Solidarnost i organiziranje – osnova za borbu protiv prekarnosti

"Organizirano i angažirano sindikalno članstvo stvara protutežu dominantnoj politici kapitala i države, koja radništvo dijeli na rodne, starosne i sektorske podskupine. Takva angažiranost i visok stupanj izražene solidarnosti neposredna su posljedica materijalnih praksi sindikata na radnom mjestu. Bez obrazovanja, redovitog informiranja članstva i usmjerenosti na udružen nastup cjelokupnog radništva u poduzeću takvo što ne bi bilo moguće. Upravo na to upućuju primjeri onih radnih okruženja gdje je stupanj solidarnosti znatno niži."

"Napad na jednoga je napad na sve!" - lučki radnici marširaju u San Franciscu na Prvi Maj 2008. u prvoj ikada štrajkačkoj akciji američkih radnika protiv američkog imperijalističkog rata (izvor: The Internationalist)
Različiti oblici prekarnosti realnost su sve većeg broja radnica i radnika. Prekarni su oblici zaposlenja prisutni u svim sektorima i među svim starosnim skupinama. Borba protiv prekarnosti ne može i ne smije biti samo stvar onih koji su uključeni u takve oblike zaposlenja, već borba širokih radničkih masa.

Trenutno stanje

Čak 41% cjelokupne radno aktivne populacije u Sloveniji prekarno je zaposleno. Rad je najprekarniji u primarnom (poljoprivreda) i tercijarnom (usluge) sektoru gospodarstva. Kada gledamo starosne skupine, najpogođeniji su mladi. U Sloveniji čak 76% prvih zaposlenja mladih potpada u kategoriju atipičnih oblika zaposlenja. Modelu zaposlenja koji dokida radnička prava, podržava očuvanje niskih nadnica i djeluje u smjeru razbijanja radničke solidarnosti, kako unutar pojedinačnih kolektiva, tako na granskoj i državnoj razini, potrebno je pružiti otpor.

 

Slovensko radnopravno zakonodavstvo poznato je kao jedno od najnaprednijih u tom području. Sve veći broj ljudi koji završavaju u atipičnim oblicima zaposlenja i obavljaju rad sa svim elementima redovnog radnog odnosa, kao i mnogobrojni prekršaji odredbi o ravnopravnom tretmanu svim zaposlenih, ukazuju na drugačiju sliku. Zakonska su rješenja korisna jedino ako na terenu postoji organizirana radna snaga koja ih u praksi realizira te štiti pred zloporabama kapitala.

 

Ujedinimo se

Važan dio te snage moraju biti prekarne radnice i prekarni radnici. Treba biti svjestan da postoje objektivna ograničenja za njihovo organiziranje. Visoka fluktuacija otežava uspostavljanje bazičnih odnosa među radnicama i radnicima, nizak stupanj sigurnosti zaposlenja ne nudi plodno tlo za borbenost među zaposlenima, dok nepoštivanje postojećeg zakonodavstva od strane države i kapitala djeluje pasivizirajuće. Rad se često obavlja u radnim uvjetima u kojima su suočeni s normama koje je dugoročno sve teže zadovoljavati.

 

Borba protiv prekarnosti ne smije biti tek borba onih koji se nalaze u takvim radnim odnosima. Ne samo zato što bi država i kapital takav pokušaj brzo ugušili, nego prije svega zato što je borba protiv prekarnosti u svojoj biti nastojanje usmjereno na bolji položaj čitavog radništva.

 

Zbog toga zagovaranje dokidanja prekarnosti mora uključivati široke mase radništva. Kako bi borba bila uspješna potrebna je visoka angažiranost skupina radništva koje unutar nacionalnog gospodarstva zauzimaju strukturno važnije položaje, te sindikata koji su kadrovski i financijski snažniji. Oni moraju doprinijeti svojim kadrovskim, istraživačkim i financijskim resursima.

 

Akcijama solidarnosti polje borbe ranjivijih skupina mogu proširiti. Putem strukturno moćnijeg položaja u socijalnom dijalogu na granskoj i državnoj razini mogu utjecati na zakonodavstvo i granske kolektivne ugovore. Važan korak u tom smjeru napravio je Savez slobodnih sindikata Slovenije (ZSSS) osnivanjem Slobodnog sindikata, čiji je cilj organiziranje radnica i radnika koji ne pripadaju pod okrilje nijednog od granskih sindikata i kod kojih su objektivne okolnosti za organiziranje teže.

 

Uz važan doprinos snažnijih sindikata iz utjecajnijih grana, ključ za efikasnu borbu protiv prekarnosti u najvećoj mjeri leži u sindikatima iz okruženja u kojima se atipični oblici zaposlenja češće pojavljuju. Bez uključivanja prekarnih radnica i radnika te njihovih zahtjeva u svoj rad i bez aktivne usmjerenosti na radničku solidarnost i jedinstvo, svi dobronamjerni pokušaji ostalih radničkih organizacija i civilnog društva mogu biti zalud. Primjere dobre prakse u tom području nije potrebno tražiti u inozemstvu.

 

Integracija i solidarnost u praksi

Primjer uspješnog djelovanja ponudio je Sindikat metalne i elektro industrije (SKEI) u poduzeću ETI Izlake. Radi se o izvozno orijentiranom poduzeću u elektro industriji, koja u Sloveniji zapošljava oko 1100 ljudi, a u inozemstvu još 500 ljudi. Sindikat u kojeg je učlanjeno približno 60% radnica i radnika djeluje po principu koji se temelji na integraciji agencijskih radnica i radnika u sindikat s konačnim ciljem dokidanja agencijskog rada u poduzeću. Zahtjeve za poboljšanje njihovog položaja sindikat uključuje u svoja počela prilikom kolektivnih pregovora, osigurana su im i dva mjesta u 15-očlanom izvršnom odboru sindikata, a istovremeno su aktivno uključeni u svakodnevne sindikalne aktivnosti.

 

Takvo je usmjerenje dovelo do pozitivnih rezultata. Najprije se smanjila raširenost agencijskog rada uvođenjem i aktivnim radom paritetne komisije koja nadzire širenje zastupljenosti radnih odnosa na neodređeno vrijeme. Znatno se povećala sindikaliziranost među agencijskim radnicama i radnicima, što je posljedično povećalo organizacijsku i mobilizacijsku moć sindikata. Najvažnije je što su time bili napravljeni veliki koraci u izgradnji radničke solidarnosti i jedinstva.

 

Integracija i solidarnost u praksi
Strategije/taktike (SKEI ETI Izlake)
>
Momentalna potpora načelu „jednaka plaća za jednak rad“ – izjednačavanje prava u praksi
>
Uključenost u tijela sindikata
>
Uvođenje paritetne komisije
/ / /
Rezultati
>
Izgradnja povjerenja u sindikat među agencijskim radnicama i radnicima – sindikat se aktivno zauzeo za njih
>
Povećanje sindikaliziranosti među agencijskim radnicama i radnicima
>
Smanjenje zastupljenosti agencijskog rada, aktivacija radnika, izgradnja povjerenja

To je najvidljivije u podršci članica i članova sindikata zahtjevima radništva iz nekih drugih grana. Naime, pomoću istraživanja kojeg je CEDRA provela u poduzeću, pokazalo se kako je čak 84 posto zaposlenih spremno podržati zaposlene u maloprodaji u njihovim sindikalnim borbama, dok je 65 posto (Istraživački zbornik CEDRA – u pripremi) spremno podržati zaposlene u javnom sektoru u borbi za više plaće i bolje radne uvjete. Iako je istraživanje bilo usmjereno na njihova mišljenja i nije proučavalo konkretne prakse, svejedno nam daje razloga za ohrabrujući zaključak.

 

Organizirano i angažirano sindikalno članstvo stvara protutežu dominantnoj politici kapitala i države, koja radništvo dijeli na rodne, starosne i sektorske podskupine. Takva angažiranost i visok stupanj izražene solidarnosti neposredna su posljedica materijalnih praksi sindikata na radnom mjestu. Bez obrazovanja, redovitog informiranja članstva i usmjerenosti na udružen nastup cjelokupnog radništva u poduzeću takvo što ne bi bilo moguće. Upravo na to upućuju primjeri onih radnih okruženja gdje je stupanj solidarnosti znatno niži.

 

Napad na jednoga je napad na sve!

Širenje opisanih praksi djelovanja mora postati strateška odluka sindikalnog pokreta, a geslo „napad na jednoga je napad na sve!“ njegova misao vodilja. Cilj je takvog pristupa stvaranje jednakih uvjeta za sve. No, ne uvjeta kakvi trenutno vladaju na periferiji tržišta radne snage, već onih koji će se temeljiti na proširenju radničkih prava i pravednijoj raspodijeli viška vrijednosti.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve