Nemiri Stonewalla

"Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave Stonewallskih nemira iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da se neredi ugnjetavanih ljudi tiču oslobođenja."

Sylvia Rivera i Marsha P. Johnson (izvor)
Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave Stonewallskih nemira iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da se neredi ugnjetavanih ljudi tiču oslobođenja.



„Kolektivno nas je obuzeo osjećaj da nam je dosta ovakvih sranja. Nije da smo dogovorili konkretnu akciju, nego kao da nam je jedne večeri na tom mjestu naprosto prekipjelo od svega čemu smo godinama bili podvrgnuti, nije se radilo o organiziranom prosvjedu. (…) Nismo namjeravali poći krotko u noć i dopustiti policajcima da nas maltretiraju – po prvi puta smo pružili otpor, i to ozbiljan otpor, na što nisu bili spremni. U zraku se osjećala dugo iščekivana sloboda i bili smo spremni boriti se za nju. Borba je poprimila različite oblike, ali bitno je to da nismo imali namjeru skloniti se s puta. I nismo.“

Michael Fader, veteran Stonewalla
Možemo zamisliti da ove rečenice izgovaraju, pišu i proživljavaju mlade crne osobe koje sudjeluju u pobuni u Minneapolisu i po cijeloj zemlji, zahtijevajući pravdu za Georgea Floyda i kraj policijskim brutalnostima. Dok pišemo ove retke, ljudi diljem zemlje, predvođeni mladim crnim osobama, prkose policijskim satovima, sukobljavaju se s policijom i Nacionalnom gardom, razbijaju prozore i pale zgrade. Sve se to događa u kontekstu pandemije korona virusa koja disproporcionalno ubija crne ljude. Po cijeloj zemlji, ljudi su suočeni sa suzavcem, policijskim pendrecima i desničarskim prosvjednicima. Po cijeloj zemlju ljudi poručuju „Dosta nam je ovog sranja.“
 
Današnjim danom započinje obilježavanje Mjeseca ponosa, tijekom kojega se komemoriraju Stonewallski nemiri iz 1969. godine.
 
Da, LGBTQ+ pokret je dijete nemira. Možda će to biti teško čuti nekim bogatim, bijelim gejevima koji trenutno progovaraju protiv „nasilnih“ prosvjeda, ali Stonewallskim nemirima postavljeni su temelji LGBTQ+ pokreta.
 
Sama riječ „nemiri“ poziva na polemiku. Pod njom se može podrazumijevati bezumna rulja koja uzrokuje uništavanje bez nekakvog posebnog razloga. U konačnici, neki bijeli ljudi sudjeluju u neredima nakon sportskih događaja, a vrijedi napomenuti da se zbog toga ne suočavaju s policijskom represijom.
 
Međutim, kvir i nebijele osobe – oni_e među nama koje ugnjetava kapitalistička eksploatacija i opresija, znaju da nemiri u našim rukama postaju nešto drukčije. Oni su vrisak protiv nagomilanih godina gutanja srama, bijesa i straha. Radi se o eksploziji gnjeva zbog desetljeća, pa čak i stoljeća opresije. Kao što kaže Toni Morrison, „Najviše me iznenadilo koliko su dugo čekale_i one_i koji su se upustili u nerede. Koliko su se kontrolirale_i. Nisu bile spontane_i, nego su se suzdržavale_i. Čekale su pravdu koja nije stigla. O tome nitko ne govori.“
 
Odnosno, kako je to formulirao CLR James: „Jednom kada se povijest počne pisati na pravi način, ljudi će se čuditi umjerenosti i dugotrajnom strpljenju masa, a ne njihovoj žustrini.“
 
Ljudima poput Marshe P. Johnson, crne trans žene, kao i Sylvije Rivere, bilo je dosta samokontrole. Stonewall su pokrenule žene kao što su Johnson i Rivera – trans nebijele žene i seksualne radnice, izložene neprestanom maltretiranju policije. Bilo im je dosta povlačenja. U članku iz 1969. godine, Stonewall je opisan kao „Osvetničko obrušavanje na izvor represije – gej barove, uhićenja i mafijašku te policijsku viktimizaciju i eksploataciju mlađih članova zajednice.“ Na policajce su bacale kamenje, zapalile su kante smeća na ulici i tukle se s policijom kako bi oslobodile one koje su uhićene_i.
 
Mark Segal, veteran Stonewalla, prisjeća se:
Te smo noći bili toliko sretni zato što smo uzvratili udarac! A to nikada prije nismo napravili. (…) Skupa smo se odlučili osloboditi okova opresije. (…) Te je noći policija predstavljala opresiju religije, obitelji, crkve, svake pojedine stvari u društvu iz koje je prema nama dolazila mržnja.
Sukobi na ulicama Manhattana između policije i kvirova, kojima su se pridružile lijeve organizacije, uključujući pojedine segmente Stranke Crnih pantera, Mlade gospode (the Young Lords) i drugih.
 
Stonewallski nemiri označili su nastanak Fronta za oslobođenje gejeva (Gay Liberation Front, GLF), kao i pokreta protiv drotova, državne represije, crkve i patrijarhalne obitelji. Prema pjesniku Alanu Ginsbergu, poststonewallski kvirovi bili su nešto posve drugo. Opisuje ih ovako: „Znate, ti su momci bili tako lijepi – izgubili su onaj utučeni pogled koji je pederima bio u očima prije deset godina.“
 
Međutim, GLF se nije borio samo za prava gej osoba. U novinama GLF-a, pod nazivom The Rat (Štakor), sažet je duh pokreta: „Mi smo revolucionarna homoseksualna skupina muškaraca i žena, uspostavljena na temelju osvještenja da potpuno seksualno oslobođenje svih ljudi ne može nastupiti bez ukidanja postojećih društvenih institucija.“ GLF je izjavio: „Poistovjećujemo se sa svim opresiranima: vijetnamskom borbom, Trećim svijetom, crncima, radnicima… svima koje ugnjetava ova trula, prljava, podla, sjebana kapitalističke urota.“ Ovo je vjerojatno i najmoćnija stvar proizišla iz Stonewalla – opća kritika cjelokupnog društva i želja za ujedinjenjem opresiranih ljudi protiv policije i kapitalističkog čudovišta kakvo predstavljaju Sjedinjene Države.
 
Prošla je pedeset i jedna godina od Stonewalla, no iako je gej muškarac bio prijemčiv kandidat za predsjednika, policajci i dalje tuku i ubijaju kvir osobe. Prije samo mjesec dana ubili su Tonyja McDadea, crnog trans muškarca. S druge strane, Povorke ponosa imaju korporativne pokrovitelje, a Kampanja za ljudska prava (Human Rights Campaign) organizira svečanosti od više tisuća dolara. Bogati bijeli gej muškarci penju se na najviše pozicije moći dok licemjerno uzdižu Povorku ponosa, zataškavajući pritom njezino borbeno nasljeđe, te kritizirajući ustanak koji se odvija pred našim očima.
 
Međutim, većina kvir osoba, osobito nebijelih kvir osoba, disproporcionalno je na udaru u doba korona virusa. Među nama je daleko više beskućnica i beskućnika, prekarno zaposlenih i onih koji nemaju zdravstveno osiguranje: to je hat-trick poteškoća u kontekstu pandemije Covida-19. Trans osobe bez dokumenata nesrazmjerno češće umiru u američkim koncentracijskim logorima, dok nebijele kvir osobe brutalizira policija. Nužno je da one koji izlaze na ulice doživljavamo kao drugarice i drugove u borbi protiv istog sistema.
 
Pedeset i jednu godinu nakon Stonewalla, nalazimo se usred još jednog ustanka – još jednih „nemira“ u najboljem smislu riječi. Ovo je pokret protiv policijske brutalnosti predvođen crnim mladim ljudima koji su također odlučili „osloboditi se okova“ opresije. Pravda za Georgea Floyda postao je poziv na ujedinjenje protiv čitavog nepravednog, rasističkog sistema.
 
Čitava generacija diže se na ustanak – generacija koja je nezaposlena ili podzaposlena te opterećena studentskim dugovima, dok je Jeff Bezos na dobrom putu da postane bilijunaš. Na nišanu su ove generacije Wells Fargo, Target i policija. Znamo da naši životi vrijede više od njihova profita i da pravo nasilje provodi rasistička kapitalistička država. Znamo da su pravi lopovi Sjedinjene Države, izgrađene na radu robova i zemlji oduzetoj autohtonim narodima putem genocida. Pravi pljačkaši su imperijalisti koji organiziraju pučeve u korist svog profita, šefovi koji hipereksploatiraju naš rad i rad globalne radničke klase. No ova generacija pomalo doznaje kako je to zauzeti ulicu, poručiti policajcima „jebite se“ i podići barikadu.
 
Opravdano je pokrenuti nemire protiv policijske brutalnosti, a oni mogu i promijeniti povijest – poput Stonewalla, a vjerujem, i ovog ustanka. Međutim, nemiri nisu revolucija i nisu dovoljni. Potrebno je ujedinjeno djelovanje radničke klase i ugnjetavanih ljudi kako bi se zaustavilo proizvodnju i dovelo sistem u pitanje. Ovaj sistem – koji nam je donio virus, ekonomsku krizu i najbrutalniji rasizam – zaslužuje umrijeti. Zaslužujemo budućnost oslobođenja i socijalizma.




Vezani članci

  • 12. srpnja 2020. Argumenti u korist javne prehrane Dok globalno 820 milijuna ljudi gladuje, a 57 milijuna u najbogatijim zemljama koristi besplatno dijeljenu hranu, najmanje trećina proizvedene hrane propada prije konzumacije. Postojeća proizvodnja, alokacija i priprema hrane bazirana je na tržišnim odnosima, kupovnoj moći pojedinaca i pojedinki te kućanskom radu. Javno zdravstvo, školstvo i skrb pokazuju da u nekim domenama postoje optimalnije i efikasnije solucije. Sustav javne prehrane dostupne cijelom stanovništvu mogao bi uključiti kapacitete privatnog sektora, osigurati pravedan otkup lokalno proizvedene hrane i staviti naglasak na ekološki održiva rješenja.
  • 12. srpnja 2020. Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe "Ako na sistemsku emancipaciju i borbu protiv rasizma gledamo strukturno i kroz historijsko-materijalističku perspektivu, uvidjet ćemo i postati svjesni nečega posve drukčijeg: naime, da su rasizam i institucionalni patrijarhat među temeljnim podsistemima kapitalističke eksploatacije čovjeka od čovjeka, a ne neke po sebi postojeće usporedne institucije i pripojeni dijelovi tog sistema, što nam je još davno precizno objasnio i razložio upravo socijalistički feminizam, koji je sve te mehanizme odavno razotkrio. Feminizam u tom smislu nije potrebno instrumentalizirati i podređivati klasnoj borbi. Upravo suprotno: on funkcionira kao mjesto uvida i širenja svijesti (neosviještenih) socijalista i socijalistkinja. Iz svega navedenog proizlazi da je razdvajanje i umjetna podjela borbe za sistemsku emancipaciju žena i rasijaliziranih Drugih od klasne borbe nije samo kontraproduktivna, nego i nešto mnogo gore: (nesvjesni i nehotični) pucanj socijalista i socijalistkinja u vlastitu glavu, ali i srce."
  • 12. srpnja 2020. Vučićeva izborna Pirova pobeda Unatoč pokušajima da spuštanjem izbornog cenzusa za ulazak u Narodnu skupštinu i drugim intervencijama u izborni proces te mobilizacijom kapaciteta vlastite stranke fingira demokratsku pluralnost, a suočen s opozicijskim bojkotom izbora poveća izlaznost, kako bi svojoj predvidljivoj pobjedi prije svega u očima europske javnosti priskrbio demokratski legitimitet, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji u dobroj mjeri kroji politički život u zemlji, nije uspio u namjeri da izbjegne bjeloruski scenarij – parlament bez opozicije. U idućem tekstu, autor analizira aktualnu prosvjednu situaciju u Srbiji.
  • 5. srpnja 2020. Proučavanje Marxa nije za elitiste "Čitanje Marxove teorije nije samo za samodopadne naučenjake – samo pitajte milijune radnica i radnika čije su ideje o ulozi koju bi mogli imati u promjeni svijeta bile transformirane kako promišljanjem, tako i praksom."
  • 5. srpnja 2020. Želite se boriti protiv siromaštva? Dajte siromašnima novac. "Nedavno objavljena istraživanja potvrđuju da je stopa siromaštva pala u travnju i svibnju, zahvaljujući federalnoj pomoći uslijed pandemije korona virusa. Pomislili biste da će to uvjeriti tvorce politika da nastave s takvom pomoći, ali to se ne događa – naime, pristup SAD-a socijalnoj skrbi krivo je usmjeren i okrutan."
  • 5. srpnja 2020. Kratka povijest Jordana Petersona "Poruka Jordana Petersona je jednostavna: „zlo“ je inherentno ljudskoj vrsti, a dominacija određenih ljudi nad drugima biološki je utemeljena."
  • 28. lipnja 2020. Izbori 2020: Budućnost parlamentarne političke diskusije U prvom su planu nadolazećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj dvije najveće stranke, obje izašle iz procesa unutarnje konsolidacije oko figura svojih lidera. Ekstremna desnica, koju je HDZ proteklih godina odbacio, prijeti ostvariti povijesno dobar rezultat i trajno poremetiti dugogodišnju političku ravnotežu. Međutim, u Sabor bi mogla ući i lijevo-zelena koalicija te konačno uvesti nove političke modele i koncepte u hrvatski parlamentarizam.
  • 21. lipnja 2020. Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.
  • 21. lipnja 2020. Voziti automobil u doba nejednakosti "Kada časopis poznatiji po recenzijama stranih superautomobila i domaćih nabrijanih vozila te uredničkoj politici koja izaziva kontroverze jedino kada napada terence (u prilog monovolumenima i automobilima) istakne priču o Oliveru, obiteljskom automobilu Jasona M. Vaughna marke Subaru, koji je prešao 418 000 kilometara, u članku pod naslovom “The Fear of Failure” („Strah od neuspjeha“), to je svakako znak da živimo u vremenima opscene nejednakosti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve