Borba olovkama u rožavskom „ratu za obrazovanje“

"Sledeći Abdulaha Odželana, zatvorenog vođu PKK-a sa kojim samouprava dijeli ideološke korene, institut predlaže sistem koji se zasniva na tri potporna stuba „demokratske nacije“: demokratija, ekologija i feminizam. Od svojih početaka u tajnoj nastavi kurdskog jezika pre revolucije, obrazovni sistem se razvijao u pravcu izgradnje potpuno novog kurikuluma, a sada broji preko 3000 škola samo u kantonu Džezira i uključuje univerzitete koji su otvoreni u gradovima Kamišli i Kobana."

Sat etike u učionici u Qamişlou (foto: Elise Boyle Espinosa, izvor)
Rožavin revolucionarni obrazovni sistem izgrađen je na osnovu domaćeg kurikuluma koji promoviše rodnu jednakost, ekologiju, te društvenu i kulturnu inkluzivnost.



Od početka Rožavske revolucije 2012, sirijski režim je zadržao kontrolu nad malim područjem glavnog grada Kamišlija. Simbolizirajući aktuelnu vlast i pretnju mogućeg povrata teritorija, pripadnici snaga reda sirijskog režima patroliraju tzv. Trgom bezbednosti u hrišćanskom kvartu. Na kružnom toku nadomak trga nalazi se statua predsednika Bašara El Asada, naporedo sa pozadinom na kojoj su sirijska zastava i plakati mučenika koji su poginuli boreći se za režim.
 
Na sledećem kružnom toku, u delu grada koji kontrolira Autonomna uprava Severne i Istočne Sirije (Zapadni ili Sirijski Kurdistan, odnosno samouprava Rožave), ovi simboli su zamenjeni figurom simboličkog vođe revolucije Abdulahom Odželanom, te mučenicama i mučenicima iz Jedinica narodne zaštite (Yekîneyên Parastina Gel, YPG) i Jedinica ženske samoodbrane (Yekîneyên Parastina Jin‎, YPJ).
 
Primeri poput ovih ističu kako bitka u Siriji nije samo borba za teritorijalnu kontrolu, već i borba znanja, vrednosti i ideja o tome kako bi budućnost Sirije – i šireg regiona – trebalo da izgeda. Od marta do jula 2018. sam, zajedno sa svojim kolegom istraživačem Markom Ronanom, sprovela terensko istraživanje u Rožavi, jugoistočnoj Turskoj i kurdistanskoj regiji Iraka. Istraživali smo ono što Kurdi u Rožavi nazivaju „ratom obrazovanjem“ i otkrili smo da je stvaranje novog obrazovnog sistema bilo od temeljnog značaja za širenje podrške jezgru revolucionarne ideologije – „demokratskoj naciji“.
 
Iako ovaj obrazovni sistem nije bez grešaka, otkrili smo da čini osnovu za nadu koju mladi ljudi gaje u pogledu svoje budućnosti – smatraju ga tolerantnim i inkluzivnim u pogledu svih etniciteta, religija i rodova, te obrazovanjem koje nastoji da dovede u pitanje kapitalističku eksploataciju prirode. Pokret je godinama bio uspešan i omogućio je razvoj obrazovnog sistema, ali sada se suočava sa pretnjom turske invazije u Rožavi.
 

Novi obrazovni sistem

I dok se veliki dio međunarodnog medijskog izveštavanja usredsredio na ulogu Kurda u borbi protiv Islamske države (ID), neki tvrde da je mnogo značajnija bitka ona koja se vodi „olovkama“. Institut za nauku o obrazovanju, uspostavljen kao dio revolucije, dobio je zadatak osmišljavanja novog kurikuluma koji bi odrazio širi opseg nastojanja samouprave u osporavanju kapitalističkog režima koji joj prethodi i koji je okružuje.
 
Sledeći Abdulaha Odželana, zatvorenog vođu PKK-a sa kojim samouprava dijeli ideološke korene, institut predlaže sistem koji se zasniva na tri potporna stuba „demokratske nacije“: demokratija, ekologija i feminizam. Od svojih početaka u tajnoj nastavi kurdskog jezika pre revolucije, obrazovni sistem se razvijao u pravcu izgradnje potpuno novog kurikuluma, a sada broji preko 3000 škola samo u kantonu Džezira i uključuje univerzitete koji su otvoreni u gradovima Kamišli i Kobana.
 
Mnogi koje smo intervjuisali i koji su dio ovog obrazovnog sistema, opisali su ga kao suprotnost sistemima sirijskog režima i Turske. Oni razdvajaju „stari mentalitet“ od „novog mentaliteta“ koji se zasniva na vrednostima koncepta demokratske nacije. Opisuju kako je obrazovni sistem u starom režimu bio koncipiran tako da uvećava potčinjenost državi. Stari mentalitet se zasnivao na ideologiji „jedan jezik, jedna partija, jedna ideologija“, podupirući je autoritarnim stilom podučavanja i zabranom da manjine – poput Kurda i Sirijaca – govore vlastitim jezikom, te da slave svoje jedinstvene kulture i istorije.
 
Na jugoistoku Turske ostaje isto: kurdska zastava, jezik i kulturne proslave poput Newroz (kurdska nova godina) su zabranjeni. Kako sirijski predstavnik u Odboru za obrazovanje objašnjava, oni na vlasti su u prošlosti potiskivali sirijski identitet, tvrdeći da su Sirijci „Arapi, a ne neka druga nacija, stoga moraju naučiti arapski jezik“. Mnogi Kurdi u Rožavi su prije revolucije imali osećaj da su „izgubljeni narod“, jer, kako opisuje jedan nastavnik, „bez našeg jezika i naše kulture, nemamo ništa što čini narod“.
 
Kao lek ovom osećanju, Rožavski odbor za obrazovanje je odredio kvote kojima se odražava etnička raznolikost onih koji žive u Rožavi. Sirijski predstavnik nam je opisao kako ljudi u novom sistemu pozdravljaju to da se identifikujete kao Sirijac ili Sirijka, „sada po prvi put u sirijskoj istoriji imamo sirijske predstavnike u svim organizacijama, ne samo u ovoj“.
 
Novi obrazovni sistem zaista ima za cilj da podstakne poštovanje između različitih grupa u Siriji. Nastava se drži na više jezika: kurdskom, arapskom i sirijskom. Učenice i učenici uče o vlastitim kulturama i istorijama podjednako kao i o drugim, potvrđujući na taj način sopstveni potisnuti identitet i gradeći tolerantnost prema drugima. Ove vrednosti su također ugrađene u diskusije na časovima, kroz teme koje se bave time „kako različite nacije mogu živeti zajedno“.
 
Podupirući veru kako u naučno tako i u moralno obrazovanje, ono je osmišljeno „za našu dobrobit i za dobrobit naše budućnosti u Rožavi“, kako opisuje jedan student na Rožavskom univerzitetu u Kamišliju. Učenice i učenici srednjih škola opisuju kako „mnogo uče o moralu… o tome kako da budu jedni sa drugima i o tome kako da poštuju svoje prijatelje“.
 
Studentkinje i studenti se također ohrabruju da aktivno učestvuju u obrazovanju. Govore o tome kako „formiraju jedni druge“ kroz dijalog a ne kritiku, što uključuje više holistički pristup ispitima – sa različitim vrstama procena koje odražavaju različite stilove učenja, sa naglaskom na moral a ne samo na ocene i, shodno tome, sa inkluzivnijim pristupom zahtevima za upis na univerzitet, omogućujući na taj način studiranje i onima koje je režimski univerzitet isključio.
 
Ovaj pristup se razvija i u pogledu disciplina, a očigledan je i u tome što učenici_e i nastavnici_e smatraju da je važno „formiranje jedni drugih u skladu sa našim sistemom, a ne iskorenjivanje drugih“. Učenici_e, nastavnici_e i porodice također imaju mogućnost za povratne informacije i diskusije na svim nivoima obrazovnog sistema, od izgradnje kurikuluma do nastavnih metoda.
 
Iako su postojale ozbiljne pritužbe u kojoj meri su ove mogućnosti istinske, oni_e koji se nalaze unutar novog obrazovnog sistema su ipak posvećeni_e samousavršavanju koje takav sistem podstiče.
 

