„Imam građanska prava“: Novi napad Vrhovnog suda na LGBTQ+ zajednicu pokazuje granice liberalnog reformizma

"Kapitalizam zahtjeva da većina ljudi naporno radi kako bi preživjela. Presudi li Vrhovni sud SAD-a da zapošljavatelji mogu otpustiti ili odbiti zaposliti LGBTQ osobe na temelju njihova roda i/ili seksualne orijentacije, značajno će ograničiti mogućnost preživljavanja LGBTQ osoba u trenutnom sistemu. (...) Nije na državi da daje i oduzima prava. Ne moramo živjeti u strahu svakih nekoliko mjeseci i gledati kako sud oduzima sve više naših zaštita. Ne moramo sjediti prekrštenih ruku. Imamo građanska prava i jedino ih klasna solidarnost može zaštititi."

Prosvjed za istospolne brakove ispred Vrhovnog suda SAD-a, Washington D.C., 28. travnja 2015. (izvor: Ted Eytan @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Kako Vrhovni sud razmatra ukidanje zaštita protiv LGBTQ+ diskriminacije, radni ljudi moraju nsataviti zahtijevati i braniti ta prava na ulicama i radnima mjestima.



Na početku pobune u Stonewallu, Marsha P. Johnson – Crna trans žena kojoj mnogi priznaju zaslugu pokretanja pobune – navodno se proderala “Imam građanska prava!” Ideja u pozadini ovog borbenog pokliča jest da građanska prava nisu isključivo rezultat odluka političara da zajednici osiguraju temeljne zaštite, već zajednice koja se pobunila u solidarnosti i zahtijeva poštivanje ovih prava. U tome se sastoji ključna razlika strategije i perspektive između radikalnog i liberalnog krila Pokreta za kvir oslobođenje (Queer Liberation Movement). Liberalno krilo zagovara politiku respektabilnosti, čiji je cilj učiniti kvir građanska prava prijemčivija onima na pozicijama moći, i kroz takvu se strategiju oslanjaju na državu da jamči njihova prava. Radikalno krilo, nasuprot tome, favorizira zahtijevanje tih prava kroz aktivizam i klasnu solidarnost. Tumačiti reforme kao nešto što je u potpunosti u rukama izabranih čelnika (ili neizabranih, u slučaju Vrhovnog suda), inherentno ih ograničava na ono što vladajuća klasa želi od njih da budu, i na taj ih je način jednostavnije ukinuti. Primjerice, tijekom Obamine su administracije provedene određene značajne reforme, ponajprije pravo na istospolni brak i određene zaštite na radnim mjestima. Međutim, kao što nedavni događaji pokazuju, polagati vjeru u sud ili skupinu političara da štite reforme kao propozicija je osuđeno na neuspjeh. Otkad je Donald Trump preuzeo vlast, reforme iz Obamine ere postojano se ukidaju; trend se nastavio i ovaj tjedan, kada se Vrhovni sud krenuo baviti pitanjem diskriminacije LGBTQ+ zajednice na radnim mjestima.
 

Radi se o opresiji

Jučer su na Vrhovnom sudu izneseni inicijalni argumenti u tri važna slučaja koja se tiču LBGTQ+ prava: Altitude Express Inc. protiv Zarde, Bostock protiv Općine Clayton, i R.G & G.R. Harris Funeral Homes Inc. protiv EEOC. U prva dva slučaja, tužitelji (Don Zarda i Gerald Bostock) su otpušteni s poslova nakon što su njihovi zapošljavatelji doznali da su gej, a u trećem je tužiteljica (Aimee Stephens) otpuštena nakon coming-outa na poslu kao trans žena.
 
Ne postoje federalni zakoni koji štite LGBTQ osobe od diskriminacije na radnome mjestu. Svega dvadeset i dvije države imaju zakone koji štite LGB osobe, a tek 21 država obuhvaća ovim zaštitama i trans osobe. Prijašnji sudski slučajevi koji su se doticali diskriminacije na radnome mjestu oslanjali su se na sudsku praksu – to jest, na dosadašnje sudske odluke koje su interpretirale postojeće zakone kao da isti vrijede i za LGBTQ osobe (poput članka VII Zakona o građanskim pravima, koji štiti osobe od diskriminacije na radnome mjestu “na temelju spola”). Odluke Vrhovnog suda SAD-a u prilog zapošljavateljima u ova tri slučaja poništile bi desetljeća pravnih presedana i osigurala pravno uporište otvorenom šovinizmu na radnome mjestu. Naravno, to ne znači da se opresija nad LGBTQ+ zaposlenicima trenutno ne odvija; već da je trenutno puno prikrivenija. Vrhovni sud mogao bi ovim slučajem izložiti LGBTQ+ radnice_ke još većem maltretiranju i opasnostima.
 

Ozbiljna prijetnja svim radnicama i radnicima

Ulozi u sva tri slučaja nisu posve onakvi kakvima se doimaju. Presudi li Vrhovni sud u korist tužitelja, to neće u tolikoj mjeri biti “pobjeda” za LGBTQ osobe, koliko naprosto “neće biti gubitak”. Takva presuda afirmirala bi prijašnje pravne presedane i održala status quo, umjesto da nadoda nove pravne zaštite ili promijeni svakodnevne radne uvjete LGBTQ osoba. Međutim, presudi li Vrhovni sud u korist prava zapošljavatelja da otpuštaju radnice i radnike o kojima je riječ, LGBTQ osobe širom zemlje imat će još manje pravnih pribježišta protiv zlostavljanja, a zapošljavateljima će biti omogućeno da se ponašaju okoliko homofobno i transfobno koliko im se prohtije, bez straha od (federalnih) pravnih reperkusija. Jednako kao što je mnogo ljudi doživjelo izbor Trumpa za predsjednika kao validaciju njihova vlastita rasizma, što je dovelo do porasta otvorenog govora mržnje (i zločina iz mržnje), antiradnička, antiLGBTQ odluka Vrhovnog suda mogla bi imati sličan učinak ako je ljudi protumače kao federalno odobravanje njihova šovinizma.
 
Povrh toga, iako bi ovakva presuda prije svega bila korištena protiv LGBTQ osoba, bilo bi posljedica i za cis te heteroseksualne osobe. Argumenti kojima se služi obrana koriste jezik ravnopravnog tretmana kako bi održali seksualne stereotipe, a sve u ime “prava zapošljavatelja”. Oni tvrde kako bi zapošljavateljima trebalo biti dopušteno diskriminirati s obzirom na rodnu ili seksualnu prezentaciju osobe, sve dok primjenjuju korespondirajuću diskriminaciju i na osobu drugog spola ili seksualne orijentacije (dakle, traže da im bude dopušteno zahtijevati da se žene konformiraju normama femininosti, i da to bude uvjetovano njihovim zahtijevanjem da se i muškarci konformiraju maskulinim normama). To znači da bi i heteroseksualne cis osobe koje ne prezentiraju svoj rod onako kako njihov zapošljavatelj smatra da bi trebale, također mogle biti podložne otkazu ili drugim reperkusijama.
 
Čak i ako Vrhovni sud SAD-a odluči u prilog radnika i radnica, životi i blagostanje LGBTQ osoba – kao ni bilo koga – ne bi trebalo biti u rukama devetero neizabranih sudaca s doživotnim mandatom. Zakonodavstvo, kao i sudske interpretacije, oblikuju se u skladu s društvenim normama svojega mjesta i vremena, te se o njima stoga odlučuje u interesu vladajuće klase; nadalje, njima se određuje samo što je zakonito – ne i što je u interesu masa. Uzmite u obzir slučaj Plessy protiv Fergusona (1896), u kojem je Vrhovni sud odlučio da je rasna segregacija ustavna. Do presude u slučaju Brown protiv Odbora za obrazovanje, koji je poništio slučaj Plessy, nije došlo sve do 1954. godine, preko pedeset godina kasnije.
 

Ne moramo sjediti prekriženih ruku

Obeshrabrujuće je i suviše polagano iščekivati s nestrpljenjem dok se naše budućnosti nalaze u tuđim rukama; jedan od tužitelja, Don Zarda, preminuo je 2014. godine. Pet godina kasnije, njegov slučaj još nije razriješen. Ne moramo čekati; možemo smjesta promijeniti stvari tako što ćemo zahtijevati pravičan tretman za naše radne kolegice i kolege, kao što su učinili muškarci u MadyGraf tvornici kada je njihovoj trans kolegici zabranjeno korištenje ženskog toaleta na njihovom radnom mjestu.
 
Kapitalizam zahtjeva da većina ljudi naporno radi kako bi preživjela. Presudi li Vrhovni sud SAD-a da zapošljavatelji mogu otpustiti ili odbiti zaposliti LGBTQ osobe na temelju njihova roda i/ili seksualne orijentacije, značajno će ograničiti mogućnost preživljavanja LGBTQ osoba u trenutnom sistemu.
 
Ne suočavamo se po prvi puta s ovakvom situacijom. Od ranjivih i marginaliziranih osoba ponovo se traži da sjede skrštenih ruku – puni zabrinutosti, anksioznosti i straha – dok vladajuća klasa na nacionalnoj pozornici raspravlja o tome zaslužuju li temeljno ljudsko dostojanstvo. Potom će, presudi li sud protiv radnika, Demokrati reći LGBTQ+ zajednici da ih podržavaju i da ova presuda pokazuje zašto je važno glasovati na idućim izborima; te da će možda, ako ne pretjeramo i ne uvrijedimo nikoga, razmotriti da nam vrate neka od naših prava.
 
Nije na državi da daje i oduzima prava. Ne moramo živjeti u strahu svakih nekoliko mjeseci i gledati kako sud oduzima sve više naših zaštita. Ne moramo sjediti prekrštenih ruku. Imamo građanska prava i jedino ih klasna solidarnost može zaštititi.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 9. kolovoza 2020. Iza eksplozije u Bejrutu stoji bezakonje svijeta međunarodne špedicije Katastrofalna eksplozija 2750 tona amonijevog nitrata – zapaljive tvari često korištene u bombaškim napadima – uskladištenih u luci blizu stambenih četvrti Bejruta, u kojoj je živote izgubilo preko 150 ljudi, ozlijeđeno 5000, a bez krova nad glavom ostalo 300 000, posljedica je neodgovornosti libanonskih lučkih vlasti i države, ali i offshoring pravnih makinacija pomorskog kapitala kojima je svrha profitno motivirana radna, zdravstvena, sigurnosna i okolišna deregulacija.
  • 9. kolovoza 2020. Naša mjesta i gradove oblikuju zakoni, a ne zgrade "Rory Olcayto objašnjava zašto politika mora imati prvenstvo pred radom arhitekata i urbanih dizajnera, želimo li dovesti do promjena koje su nam potrebne u našim gradovima."
  • 9. kolovoza 2020. 250 stvari koje trebate znati ako se bavite arhitekturom "Prisjećamo se našeg prijatelja i autora Michaela Sorkina, kritičara arhitekture koji nas je naučio pristupati gradovima s većom dozom inteligencije i moralne jasnoće. Kao pionir kritike kapitalističke urbanizacije, tijekom svojega je života riječju i djelom oblikovao generacije koje su iz lijeve perspektive promišljale gradove i arhitekturu."
  • 2. kolovoza 2020. Pobuna protiv laži opasnih po život Prosvjedi u Srbiji početkom srpnja bili su potaknuti nizom laži i manipulacija kojima je vlast pokušala prikriti katastrofalno upravljanje pandemijom koronavirusa. Učinivši si medvjeđu uslugu pobjedom na izborima na kojima je parlament ispražnjen od opozicije, Vučićeva ambicija da održi privid demokracije u državi kojom vlada autokratski dodatno je dovedena u pitanje uslijed žestoke represije policijskih snaga protiv heterogene mase ljudi koja je izašla na ulice da iskaže svoje nezadovoljstvo na jedini preostali način u Vučićevoj Srbiji.
  • 2. kolovoza 2020. „Zašto glumiš marksista?“ "Biti „kapital“ nije supstantivna kvaliteta. Društveni odnosi kapitalizma pretvaraju stroj u kapital, što on nikako nije sam po sebi. Primjerice, krušna peć u kooperativnoj pekari u Montreuilu nije kapital, zato što je ugrađena u kooperativne i nenadničke društvene odnose. Međutim, ista krušna peć u industrijskoj pekari postaje kapital. Ista krušna peć. Kapital na jednom mjestu, ne-kapital na drugom. Biti kapital nije supstantivno svojstvo stvari."
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 26. srpnja 2020. Liberali još uvijek misle da će utvrđivanje činjenica zaustaviti desnicu "Za današnje liberale, standardni pristup borbi protiv desnice provjera je činjenica koje iznosi. Međutim, konzervativci nisu natjecatelji u debati: vode političku borbu i usmjereni su na pobjedu. Utvrđivanje činjenica neće nas spasiti."
  • 26. srpnja 2020. Toplinski valovi globalno su sve dulji i učestaliji "Nova studija donosi „nedvosmislene indikatore“ da globalno zagrijavanje nije samo u tijeku, već da i ubrzava. Znanstvenici i znanstvenice inzistiraju kako je „vrijeme za pasivnost prošlo“."
  • 26. srpnja 2020. Službeno je – Steven Pinker priča gluposti "Kada Steven Pinker uporno tvrdi da se stanje u svijetu sve više poboljšava, dobar dio njegova argumenta temelji se na tvrdnjama o smanjenju globalnog siromaštva. Međutim, novi izvještaj UN-ova stručnjaka za temu siromaštva poništava navedeni argument, demonstrirajući kako je globalno siromaštvo ostalo gotovo nepromijenjeno tijekom posljednjih četrdeset godina."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve