je preokret, prikazan tijekom osam sezona, otvorio mogućnost da nove ideje dovedu u pitanje feudalnu moć.
Potencijal za ponovno promišljanje alternativa na različite je načine tijekom cijele serije bio nagoviještan kroz primjere Bratstva bez zastava i kroz surovi uspon High Sparrowa, zahvaljujući ekonomskim pritužbama usmjerenima prema kruni i plemstvu.
Čak je i politički kompromis s kraja serije utemeljen u prihvaćanju da pravo na prijestolje temeljeno na koincidenciji rođenja ne jamči pravednu vladavinu.
Postoje daljnje naznake da se Westeros postepeno odmiče od dominantnog modela srednjovjekovnog feudalizma. Aryjino putovanje na brodu koji nosi grb drevne dinastije, na koje kreće kako bi otkrila što se nalazi zapadno od Westerosa temelji se na europskoj ekspanziji prema američkom kontinentu, sa svim imperijalističkim potencijalima.
Na istoku, Željezna banka pomalo prezrivo promatra feudalni svijet Westerosa i njegov princip nasljeđivanja prema krvnom srodstvu, i umjesto toga radije se bavi nedvosmislenim brojevima. Ako Samwell nagovještava demokraciju, ovi drugi faktori ukazuju na kapitalistički razvoj.
Nije bitno jesu li autori serije htjeli svjesno na ovo ukazati. George R. R. Martin vrlo je upućen u temu srednjovjekovne povijesti i šire, dok serija nagovještava tranziciju iz starog feudalnog svijeta, što ne bi smio zanemariti nijedan istraživač povijesti ili historičara – svakako nitko upoznat s poznatim historičarima prijelaza feudalizma u kapitalizam, kao što su Rodney Hilton i Christopher Hill.
Daenerysino nasilje pomaže omogućiti te promjene, ali njezina predanost feudalizmu pripada prošlosti. Ne bi nas trebalo iznenaditi da složeni lik poput Daenerys (a takvima serija obiluje) može istodobno gajiti kodeks časti i biti brutalna u osvetničkom činu. U tom je pogledu serija dosljedno prikazala feudalne vladare. Prava izdaja karakterizacije feudalne vladarice kao što je Daenerys, bila bi u potpunosti prihvatiti njezinu mesijansku propagandu o „izbaviteljici iz okova“. Promatrajući anakronistički svijet iz kojega dolazi Daenerys, neki od njezinih liberalnih pristaša čine upravo to. Zato je i prikladno da njihov prosvjed bude utjelovljen u najliberalnijem obliku prosvjeda današnjice – online peticiji.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.
31. prosinca 2018.„Crveni i crni“ – filmska reprezentacija Labinske republike
Ustanak labinskih rudara i uspostava samoupravne Labinske republike 1921. godine u historijskom smislu predstavlja manifestaciju otpora stanovništva Labinštine talijanskoj fašističkoj vlasti i kapitalističkoj upravi rudnika u razdoblju jačanja radničkog pokreta nakon Oktobra, no u jugoslavenskom kontekstu ovaj je događaj s vremenom poprimio i snažan simbolički potencijal kao iskaz klasnog jedinstva radnika i radnica različitih nacionalnosti u odlučnoj borbi za socijalističku budućnost. Pročitajte osvrt Andreje Gregorine na film Crveni i crni (1985) Miroslava Mikuljana i Marije Peakić-Mikuljan, neuspjeli pokušaj umjetničko-političke aproprijacije jednog od najpoznatijih događaja revolucionarnog radničkog pokreta na ovim prostorima, u trenutku sve snažnije ekonomske i političke liberalizacije koja će u konačnici rezultirati raspadom Jugoslavije.
31. prosinca 2018.Noć i magla: Bio/nekropolitika koncentracijskih logora i strategije njihova filmskog uprizorenja
Kolektivna sjećanja na traumatična iskustva holokausta nastavljaju, i više od 70 godina nakon oslobođenja zadnjih preživjelih zatvorenika_ica iz koncentracijskih logora, prizivati snažne emotivne reakcije i etičko-moralna propitivanja uloge pojedinca u modernom industrijskom dobu. No, istovremeno je ozbiljno zanemaren političko-ekonomski pristup koji bi nam pomogao shvatiti puni kontekst u kojemu nastaju genocidne politike, poput nacističkog projekta uoči i tijekom Drugog svjetskog rata. Koristeći primjere iz tzv. kinematografije holokausta autor teksta oživljava već djelomično zaboravljenu tezu prema kojoj holokaust nije tek neponovljiva anomalija, nego sasvim logična posljedica razvoja suvremenog kapitalističkog sustava.
31. prosinca 2018.Fahrenheit 11/9 pita: gdje je pošlo po krivu?!
Pročitajte prijevod kratke recenzije Jareda Balla koji smatra da novi dokumentarac Michaela Moorea (dvostruko deriviranog naziva Fahrenheit 11/9) možda naizgled obrađuje iduće poglavlje u njegovu tematu o degradaciji američkog političkog sustava, ali je analitički jednako podkapacitiran kao i prethodni mu filmovi. Bezidejnost Mooreove kritike, da parafraziramo Balla, počinje i završava nedostatkom afirmativnih lijevih ideja koje bi kvalitetniji redatelj lako mogao pronaći kada bi svoju vjeru prestao polagati u nove kadrove sasvim trule političke stranke.
31. prosinca 2018.O mizoginiji, mizandriji, pornografiji i drugim kapitalističkim demonima
Redatelj Bruce LaBruce koji se često predstavlja kao kvir alternativa srednjostrujaškoj pornografskoj industriji, u svojem se posljednjem filmu paradigmatski i sam okreće mejnstrimiziranju porno-hetero-normativnosti uz ozbiljnu dozu lezbofobije i transfobije. Predstavljajući pornografiju radikalnom i subverzivnom posve zanemaruje njezino uklapanje u kapitalističke odnose proizvodnje, kao i vlastitu konverziju od avangardnog, ljevici sklonog autora, do liberalnog redatelja gej pornografije. Donosimo vam kritički osvrt Dušana Maljkovića na film „Mizandristkinje“.
1. travnja 2018.Crna internacionala
Svaka društvena formacija u povijesti ima svoju političko-ekonomsku podlogu. Katolička crkva, koja je u doba feudalizma bila duboko isprepletena sa svjetovnom vlašću, u vrijeme prijelaza u kapitalizam, smjestila se uz bok onima koji će omogućiti održanje njezine moći te realizaciju njezinih materijalnih interesa i u novom sistemu. Donosimo prijevod drugog poglavlja knjige Crna internacionala, objavljene 1956. godine u SFRJ, u kojem novinar i publicist Frane Barbieri piše o povijesnom razvoju katoličke crkve.
16. prosinca 2018.O kulturnom radu, njegovom globalnom karakteru i lokalnom aspektu
Kako stoji u Strateškom planu Ministarstva Kulture RH za 2019-2021, država trenutno subvencionira socijalne doprinose za 9,58 posto samostalnih umjetnika_ca, odnosno samo 1349 osoba. Nadalje, plan je ne povećavati broj samostalnih umjetnika_ca, te ih definirati kao one „koji su ostvarili izniman doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti“. Što sa svima ostalima koji djeluju u iznimno prekariziranom sektoru kulture? O strukturnim preprekama koje onemogućavaju nadilaženje individualizacije i atomiziranosti kulturnog radništva pročitajte u tekstu Maria Kikaša.
15. listopada 2016.Urbane sinegdohe
Projekt Europske prijestolnice kulture za jedan od svojih ciljeva ima revitalizaciju postindustrijskih urbanih krajobraza. Na taj način, pod lozinkom „urbane regeneracije“, proizvode se sveobuhvatne ekonomske i socijalne posljedice. S jedne strane, potvrđuje se ireverzibilnost procesa deindustrijalizacije prelaskom na djelatnosti tzv. „ekonomije znanja“ ili „informacijske ekonomije“, dok se s druge uspostavlja klasna barijera pristupu visokokomodificiranim središnjim gradskim prostorima te održava prekarizacija radne snage u „dinamičnoj“ kulturnoj i drugim uslužnim djelatnostima.
31. prosinca 2018.Autonomija umjetnosti: slijepa pjega kulturnog samorazumijevanja
Područje kulture unutar lijevo-liberalnog političkog polja danas se primarno definira kao prostor umjetničke slobode i društvenog dijaloga, dok se od kulturnih radnika_ica, intenzivno izloženih prekarizaciji unutar proizvodnog procesa, očekuje neproblematiziranje kapitalističkih antagonizama. O uključenosti umjetničke proizvodnje i valorizacije u reprodukciju kapitalizma, institucionalizaciji estetičkog elitizma i transformativnim potencijalima političkog teatra, strukturnim uvjetovanostima umjetničkog djelovanja u socijalističkim zemljama, te društvenim snagama koje mogu stvoriti preduvjete za revolucionarni kulturni rad, razgovarali smo s Goranom Pavlićem, predavačem na Odsjeku za dramaturgiju Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu.
22. travnja 2016.Drugi iz našeg sokaka
U načinu na koji se iz perspektive književne kritike oblikovao recepcijski horizont za „Oblak boje kože“, Lujanovićev „roman romske tematike“, izbjegnuto je pitanje proizvodnje institucionalne društvene nejednakosti manjine o kojoj se govori. Zanemarujući strukturne povlastice koje su nam dane, iz unaprijed uvjetovanih pozicija, Drugoga prevodimo uvijek iznova u nejednakog parnjaka. Možemo li spram rasizma usvojiti kritički odnos ukoliko ne adresiramo ključne aspekte njegova perpetuiranja?
30. rujna 2016.O klasnoj strukturi kulturne proizvodnje
Propast realnih socijalizama uz prateću devastaciju socijalne države odrazila se i na kulturni život društva. Prije svega, napušteno je shvaćanje kulture kao cjelokupnog načina djelovanja u prilog razumijevanju kulture kao umjetničkog stvaralaštva. Uslijedila je njena transformacija u ekonomsku aktivnost povezanu s različitim granama privrede, čime je promijenjena i njezina uloga u društvenoj reprodukciji. S Vesnom Vuković iz BLOK-a razgovarali smo o refleksijama navedenih transformacija na kulturno polje, kulturnu i umjetničku djelatnost te na položaj radnika/ca u kulturi, kao i o mogućim lijevim strategijama unutar ovog sektora.
20. prosinca 2018.Umjetnost kao sredstvo politizacije
Građanska umjetnost svojim individualiziranim pristupom proizvodnom procesu, konceptom umjetničke autonomije i metodama rada odvojenima od baze, za razliku od progresivnih umjetničkih praksi, ne predstavlja dio kolektivnih emancipatornih društvenih borbi. O nužnosti ponovne demokratizacije i decentralizacije kulturnog polja i njegovoj politizaciji u kontekstu šireg internacionalnog lijevog pokreta, ulozi građanske umjetnosti u reprodukciji i reprezentaciji kapitala i historijskim primjerima progresivnog umjetničkog djelovanja, te posljedicama liberalizacije kulturne proizvodnje na radne i životne uvjete umjetnika, posebice umjetnica, razgovarale_i smo s Ivanom Hanaček, članicom kustoskog kolektiva [BLOK].
25. prosinca 2018.1968.: kulturna evolucija ili revolucija?
Radikalni sociopolitički zahtjevi tzv. generacije ‘68. na kapitalističkom su Zapadu vrlo brzo ustupili mjesto ideološkoj kooptaciji i stvaranju dominantnog mitološkog narativa koji zanemaruje, distorzira ili čak negira varijabilni globalni karakter šezdesetosmaških pokreta, primjerice studentskog pokreta u tadašnjoj Jugoslaviji. Uz pomoć relativno opširne literature autorica teksta nastoji u kratkim crtama skicirati kontrast između sistemskih i antisistemskih strujanja koja su u to vrijeme prožimala društvena zbivanja.
31. prosinca 2018.Bogdan Jerković: nekoliko crtica o sistemskom brisanju
Slabljenje društvenog značaja kreativnih umjetničkih disciplina velikim je dijelom posljedica njihove hermetičnosti koju, u svijetu kazališne proizvodnje, možemo pripisati konzervativnom karakteru tzv. kazališne aristokracije. O svrsi kazališnog stvaralaštva te njegovu političkom i radikalno-demokratskom potencijalu, pročitajte u tekstu Gorana Pavlića koji problematizira sistemski (akademski i politički) zaborav Bogdana Jerkovića, avangardnog zagrebačkog kazališnog redatelja i ljevičara, čija se karijera od 1946. godine bazirala na pokušaju deelitizacije vlastite struke i kreiranja društveno angažiranog teatra, odnosno približavanja kazališne umjetnosti radničkoj klasi.
30. rujna 2016.Eksploatacijski potencijali festivalskog formata
Deinstitucionalizacija koja je zahvatila javni sektor i inaugurirala outsourcing kao poslovni standard, transformirala je i institucionalni krajobraz kulturne proizvodnje, izmjestivši kulturne djelatnosti iz financijski sigurnijeg okrilja države na tržište projektnih prijedloga te u utrku za privatnim, poslovnim i javnim financijerima. Suočen s promjenom izvora materijalnih uvjeta svoje reprodukcije, sektor je promijenio i strukturu radnih mjesta - uz prekarnost rada, atomizacija aktera na kulturnoj sceni pogoduje nesindikaliziranosti radništva, a time je otežano i stvaranje mogućnosti za strateški promišljene i organizirane intervencije u reprodukciju postojećeg stanja.
30. rujna 2016.Infrastrukturni deficiti kulturne participacije
Kulturna se djelatnost obično promatra kroz prizmu samoaktualizacije kulturnih radnika/ca pa često gubimo iz vida strukturne probleme sektora. Riječ je, prije svega, o problemu prekarnosti rada u kulturi koji je vezan uz financiranje relativno kratkotrajnim projektima, zbog čega izostaje sustavno i strateški osmišljena politika kulturne djelatnosti. U kulturi se pojavljuju i neki opći trendovi poput reprodukcije klasnih, rodnih i etničkih nejednakosti te nejednakog pristupa kulturnim sadržajima. O ovim temama razgovarali smo s dr. sc. Jakom Primorac, sociologinjom s Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu.
28. siječnja 2016.Kuća gospodina Mayera: O antisindikalnom rođenju nagrade Oscar
Povijest Akademije filmskih umjetnosti i znanosti, institucije koja dodjeljuje filmsku nagradu Oscar, započinje u kasnim dvadesetima - špurijusom direktora podružnice Metro-Goldwyn-Mayer-a o nužnosti sprečavanja sindikalnog organiziranja koje je u filmskoj industriji do 1926. godine već zahvatilo sektor scenskih radnika: "Novac je pristizao iz banaka na Istoku. Njime se izgradilo filmske studije i potpisalo ugovore s talentima. Kada su filmovi bili dovršeni, prihodi i profiti pripadali su studiju. No zamislite što bi se dogodilo kada bi se kopilad organizirala, predvođena onim ušljivim scenaristima. Gospodin Mayer nije volio o tome misliti, no što ako zatraže mirovine, zdravstvene beneficije i tantijeme, ili udio u profitima?"
30. lipnja 2019.O povijesnoj genezi autorskih prava
Naturalizacija legalističkog pristupa pitanju autorstva, koja u javnom diskursu i danas hrani mit o umjetniku kao geniju, počiva na marginalizaciji historijata konceptualnih prijepora i društveno-političkih borbi koje su još u 18. stoljeću oblikovale i iznjedrile institut autora i autorskih prava.
23. travnja 2016.Prema sezoni bez kraja
Aproprijacijom različitih srednjoeuropskih modela svojih turističkih uzora, i „mali Beč“ odnedavno se upisao na mapu važnih turističkih destinacija. Uz zanemarivanje ograničenih resursa lokacije, turistička mašinerija u svrhe brendiranja Grada Zagreba sa sobom neizbježno donosi gentrifikacijske procese, komodifikaciju i depolitizaciju kulture. Revizionizam „sretnog zaborava“ upisan je i u većinu itinerara grada, koji uglavnom izostavljaju period od 1918. do 1991. godine, u istom ključu pretvarajući Trg maršala Tita u „Kazališni trg“.
31. prosinca 2018.Suvremeni ples kao podruštvljeno znanje?
Javna percepcija plesne umjetnosti još uvijek se češće vezuje uz njezino poimanje kao estetizirane vještine dostupne manjini, nego li znanja koje može biti široko distribuirano. Iako je ples na ovim prostorima odnedavno doživio institucionalizaciju u akademskom polju, dio važnih plesnih znanja i praksi, koja su se proteklih desetljeća odvijala kroz djelovanje vaninstitucionalne plesne scene i dalje ostaju izvan službenih kurikula, a kulturni i društveni centri koji su nekada omogućavali širu demokratizaciju kulture i umjetnosti više ne postoje. O plesnoj umjetnosti, odnosu institucionalnog i vaninstitucionalnog djelovanja te plesačkim uvjetima rada razgovarale smo s članicom BADco., Nikolinom Pristaš.
31. prosinca 2018.Umjetnost ne može biti svedena na društvenu funkciju
U neoliberalnom svijetu u kojem dominira umjetnost neosjetljiva na vlastite uvjete proizvodnje, nužno je uvidjeti da kultura, u koju su lijeve snage uglavnom stjerane, ne može biti surogat za političko-ekonomske promjene. Donosimo vam intervju u kojem Miklavž Komelj govori o politizaciji i transformativnim potencijalima umjetnosti, nadrealističkom pokretu, partizanskom umjetničkom stvaralaštvu, problemu svođenja umjetnosti na njenu deklarativnu intenciju te položaju umjetnosti u procesu restauracije kapitalizma u Jugoslaviji.
4. prosinca 2016.Nekoliko generacija za obnovu ljevice
U protekloj godini dana američku i britansku političku scenu obilježili su usponi radikalno lijevih kandidata u strankama lijevog centra. Pročitajte i pogledajte intervju snimljen tijekom prošlogodišnjeg 8. Subversive festivala, u kojem politički analitičari Richard Seymour i Bhaskar Sunkara govore o stanju na radikalnoj ljevici prije navedenih proboja na centru, i problematiziraju potrebne okvire za ponovnu izgradnju snažnog lijevog pokreta, adresirajući otpornost dominantnog narativa, metode mobilizacije društvenih pokreta, pitanja političke estetike, identitetske modalitete klasnih pozicija, entrizam, strategije koordinacije parlamentarnog i izvanparlamentarnog djelovanja te odnos između teorije i prakse.
21. lipnja 2015.Rad u globalnoj digitalnoj ekonomiji: sazrijevanje cybertarijata
Pogledajte snimku predavanja Ursule Huws, održanog na Akademiji likovnih umjetnosti 10. svibnja u sklopu programa Škole suvremene humanistike 8. Subversive festivala, koja se ove godine održavala pod naslovom "Socijalna dimenzija kulturne politike": "Globalna podjela rada od financijske krize 2007./2008. ušla je u novu fazu tijekom koje je više tendencija, koje su već bile prisutne u prethodnom razdoblju, doseglo kritičnu točku. Nove industrije nastaju na temelju komercijalizacije javnih usluga, umjetnosti i kulture, biologije i društvenosti. Uz ove nove oblike akumulacije kapitala pojavljuju se i novi oblici rada, organiziranih putem online platformi, što omogućava pristup globalnoj rezervnoj armiji rada ispod radara državnih regulatornih sustava i sustava zaštite zapošljavanja."
21. prosinca 2015.Književni život na vašem newsfeedu
Praksa eksternalizacije troškova marketinga u književnom svijetu pretvara manje afirmirane autor/ic/e u promotor/ic/e vlastita rada na društvenim mrežama, koje postaju prostor za nove oblike posredovanja između književnog teksta i publike. Komunikacijski horizont koji se otvara za književnu kritiku u takvom medijskom ambijentu nužno biva određen i logikom marketinških okvira. "Restauracija kapitalizma nakon 1990. povukla je za sobom restrukturiranje izdavaštva prema komercijalnoj logici – ali bez komercijalne logistike. U aktualnim 'kriznim' uvjetima ne samo da je domaćoj književnosti teško osigurati privid glamura ili spektakla, već i elementarno dostojanstvo pisanja i osobe koja stoji iza njega dolazi pod znak pitanja."