Osporavanje kapitalističke dominacije nad prirodom i ženama

Ponovno prisvajanje identiteta i negovanje demokratije u rožavskom obrazovnom sistemu uključuje i razvoj poljoprivrede u regionu. U vrijeme režima, zemljoradnici u kantonu Džezira su bili prinuđeni na monokropiranje (monocropping) samo jedne kulture – pšenice. Pomažući stanovnicima Rožave da povrate vlast nad svojom zemljom, kao i istorijski zemljoradnički identitet, Rožavski univerzitet je otvorio poljoprivredni fakultet. Odbor za obrazovanje objašnjava: „Našoj organizaciji i našem društvu su potrebne [ove] specijalizacije radi poboljšanja revolucije i rešavanja društvenih problema“.
 
Shodno tome, studentkinje i studenti se uče vrednostima diverzifikacije useva i samodostatnosti, uče kako da sade „raž, pšenicu, šećernu trsku, rižu, paradajz; sve o povrću u Rožavi“, kako opisuje jedan student sa fakulteta. I dok su mnogi sa kojima smo razgovarali priznali da je ekološke inovacije ometala „ratna situacija“ – bez sumnje pogoršana činjenicom da se Rožava nalazi na naftnom polju – studentkinje i studenti su počeli učestvovati i u globalnim klimatskim štrajkovima.
 
Iako manje upadljivi od ženske borbe YPJ protiv Islamske države, pokušaji osnaživanja žena u Rožavi su prisutni i u sferi obrazovanja. Struktura i nastava obrazovnog sistema odražavaju Odželanove zapise o važnosti ženske emancipacije za inkluzivno i demokratsko društvo, što je u revolucionarnom feminizmu objedinjeno pojmom jineology (jineologija, „nauka o ženama“).
 
Odbor za obrazovanje objašnjava: „U prošlosti i uopšte u našem društvu… govorilo se kako žene nisu jednake muškarcima. Stoga naš obrazovni sistem nastoji da prekrši ova pravila i da promoviše ravnopravnost muškaraca i žena“.
 
I zaista, u skoro svakom intervjuu koji smo vodili, vodeće pozicije su bile raspodeljene između muškaraca i žena. Ovo otelovljuju i predmeti koji se predaju po nastavnom programu osnovnih škola, a na Univerzitetu Rožave nastavničko osoblje je posvećeno jineologiji.
 
Za promenu je dakako potrebno vreme, ali vidimo muškarce koji ohrabruju žene da govore u situacijama u kojima su nekoć trebale šutiti i susrećemo majke koje su zahvalne na prilici za učenje, jer su tu priliku u mladosti propustile. Verovatno je da će se ove pozitivne društvene prakse još više širiti.
 

„Sigurni smo da će naša budućnost biti svetla“

Međutim, kako navode lokalni izvori, u nedeljama nakon turske invazije na Rožavu 80 000 studentkinja i studenata je premešteno iz Sari Kanija (Ras Al Aina) i Tel Abijada, a 45 škola samo u gradu Hasaka je zatvoreno i pretvoreno u smeštaj za izbeglice koje beže od nasilja. Iako se Univerzitet Rožava nakon mesec dana zatvorenosti ponovno otvorio i otpočeo kampanju protiv turske invazije, pretnja novom obrazovnom sistemu u narednim mesecima i godinama bi mogla biti ogromna.
 
Prošle godine nam je predstavnik Instituta za nauku o obrazovanju rekao kako države oko Rožave „žele da naš sistem pretvore u svoj sistem, žele da ga unište“.
 
Pripadnici_e novog obrazovnog sistema sa kojima smo razgovarali ne dele podjednako pozitivan stav prema promenama koje je sistem doneo i, upravo pokazujući uticaj koji je ovo obrazovanje imalo na njih, nastavljaju da oblikuju šta žele za svoje društvo. „Želimo da uspemo jer vidimo sebe u ovom obrazovnom sistemu, vidimo naše društvo i kulturu u njemu“, objašnjava jedan student; „zahvaljujući obrazovanju sigurni smo da će naša budućnost biti svetla“, opisuje drugi.
 
Bila bi najveća sramota da im se sada, u regionu uništenom sukobima, oduzme mogućnost rada na demokratskoj budućnosti zamišljenoj u okviru njihovog revolucionarnog obrazovnog sistema.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.
  • 31. prosinca 2019. O diferenciranom jedinstvu prirode i društva "Prije svega, nužno je da razumijemo na koji se način akumulacija kapitala historijski odvija kroz mrežu života, a ne na mreži života, kako se to uglavnom tumači. Priroda nije samo stvar, odnosno resurs ili, u slučaju ljudske prirode, izvor neplaćenog ili najamnog rada. Na djelu je puno aktivniji i dinamičniji proces. Kapitalizam prolazi kroz mrežu života i sudjeluje u stvaranju prirode, dok istovremeno mreža života prolazi kroz kapitalizam i oblikuje ga. Radi se o koprodukciji."
  • 31. prosinca 2019. Spašavanje klase od kulturnog zaokreta "Ako se cjelokupno društveno djelovanje fokusira na značenje, prijeti li materijalističkom razmatranju klase propast? Čini se da veliki broj, ako ne i većina društvenih teoretičarki i teoretičara smatra da je tome tako, te da su napustili strukturnu teoriju klase u prilog teoriji koja klasu predstavlja kao kulturni konstrukt. Ovaj rad pokazuje da je moguće prihvatiti temeljne uvide kulturnog zaokreta, istovremeno uvažavajući materijalističku teoriju klasne strukture i klasne formacije."
  • 31. prosinca 2019. Socijalni transferi na udaru fiskalnog konzervativizma U kontekstu jačanja privatizacijskih tendencija u sustavu primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i zemljama regije, donosimo intervju iz studenog 2017. godine s filozofom, aktivistom i članom kolektiva Gerusija, drugom i suborcem Ivanom Radenkovićem. Razgovarali smo o posljedicama komercijalizacije državnog apotekarskog sektora u Srbiji na dostupnost lijekova i farmaceutskih usluga te načinima na koje se restriktivna fiskalna politika srpskih vlada odrazila na sustav javnog zdravstva i ostalih socijalnih usluga.
  • 31. prosinca 2019. Seksualni rad nasuprot rada "Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
  • 31. prosinca 2019. Foucault i revizija liberalizma "Foucaultova predavanja o liberalizmu i neoliberalizmu nisu teorijska slijepa ulica (poput njegovih ranijih eksperimentiranja s arheologijom znanja), dok nam produbljena historijska obrada, proizašla iz drugog vala recepcije, omogućuje da idemo onkraj samog Foucaulta, do ključnih pitanja za suvremenu ljevicu."
  • 31. prosinca 2019. Protiv recikliranja "Individualno recikliranje samo po sebi jednostavno nije dovoljno za spas planeta. Čak i najrevnosniji i najodgovorniji reciklatori, moderne Susan Spotlesses, suočavaju se sa strukturnim preprekama pri smanjivanju svojeg otpadnog otiska. Čak i ako smo svi Susan Spotlesses i sustavi za recikliranje rade besprijekorno, sredstva za proizvodnju američkog industrijskog kapitalizma i dalje će beskonačno generirati otpad koji će sudjelovati u procesu proizvodnje."
  • 31. prosinca 2019. Kurdsko pitanje nekada i danas "Politički kaos koji u posljednje vrijeme dominira Bliskim Istokom izražava se, između ostalog, i nasilnom reaktualizacijom kurdskog pitanja. Kako analizirati opseg kurdskih težnji za autonomijom, neovisnošću i jedinstvom u ovim novim uvjetima? Možemo li analizom zaključiti da ove težnje moraju podržati sve demokratske i progresivne snage u regiji i svijetu?"
  • 31. prosinca 2019. Ekosocijalizam ili klimatski barbarizam U vrijeme degradiranja osnovnih materijalnih uvjeta za uspostavu održivog i pravednog društva, socijalistička ljevica mora redefinirati svoj odnos prema prirodi i neljudskim životinjama, imajući istovremeno u vidu da je zahtjev za univerzalnošću različitih borbi otvorio politički prostor revolucionarnijem djelovanju, koje će moći ponuditi odgovore na trenutnu klimatsku krizu. Donosimo osvrt na 16. konferenciju Historical Materialism “Claps of Thunder: Disaster Communism, Extinction Capitalism and How to Survive Tomorrow”, održanu u studenom u Londonu, s programskim naglascima na promišljanju socijalističke budućnosti u kontekstu globalne ekološke krize.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve