Skvotiranje je deo stambenog pokreta

Teorijska i politička razmatranja praksi skvotiranja moraju uzeti u obzir sve veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate stambenih kredita, preniskih plaća te vrtoglavog rasta cijena najma, kao i historijske borbe za stanovanje te organiziranje u lokalnim zajednicama. Izostanak adekvatne socijalne raspodjele stambenog prostora i sve učestalije deložacijske prijetnje u Srbiji su pokrenule val recentnih borbi koje ukazuju na važnost uspostavljanja saveza militantnih i drugih oblika skvoterskih praksi te politički snažnog stambenog pokreta.

Plakati stambenog pokreta u Srbiji protiv prisilnog iseljavanja (izvor: Združena akcija „Krov nad glavom“)
Skvotiranje je praksa zauzimanja prostora bez traženja dozvole s dugom tradicijom koja seže u predkapitalistička vremena (Wart, 2002). Skvotiranje je u Beogradu prvi put identifikovano kao masovna pojava u periodu između dvaju ratova u uslovima pojačanih migracija siromašnih stanovnika ka urbanim naseljima i nedostatka stambenog prostora (Vuksanović-M Macura i Macura, 2016). U to vreme, oko 80% stanovništva činila je heterogena urbana sirotinja. Deo onih sa nerešenim stambenim pitanjem skvotirao je prazno zemljište u opštinskom ili privatnom vlasništvu na administrativnom obodu grada, gde su podizali kuće lošeg kvaliteta. Istorija ovih naselja je istorija borbe za stanovanje i anticipacija organizovanja u
Povećana proizvodnja praznog (stambenog) prostora je proces vezan uz prostornu akumulaciju kapitala i proizvodnju prostorne nejednakosti te državno (partijsko) upravljanje javnim stambenim fondom
lokalnim zajednicama u vreme kada pravo na stan nije bilo prepoznato (Vuksanović-M Macura i Macura, 2016:1).
 
Povećana proizvodnja praznog (stambenog) prostora je proces vezan uz prostornu akumulaciju kapitala i proizvodnju prostorne nejednakosti te državno (partijsko) upravljanje javnim stambenim fondom. Popisom iz 2011. godine, u Beogradu je registrovano 107 473 praznih stambenih jedinica, dok 7 000 ljudi nema nikakav ili nema adekvatan krov nad glavom (RZS – popis stanovništva i stanova 2011). Pored toga, sve je veći broj ljudi koji ostaje bez krova nad glavom zbog nemogućnosti otplate dugova. Mnogi preuzimaju stvari u svoje ruke iz nužde, ali i kao oblik otpora spram ovakvog sistema distribucije stambenog prostora, te zauzimaju i naseljavaju javna zemljišta, prazne stanove i druge prostore koje privode stambenoj svrsi.
 
U teorijskim razmatranjima, skvotiranje se često deli na: skvotiranje iz nužde i na političko skvotiranje koje se predstavlja kao militantni čin i deo društvenih pokreta (Pruijt, 2013 etc.). Ovakva epistemologija dovela je do uvrežavanja mišljenja da u Srbiji ne postoji bogata tradicija skvotiranja. U ovom članku mi je namera da pokažem da je stambeno skvotiranje u Beogradu široko rasprostranjena praksa sa jasnim političkim implikacijama, koja je nepravedno obeležena kao puko preživljavanje.
 

Prakse stambenog skvotiranja u Beogradu

U Beogradu trenutno postoje različite individualne i kolektivne prakse stambenog skvotiranja. Najvidljivija je praksa kolektivnog skvotiranja slobodnog javnog zemljišta, slično praksama razvijenima u međuratnom periodu. Najčešće su u pitanju slamovi i naselja bez komunalne infrastrukture sa kućama od improvizovanog ili čvrstog materijala u kojima žive mahom Romi, ali i druge etničke skupine. Ova neformalna naselja nalaze se na zemljištu koje pripada gradu, državi ili pojedinim firmama. Neka od ovih naselja postoje od Drugog svetskog rata, a njihovi su kapaciteti uvećani tokom i nakon ratova iz 1990-ih, kada se u njima naselio veći broj izbeglica. Naselja su uvećana i kao posledica naseljavanja deportovanih odbijenih tražioca azila i lica bez državljanstva, mahom Roma, iz zapadnoevropskih zemalja, nakon potpisivanja ugovora o readmisiji u okviru neokolonijalnih mera propisanih kao uslova za pristupanje Evropskoj uniji. Takva naselja su obično nevidljiva za gradske vlasti u pogledu poboljšanja uslova života u njima i rešavanja stambenog pitanja onih koji tamo žive sve dok se sama naselja ne nađu na putu profitabilnih projekata (Vilenica i kuda.org, 2013: 11). Štaviše, gradske vlasti koriste ih kao vid „mekog socijalnog stanovanja“ koje služi nezvaničnom zbrinjavanju najsiromašnijih (Schwab, 2013:9-12).
 
Zbog neadekvatnog upravljanja minimalnim fondom socijalnih stanova, kojima se na različite načine manipulisalo tokom poslednje tri decenije, jedan deo ljudi u Beogradu rešio je svoj problem skvotiranjem socijalnih stanova. Najpoznatiji primer je onaj u Ustaničkoj 244g, gde je grupa izbeglica iz ratova 1990-ih svoje stambeno pitanje rešila 2008. godine, skvotiranjem 15 garsonjera koje je Komesarijat za izbeglice imigracije izgradio upravo za ovu ciljnu skupinu. Stanovi su nakon izgradnje godinama stajali prazni, a postupak za njihovu dodelu trajao je do 2011. Danas se stanari garsonjera bore protiv nasilnih nastojanja Komesarijata da ih izbaci iz jedinog doma kojeg imaju. U statusu skvotera ili onih koji nelegalno okupiraju stanove nalazi se i stotinjak stanara socijalnih stanova u Kamendinu. U pitanju su stanari koji su putem konkursa došli do stana, ali ih je država potom opteretila računima za Infostan[1] koji su za njihova primanja bili preveliki.
Zbog neadekvatnog upravljanja minimalnim fondom socijalnih stanova, kojima se na različite načine manipulisalo tokom poslednje tri decenije, jedan deo ljudi u Beogradu rešio je svoj problem skvotiranjem socijalnih stanova
Sa stanarima u dugovima grad ne želi da obnovi ugovor, i oni danas žive pod konstantnim pritiskom, u strahu da će im izvršitelji zakucati na vrata.
 
U procesu privatizacije nekih od jugoslovenskih firmi dešavalo se da država sa svojim proizvodnim kapacitetima privatizuje i radničke smeštajne kapacitete, ne mareći o ljudima koji žive u njima. Privremena stambena rešenja za radnike i radnice iz vremena SFRJ, u procesu su privatizacije automatski postala skvotirani prostori. Najpoznatiji je primer vezan uz smeštajne kapacitete građevinske firme Trudbenik gradnja iz Beograda. Preduzeće je najpre prodato firmi Montera koja je rasprodala pokretnu imovinu i otpustila radnike, a zatim započela da vrši pritisak na stanare smeštajnih kapaciteta na tri lokacije da se isele, kako bi prodala objekte ili zemljište. U pokušaju da primora ljude na iseljavanje, firma je vršila opstrukciju naplate vode, struje i grejanja, zbog čega su stanari nagomilali dugove. Nakon bankrota Montere, Trudbenik je otišao u stečaj, ali se problem stanara nije rešio. Stanari do danas žive pod konstantnom pretnjom od iseljenja, a uz to su im blokirani prihodi, zbog čega nemaju osnovna sredstva za život.
 
U Srbiji skvotiraju i migranti koji prolaze kroz Srbiju na putu prema zapadnoj Evropi. U potrazi za mogućim putevima prolaska kroz eksternalizovanu granicu Evropske unije[2], mnogi biraju da borave izvan disciplinujućih državnih kampova. Migranti najčešće skvotiraju napuštene, ruinirane prostore unutar, izvan ili na obodima naseljenih mesta. U pitanju su postindustrijski skeleti uništenih fabrika, napuštene farme u ruralnim delovima i prostori u tranziciji, poput onih uništavanih u procesu pripreme za mega projekat Beograd na vodi. Jedan od najpoznatijih migrantskih skvotova u Beogradu bile su Barake, prostor iza bivše železničke stanice u kojem su migranti mesecima živeli u iznimno teškim vremenskim prilikama i uslovima za život. Zajedno sa solidarnim grupama koje su se aktivirale nakon izveštavanja britanske štampe o neljudskim uslovima života migranata u Srbiji, u Barakama su oni na putu privremeno proizveli minimalni osećaj sigurnosti u ekstremnim uslovima. Vlast toleriše takve prostore kada ne postoje smeštajni kapaciteti za sve kojima je smeštaj potreban, dok se sa druge strane migranti u njima nalaze pod konstantnom pretnjom od policijskih racija i deportacija u zvanične kampove[3] i druge okolne zemlje koje su pretvorene u eksternu granicu EU.
 

Borba protiv prisilnih iseljavanja skvotiranog stambenog prostora

Radikalna nesigurnost koja nastaje pod pretnjom prisilnih iseljenja svakodnevica je svih onih koji skvotiraju u Srbiji. Informacije o većini pojedinačnih slučajeva ostaju nedostupne široj javnosti. Jedan od razloga je i što nevidljivost pruža određeni oblik zaštite onima koji skvotiraju iz nužde. U Srbiji je privatno vlasništvo neprikosnoveno, a prisilna iseljavanja u slučajevima skvotiranja predstavljaju se kao trijumf i zadovoljenje pravde. Diskurs i zakon nalaze se u centru borbi između onih koji traže prinudno iseljenje i onih koje se izbacuje na ulicu. Borba je često formulisana u okvirima legitimnosti samog čina skvotiranja. U slučajevima skvotiranja javnog zemljišta ili stanova u javnom vlasništvu, stanare se predstavlja kao neodgovorne, devijantne društvene parazite, koji zbog toga zaslužuju kriminalizaciju. Međutim, društveni su pokreti danas srećom postali verzirani u korišćenju jezika pravne i popularne legitimacije,
Izbacivanje skvotera iz jedinog doma dovedeno je u pitanje diskurzivnim i afektivnim kampanjama, a najviše zahvaljujući masovnoj javnoj podršci i solidarnosti kroz direktnu akciju sprečavanjem iseljenja vlastitim telima
pa se hegemonija ideje o skvotiranju kao kriminalnom delu i iseljenju kao zadovoljenju pravde sve češće dovodi u pitanje i u Srbiji.
 
Iako su borbe vezane uz različite pojedinačne slučajeve bile prisutne u javnosti tokom poslednje dve decenije, moglo bi se reći da su brojne prakse skvotiranja u Srbiji postale vidljivije zahvaljujući stambenom pokretu koji se bori protiv prisilnih iseljavanja. Pokret je nastao 2016. godine, a na terenu su danas prisutna dva kolektiva – Združena akcija „Krov nad glavom“ i Kolektivna odbrana stanara. Skvotiranje se u ovom pokretu legitimiše u ime ekstremne potrebe, kao legitimni čin zadovoljenja osnovnih potreba. Izbacivanje skvotera iz jedinog doma dovedeno je u pitanje diskurzivnim i afektivnim kampanjama, a najviše zahvaljujući masovnoj javnoj podršci i solidarnosti kroz direktnu akciju sprečavanjem iseljenja vlastitim telima.
 
O napadima na migrantske skvotove najčešće izveštavaju grupe i organizacije koje rade na proizvodnji mobilnih zajedničkih dobara[4], i koje u najvećem broju čine internacionalni volonteri (No Name Kitchen, Rigardu itd.). Ove napade je teško zaustaviti jer država nema nikakvu obavezu da stanare migrantskih skvotova obavesti o svojim namerama. Samo postojanje ovih ljudi u Srbiji je ilegalizovanjem svedeno na kriminal koji je potrebno sankcionirati. Migranti u Srbiji danas su predmetom ekstremnog nasilja kako lokalne policije, tako i pogranične policije okolnih zemalja, osobito Mađarske, Hrvatske i Bugarske. Nažalost, presecanja između borbi protiv iseljavanja lokalnog stanovništva i borbi protiv iseljavanja migranata ne postoje.
 

Ovim ljudima trebaju stanovi – ovi stanovi trebaju ljude

Borba za krov nad glavom skvotiranjem sve je prisutnija praksa u Srbiji. Mnogi postaju skvoteri promenom njihovog stanarskog statusa, kao u slučajevima zaduženih stanara u Kamendinu kojima nisu obnovljeni ugovori za socijalne stanove, ili u slučaju privatizacije prodajom stambenih kapaciteta u Trudbeniku bez zbrinjavanja stanara. S druge strane, mnogi se odlučuju za skvotiranje nenaseljenih stanova u vlasništvu države, koji umesto vršenja socijalne funkcije služe nagomilavanju troškova koje plaćaju građani[5], dok najsiromašniji već decenijama koriste zemljišta u javnom vlasništvu kako bi na njima podigli svoje domove, često veoma lošeg kvaliteta i bez osnovne komunalne infrastrukture. Migranti, koje ni status građanina (koji evidentno ne štiti sve one koji ga imaju i svakako nije adekvatan za punu emancipaciju) ne štiti od nasilja države, u najtežem su položaju, a svakodnevica im je ispunjena strepnjom.
 
Stambeni prostor danas sve više gubi funkciju doma, postajući investicija i mesto uvećanja kapitala. U takvom kontekstu, stambeno skvotiranje postaje važan prostor borbe za odbranu primarne funkcije stana, a to je mesto za život
Prema Christopheru Jonesu, u neoliberalnim koncepcijama praktikovanjem prava na iseljenje iz jedinog doma praktikuje se „fundamentalno ljudsko pravo na privatno vlasništvo“ (Jones, 2019). Javni narativi državnih službenika i mejnstrim medija izbacivanje iz jedinog (skvotiranog) doma najčešće predstavljaju kao legitiman i neutralan potez na kojeg privatnik ili grad imaju pravo, a ne kao ono što taj čin zaista jeste – politički sukob između vlasnika i korisnika (Jones, 2019), odnosno jedina održiva alternativa spavanju pod vedrim nebom za mnoge koji su osiromašeni u „tranziciji“. Stambeni prostor danas sve više gubi funkciju doma, postajući investicija i mesto uvećanja kapitala. U takvom kontekstu, stambeno skvotiranje postaje važan prostor borbe za odbranu primarne funkcije stana, a to je mesto za život. Drugim rečima, skvotiranje jeste borba za društvenu i socijalnu funkciju zgrade, stanova i zemljišta, bez obzira da li su u vlasništvu privatnog lica, kompanije ili države. Trenutne stambene borbe u Srbiji, u koje su uključene Združena akcija „Krov nad glavom“ i Kolektivna odbrana stanara, učinile su deo ovih borbi vidljivijima. Kada skvotovi dospeju u medije, oni koji su iz sistema strukturno isključeni ponovo barem delom dobijaju svoje vidljivo mesto. U aktuelnim borbama za krov nad glavom, subvertiranje reda i zakona konstituiše alternativne mogućnosti konstruisanja političkog diskursa, dovođenjem u pitanje primata privatnog i privatizovanog javnog vlasništva nad osnovnim potrebama onih koji stalno ili privremeno naseljavaju grad.
 
U ovom kratkom razmatranju namera mi je bila da pokažem da je stambeno skvotiranje rasprostranjenija praksa u Srbiji nego što se to uglavnom misli. Ovo mišljenje podupiru diskurzivne prakse, kako mejnstrim medija, tako i društvenih pokreta, u kojima se ovaj pojam retko koristi u opisivanju prakse zauzimanja i naseljavanja prostora bez dobijene dozvole od vlasnika. Takođe, namera mi je bila da otvorim prostor za promišljanje stambenog skvotiranja kao političke intervencije i prakse kojim se u napuštene prostore iznova useljava život (Jones, 2019), potisnut u procesu privatizacije i akumulacije vrednosti privatizovanog stambenog prostora. Stambeno skvotiranje jeste militantna praksa, iako često ne korespondira sa uvreženim narativima o skvotiranju kao političkom organizovanju unutar skvoterskog pokreta. U Srbiji je veza između stambenog pokreta i skvotiranja delimično uspostavljena kao solidarni odgovor na nasilne pokušaje iseljenja iz jedinog doma, kojima je osporena legitimnost ostvarenja prava na privatno vlasništvo u odnosu na bazičnu potrebu koju predstavlja krov nad glavom. U cilju uspostavljanja snažnog decentralizovanog stambenog pokreta u budućnosti, vredelo bi razmišljati o iniciranju, podršci i svakovrsnoj odbrani stambenog i drugih vidova militantnog skvotiranja.






Bilješke:

[1] Infostan je sistem objedinjene naplate komunalnih usluga. Objedinjuje račune za komunalne usluge, uključujući: zajednička električna energija (Elektro privreda Srbije), zakupnina stana (JP Javno stambeno), građevinsko zemljište (Grad Beograd), iznošenje smeća (JKP Gradska čistoća), voda i kanalizacija (BVK i JKP Beogradski vodovod i kanalizacija), naknada za zaštitu voda (Republički budžet), potrošna topla voda (JKP Beogradske elektrana i JKP vodovod i kanalizacija), održavanje zgrade (JP Javno stambeno), čišćenje zgrade (firme koje su sklopile ugovor s Javnim stambenim), ekološka zaštita (Gradski budžet), razna osiguranja itd.

[2] Videti: Marta Stojić Mitrović and Ana Vilenica, “Enforcing and disrupting circular movement in an EU Borderscape: housingscaping in Serbia”, Citizenship Studies. 24.06.2019.

[3] Finansiranje državnih kampova u Srbiji koje dolazi od Evropske unije zavisi od broja migranata koji se nalaze u njima. Racije samoorganizovanih skvotova često su posledica smanjenog broja stanara u zvaničnim kampovima i u nekim se slučajevima vrše kako bi se popunili smeštajni kapaciteti državnih kampova.

[4] O mobilnim zajedničkim dobrima (mobile commons) videti: Papadopoulos, D., and V. S. Tsianos. “After Citizenship: Autonomy of Migration, Organisational Ontology and Mobile Commons.” Citizenship Studies 17:2. (2013).

[5] I kada se u stanu ne boravi, fiksne troškove neko mora da plati.





Literatura:

Brickell, Katherine, Melissa Fernández Arrigoitia, Alex Vasudevan, eds. Geographies of Forced Eviction: Dispossession, Violence, Resistance. London: Palgrave Macmillan, 2017.
 
Chris Jones. Practical Squatting Histories 1969-2019 (pamphlet). MayDay Rooms: London, 2019.
 
Squatting in Europe: Radical Spaces, Urban Struggles. Wivenhoe: Minor Compositions, 2013.
 
Mudu, Pierpaolo, and Sutapa Chattopadhyay, eds. Migration, Squatting and Radical Autonomy. Routledge Research in Place, Space and Politics Series. London; New York: Routledge, Taylor & Francis Group, 2017.
 
Pruijt, Hans. “The Logic of Urban Squatting: The Logic of Urban Squatting in Europe.” International Journal of Urban and Regional Research 37, no. 1 (January 2013): 19–45. https://doi.org/10.1111/j.1468-2427.2012.01116.x.
 
RZS – popis stanovništva i stanova 2011.
 
Schwab, Eva. Construction and Governance of ’Unhygienic Roma Settlements’ in Belgrade. An Anthropological Investigation in Urban Citizenship Rights. Master thesis. Wien. 2013.
 
Stojić Mitrović, Marta and Vilenica, Ana, “Enforcing and disrupting circular movement in an EU Borderscape: housingscaping in Serbia.”, Citizenship Studies. 24.06.2019. https://doi.org/10.1080/13621025.2019.1634368
 
Papadopoulos, D., and V. S. Tsianos. “After Citizenship: Autonomy of Migration, Organisational Ontology and Mobile Commons.” Citizenship Studies 17: 2. (2013). doi:10.1080/ 13621025.2013.780736.
 
Vilenica, Ana. “Contemporary Housing Activism in Serbia: Provisional Mapping.” Interface: Journal for and about Social Movements, Housing activism: Beyond the West, 9, no. 1 (2017).
 
Vilenica, Ana i kuda.org, „Preuzmimo grad! Kako?”, Vilenica, Ana i kuda.org, eds., Na ruševinama kreativnog grada, Novi Sad: kuda.org, 2013.
 
Vuksanović-Macura, Zlata, and Vladimir Macura. “The Right to Housing: Squatter Settlements in Interwar Belgrade—The Defense and Demolition of Jatagan-Mala.” Journal of Urban History 44, no. 4 (July 2018): 755–74. https://doi.org/10.1177/0096144216632747.
 
Vuksanović-Macura, Zlata. “The Mapping and Enumeration of Informal Roma Settlements in Serbia.” Environment and Urbanization 24, no. 2 (October 2012): 685–705. https://doi.org/10.1177/0956247812451809.
 
Združena akcija Krov nad glavom: www.zakrovnadglavom.org
 
No Name Kitchen: www.nonamekitchen.org




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 24. siječnja 2010. David Harvey: Pravo na grad
  • 26. prosinca 2017. Divlji zapad tržišta najma S razvojem financijskog kapitalizma, javne politike stambenog zbrinjavanja diljem svijeta zamijenile su urbanističke politike usmjerene prvenstveno prema profitu. Zahvaljujući organiziranom otporu građana, u pojedinim europskim gradovima danas se provode solidarne politike javnog stanovanja koje predstavljaju odličan primjer političkog djelovanja ostalim organizacijama u borbi za urbanu pravdu na području bivše Jugoslavije. S arhitekticom i aktivistkinjom Prava na grad Ivom Marčetić razgovarale smo o trenutnom stanju i potencijalima javnih stambenih politika te strategijama paralelnih društvenih struktura i drugim oblicima organiziranog otpora u europskim gradovima.
  • 19. travnja 2016. Dom je negdje drugdje Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
  • 26. ožujka 2014. Gramsci se vraća kući
  • 5. veljače 2015. Čemu služi studentski dom? Studentski smještaj predstavlja bitnu stavku u budžetu studenata koji dolaze izvan mjesta studiranja - ukoliko si ne mogu priuštiti podstanarstvo, studentski dom ostaje jedina mogućnost. No osim što je pravo na mjesto u domu teško ostvariti zbog ograničenih kapaciteta i socijalno neosjetljivih kriterija, čitav niz loših rješenja u sustavu koji je uslijed politike štednje primarno usredotočen na financijsku bilancu, nerijetko rezultira substandardnim uvjetima stanovanja. Kako izgleda sustav studentskog smještaja u Srbiji i vrši li svoju potpornu ulogu u razvoju studenata, pročitajte u analizi Marije Jakovljević.
  • 3. rujna 2016. Politika stanovanja Iz drugarskog magazina Liceulice, uličnih novina koje funkcioniraju kao socijalno poduzeće i trenutno vode kampanju prikupljanja sredstava za nastavak rada, prenosimo tekst Iskre Krstić o politikama stanovanja: „Kao što je Surviver simulacija ‘prirodnog okruženja’, tako je i ‘borba za život’ u neoliberalnoj civilizaciji ipak samo imitacija džungle. S predstavljanjem aktuelnog društvenog sistema kao prirodnog, pitanje stanovanja se depolitizuje, a potencijali preispitivanja aktuelnog stanja pasiviziraju.“
  • 20. rujna 2017. Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socio-ekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu
  • 25. siječnja 2016. Prema ekonomiji brige za druge U drugom dijelu razgovora o bezuvjetnom temeljnom dohotku sugovornice propituju kako različiti konceptualni i implementacijski okviri BTD-a adresiraju pitanja neplaćenog kućanskog rada, migrantske krize te institucionalnih ograničenja (depolitiziranog) volonterskog rada, pokušavajući utvrditi univerzalni i društveno transformativni potencijal zahtjeva za BTD-om kao ulazne točke u antiproduktivističku ekonomsku paradigmu koja bi na prvo mjesto postavila reprodukciju života: "Ako BTD zamišljamo kao mjeru kojom želimo ostvariti tranziciju u društvo koje se temelji na ekonomiji reprodukcije i brige za druge, to znači da težimo za time da dekomodifikacija rada otvori prostor za prakse solidarnosti koje su više od krpanja rupa u postojećem sustavu."
  • 31. prosinca 2017. Razmišljati skromno Socijalistička Jugoslavija posebnu je pozornost posvećivala pitanju stambenih politika. Držalo se da je zadovoljavanje stambenih potreba stanovništva preduvjet za uspostavu egalitarnog društva. Raspadom Jugoslavije trendovi u polju stambenih politika sve više preuzimaju neoliberalne modele rješavanja ovog pitanja. Donosimo prijevod teksta F. T. Green, koji se bavi stambenom krizom u New Yorku u kontekstu aktualnih rasprava o (ne)prihvatljivosti „mikrojedinica“, minijaturnih urbanih nastambi koje postaju novi standard osiromašene populacije.
  • 2. prosinca 2013. Snimke izlaganjâ: Iva Marčetić i Dora Levačić, 18.10.2013.
  • 24. prosinca 2011. Žica i posljedice pogrešnih stambenih politika
  • 12. srpnja 2016.
    Featured Video Play Icon
    Stambeno pitanje i kriza stanovanja
    Pogledajte snimku tribine o stambenom pitanju i krizi stanovanja, održane 18. ožujka 2016. godine u sklopu promocije šestog broja časopisa Mreže antifašistkinja Zagreba „Nepokoreni grad“. U prostorijama zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti raspravljalo se o društveno poticanoj stanogradnji, nedostatku institucija za razvoj socijalnog i javnog stanovanja te o posljedicama politika koje nam ne jamče pravo na dom, već nas guraju u cjeloživotni dug.
  • 24. rujna 2017.
    Featured Video Play Icon
    Čovjek u prostoru
    Donosimo snimku i izvještaj s panela, održanog prvog dana simpozija Hrvatskog filozofskog društva „Čovjek u prostoru“, na kojem su o emancipatornoj dimenziji samoprodukcije i aktiviteta samosvijesti, depolitizaciji i komercijalizaciji urbanog prostora, zajedničkim i javnim dobrima kao temelju demokratskog društva, strateškim i taktičkim dimenzijama borbe za prostor te razlikama u poimanju urbanih prostora kod različitih aktera, izlagali Slobodan Sadžakov, Luka Matić, Hrvoje Jurić, Enis Zebić i Iskra Krstić, uz moderaturu Marije Selak. Prostor, koji je bio zadani fokus ovog simpozija, nadaje se kao kategorija u kojoj se prelamaju socioekonomski okviri naše stvarnosti te mogućnosti njihova nadilaženja na liniji dokidanja fokusa na privatno koje potire javno i zajedničko, kao one prostore koji naznačuju potencijal uspostavljanja jednakih materijalnih mogućnosti za većinu stanovništva.
  • 17. listopada 2017.
    Featured Video Play Icon
    Dobar grad za sve – Laura Roth (Barcelona en Comú)
    Ovogodišnji zimski seminar Zelene akademije pod naslovom „Dobar grad za sve“ bavio se municipalnim politikama koje potiču demokratizaciju i održivi razvoj te predstavio neke od primjera dobrih praksi diljem Europe. Tom je prigodom Laura Roth, koordinatorica Odbora za participaciju građanske platforme Barcelona en Comú, izložila motivaciju i ciljeve platforme, kao i bitne okosnice iskustava takvog političkog djelovanja – mijenjanje političkog diskursa, primjenu participativne demokracije u gradskom vijeću Barcelone te principe i metode feminizacije politike i municipalizma kao potencijala za progresivne političke promjene. Pročitajte izvještaj s predavanja i pogledajte integralnu snimku!
  • 10. studenoga 2016. Kolateralne žrtve kolonijalnih politika Humanitarna kriza nastala ulaskom velikog broja izbjeglica na teritorij EU prošle je godine otkrila inherentna proturječja „zapadne civilizacije“. Strukturna ksenofobija i kolonijalistička institucionalna agenda suočili su se sa samoorganiziranom solidarnošću formalnih i neformalnih mreža, pojedinaca, inicijativa i udruga. Danas, kada je očito da je prolazak ljudi tzv. Balkanskom rutom nužnost, postavljaju se pitanja kako stati na kraj imperijalnim politikama vladajućih elita, ali i kako poboljšati položaj izbjeglica koje se već nalaze u Europi. O ovim i drugim vezanim temama razgovarali smo s Julijom Kranjec iz zagrebačkog Centra za mirovne studije.
  • 20. kolovoza 2011. Kontinuirani pritisak odozdo
  • 7. travnja 2014. Euronacionalna granična patrola
  • 7. rujna 2016. Migracije kao oblik adaptivne strategije Nasuprot aktualnim uvriježenim mitovima o „migrantskoj krizi“, migracije su temeljni i formativni element gotovo svih ljudskih društava. Ksenofobna i panična retorika prisutna u mainstream medijima služi obrani „krhkih zidina“ Tvrđave Europe i imperijalističkih politika Globalnog sjevera. Taj diskurs nužno je raskrinkati, a aktualna migracijska zbivanja sagledati u historijskom i globalno-političkom kontekstu kako bismo spoznali obim problema i radili na sustavnim rješenjima. Naš sugovornik na ovu temu bio je Drago Župarić-Iljić iz Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu.
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 30. listopada 2015. Neizvjesna sudbina sve rasprostranjenijih oblika solidarne ekonomije u Grčkoj
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 18. listopada 2016. Solidarnost u praksi Prihvat izbjeglica na takozvanoj „balkanskoj ruti“, aktiviranoj 2015. godine, pokazala je različite strategije suočavanja s izbjegličkim valom koje su demonstrirali različiti akteri. Među njima se ističu samoorganizirane grassroots volontersko-aktivističke grupe. Nasuprot onim akterima koji su se u prihvat izbjeglica uključili po službenoj dužnosti ili tražeći strukturna rješenja za problem prihvata, takvi su kolektivi u fokus svojeg djelovanja postavili izgradnju solidarnosti na svakodnevnoj razini. O pozadini grassroots angažmana, ali i o izazovima koji pred njima stoje razgovarali smo s Aigul Hakimovom iz Protirasistične fronte brez meja.
  • 27. kolovoza 2012. Slovenski nevidljivi radnici
  • 12. siječnja 2011. Zajednička dobra i zajednice na sveučilištu (I)
  • 3. siječnja 2016. Život nakon ucjene nadnicom Bezuvjetni temeljni dohodak kao model socijalne sigurnosti prema kojemu država svim građanima mjesečno isplaćuje određen iznos novca, proteklih se nekoliko godina sve češće spominje kao moguće rješenje problema nezaposlenosti, ali i drugih ekonomskih i društvenih kontradikcija. Uvodni tekst novinarskog projekta „I nakon rada - rad: Bezuvjetni temeljni dohodak“ ugrubo skicira potencijalna ograničenja i ambivalencije u implementaciji BTD-a: "Kako zagovaratelji BTD-a zastupaju pozicije diljem političkog spektra, a usto se i pozivaju na psihodeličnu lepezu ideoloških preteča (od Thomasa Painea i Miltona Friedmana do Martina Luthera Kinga i Andréa Gorza), svaku inicijativu za BTD ne možemo bezuvjetno tumačiti kao progresivan potez.
  • 31. prosinca 2018.
    Featured Video Play Icon
    Društveni razvoj ekonomskih ideja
    Ekonomija se u javnom i akademskom diskursu (samo)prezentira kao objektivna znanstvena disciplina koja, zahvaljujući svojoj neutralnosti i apstraktnosti, predstavlja neophodni alat za donošenje političkih odluka. Toni Prug svoje je izlaganje temeljio na tezi kako razvoj ekonomske misli ukazuje na njenu uvjetovanost društvenim i političkim kontekstom – ortodoksna, odnosno neoklasična ekonomija, kao srednja struja suvremene ekonomske misli, utemeljena je na aksiomima koji ne podliježu znanstvenoj verifikaciji, a njezina samoproglašena „nepolitičnost“ sredstvo je za legitimaciju kapitalističkog načina proizvodnje, akumulacije i distribucije viška vrijednosti. Predavač je stavio posebni naglasak na ahistorijski i nekritički prikaz prevladavajućih ekonomskih ideja u udžbenicima ekonomije, te ulogu institucija u podržavanju razvoja ekonomske misli. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog na Ekonomskom fakultetu u sklopu kolegija „Politička ekonomija rasta“.
  • 23. studenoga 2018.
    Featured Video Play Icon
    Uvod u teoriju i praksu zajedničkih dobara: primjer Jugoistočne Europe
    U sklopu modula ovogodišnje Zelene akademije posvećenog zajedničkim dobrima i municipalizmu, Tomislav Tomašević je, referirajući na publikaciju Commons in South East Europe: Case of Croatia, Bosnia & Herzegovina and Macedonia, izložio povijest koncepta i praksi zajedničkih dobara (commons), predstavio osnovne argumentacijske linije klasične teorije zajedničkih dobara te intervenciju kritičke teorije zajedničkih dobara, kao i recepciju te povijesne i suvremene manifestacije ove ideje u regiji. Pogledajte snimku i pročitajte pregled izlaganja, a snimke s ove i proteklih izdanja Zelene akademije potražite na plejlisti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve