Borba olovkama u rožavskom „ratu za obrazovanje“

"Sledeći Abdulaha Odželana, zatvorenog vođu PKK-a sa kojim samouprava dijeli ideološke korene, institut predlaže sistem koji se zasniva na tri potporna stuba „demokratske nacije“: demokratija, ekologija i feminizam. Od svojih početaka u tajnoj nastavi kurdskog jezika pre revolucije, obrazovni sistem se razvijao u pravcu izgradnje potpuno novog kurikuluma, a sada broji preko 3000 škola samo u kantonu Džezira i uključuje univerzitete koji su otvoreni u gradovima Kamišli i Kobana."

Sat etike u učionici u Qamişlou (foto: Elise Boyle Espinosa, izvor)
Rožavin revolucionarni obrazovni sistem izgrađen je na osnovu domaćeg kurikuluma koji promoviše rodnu jednakost, ekologiju, te društvenu i kulturnu inkluzivnost.

Od početka Rožavske revolucije 2012, sirijski režim je zadržao kontrolu nad malim područjem glavnog grada Kamišlija. Simbolizirajući aktuelnu vlast i pretnju mogućeg povrata teritorija, pripadnici snaga reda sirijskog režima patroliraju tzv. Trgom bezbednosti u hrišćanskom kvartu. Na kružnom toku nadomak trga nalazi se statua predsednika Bašara El Asada, naporedo sa pozadinom na kojoj su sirijska zastava i plakati mučenika koji su poginuli boreći se za režim.

 

Na sledećem kružnom toku, u delu grada koji kontrolira Autonomna uprava Severne i Istočne Sirije (Zapadni ili Sirijski Kurdistan, odnosno samouprava Rožave), ovi simboli su zamenjeni figurom simboličkog vođe revolucije Abdulahom Odželanom, te mučenicama i mučenicima iz Jedinica narodne zaštite (Yekîneyên Parastina Gel, YPG) i Jedinica ženske samoodbrane (Yekîneyên Parastina Jin‎, YPJ).

 

Primeri poput ovih ističu kako bitka u Siriji nije samo borba za teritorijalnu kontrolu, već i borba znanja, vrednosti i ideja o tome kako bi budućnost Sirije – i šireg regiona – trebalo da izgeda. Od marta do jula 2018. sam, zajedno sa svojim kolegom istraživačem Markom Ronanom, sprovela terensko istraživanje u Rožavi, jugoistočnoj Turskoj i kurdistanskoj regiji Iraka. Istraživali smo ono što Kurdi u Rožavi nazivaju „ratom obrazovanjem“ i otkrili smo da je stvaranje novog obrazovnog sistema bilo od temeljnog značaja za širenje podrške jezgru revolucionarne ideologije – „demokratskoj naciji“.

 

Iako ovaj obrazovni sistem nije bez grešaka, otkrili smo da čini osnovu za nadu koju mladi ljudi gaje u pogledu svoje budućnosti – smatraju ga tolerantnim i inkluzivnim u pogledu svih etniciteta, religija i rodova, te obrazovanjem koje nastoji da dovede u pitanje kapitalističku eksploataciju prirode. Pokret je godinama bio uspešan i omogućio je razvoj obrazovnog sistema, ali sada se suočava sa pretnjom turske invazije u Rožavi.

 

Novi obrazovni sistem

I dok se veliki dio međunarodnog medijskog izveštavanja usredsredio na ulogu Kurda u borbi protiv Islamske države (ID), neki tvrde da je mnogo značajnija bitka ona koja se vodi „olovkama“. Institut za nauku o obrazovanju, uspostavljen kao dio revolucije, dobio je zadatak osmišljavanja novog kurikuluma koji bi odrazio širi opseg nastojanja samouprave u osporavanju kapitalističkog režima koji joj prethodi i koji je okružuje.

 

Sledeći Abdulaha Odželana, zatvorenog vođu PKK-a sa kojim samouprava dijeli ideološke korene, institut predlaže sistem koji se zasniva na tri potporna stuba „demokratske nacije“: demokratija, ekologija i feminizam. Od svojih početaka u tajnoj nastavi kurdskog jezika pre revolucije, obrazovni sistem se razvijao u pravcu izgradnje potpuno novog kurikuluma, a sada broji preko 3000 škola samo u kantonu Džezira i uključuje univerzitete koji su otvoreni u gradovima Kamišli i Kobana.

 

Mnogi koje smo intervjuisali i koji su dio ovog obrazovnog sistema, opisali su ga kao suprotnost sistemima sirijskog režima i Turske. Oni razdvajaju „stari mentalitet“ od „novog mentaliteta“ koji se zasniva na vrednostima koncepta demokratske nacije. Opisuju kako je obrazovni sistem u starom režimu bio koncipiran tako da uvećava potčinjenost državi. Stari mentalitet se zasnivao na ideologiji „jedan jezik, jedna partija, jedna ideologija“, podupirući je autoritarnim stilom podučavanja i zabranom da manjine – poput Kurda i Sirijaca – govore vlastitim jezikom, te da slave svoje jedinstvene kulture i istorije.

 

Na jugoistoku Turske ostaje isto: kurdska zastava, jezik i kulturne proslave poput Newroz (kurdska nova godina) su zabranjeni. Kako sirijski predstavnik u Odboru za obrazovanje objašnjava, oni na vlasti su u prošlosti potiskivali sirijski identitet, tvrdeći da su Sirijci „Arapi, a ne neka druga nacija, stoga moraju naučiti arapski jezik“. Mnogi Kurdi u Rožavi su prije revolucije imali osećaj da su „izgubljeni narod“, jer, kako opisuje jedan nastavnik, „bez našeg jezika i naše kulture, nemamo ništa što čini narod“.

 

Kao lek ovom osećanju, Rožavski odbor za obrazovanje je odredio kvote kojima se odražava etnička raznolikost onih koji žive u Rožavi. Sirijski predstavnik nam je opisao kako ljudi u novom sistemu pozdravljaju to da se identifikujete kao Sirijac ili Sirijka, „sada po prvi put u sirijskoj istoriji imamo sirijske predstavnike u svim organizacijama, ne samo u ovoj“.

 

Novi obrazovni sistem zaista ima za cilj da podstakne poštovanje između različitih grupa u Siriji. Nastava se drži na više jezika: kurdskom, arapskom i sirijskom. Učenice i učenici uče o vlastitim kulturama i istorijama podjednako kao i o drugim, potvrđujući na taj način sopstveni potisnuti identitet i gradeći tolerantnost prema drugima. Ove vrednosti su također ugrađene u diskusije na časovima, kroz teme koje se bave time „kako različite nacije mogu živeti zajedno“.

 

Podupirući veru kako u naučno tako i u moralno obrazovanje, ono je osmišljeno „za našu dobrobit i za dobrobit naše budućnosti u Rožavi“, kako opisuje jedan student na Rožavskom univerzitetu u Kamišliju. Učenice i učenici srednjih škola opisuju kako „mnogo uče o moralu… o tome kako da budu jedni sa drugima i o tome kako da poštuju svoje prijatelje“.

 

Studentkinje i studenti se također ohrabruju da aktivno učestvuju u obrazovanju. Govore o tome kako „formiraju jedni druge“ kroz dijalog a ne kritiku, što uključuje više holistički pristup ispitima – sa različitim vrstama procena koje odražavaju različite stilove učenja, sa naglaskom na moral a ne samo na ocene i, shodno tome, sa inkluzivnijim pristupom zahtevima za upis na univerzitet, omogućujući na taj način studiranje i onima koje je režimski univerzitet isključio.

 

Ovaj pristup se razvija i u pogledu disciplina, a očigledan je i u tome što učenici_e i nastavnici_e smatraju da je važno „formiranje jedni drugih u skladu sa našim sistemom, a ne iskorenjivanje drugih“. Učenici_e, nastavnici_e i porodice također imaju mogućnost za povratne informacije i diskusije na svim nivoima obrazovnog sistema, od izgradnje kurikuluma do nastavnih metoda.

 

Iako su postojale ozbiljne pritužbe u kojoj meri su ove mogućnosti istinske, oni_e koji se nalaze unutar novog obrazovnog sistema su ipak posvećeni_e samousavršavanju koje takav sistem podstiče.

 

Osporavanje kapitalističke dominacije nad prirodom i ženama

Ponovno prisvajanje identiteta i negovanje demokratije u rožavskom obrazovnom sistemu uključuje i razvoj poljoprivrede u regionu. U vrijeme režima, zemljoradnici u kantonu Džezira su bili prinuđeni na monokropiranje (monocropping) samo jedne kulture – pšenice. Pomažući stanovnicima Rožave da povrate vlast nad svojom zemljom, kao i istorijski zemljoradnički identitet, Rožavski univerzitet je otvorio poljoprivredni fakultet. Odbor za obrazovanje objašnjava: „Našoj organizaciji i našem društvu su potrebne [ove] specijalizacije radi poboljšanja revolucije i rešavanja društvenih problema“.

 

Shodno tome, studentkinje i studenti se uče vrednostima diverzifikacije useva i samodostatnosti, uče kako da sade „raž, pšenicu, šećernu trsku, rižu, paradajz; sve o povrću u Rožavi“, kako opisuje jedan student sa fakulteta. I dok su mnogi sa kojima smo razgovarali priznali da je ekološke inovacije ometala „ratna situacija“ – bez sumnje pogoršana činjenicom da se Rožava nalazi na naftnom polju – studentkinje i studenti su počeli učestvovati i u globalnim klimatskim štrajkovima.

 

Iako manje upadljivi od ženske borbe YPJ protiv Islamske države, pokušaji osnaživanja žena u Rožavi su prisutni i u sferi obrazovanja. Struktura i nastava obrazovnog sistema odražavaju Odželanove zapise o važnosti ženske emancipacije za inkluzivno i demokratsko društvo, što je u revolucionarnom feminizmu objedinjeno pojmom jineology (jineologija, „nauka o ženama“).

 

Odbor za obrazovanje objašnjava: „U prošlosti i uopšte u našem društvu… govorilo se kako žene nisu jednake muškarcima. Stoga naš obrazovni sistem nastoji da prekrši ova pravila i da promoviše ravnopravnost muškaraca i žena“.

 

I zaista, u skoro svakom intervjuu koji smo vodili, vodeće pozicije su bile raspodeljene između muškaraca i žena. Ovo otelovljuju i predmeti koji se predaju po nastavnom programu osnovnih škola, a na Univerzitetu Rožave nastavničko osoblje je posvećeno jineologiji.

 

Za promenu je dakako potrebno vreme, ali vidimo muškarce koji ohrabruju žene da govore u situacijama u kojima su nekoć trebale šutiti i susrećemo majke koje su zahvalne na prilici za učenje, jer su tu priliku u mladosti propustile. Verovatno je da će se ove pozitivne društvene prakse još više širiti.

 

„Sigurni smo da će naša budućnost biti svetla“

Međutim, kako navode lokalni izvori, u nedeljama nakon turske invazije na Rožavu 80 000 studentkinja i studenata je premešteno iz Sari Kanija (Ras Al Aina) i Tel Abijada, a 45 škola samo u gradu Hasaka je zatvoreno i pretvoreno u smeštaj za izbeglice koje beže od nasilja. Iako se Univerzitet Rožava nakon mesec dana zatvorenosti ponovno otvorio i otpočeo kampanju protiv turske invazije, pretnja novom obrazovnom sistemu u narednim mesecima i godinama bi mogla biti ogromna.

 

Prošle godine nam je predstavnik Instituta za nauku o obrazovanju rekao kako države oko Rožave „žele da naš sistem pretvore u svoj sistem, žele da ga unište“.

 

Pripadnici_e novog obrazovnog sistema sa kojima smo razgovarali ne dele podjednako pozitivan stav prema promenama koje je sistem doneo i, upravo pokazujući uticaj koji je ovo obrazovanje imalo na njih, nastavljaju da oblikuju šta žele za svoje društvo. „Želimo da uspemo jer vidimo sebe u ovom obrazovnom sistemu, vidimo naše društvo i kulturu u njemu“, objašnjava jedan student; „zahvaljujući obrazovanju sigurni smo da će naša budućnost biti svetla“, opisuje drugi.

 

Bila bi najveća sramota da im se sada, u regionu uništenom sukobima, oduzme mogućnost rada na demokratskoj budućnosti zamišljenoj u okviru njihovog revolucionarnog obrazovnog sistema.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve