Iznevjerena očekivanja u svijetu koji žudi za promjenom

Intenzivna laburistička predizborna kampanja agitiranja na terenu nije bila dovoljna da osigura pobjedu, iako je nakratko proizvela snažan osjećaj solidarnosti. Međutim, kontinuitet političkog organiziranja nije moguće svesti na povremene trenutke pojačane aktivnosti – svaki je dan prilika za prakticiranje solidarnosti i izgradnju progresivnog pokreta u društvu.

Predizborna promidžba Laburističke partije na prijevremenim općim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu, Rockland St Mary, UK, 7. prosinca 2019. (foto: Evelyn Simak, izvor: geograph.org.uk prema Creative Commons licenci)
Refleksija o iskustvu i odbijanju solidarnosti na britanskim izborima.



Britanski izbori mnoge su duboko obeshrabrili i razočarali. No, umjesto da oplakuju iznevjerena očekivanja, zapamtit će što su doživjeli tijekom predizborne kampanje. Na dan izbora, Richard Seymour pisao je o iskustvu zajedničkom tisućama ljudi:
„Aktivne sudionike kampanje prožeo je opipljiv i transformativni osjećaj drugarstva. Među mnogim stvarima koje su dovodile do promjene mojeg raspoloženja tijekom ovih izbora, više sam puta bio dirnut, oboren i doveden do suza primjerima neočekivanih solidarnosti i žrtava. … Teško je ne biti pod dojmom da je zemlja, ili barem jedan dio nje promijenjen nabolje već i samom činjenicom da se ova kampanja dogodila. Kao ni da je formiranje nove zemlje u tijeku. Jednako je teško ne biti time barem malo posramljen, kao i ne kajati se zbog svih vlastitih obrambenih cinizama, gorčine, intelektualizma koji promašuje bit, ignorancije, uzaludne srdžbe, pedanterije, zapanjujućih stavova i mizantropije – ako ova bolja zemlja ipak postoji, barem u zametku.“
Moji prijatelji koji su se pridružili agitiranju izvijestili su o istom osjećaju kolektivnog užitka, izmiješanog s frustracijom nad momentima kada bi im se vrata zalupila pred nosom. Ne skrećem na ovo pažnju samo da bismo se prisjetili onoga što je lako zaboraviti u svjetlu izbornog rezultata, već i kako bih podijelio iskustvo koje sam stekao iz višegodišnjeg pažljivog praćenja izbora u Španjolskoj te višemjesečnog proučavanja teorija interesa i formacije interesa.
 
Ako postoji motivacija i nada da je moguće zaustaviti protivnika ili ga čak pobijediti, predizborne kampanje u stanju su proizvesti snažan osjećaj urgentnosti i solidarnosti, te osnaženja, a time i materijalističke nade.
 
Agitatori žive i utjelovljuju duh politika za koje se bore: solidarnosti, jednakosti i transformativne promjene. Međutim, mnogi glasači s kojima se susreću nemaju takva iskustva. Njihova je svakodnevica prepuna kompeticije, resantimana ili naprosto nesolidarnog preživljavanja.
 
Dakle, čak i ako brojne lijeve politike adresiraju „materijalne interese“ glasača, one ne rezoniraju s njihovim svakodnevnim iskustvima i očekivanjima – iako se možda čine poželjnima, ostaju apstraktne i utopijske, odvojene od stvarnosti.
 
Štoviše, ne postoji sirovi „materijalni interes“, jer je interes uvijek pitanje subjektivne navigacije, usmjerene iskustvima i očekivanjima, oblikovane institucijama i društvenim odnosima, te prilikama koje one omogućuju ili osujećuju.
 
Biračko tijelo prepuno je ljudi koji su desetljećima bili prepušteni sami sebi i mjerama štednje, te izloženi ratu protiv radničke kulture i radničkih organizacija, i stoga nemaju previše iskustva sa solidarnošću svojih kolega ili javnog sektora. Je li onda neobično da mnogi od njih ne očekuju solidarnost, i doživljavaju proširenje države blagostanja kao potpuno nerealistično? S druge strane, slogani kao što su „provedimo Brexit“ i „povratimo kontrolu“ odražavaju iskustva blokiranosti i manjka kontrole, kao i očekivanje da osoba jake volje sve to može popraviti – očekivanje koje se svakodnevno potvrđuje kroz iskustva s poludespotskom moći šefa ili birokrata na birou za zapošljavanje.
 
A tu su i svi oni koji dijele ova iskustva, ali ne glasaju za Torijevce. Oni čine trećinu izbornog tijela, i među njima bi Laburistička partija nesumnjivo pronašla puno više pripadnika svoje „prirodne glasačke baze“ nego li ijedna druga stranka.
 

* * *

Ovaj jaz između dubokog aktivističkog iskustva solidarnosti i hladnog odbijanja iste koje dolazi od biračkog tijela, šokirao je i ražalostio mnoge aktiviste i aktivistkinje. Cinizam je odmah iza ugla, kao i politička depresija. Vrijeme je za međusobnu brigu u politici.
 
Međutim, čak i da su Laburisti pobijedili, postoje bitna ograničenja izgradnje solidarnosti kroz predizborne kampanje i politička obećanja. Kampanje ne traju vječno i ne nagovještavaju vlastiti kontinuitet. Ogromni val razbija se na obali i povlači na dan izbora.
 

* * *

U Španjolskoj je Podemos stupio na scenu još dramatičnije od Corbynovih Laburista. U samo godinu dana prometnuo se iz novonastale stranke do vodećeg mjesta u predizbornim anketama. Razlog ovako naglog porasta masovni su pokreti iz 2011. godine. U sklopu njih stvoreno je biračko tijelo otvoreno prema drukčijoj politici, iskustvima solidarnosti, i očekivanjima da je demokraciju moguće iskoristiti kako bi se uspostavilo ravnopravnije, solidarnije i slobodnije društvo.
 
Kako bi se natjecao na izborima, Podemos se ubrzo transformirao u moćni „izborni mehanizam“. Povodom prvih izbora mobilizirao je impresivne predizborne kampanje (iako kampanja na terenu nije bila toliko dojmljiva kao ona britanskih Laburista). Međutim, opetovani izbori (osam u proteklih pet godina) izmorili su aktiviste, što je oslabilo svakodnevne borbe, a time i društveni odjek lijevih ideja.
 
Podemos je prilagodio svoju politiku srednjoj struji i pojednostavio svoju poruku. Time je demobilizirao bazu, ali nije dobio srdačniji prijem u srednjostrujaškim medijima. Laburisti su izbjegli ovu grešku i zadržali moćno i aktivno članstvo. Međutim, hoće li ono ostati organizirano i mobilizirano u narednim godinama – i kako to postići?
 

* * *

Mnogi su transformirani kampanjom i spremni na daljnje korake, čak i ako su privremeno demoralizirani. Upravo u tome leži rješenje, kako problema demobilizacije, tako i nevjerice glasača u solidarnost.
 
Na izbornu je noć Aaron Bastani s pravom kritizirao ideju Paula Masona da u Ujedinjenom Kraljevstvu postoji progresivna većina koju netko treba predstavljati. Umjesto toga, ustvrdio je kako tu većinu tek treba izgraditi. Međutim (a pretpostavljam da se Aaron slaže), alternativni mediji nikako nisu sami dorasli toj zadaći. Solidarnost se mora doživjeti kako bi se u nju vjerovalo.
 
Rješenje leži u neprekidnoj proizvodnji solidarnosti u svakodnevici – ne samo na ljevici, već šire u društvu. Bez toga će se entuzijazam od proteklog tjedna pretvoriti u ništavilo, a entuzijazam iduće predizborne kampanje suočiti s istim hladnim, defetističkim odbijanjem solidarnosti i nade.
 

* * *

U Ujedinjenom Kraljevstvu vjerojatno će proći pet godina do idućih parlamentarnih izbora. Kako bi na njima pobijedili – i pritom ostvarili sijaset drugih stvari – iskustvo solidarnosti mora potrajati do tada. Razumijem potrebu za brigom o samom sebi, samoobranom i sigurnim prostorima u brexitovskoj Britaniji, no nema transformativne politike bez kontinuirane smjelosti da se zajednički ulazi u nesigurne prostore, što je bilo dosta važno u agitacijskoj kampanji.
 
Prije svega, moramo se zapitati kakvo bi moglo biti iskustvo solidarnosti trećine izbornog tijela koja ne glasa, kao i laburističkih glasača koji ovaj put nisu glasali za Laburiste, a naći će se na udaru torijevskog Brexita.
 
Iskustvo solidarnosti, bez kojeg nije izgledno da ljevica pobijedi, ne tiče se samo uzajamne brige i zajedništva, već skupnog djelovanja s ljudima koji su do samo minutu prije bili stranci. Radi se o iskustvu kolektivnog vraćanja kontrole nad našim životima, korak po korak.
 
Proizvodnja iskustava i očekivanja solidarnosti zahtijeva jačanje, transformaciju i politizaciju sindikalizma te organiziranja u lokalnim zajednicama, antifašističkog rada, i klimatskog aktivizma. Za Laburističku partiju sve ovo podrazumijeva i ponovno promišljanje njezina municipalnog djelovanja i strategije, veze sa sindikatima i društvenim pokretima, kao i transformaciju Momentuma u inkubator solidarnosti i borbe.
 
Izbori se ne događaju svaki dan, a oni koji proizvedu masovno iskustvo solidarnosti, tek su iznimka. Svakodnevica se pak odvija svakodnevno – svaki je dan prilika za prakticiranje solidarnosti koja priprema teren za borbe, kao i izborne pobjede.
 
Ključna lekcija svega navedenog, koja će biti od važnosti i aktivistima te aktivistkinjama koje se bore za Zeleni New Deal, jest da za ljevicu izborne pobjede uglavnom nisu u tolikoj mjeri metoda društvene transformacije, koliko odraz u polju predstavničke politike one transformacije društva, iskustava i očekivanja, koja je već u tijeku.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 26. prosinca 2019. „Provedimo Brexit!“ Parlamentarni izbori u Britaniji prelomili su se na pitanju Brexita. Popularnost lijevog programa Laburističke partije Jeremyja Corbyna, najradikalnijeg od 1945. godine, kao i odlična kampanja uz nevjerojatni odaziv aktivista u konačnici nisu prevagnuli kod onih laburističkih glasača koji su željeli provođenje volje referenduma o izlasku iz Europske unije. Pobjedu su odnijeli Torijevci Borisa Johnsona, ustrajavši u kampanji na provođenju Brexita, a u prilog im je išla i nešto povoljnija ekonomska situacija u zemlji. Kratkotrajni ekonomski oporavak Ujedinjenog Kraljevstva izvan Europske unije također je moguć, no istraživanja dugoročno nagoviještaju sporiji rast, uz prijetnju nove globalne ekonomske recesije.
  • 22. prosinca 2019. Bez lažnih utjeha Izborni poraz Laburista pod vodstvom Jeremyja Corbyna na prijevremenim općim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu od Konzervativne stranke Borisa Johnsona koja je osjetno zaokrenula prema ekstremnoj rasističkoj desnici, unatoč aktivnoj laburističkoj kampanji agitiranja na terenu, dugoročno je rezultat neaktivnosti Novih laburista u predjelima zemlje pogođenima kolapsom lokalne industrije, sindikata, stopa zaposlenosti i prihoda, a kratkoročno naglim zaokretom Laburističke partije prema zagovaranju drugog referenduma o Brexitu. Iako su Laburisti tražili povjerenje birača na osnovu brižljivo skicirane i budžetirane socijalno progresivne agende, tri milijuna ljudi koji su im dali glas 2017. godine, ovaj put nije izašlo na izbore.
  • 4. prosinca 2016.
    Featured Video Play Icon
    Nekoliko generacija za obnovu ljevice
    U protekloj godini dana američku i britansku političku scenu obilježili su usponi radikalno lijevih kandidata u strankama lijevog centra. Pročitajte i pogledajte intervju snimljen tijekom prošlogodišnjeg 8. Subversive festivala, u kojem politički analitičari Richard Seymour i Bhaskar Sunkara govore o stanju na radikalnoj ljevici prije navedenih proboja na centru, i problematiziraju potrebne okvire za ponovnu izgradnju snažnog lijevog pokreta, adresirajući otpornost dominantnog narativa, metode mobilizacije društvenih pokreta, pitanja političke estetike, identitetske modalitete klasnih pozicija, entrizam, strategije koordinacije parlamentarnog i izvanparlamentarnog djelovanja te odnos između teorije i prakse.
  • 26. ožujka 2014. Gramsci se vraća kući
  • 31. prosinca 2017. Hegemonija i kolektivno djelovanje Historijski, kao i suvremeni razlozi izostanka kontinuiteta snažnog, organiziranog i politički artikuliranog radništva, neprestano otvaraju niz prijepora oko utjecaja vladajuće ideologije na radnički pristanak na eksploataciju. Donosimo prijevod teksta u kojem Tibor Rutar ukazuje na stranputice proizašle iz Althusserove interpretacije Gramscijeva koncepta hegemonije, koju do danas nastavljaju brojni utjecajni postmarksistički i postkolonijalni teoretičari. Autor radi jasan zaokret prema materijalističkom čitanju Gramscija, koje ideologiju i pristanak temelji u interesima eksploatiranih, ocrtavajući zablude kulturalističke optike i njezine oslonjenosti na totalitarizirajući učinak ideologije kao razloga za izostanak revolucionarnog subjekta promjene.
  • 13. studenoga 2011. Feminizam i politika zajedničkog
  • 8. veljače 2015. Kamo dalje, ljevico?
  • 2. rujna 2011. Mrtva točka radničkog pokreta i ljevica
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 1. kolovoza 2012. Napad na javne usluge: hoće li sindikati žaliti zbog napada ili povesti otpor?
  • 30. listopada 2015. Neizvjesna sudbina sve rasprostranjenijih oblika solidarne ekonomije u Grčkoj
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu
  • 25. siječnja 2016. Prema ekonomiji brige za druge U drugom dijelu razgovora o bezuvjetnom temeljnom dohotku sugovornice propituju kako različiti konceptualni i implementacijski okviri BTD-a adresiraju pitanja neplaćenog kućanskog rada, migrantske krize te institucionalnih ograničenja (depolitiziranog) volonterskog rada, pokušavajući utvrditi univerzalni i društveno transformativni potencijal zahtjeva za BTD-om kao ulazne točke u antiproduktivističku ekonomsku paradigmu koja bi na prvo mjesto postavila reprodukciju života: "Ako BTD zamišljamo kao mjeru kojom želimo ostvariti tranziciju u društvo koje se temelji na ekonomiji reprodukcije i brige za druge, to znači da težimo za time da dekomodifikacija rada otvori prostor za prakse solidarnosti koje su više od krpanja rupa u postojećem sustavu."
  • 27. prosinca 2017. Prema sintezi parlamentarnog i vanparlamentarnog rada Uloga paralelnih struktura u organiziranju i edukaciji radničke baze za političko djelovanje i promjenu dominantnih političkih i ekonomskih odnosa postaje sve važnija s krizom liberalne demokracije i komodifikacijom sfere društvene reprodukcije. O nesistemskim karakteristikama i protusistemskim potencijalima paralelnih struktura, dosezima i ograničenjima parlamentarnog i vanparlamentarnog političkog rada te važnosti demokratizacije javne sfere solidarne ekonomije razgovarali/e smo s Markom Kržanom iz stranke Levica.
  • 18. listopada 2016. Solidarnost u praksi Prihvat izbjeglica na takozvanoj „balkanskoj ruti“, aktiviranoj 2015. godine, pokazala je različite strategije suočavanja s izbjegličkim valom koje su demonstrirali različiti akteri. Među njima se ističu samoorganizirane grassroots volontersko-aktivističke grupe. Nasuprot onim akterima koji su se u prihvat izbjeglica uključili po službenoj dužnosti ili tražeći strukturna rješenja za problem prihvata, takvi su kolektivi u fokus svojeg djelovanja postavili izgradnju solidarnosti na svakodnevnoj razini. O pozadini grassroots angažmana, ali i o izazovima koji pred njima stoje razgovarali smo s Aigul Hakimovom iz Protirasistične fronte brez meja.
  • 10. listopada 2019. Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
  • 3. veljače 2017. Solidarne prakse kao baza ljevice Paralelne strukture sve se češće javljaju kao strategija lijevih organizacija i pokreta za sidrenje u društvenom polju. Budući da odgovaraju na potrebe za nečime što u postojećim strukturama nedostaje te ih dopunjavaju, podrazumijeva se da one donose neku novu vrijednost. S druge strane, inzistiranje na paralelnim strukturama ponekad prati i zahtjev za udaljavanjem od tradicionalnih obrazaca, čime se zapada u opasnost da se, ionako erodirane, institucije socijalne države i dalje oslabljuju. O primjerima praksi te ulozi paralelnih struktura u izgradnji lijevih pokreta i organizacija razgovarali smo s Jovicom Lončarom iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 31. prosinca 2019. Solidarnost i organiziranje – osnova za borbu protiv prekarnosti "Organizirano i angažirano sindikalno članstvo stvara protutežu dominantnoj politici kapitala i države, koja radništvo dijeli na rodne, starosne i sektorske podskupine. Takva angažiranost i visok stupanj izražene solidarnosti neposredna su posljedica materijalnih praksi sindikata na radnom mjestu. Bez obrazovanja, redovitog informiranja članstva i usmjerenosti na udružen nastup cjelokupnog radništva u poduzeću takvo što ne bi bilo moguće. Upravo na to upućuju primjeri onih radnih okruženja gdje je stupanj solidarnosti znatno niži."
  • 24. prosinca 2010. Solidarnost je sredstvo u zajedničkoj borbi protiv eksploatacije
  • 31. prosinca 2018. Transfobija i ljevica Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
  • 17. prosinca 2016. Živo tkivo solidarnosti Posljednje desetljeće Jugoslavije obilježili su, mahom samoorganizirani, radnički štrajkovi – njih preko 5 000. No u vrijeme transformacije društveno-ekonomskog sustava smanjuje se radnička prosvjedna aktivnost. Rat i politički pritisci te prijetnje i napadi na sindikalne čelnike služili su kao osigurači za nesmetanu privatizaciju. Međutim, za razliku od Hrvatske gdje je sindikalna aktivnost u stalnom opadanju, u zemljama kapitalističkog centra stvaraju se novi organizacijski oblici i otvaraju nove fronte sindikalnih borbi. O njihovim političkim potencijalima, pogotovo u odnosu spram socijaldemokratskih aktera, razgovarali smo s Marinom Ivandić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.
  • 31. prosinca 2017. Ženski rad i sindikalne organizacije Marksistička teoretičarka i revolucionarka Clara Zetkin uređivala je Die Gleichheit, časopis za žene Socijaldemokratske partije Njemačke, od 1892. pa sve do 1917. kada je smijenjena od strane reformističkog vodstva. Osim što je historijsko-materijalističkim tumačenjem socijalne i ekonomske podređenosti žena politički mobilizirao mnoge radnice, časopis je odigrao i važnu ulogu u oblikovanju partijskih i sindikalnih politika vezanih uz tzv. žensko pitanje. Donosimo tekst iz 1893. u kojem Zetkin ukazuje na posljedice povećane prisutnosti sindikalno neorganizirane ženske radne snage u kapitalizmu te partijske i sindikalne drugove oštro upozorava na važnost koju radnice kao nezaobilazne suborkinje u klasnoj borbi imaju za trajnost revolucije. Prijevod ovog teksta nastao je kao završni rad Barbare Šarić u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo Andreje Gregorine.
  • 2. siječnja 2016. Propala strategija Donosimo analizu političkog puta Syrize od izbora 25. siječnja, do pred Tsiprasovo raspuštanje vlade 20. kolovoza i novih izbora 20. rujna 2015., na kojima Syriza osvaja skoro apsolutnu većinu i ponovno formira vladu koja se sukladno sporazumu s „institucijama“ ograničila na administriranje mjera štednje: „Radi se o poznatom obrascu nemoćnih političara i vlada koje se skrivaju iza EU tehnokrata, čija se otuđenost od realnih društvenih interesa može mjeriti jedino s njihovim tvrdnjama kako nisu u poziciji osigurati te interese zbog istih onih institucija za koje se tako grčevito drže. To da je Tsiprasu pošlo za rukom provesti jedan od najdrskijih zaokreta ikad viđen na radikalnoj ljevici odražava nepostojanje društvene baze za autentičnu alternativu.“
  • 29. prosinca 2019. Prema sindikalnom organiziranju nezaposlenih "Kada posjećujemo škole, fakultete i sveučilišta, govorimo o kolektivnoj moći i inherentnom sukobu na radnom mjestu, gdje se uvijek suočavamo sa suprotstavljenim pozicijama. To je prilično jednostavno za objasniti – zadovoljenje radničkih potreba smanjuje profit zapošljavatelja. Nužno dolazi do pretakanja, odnosno redistribucije, stoga je jasno da su ciljevi zapošljavatelja i radnika u suprotnosti. Dakle, klasno diferencirane perspektive početna su točka edukacije naših predstavnika. Škole, fakulteti i sveučilišta trebaju objektivno pripremiti učenike i studente za svijet rada te ih educirati kako da prozru panegirički diskurs o tržištu rada koji im plasiraju zapošljavatelji, navodeći ih da se poistovjete s njihovim setom vrijednosti."
  • 1. listopada 2012. Osporavanje tržištâ rada
  • 29. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – Florian Wilde (RLS)
    Krajem listopada ove godine u Beogradu je održana konferencija „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak prvog od tri uvodna predavanja na konferenciji „Reaching the Un- and Under-Organized“ Floriana Wildea, radnika berlinskog ureda RLS-a u području sindikalnog organiziranja. Integriravši višegodišnje iskustvo djelovanja u društvenim pokretima i sindikatima te stranci Die Linke, Wilde je obrazložio neke od glavnih problema radničkog organiziranja te iznio prijedloge protustrategija i uloge lijevih političkih aktera u obnovi radničkog pokreta. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.
  • 31. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – panel
    Tijekom trećega dana konferencije „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE, održana je panel rasprava „Reaching the Un- and Under-Organized“ sa sudionicima Goranom Lukićem iz Delavske svetovalnice (SLO), Sinišom Miličićem iz Regionalnog industrijskog sindikata (HR), Samom Nelsonom iz organizacije Jobs With Justice (SAD) i Florianom Wildeom iz RLS centrale u Berlinu. Izlagači su iznosili iskustva iznalaženja novih, proaktivnih oblika organizacije radništva, dok je cilj rasprave bio ponuditi odgovore na pitanja koja su otvorena prethodnih dana u uvodnim predavanjima i radionicama. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak rasprave. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve