Radikalne teoretičarke u obrani statusa quo

"U usporedbi s donacijama super-bogatih ili industrije fosilnih goriva, nepromišljeni čekovi profesorica s Berkeleyja uistinu su nevažni. Međutim, političke donacije indikativne su za sam svijet ideja; intelektualke i intelektualci često su radikalni u svojim teorijama, no kada se radi o njihovim političkim stavovima, iza kojih stoje materijalna pitanja života i smrti, oštrica im zna otupjeti."

Judith Butler
Judith Butler donira novac Kamali Harris? Martha Nussbaum podržava Johna Hickenloopera? O radikalnim idejama iz akademske sfere možete naučiti ne samo čitajući knjige, nego i prateći donacije predizbornim kampanjama.

Novac ne teoretizira, no svakako ima štošta za reći. Ovog je tjedna twitter-sfera lijevih intelektualaca i intelektualki bila uzavrela – konkretnije, jednima je bilo zabavno, dok su drugi bili ogorčeni – zbog informacije da je poznata feministička teoretičarka Judith Butler donirala novac (trenutno ugašenoj) predsjedničkoj kampanji Kamale Harris. Naravno, radi se o malom luckastom traču – tko je među nama iznad takvih pakosnih užitaka? Također, u usporedbi s donacijama super-bogatih ili industrije fosilnih goriva, nepromišljeni čekovi profesorica s Berkeleyja uistinu su nevažni. Međutim, političke donacije indikativne su za sam svijet ideja; intelektualke i intelektualci često su radikalni u svojim teorijama, no kada se radi o njihovim političkim stavovima, iza kojih stoje materijalna pitanja života i smrti, oštrica im zna otupjeti.

 

Tijekom 1990-ih, Butler je bila tolika ikona da joj je posvećen čak i fanzin (Judy!). U to su vrijeme mnogi marksistički intelektualci bili sumnjičavi prema postmodernoj kritičkoj teoriji kao bijegu u čistu “kulturnu” sferu i udaljavanje od materijalnog. Međutim, drugi su držali – a ova se kolumnistica s njima slaže – da su Butlerini uvidi o rodu kao performativnosti bili vrijedni, i da bi bilo pogrešno ustvrditi kako nisu kompatibilni s marksističkom ili gramšijanskom analizom. I dalje to smatram, a Butler svakako treba odati priznanje kao zagovornici akademskih sloboda i palestinskih prava. Međutim, donacija Kamali Harris sugerira da su čangrizavi marksisti staroga kova čitavo vrijeme vjerojatno bili u pravu kada su ukazivali na izostanak materijalizma u temeljima njezine politike. Žalosno!

 

Donna Haraway, još jedna postmoderna feministička teoretičarka – koja je, kao i Butler, bila najpoznatija u 1990-ima, ali je i danas naširoko čitana – ove je godine također donirala novac Harris. Haraway je pisala o tome kako će nas kiborzi približiti svijetu mira koji će u većoj mjeri biti prožet socijalizmom, te abolicijom roda i rase – no, budući da kiborzi još nisu stigli, izgleda da će rasistički, neoliberalni zatvorski feministički režim dostajati. Kao da se postmoderne teoretičarke trude dokazati kako su antiintelektualci i staromodni marksistički muškarci bili u pravu.

 

Međutim, postmodernisti nisu jedini teorijski pobunjenici koji se pretvaraju u ordinarne liberale jednom kada se maknu od svojih pisaćih stolova. Camille Paglia, anatema feministkinja iz 1990-ih, koju je svojedobno Weeky Standard prozvao “jednom od najpametnijih i najneustrašivijih spisateljica Amerike”, donirala je tisuće dolara, i to ne kako bi 2016. “Ameriku ponovno učinila sjajnom”, već Baracku Obami u jesen 2008. godine. (Paglia je izjavila kako je 2016. glasala za Bernieja Sandersa, a potom za Jill Stein, te se nada kako će u ovom izbornom ciklusu dobiti priliku zaokružiti Harris. Tko će to više razumjeti.)

 

Političke donacije pojedinih intelektualaca i intelektualki još su neobičnije. Martha Nussbaum diva je u polju etičke filozofije koja piše kako bi srednjostrujaške feministkinje trebale razmišljati u globalnijim terminima te biti usredotočenije na probleme s kojima se suočavaju žene u siromašnim zemljama. Ona je liberalka koja je ponekad kritična prema marksističkoj tradiciji.

 

Dakle, sigurno podupire Liz Warren? Pogrešno. Nussbaum je donirala tisuće dolara Johnu Hickenlooperu – njegove obje trke za guvernera, te pokušaj kandidature na predsjedničkim izborima 2020. godine, koji je bio kratkoga vijeka. Suočeni s takvom viješću, nameću nam se nebrojena pitanja. Glavno je pitanje po svoj prilici “Tko je ono John Hickenlooper?” Hickenlooper je nekadašnji guverner Colorada koji se zalaže za hidrauličko frakturiranje (fracking) i sam sebe opisuje kao “fiskalnog konzervativca”.

 

Međutim, jednako je upadljivo da su političke donacije pojedinih intelektualaca potpuno konzistentne s idejama o kojima pišu. Noam Chomsky ispisao je čekove tek nekolicini političkih kandidata, od kojih su najpoznatiji Bernie Sanders i Ralph Nader. Marksistička feministkinja Nancy Fraser također donira Bernie Sandersu. Adolph Reed, Jr. toliko često donira Bernieju da mu praktički isplaćuje desetinu. Reed je donirao i drugim lijevim kandidatima kao što su Jesus “Chuy” Garcia, progresivcima poput Paula Wellstonea te liberalnim demokratima kao što su Jan Schakowsky i Alan Grayson – sve je to u potpunosti konzistentno s njegovim dugogodišnjim spisateljskim opusom u kojem zagovara da bi ljevica trebala podupirati snažno socijaldemokratsko organiziranje, ali i djelovati u okviru Demokratske stranke kada je to nužno.

 

Vulgarno je to izreći na ovakav način, no možda ima ponešto istine u tome da ćemo manje naučiti o materijalističkim politikama akademske literature čitajući je – a dobar dio te literature poznat je po opskurnom diskursu; Butler je dobitnica nagrade za loše pisanje iz 1998. godine – nego li tražeći njihovo ime i prezime u arhivi Federalne izborne komisije.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve