Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš

Bogatstvo špediterskog mogula Jeffa Bezosa koje prijeti premašiti granicu od jednog bilijuna dolara, u uskoj je vezi s nehumanim uvjetima rada gotovo milijun radnica i radnika u Amazonu, gdje je zbog učestale izmjene radne snage sindikalno organiziranje iznimno zahtjevno, ali ipak postojeće i općenito nužno kako bi se ograničila moć njegova korporativnog carstva.

Jeff Bezos odgovara na pitanja na Startup školi Y Combinatora na sveučilištu Stanford u Silicijskoj dolini, 19. travnja 2008. (izvor: ptufts @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Prema određenim izvješćima, Jeff Bezos je na dobrom putu da postane prvi svjetski bilijunaš, što predstavlja grotesknu optužnicu protiv našeg društva, a jedini način da ga promijenimo jest da organiziramo radnice i radnike Amazona kako bi povratili natrag ogromnu moć i bogatstvo koje zgrće Bezos.

Jeff Bezos će možda postati prvi svjetski bilijunaš. Neto vrijednost osnivača Amazona tijekom proteklih pet godina u prosjeku je porasla za 34 posto, a on je, prema nedavnoj analizi, na dobrome putu da stekne status bilijunaša do 2026. godine.

 

Ova mučna vijest stiže usred pandemije zbog koje su milijuni ljudi izgubili zaposlenje, dok je stopa nezaposlenosti narasla toliko da može parirati onoj tijekom Velike depresije. Bezos je već dulje vrijeme najbogatiji čovjek na planeti, no činjenica da se tijekom toliko intenzivne ekonomske krize ne nazire kraj njegovu gomilanju novca u stilu Ujaka Tvrdice, iznova razotkriva izopačenost našeg ekonomskog sistema. To da je jedna osoba tako bestidno bogata dok toliki broj ljudi jedva preživljava, nije samo uznemirujuće i nemoralno, već predstavlja i napad na demokratske principe te mogućnost da svi žive dostojanstveno.

 

Amazon, koji na svjetskoj razini upošljava gotovo milijun ljudi, po veličini je drugi privatni zapošljavatelj u Sjedinjenim Državama. Premda se kompanija razmeće načinom na koje postupa prema zaposlenicima – satnicom od 15 dolara, „sveobuhvatnom zdravstvenom skrbi“, plaćenim dopustom – radnici i radnice Amazona ispričat će poprilično drukčiju priču. Od tehnoloških radnica i radnika do radnica i radnika u skladištu, zaposlenice i zaposlenici Jeffa Bezosa već dugo upozoravaju na vlastite radne uvjete i šire prakse kompanije.

 

U Amazonovim „logističko-distribucijskim centrima“ zaposlenici i zaposlenice na nogama su tijekom cijele smjene, pronalazeći, uzimajući i premještajući predmete koji u konačnici dospijevaju do mušterija. Radnik ili radnica mogu očekivati da će tijekom smjene propješačiti devetnaest kilometara, i nije rijetkost da ljudi kolabiraju ili im pozli od vrućine ili iscrpljenosti. Kompanija „sugerira“ svojim radnicima i radnicama da odlaze na toalet samo tijekom utvrđenih pauzi, zbog čega neki uriniraju u boce ili nose pelene tijekom smjene. Budući da su skladišta masivna – od 37 000 do 92 000 metara kvadratnih – pješačenje do zahoda predstavlja značajnu količinu „vremena koje se ne provodi na radnom zadatku“, a koje Amazon prati automatski. Previše vremena provedenog podalje od konkretnih radnih zadataka može rezultirati otkazom, čak i ako je to vrijeme naprosto utrošeno za odlazak do toaleta. Kako je toliki broj radnica i radnika zaposlen na određeno vrijeme i u nadi da će potpisati ugovor na neodređeno, suočavaju se s ogromnim pritiscima da podignu razinu vlastite produktivnosti koliko je god ljudski moguće.

 

Uvjeti rada manje su fizički opasni za uredske radnice i radnike, ali mogu biti jednako poražavajući. Izvješće New York Timesa iz 2015. godine citira bivšeg radnika u odjelu knjižnog marketinga koji je „svakodnevno bio izložen prizoru ljudi koji plaču u uredu, što opisuju i drugi zaposlenici. ‘Izlazite iz konferencijske prostorije i ugledate odraslog čovjeka obraza uronjenih u dlanove’, izjavio je. ‘Vidio sam gotovo svaku osobu s kojom sam radio kako plače za svojim stolom.’“ Drugi su ispričali kako su proživjeli traumatične događaje poput bolovanja od karcinoma ili spontanih pobačaja (ili čak sretne događaje poput postajanja roditeljom), da bi potom bili izgurani iz firme. Direktor ljudskih resursa prisjeća se kako je bio prisiljen naložiti ženi koja je upravo rodila mrtvorođenče da pohađa program poboljšanja učinkovitosti.

