Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase

Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.

„Javno obrazovanje od svih za sve“, poruka sa štrajka učitelja, roditelja i učenika protiv zakona LOMCE ministra Werta, prijetnji sustavu javnog obrazovanja u Španjolskoj, 9. svibnja 2013., Sevilla (izvor: Adolfo Lujan @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Španjolski sustav cjelovitog obrazovanja često se smatra društvenom uravnilovkom koja djeci različitog društvenog porijekla osigurava besplatno obrazovanje i tople obroke. Međutim, usred karantene zbog korona virusa, učionica se premjestila u obiteljski dom – a roditelji iz radničke klase u stanju su posvetiti najmanje vremena i resursa obrazovanju svoje djece.



Kada je krenula pandemija Covida-19, govorilo se da virus ne diskriminira. Štoviše, u Španjolskoj je nekoliko visokoprofiliranih osoba bilo pozitivno na virus, od Begoñe Gómez – supruge premijera Pedra Sáncheza – do profesionalnih nogometaša. Međutim, ubrzo je postalo jasno da će pandemija ostaviti najteže posljedice na one iz nižih slojeva na društvenoj ljestvici.
 
S malo ili nimalo sigurnosti zaposlenja, mnogi su bili prisiljeni provoditi sate u javnom prijevozu ne bi li stigli na posao, ili voziti po gradovima dostavljajući pakete za Amazon ili UPS. U Španjolskoj, i drugdje, radnice i radnici se odriču vlastite dobrobiti da bi prehranili svoje obitelji. U El Paísu je nedavno objavljena fotografija plantažnih radnika iz Murcie, s jugoistoka zemlje, zbijenih zajedno u novoj berbi bez ikakve zaštite.
 
Međutim, ovu nejednakost ne proživljavaju samo odrasli: naime, brzo je prodrla i do španjolske djece. U zemlji koja se ponosi besplatnim i cjelovitim obrazovanjem za svu djecu u dobi od šest do šesnaest godina, zatvaranje škola diljem Španjolske dovelo je do alarmantne stope zapostavljanja djece iz obitelji s nižim primanjima.
 
Ako je cjelovito obrazovanje bila velika društvena uravnilovka, stvari su se prelaskom na digitalno funkcioniranje promijenile. Školski satovi i materijali sada se osiguravaju online – a procjep između onih koji bogatih i siromašnih produbljuje.
 

Golemi jaz

Možda nas to ne bi trebalo iznenaditi – naposljetku, Ministarstvo obrazovanja predviđa da otprilike 10 posto od 8,2 milijuna učenika u Španjolskoj neće moći pratiti predavanja online. Međutim, prema El Paísu, u katalonskim i valencijskim zajednicama (autonomne regionalne administracije) ovaj se broj zapravo više približava 15 posto, dok roditelji u andaluzijskim gradovima poput Seville, Granade i Jaéna tvrde da je brojka 20 posto.
 
Najnovija objava u kojoj se najavljuje da će škole ostati zatvorene do rujna znači da će učenici biti bez strukturiranog okoliša učionice gotovo šest mjeseci. Ovaj edukacijski vakuum naštetit će fizičkom i kognitivnom razvoju djece niskoobrazovanih roditelja koji nemaju previše resursa, bilo financijskih ili tehnoloških. „Doći će do rupture i nismo sigurni hoćemo li je uspjeti premostiti“, kaže Miguel Molina, učitelj šestog razreda osnovne škole blizu Alcalá de Henares.
 
Mnogi roditelji s dobro plaćenim poslovima uspijevali su raditi od kuće – a veća fleksibilnost povezana s takvim aranžmanima učinila je kućno obrazovanje jednostavnijim. To nije bio slučaj u obiteljima s nižim primanjima u kojima su hraniteljice i hranitelji morali provoditi sate i sate na prvoj crti nužnog rada, od njegovateljskog rada u zdravstvu do rada u supermarketu, čišćenja, vožnje autobusa i robne dostave.
 
Upitao sam Miguela kako bi ovaj karantenski period mogao utjecati na djecu koja žive u malim stanovima. „To će se posebice osjetiti u velikim gradovima poput Madrida i Barcelone“, izjavio je, aludirajući potom na potencijalne učinke obiteljskih tenzija: „Djeca se trebaju igrati s drugom djecom, a ovako će se naći na udaru odnosa s odraslima i trzavica s kojima se svakodnevno suočavaju kod kuće – osobito ona djeca čiji su roditelji izgubili posao.“
 

Okruženje pod pritiskom

Život u malim prostorima s nemirnom djecom i neplaćenim računima vrijeme je kušnje za roditelje. Za mnoge će neposredni prioritet biti osiguravanje idućeg obroka i spajanje kraja s krajem, zbog čega će obrazovanje gotovo sigurno trpjeti. Dvorište po kojem se može trčati i online privatni tutor koji će zaokupiti dječju pažnju za većinu obitelji nisu opcije – a pritisci se gomilaju.
 
Dapače, škole u pravilu služe olakšavanju dijela tereta s kojim se nose takva kućanstva. Osim što su okoliš u kojem učenici različitih društvenih porijekla uče zajedno uz jednaki tretman, mnoge škole u Španjolskoj također osiguravaju subvencionirane obroke, ključni izvor zdrave prehrane. Zatvaranjem škola, prehrambene potrebe mnogih obitelji s niskim prihodima gotovo će sigurno biti kompromitirane.
 
U intervjuu za El Confidencial, María del Carmen Morillas, koja živi u stanu od 60 m2 sa suprugom i četiri kćeri u Leganésu, u južnom dijelu Madrida, govorila je o poteškoćama obitelji kojima su tehnološki resursi ograničeni. „Svakodnevno proživljavamo digitalni jaz. Imamo samo jedno osobno računalo na nas petero. Nalazi se u našoj spavaćoj sobi i moramo ga naizmjence koristiti.“
 
Noelia Otero, voditeljica obrazovnog programa u bilingvalnoj školi u Chamberíju, imućnom okrugu Madrida, opisuje kako se „80 posto učenika škole dobro snalazi, no njih 20 posto zaostaje jer nemaju kompjutor i Wi-Fi te im obitelji ne mogu pomoći s vještinama poput znanja engleskog jezika.“
 

Posljedice

Pablo Gracia, sociolog i istraživač sa Sveučilišta Trinity u Dublinu kaže El Paísu kako će karantena značajno produbiti obrazovni jaz. „Utjecat će na obrazovna postignuća i kognitivne vještine djece iz siromašnijih obitelji, osobito u jezicima i matematici.“ Imajući u vidu da čitava zemlja već zaostaje za sveukupnim prosjekom OECD PISA rezultata, Španjolskoj predstoji ozbiljna nadoknada jednom kada se škole najesen otvore.
 
U intervjuu za El País, Andreas Schleicher, čelna osoba OECD-ovog direktorata za obrazovanje, opisuje kako zamišlja stanje stvari kada se djeca vrate u školu. „U rujnu će obrazovni okoliš i okruženje učionice biti raznolikije nego li ijedne prethodne godine. Bit će učenika koji će se, zahvaljujući potpori svojih obitelji, vratiti puni entuzijazma, obogaćeni znanjima koja su usvojili tijekom online obrazovanja. Drugi_e će se vratiti nemotivirani, i u tome leži izazov – potrebno je povećati školsku podršku za tu djecu.“
 
Španjolska je vlada kroz suradnju s državnim televizijskim kanalom RTVE u međuvremenu pokušala na nedostatan način premostiti obrazovni jaz, pa odsad svakodnevno nudi pet sati obrazovnog sadržaja za djecu između 9 i 14 godina. Ovo je flaster-rješenje očiglednog društvenog problema koji se tiče temeljne ideje jednakosti.
 
Dok će imućnije obitelji moći brže nadoknaditi izgubljeno vrijeme, oslanjajući se na izvannastavne aktivnosti, povijest je pokazala da oni koje se zapostavlja od rane dobi, kasnije u životu u pravilu biti na gubitku.
 
Nedavno popuštanje strogih mjera izolacije nakon četrdeset i dva dana dolaze kao dobrodošlo olakšanje – a prizor i zvuk djece koja se ponovno igraju na ulicama svima je u Španjolskoj djelovao kao psihološko ohrabrenje. No, ovaj nam je period pokazao koliko je brzo digitalna transformacija zapostavila one koji su se već nalazili na lošijim startnim pozicijama.
 
Vladama koje u digitalnom dobu teže većoj društvenoj jednakosti pristup internetu trebao bi postati pravo svih građana i građanki. Bez toga ne može biti jednakosti – osobito kada je riječ o obrazovanju kod kuće.






Brendan Boyle je irski pisac koji od 2016. godine živi u Madridu i prati španjolski nogomet te druge aktualnosti.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji Covida-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 31. prosinca 2019. Ne krivite djecu! Neomaltuzijanske tendencije koje odgovornost za klimatske promjene svaljuju na prekomjerni rast populacije pribjegavaju moralnoj ucjeni mladih ljudi od kojih se traži osobna žrtva odricanja od zasnivanja obitelji, umjesto da odgovornost pripišu industriji fosilnih goriva kao najvećem zagađivaču i uzrok traže u kapitalističkom pretpostavljanju planete stvaranju profita.
  • 20. rujna 2017. Politička dimenzija reproduktivne sfere Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
  • 31. prosinca 2018. Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 4. svibnja 2019.
    Featured Video Play Icon
    Što je teorija socijalne reprodukcije?
    Ususret dvama predavanjima Tithi Bhattacharyje na ovogodišnjem 12. Subversive festivalu, donosimo prijevod kratkog intervjua u kojem pojašnjava što je teorija socijalne reprodukcije i tko proizvodi radnu snagu u kapitalizmu, upućujući nas na nužnost nadilaženja istraživačkog fokusa na obitelj te uključivanja šireg antisistemskog otpora kako u teorijsko tako u praktično feminističko djelovanje.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon
    Rodno, seksualno i ekonomsko nasilje u neoliberalizmu
    Iako se rodno uvjetovano nasilje pri tumačenju često svodi na interpersonalno nasilje, marksistička feministkinja Tithi Bhattacharya pokušava utvrditi kakve socioekonomske okolnosti pogoduju njegovoj proizvodnji. Eskalaciju nasilja razmatra u kontekstu četrdesetogodišnjeg pogubnog utjecaja neoliberalnih politika na polje socijalne reprodukcije i tržište rada. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog u sklopu 12. Subversive festivala u suradnji s Centrom za ženske studije, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon
    Mariti dovoljno da se pobunimo: Feminizam za 99 posto i feminizam nove klasne borbe
    "Od ženskih štrajkova u Argentini i Španjolskoj do učiteljskih štrajkova u SAD-u i Alžiru, trenutno svjedočimo globalnom valu pokreta i štrajkova predvođenih ženama. Ovaj je popis pobuna zapravo GPS uređaj za mapiranje neoliberalizma. Svaka točka na karti pojavljuje se zbog zapanjujuće identičnog niza pitanja: manjka resursa zbog rezova u javnim servisima ili izostanka socijalnih usluga. U kontekstu aktualne krize, feministkinje moraju moći objasniti zašto su se navedeni pokreti pojavili u ovome trenutku, kao i osmisliti načine da ih se proširi. Ovo je moguće učiniti jedino ako je naš feminizam antikapitalistički. Feminizam za 99 posto odnosi se na sposobnost radničke klase, prevođene potlačenima, da utaba novi smjer za različite živote na ovoj planeti, kao i za nju samu."
  • 31. prosinca 2018. Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
  • 31. listopada 2016. Borba u polju diseminacije znanja U uvjetima depolitiziranog identitetskog (post)diskursa odvojenost koncepta roda od pripadajućih ekonomskih kategorija ideološka je nadgradnja buržoasko-tehnokratske vizije kurikularne reforme. U tom se kontekstu ključnima pokazuju emancipatorni napori za smještanjem feminističkog obrazovanja unutar obrazovnih institucija, ali uz očuvanje neformalnih oblika proizvodnje znanja koja bi trebala težiti širem, klasnom povezivanju te pomjeranju obrazovnog modela individualnog osnaživanja prema sistemskoj, kolektivnoj borbi za zajedničke društvene interese. O navedenim temama razgovarali smo s Andrejom Gregorinom iz Centra za ženske studije u Zagrebu.
  • 31. prosinca 2016. Feminizam nije moralna policija U koautorstvu s Nicole Cox, Silvia Federici je prije četiri desetljeća pokrenula „kuhinjsku kontraofanzivu“ na patrijarhat i njegova kapitalistička uporišta. Tadašnje isticanje problema neplaćenog kućanskog rada otvorilo je novu perspektivu kritike te neizmjerno obogatilo repertoar teorijske i praktične ljevice. Danas, kada se žene nalaze na udaru autoritarnih kapitalističkih režima i dok društvo prolazi snažnu repatrijarhalizaciju, važno je ponovo eksplicirati kako se kapitalizam i patrijarhat uzajamno konstituiraju. Takva perspektiva, koja objedinjuje historije eksploatacije i opresije otvara priliku za artikuliranje novih emancipatornih politika. Zato smo s ovom feminističkom historičarkom i teoretičarkom razgovarali o feminističkoj teoriji te njezinoj društvenoj i političkoj ulozi.
  • 11. svibnja 2015. Još jednom o kućanskom radu
  • 15. rujna 2018. Klasna borba, a ne klasna suradnja O važnosti teorijskog i pedagoškog rada za revolucionarnu praksu čitajte u tekstu o životu i djelovanju istarske revolucionarke Giuseppine Martinuzzi, članice Komunističke partije Italije i političke sekretarke Ženske komunističke grupe iz Trsta u razdoblju jačanja fašizma i revolucionarnog radničkog pokreta u Istri i Italiji. Tekst Andreje Gregorine nadovezuje se na nedavno objavljeni članak o borbi njemačke marksistkinje Clare Zetkin protiv fašizma, imperijalizma i kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata.
  • 11. prosinca 2010. No child left behind: Neoliberalno prepakiranje socijalnog darvinizma
  • 6. svibnja 2016. Penzioneri na udaru reformi Jednu od očitijih posljedica nagle deindustrijalizacije od 1980-ih predstavlja pad broja zaposlenih i povećan broj umirovljenih osoba. Autor teksta bavi se pitanjem reformi kojima se najavljuje podizanje minimalne dobne granice za odlazak u mirovinu, predviđa njihov utjecaj na stopu nezaposlenosti te u kratkim crtama predlaže kratkoročna, ali i dugoročna rješenja kojima bi se krah mirovinskog sustava mogao izbjeći.
  • 27. siječnja 2015. Političke organizacije različitog ideološkog predznaka i izgradnja paralelnih struktura u društvu
  • 31. prosinca 2019. Šest koraka prema aboliciji obitelji "Branite komunu kao najslobodniji način organiziranja socijalne reprodukcije. Uspostavite nove saveze sa svim vrstama bjegunaca iz obitelji, sa ženama oslobođenima iz nezadovoljavajućih ili zlostavljačkih veza, sa siromašnima i ljudima različitih boja kože koji se već dugo oslanjaju na zajedničke mreže i pomoć zajednice te otpor kako bi preživjeli, s kvir i trans osobama koje su isključene iz tradicionalnih obitelji. One koji teže povratku obitelji kao izolirane ekonomske jedinice treba smatrati kontrarevolucionarima."
  • 31. prosinca 2019. Vrijeme je da odbacimo „OK Boomer“ mem Popularni mem „OK Boomer“, korišten na društvenim mrežama kao odgovor dijela mladih ljudi na percipiranu snishodljivost starijih korisnika, ali i kao moment premještanja krivnje mlađe generacije za vlastitu lošu ekonomsku situaciju i životne prospekte na nešto situiraniju generaciju rođenih tijekom dvaju desetljeća nakon Drugog svjetskog rata, na vrhuncu klasnog kompromisa, zakriva socioekonomsku diferenciranost dobnih skupina.
  • 7. siječnja 2012. Irska: Što god činili, nemojte se razboljeti, nemojte ostarjeti i ne budite mladi
  • 16. rujna 2013. Negativna solidarnost: prema definiciji koncepta
  • 26. studenoga 2018. Starija generacija – dežurni krivci Nakon raspada Jugoslavije, s početkom deindustrijalizacije, masovni odlazak u prijevremene mirovine korišten je kao mjera za ublažavanje mogućnosti širokih socijalnih prosvjeda. Istovremeno su mnoge starije osobe na prostoru Istočne Njemačke i Poljske, poglavito žene, prihvatile opciju prijevremenog umirovljenja kako bi uslijed propadanja sustava javnih vrtića pomogle svojoj djeci u skrbi o unučadi. Uslijed sve jačih neoliberalnih pritisaka na socijalnu državu, danas se umirovljenike općenito prikazuje kao teret društva, a one koji su odabrali opciju prijevremenog umirovljenja optužuje da je njihova lijenost i nesmotrenost dovela do neodrživosti javnog mirovinskog sustava. O medijskoj hajci na stariju generaciju u Sloveniji i realnim koordinatama problematike mirovinskog sustava pročitajte više u prijevodu teksta Lilijane Burcar.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve