Liza Featherstone
29. prosinca 2019.
Radikalne teoretičarke u obrani statusa quo
"U usporedbi s donacijama super-bogatih ili industrije fosilnih goriva, nepromišljeni čekovi profesorica s Berkeleyja uistinu su nevažni. Međutim, političke donacije indikativne su za sam svijet ideja; intelektualke i intelektualci često su radikalni u svojim teorijama, no kada se radi o njihovim političkim stavovima, iza kojih stoje materijalna pitanja života i smrti, oštrica im zna otupjeti."
Judith Butler donira novac Kamali Harris? Martha Nussbaum podržava Johna Hickenloopera? O radikalnim idejama iz akademske sfere možete naučiti ne samo čitajući knjige, nego i prateći donacije predizbornim kampanjama.
Novac ne teoretizira, no svakako ima štošta za reći. Ovog je tjedna twitter-sfera lijevih intelektualaca i intelektualki bila uzavrela – konkretnije, jednima je bilo zabavno, dok su drugi bili ogorčeni – zbog informacije da je poznata feministička teoretičarka Judith Butler donirala novac (trenutno ugašenoj) predsjedničkoj kampanji Kamale Harris. Naravno, radi se o malom luckastom traču – tko je među nama iznad takvih pakosnih užitaka? Također, u usporedbi s donacijama super-bogatih ili industrije fosilnih goriva, nepromišljeni čekovi profesorica s Berkeleyja uistinu su nevažni. Međutim, političke donacije indikativne su za sam svijet ideja; intelektualke i intelektualci često su radikalni u svojim teorijama, no kada se radi o njihovim političkim stavovima, iza kojih stoje materijalna pitanja života i smrti, oštrica im zna otupjeti.
Tijekom 1990-ih, Butler je bila tolika ikona da joj je posvećen čak i fanzin (Judy!). U to su vrijeme mnogi marksistički intelektualci bili sumnjičavi prema postmodernoj kritičkoj teoriji kao bijegu u čistu “kulturnu” sferu i udaljavanje od materijalnog. Međutim, drugi su držali – a ova se kolumnistica s njima slaže – da su Butlerini uvidi o rodu kao performativnosti bili vrijedni, i da bi bilo pogrešno ustvrditi kako nisu kompatibilni s marksističkom ili gramšijanskom analizom. I dalje to smatram, a Butler svakako treba odati priznanje kao zagovornici akademskih sloboda i palestinskih prava. Međutim, donacija Kamali Harris sugerira da su čangrizavi marksisti staroga kova čitavo vrijeme vjerojatno bili u pravu kada su ukazivali na izostanak materijalizma u temeljima njezine politike. Žalosno!
Donna Haraway, još jedna postmoderna feministička teoretičarka – koja je, kao i Butler, bila najpoznatija u 1990-ima, ali je i danas naširoko čitana – ove je godine također donirala novac Harris. Haraway je pisala o tome kako će nas kiborzi približiti svijetu mira koji će u većoj mjeri biti prožet socijalizmom, te abolicijom roda i rase – no, budući da kiborzi još nisu stigli, izgleda da će rasistički, neoliberalni zatvorski feministički režim dostajati. Kao da se postmoderne teoretičarke trude dokazati kako su antiintelektualci i staromodni marksistički muškarci bili u pravu.
Međutim, postmodernisti nisu jedini teorijski pobunjenici koji se pretvaraju u ordinarne liberale jednom kada se maknu od svojih pisaćih stolova. Camille Paglia, anatema feministkinja iz 1990-ih, koju je svojedobno Weeky Standard prozvao “jednom od najpametnijih i najneustrašivijih spisateljica Amerike”, donirala je tisuće dolara, i to ne kako bi 2016. “Ameriku ponovno učinila sjajnom”, već Baracku Obami u jesen 2008. godine. (Paglia je izjavila kako je 2016. glasala za Bernieja Sandersa, a potom za Jill Stein, te se nada kako će u ovom izbornom ciklusu dobiti priliku zaokružiti Harris. Tko će to više razumjeti.)
Političke donacije pojedinih intelektualaca i intelektualki još su neobičnije. Martha Nussbaum diva je u polju etičke filozofije koja piše kako bi srednjostrujaške feministkinje trebale razmišljati u globalnijim terminima te biti usredotočenije na probleme s kojima se suočavaju žene u siromašnim zemljama. Ona je liberalka koja je ponekad kritična prema marksističkoj tradiciji.
Dakle, sigurno podupire Liz Warren? Pogrešno. Nussbaum je donirala tisuće dolara Johnu Hickenlooperu – njegove obje trke za guvernera, te pokušaj kandidature na predsjedničkim izborima 2020. godine, koji je bio kratkoga vijeka. Suočeni s takvom viješću, nameću nam se nebrojena pitanja. Glavno je pitanje po svoj prilici “Tko je ono John Hickenlooper?” Hickenlooper je nekadašnji guverner Colorada koji se zalaže za hidrauličko frakturiranje (fracking) i sam sebe opisuje kao “fiskalnog konzervativca”.
Međutim, jednako je upadljivo da su političke donacije pojedinih intelektualaca potpuno konzistentne s idejama o kojima pišu. Noam Chomsky ispisao je čekove tek nekolicini političkih kandidata, od kojih su najpoznatiji Bernie Sanders i Ralph Nader. Marksistička feministkinja Nancy Fraser također donira Bernie Sandersu. Adolph Reed, Jr. toliko često donira Bernieju da mu praktički isplaćuje desetinu. Reed je donirao i drugim lijevim kandidatima kao što su Jesus “Chuy” Garcia, progresivcima poput Paula Wellstonea te liberalnim demokratima kao što su Jan Schakowsky i Alan Grayson – sve je to u potpunosti konzistentno s njegovim dugogodišnjim spisateljskim opusom u kojem zagovara da bi ljevica trebala podupirati snažno socijaldemokratsko organiziranje, ali i djelovati u okviru Demokratske stranke kada je to nužno.
Vulgarno je to izreći na ovakav način, no možda ima ponešto istine u tome da ćemo manje naučiti o materijalističkim politikama akademske literature čitajući je – a dobar dio te literature poznat je po opskurnom diskursu; Butler je dobitnica nagrade za loše pisanje iz 1998. godine – nego li tražeći njihovo ime i prezime u arhivi Federalne izborne komisije.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.