 

Možda ne iznenađuje što prosječni radni staž u Amazonu iznosi tek jednu godinu, dok izmjena radne snage premašuje 100 posto. Ovaj neprekidni kovitlac otežava organiziranje – radnici i radnice se ne zadržavaju dovoljno dugo da bi formirali odnose potrebne za izgradnju dugotrajnih organizacija, kamoli za održavanje sindikalnih izbora. Nad radnicama i radnicima Amazona koji su progovorili o vlastitim uvjetima rada i pokušali se organizirati, provedena je odmazda, a često bivaju i otpušteni. Ranije ovoga proljeća, radnik Amazona Chris Smalls iz New Yorka otpušten je nakon što je organizirao obustavu rada u skladištu na Staten Islandu, prosvjedujući protiv izostanka plaćanja za rad u posebnim uvjetima te zaštitne opreme tijekom pandemije Covida-19 (iz Amazona poriču da je Smalls otpušten zbog njegova organiziranja). Dizajnerima i dizajnericama koje rade na korisničkom iskustvu i koje su iz solidarnosti s manje plaćenim kolegicama i kolegama progovorile protiv radnih uvjeta u Amazonovim skladištima, također su pokazali vrata.

 

Iako je odmazda za organiziranje ilegalna, teško ju je dokazati, a posljedice su zanemarive, i stoga je u Sjedinjenim Državama iznimno učestala. Kada radnice i radnici vide kako njihove kolege i kolegice gube poslove jer progovaraju, manje je vjerojatno da će se i sami izložiti te pokušati organizirati – osobito kada je nezaposlenost skočila pod oblake. Zato šefovi čine ono što čine, a to je i jedan od razloga zbog kojih Jeffu Bezosu naširoko nema ravnog po bogatstvu.

 

Unatoč ovakvim izgledima, dolazi do grupiranja radnica i radnika Amazona u skupine kao što su Amazonians United i Amazon Workers International, kao i formiranja koalicija s drugim nisko plaćenim radnicima i radnicama – uz uviđanje da je organiziranje na radnom mjestu jedini način da se povrati Bezosovu moć i bogatstvo. Bit će im potrebna podrška postojećih sindikata i organizirane ljevice (u niz pogleda, sve do, a i uključujući zapošljavanje u samom Amazonu). Formiranje sindikata ili čak borba za zahtjeve nosi svoje poteškoće čak i u najboljim okolnostima, a ovi radnici i radnice suočavaju se s jednim od najmoćnijih ljudi na svijetu.

 

Carstvo Jeffa Bezosa prostire se znatno onkraj Amazona: vlasnik je Whole Foodsa i Washington Posta, kao i niza drugih online trgovinskih poduzeća i kompanija koje upravljaju društvenim medijima. Između ostalog, hvali se ulaganjima u Airbnb, Uber, Google, i Business Insider. Njegov je doseg već ogroman, što znači da je i radna snaga koju upošljava mnogobrojna – a upravo ga je akumulacija neplaćenog rada ovih radnica i radnika učinila opsceno bogatim.

 

Samo zamislite kada bi se Bezosovo bogatstvo, umjesto u kupnju najskuplje kuće u Kaliforniji, uložilo u financiranje univerzalne zdravstvene skrbi, stanovanja, dječje skrbi i toliko još toga za milijune radnica i radnika. Zamislite samo kada bismo spustili Bezosa s njegova plutokratskog pijedestala, i kada bi radnici i radnice Amazona postali sidrište ekonomije kojoj ne trebaju milijarderi, a još manje bilijunaši.

 

Bio bi to dobar povod za slavlje.
Mindy Isser radi u radničkom pokretu i živi u Philadelphiji.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 4. rujna 2011. Pored akademskih izdavača Murdoch se čini kao socijalist
  • 4. siječnja 2015. Kako Walmart obučava svoje upravitelje
  • 9. listopada 2016. Strast prema poslu Opće je prihvaćena ideja da moramo raditi kako bismo zaslužili dovoljno za preživljavanje, no sve je učestalije prisutna misao da taj isti rad moramo i strastveno voljeti, mjereno u satima koje provedemo na poslu. U moru kvalificirane radne snage koju tržište ne može apsorbirati, upravo je spremnost da se izgara za posao karakteristika koja je na cijeni. Vrijednosti koje promiče takva radna etika i koje zauzimaju gotovo sakralno mjesto u suvremenom imaginariju o radu nisu ništa drugo doli uznapredovala iluzija o savršeno produktivnom nadčovjeku - brojna istraživanja i društvene analize pokazuju kako je pretjeran rad kontraproduktivan, a životni vijek onih koji se u njega upuštaju osjetno kraći i nekvalitetniji.
  • 1. veljače 2015. Zašto šefovi ne podnose sindikate
  • 21. prosinca 2014. Šest mitova o tome kako sindikati uništavaju Britaniju
  • 29. prosinca 2019. Prema sindikalnom organiziranju nezaposlenih "Kada posjećujemo škole, fakultete i sveučilišta, govorimo o kolektivnoj moći i inherentnom sukobu na radnom mjestu, gdje se uvijek suočavamo sa suprotstavljenim pozicijama. To je prilično jednostavno za objasniti – zadovoljenje radničkih potreba smanjuje profit zapošljavatelja. Nužno dolazi do pretakanja, odnosno redistribucije, stoga je jasno da su ciljevi zapošljavatelja i radnika u suprotnosti. Dakle, klasno diferencirane perspektive početna su točka edukacije naših predstavnika. Škole, fakulteti i sveučilišta trebaju objektivno pripremiti učenike i studente za svijet rada te ih educirati kako da prozru panegirički diskurs o tržištu rada koji im plasiraju zapošljavatelji, navodeći ih da se poistovjete s njihovim setom vrijednosti."
  • 1. kolovoza 2012. Napad na javne usluge: hoće li sindikati žaliti zbog napada ili povesti otpor?
  • 18. prosinca 2017. Ukidanje mrežne neutralnosti tek je početak U četvrtak, 14. prosinca, američka Federalna komisija za komunikacije, kojom od siječnja predsjedava bivši Verizonov odvjetnik Ajit Pai, natpolovičnom većinom iz redova republikanaca izglasala je napuštanje regulative vezane uz pružanje usluga pristupa internetu i time omogućila otpočinjanje procesa dokidanja mrežne neutralnosti, koja je predstavljala značajnu zaštitu internetske slobode. Donosimo prijevod intervjua s Victorom Pickardom koji ususret donošenju odluke FCC-a sagledava aktualne opasnosti za internetsku komunikaciju i mogućnosti otpora nasrtaju korporativnog libertarijanizma.
  • 29. prosinca 2019. Južni vjetar novog sindikalizma: region kao radnička priča U europskoj podjeli uloga, postsocijalističke zemlje Balkanskog poluotoka funkcioniraju kao rezervoar radne snage koja migrira u zemlje centra ili je firme iz centra jeftino upošljavaju putem podugovaranja i u sklopu direktnih stranih investicija. U pokušaju da stvore povoljnu investitorsku klimu, države oslabljuju i uklanjaju zakonske zaštite na koje se mogu pozvati radnice i radnici, dopuštajući i financijski potičući neljudske uvjete rada. Do relativno uspješnih radničkih borbi uglavnom dolazi u javnom sektoru, gdje je i sindikalna infrastruktura jača, kao u slučaju prosvjetnog štrajka u Hrvatskoj ili štrajka u Pošti Srbije. Međutim, otvaraju se i perspektive novog sindikalizma, kao odgovora na prekarnost u privatnom sektoru: nakon duge pravne bitke, 30 000 radnica i radnika zaposlenih u albanskim call centrima za talijansko tržište dobilo je svoj sindikat. Pročitajte pregled sindikalnih aktivnosti na europskoj periferiji.
  • 9. studenoga 2011. 1% najbogatijih kao najveći uništavatelji bogatstva u povijesti
  • 31. prosinca 2019. Ne krivite djecu! Neomaltuzijanske tendencije koje odgovornost za klimatske promjene svaljuju na prekomjerni rast populacije pribjegavaju moralnoj ucjeni mladih ljudi od kojih se traži osobna žrtva odricanja od zasnivanja obitelji, umjesto da odgovornost pripišu industriji fosilnih goriva kao najvećem zagađivaču i uzrok traže u kapitalističkom pretpostavljanju planete stvaranju profita.
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 29. prosinca 2017. Okovane tehnologije Uronjene u profitno orijentiranu instrumentalizaciju koja svakodnevno oblikuje dinamiku tehnoloških tranzicija u kapitalizmu, tehnologije su prošarane proturječnim silnicama i mjestima otpora. O tehnodeterminizmu, piratstvu, distributivnom karakteru i konfliktnim dimenzijama mrežnih medija, digitalnim repozitorijima, vlasničkim i autorskim pravima kao klasnom pitanju te manjku političke ekonomije u raspravama o mrežnoj slobodi, razgovarali smo s Katarinom Peović Vuković, docenticom na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci i članicom Radničke fronte.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 7. lipnja 2020. Rad od kuće nakon korona virusa osigurat će šefovima veću kontrolu nad radničkim životima Korist koju korporacijama donosi rad od kuće daleko nadilazi pogodnosti koje od takvog aranžmana imaju radnici i radnice. Unatoč tome što istraživanja pokazuju da ih većina jedva čeka vratiti se na tradicionalno radno mjesto, uštede koje se mogu ostvariti eksternaliziranjem nekretninskih i režijskih troškova na individualna kućanstva, uspješno provedeni eksperiment rada na daljinu tijekom pandemije i pritom zabilježeni porast učinkovitosti pružile su upravama velikih kompanija dovoljno povoda da krenu najavljivati prebacivanje na „digitalni standard“, koji radništvu predstavljaju kao povlasticu.
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 29. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – Florian Wilde (RLS)
    Krajem listopada ove godine u Beogradu je održana konferencija „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak prvog od tri uvodna predavanja na konferenciji „Reaching the Un- and Under-Organized“ Floriana Wildea, radnika berlinskog ureda RLS-a u području sindikalnog organiziranja. Integriravši višegodišnje iskustvo djelovanja u društvenim pokretima i sindikatima te stranci Die Linke, Wilde je obrazložio neke od glavnih problema radničkog organiziranja te iznio prijedloge protustrategija i uloge lijevih političkih aktera u obnovi radničkog pokreta. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.
  • 15. veljače 2011. Kapitalizam i socijalna prava
  • 31. prosinca 2018. Ne svatko za sebe, nego svi zajedno – Organiziranje na radnom mjestu: zašto i kako? Današnjem duboko prekariziranom radništvu prijeko su potrebne snažne sindikalne strukture. No, one mogu biti uspostavljene samo kroz dugoročno organiziranje na terenu. Donosimo prijevod teksta skupine istraživača iz kranjskog Centra za društveno istraživanje – kratke upute za sindikalne organizatore i one koji se tako osjećaju.
  • 18. listopada 2016. Neraskidiva veza tehnologije i društva Tijekom godina, digitalne tehnologije prešle su razvojnu putanju od stranog utjecaja na kontekste ljudskih interakcija, preko alata za održavanje digitalnih kultura do integracije u svakodnevni život. S obzirom na rast važnosti digitalnih tehnologija za čovjeka i njihov transformativni potencijal, one dobivaju brojne umjetničke reprezentacije – bilo utopijske, bilo distopijske. No prikaz tehnologija kao dobrih i loših, ističući psihološki aspekt njihove recepcije analitički je manjkav. Utoliko je važno vratiti fokus na dijalektički odnos tehnologija i društva te ih kontekstualizirati u kapitalističke društvene odnose i emancipatorne borbe. O ovim temama razgovarali smo s Petrom Jandrićem, kritičkim pedagogom i profesorom na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.
  • 12. svibnja 2014. Svi smo mi prekarni – o konceptu prekarijata i njegovim pogrešnim uporabama
  • 21. prosinca 2016. Tehnooptimizam na staklenim nogama Davna je socijalistička želja da se automatizacijom procesa proizvodnje viška vrijednosti smanji vrijeme društveno potrebnog rada. Međutim, uloga novih tehnologija u kapitalističkim procesima proizvodnje, čija su rezultanta smanjenje cijene rada i povećanje efikasnosti proizvodnje, pokazuje suprotno. Uočimo li da brojne tehnologije koje koristimo – pa i one u čije emancipatorne potencijale polažemo mnogo nada – štetno utječu po naš prirodni okoliš, potrebno je promijeniti okvir u kojemu o njima raspravljamo. O odnosu tehnologije i kapitalizma, njezinim emancipatornim potencijalima, ali i zamkama u koje nas dovodi, razgovarali smo s Tomislavom Medakom iz zagrebačkog Multimedijalnog instituta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve