Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš

Jeff Bezos će možda postati prvi svjetski bilijunaš. Neto vrijednost osnivača Amazona tijekom proteklih pet godina u prosjeku je porasla za 34 posto, a on je, prema nedavnoj analizi, na dobrome putu da stekne status bilijunaša do 2026. godine.

Ova mučna vijest stiže usred pandemije zbog koje su milijuni ljudi izgubili zaposlenje, dok je stopa nezaposlenosti narasla toliko da može parirati onoj tijekom Velike depresije. Bezos je već dulje vrijeme najbogatiji čovjek na planeti, no činjenica da se tijekom toliko intenzivne ekonomske krize ne nazire kraj njegovu gomilanju novca u stilu Ujaka Tvrdice, iznova razotkriva izopačenost našeg ekonomskog sistema. To da je jedna osoba tako bestidno bogata dok toliki broj ljudi jedva preživljava, nije samo uznemirujuće i nemoralno, već predstavlja i napad na demokratske principe te mogućnost da svi žive dostojanstveno.

Amazon, koji na svjetskoj razini upošljava gotovo milijun ljudi, po veličini je drugi privatni zapošljavatelj u Sjedinjenim Državama. Premda se kompanija razmeće načinom na koje postupa prema zaposlenicima – satnicom od 15 dolara, „sveobuhvatnom zdravstvenom skrbi“, plaćenim dopustom – radnici i radnice Amazona ispričat će poprilično drukčiju priču. Od tehnoloških radnica i radnika do radnica i radnika u skladištu, zaposlenice i zaposlenici Jeffa Bezosa već dugo upozoravaju na vlastite radne uvjete i šire prakse kompanije.

U Amazonovim „logističko-distribucijskim centrima“ zaposlenici i zaposlenice na nogama su tijekom cijele smjene, pronalazeći, uzimajući i premještajući predmete koji u konačnici dospijevaju do mušterija. Radnik ili radnica mogu očekivati da će tijekom smjene propješačiti devetnaest kilometara, i nije rijetkost da ljudi kolabiraju ili im pozli od vrućine ili iscrpljenosti. Kompanija „sugerira“ svojim radnicima i radnicama da odlaze na toalet samo tijekom utvrđenih pauzi, zbog čega neki uriniraju u boce ili nose pelene tijekom smjene. Budući da su skladišta masivna – od 37 000 do 92 000 metara kvadratnih – pješačenje do zahoda predstavlja značajnu količinu „vremena koje se ne provodi na radnom zadatku“, a koje Amazon prati automatski. Previše vremena provedenog podalje od konkretnih radnih zadataka može rezultirati otkazom, čak i ako je to vrijeme naprosto utrošeno za odlazak do toaleta. Kako je toliki broj radnica i radnika zaposlen na određeno vrijeme i u nadi da će potpisati ugovor na neodređeno, suočavaju se s ogromnim pritiscima da podignu razinu vlastite produktivnosti koliko je god ljudski moguće.

Uvjeti rada manje su fizički opasni za uredske radnice i radnike, ali mogu biti jednako poražavajući. Izvješće New York Timesa iz 2015. godine citira bivšeg radnika u odjelu knjižnog marketinga koji je „svakodnevno bio izložen prizoru ljudi koji plaču u uredu, što opisuju i drugi zaposlenici. ‘Izlazite iz konferencijske prostorije i ugledate odraslog čovjeka obraza uronjenih u dlanove’, izjavio je. ‘Vidio sam gotovo svaku osobu s kojom sam radio kako plače za svojim stolom.’“ Drugi su ispričali kako su proživjeli traumatične događaje poput bolovanja od karcinoma ili spontanih pobačaja (ili čak sretne događaje poput postajanja roditeljom), da bi potom bili izgurani iz firme. Direktor ljudskih resursa prisjeća se kako je bio prisiljen naložiti ženi koja je upravo rodila mrtvorođenče da pohađa program poboljšanja učinkovitosti.

Možda ne iznenađuje što prosječni radni staž u Amazonu iznosi tek jednu godinu, dok izmjena radne snage premašuje 100 posto. Ovaj neprekidni kovitlac otežava organiziranje – radnici i radnice se ne zadržavaju dovoljno dugo da bi formirali odnose potrebne za izgradnju dugotrajnih organizacija, kamoli za održavanje sindikalnih izbora. Nad radnicama i radnicima Amazona koji su progovorili o vlastitim uvjetima rada i pokušali se organizirati, provedena je odmazda, a često bivaju i otpušteni. Ranije ovoga proljeća, radnik Amazona Chris Smalls iz New Yorka otpušten je nakon što je organizirao obustavu rada u skladištu na Staten Islandu, prosvjedujući protiv izostanka plaćanja za rad u posebnim uvjetima te zaštitne opreme tijekom pandemije Covida-19 (iz Amazona poriču da je Smalls otpušten zbog njegova organiziranja). Dizajnerima i dizajnericama koje rade na korisničkom iskustvu i koje su iz solidarnosti s manje plaćenim kolegicama i kolegama progovorile protiv radnih uvjeta u Amazonovim skladištima, također su pokazali vrata.

Iako je odmazda za organiziranje ilegalna, teško ju je dokazati, a posljedice su zanemarive, i stoga je u Sjedinjenim Državama iznimno učestala. Kada radnice i radnici vide kako njihove kolege i kolegice gube poslove jer progovaraju, manje je vjerojatno da će se i sami izložiti te pokušati organizirati – osobito kada je nezaposlenost skočila pod oblake. Zato šefovi čine ono što čine, a to je i jedan od razloga zbog kojih Jeffu Bezosu naširoko nema ravnog po bogatstvu.

Unatoč ovakvim izgledima, dolazi do grupiranja radnica i radnika Amazona u skupine kao što su Amazonians United i Amazon Workers International, kao i formiranja koalicija s drugim nisko plaćenim radnicima i radnicama – uz uviđanje da je organiziranje na radnom mjestu jedini način da se povrati Bezosovu moć i bogatstvo. Bit će im potrebna podrška postojećih sindikata i organizirane ljevice (u niz pogleda, sve do, a i uključujući zapošljavanje u samom Amazonu). Formiranje sindikata ili čak borba za zahtjeve nosi svoje poteškoće čak i u najboljim okolnostima, a ovi radnici i radnice suočavaju se s jednim od najmoćnijih ljudi na svijetu.

Carstvo Jeffa Bezosa prostire se znatno onkraj Amazona: vlasnik je Whole Foodsa i Washington Posta, kao i niza drugih online trgovinskih poduzeća i kompanija koje upravljaju društvenim medijima. Između ostalog, hvali se ulaganjima u Airbnb, Uber, Google, i Business Insider. Njegov je doseg već ogroman, što znači da je i radna snaga koju upošljava mnogobrojna – a upravo ga je akumulacija neplaćenog rada ovih radnica i radnika učinila opsceno bogatim.

Samo zamislite kada bi se Bezosovo bogatstvo, umjesto u kupnju najskuplje kuće u Kaliforniji, uložilo u financiranje univerzalne zdravstvene skrbi, stanovanja, dječje skrbi i toliko još toga za milijune radnica i radnika. Zamislite samo kada bismo spustili Bezosa s njegova plutokratskog pijedestala, i kada bi radnici i radnice Amazona postali sidrište ekonomije kojoj ne trebaju milijarderi, a još manje bilijunaši.

Bio bi to dobar povod za slavlje.