Kratka povijest Jordana Petersona

"Poruka Jordana Petersona je jednostavna: „zlo“ je inherentno ljudskoj vrsti, a dominacija određenih ljudi nad drugima biološki je utemeljena."

Jordan Peterson u razgovoru s polaznicima i polaznicama Student Action Summita u organizaciji Turning Point USA, Palm Beach County Convention Center, West Palm Beach, Florida, 20. prosinca 2018. (izvor: Gage Skidmore @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Poruka Jordana Petersona je jednostavna: „zlo“ je inherentno ljudskoj vrsti, a dominacija određenih ljudi nad drugima biološki je utemeljena.



U početku bijahu jastozi. Potom nasta muškarac. A muškarac, kao i muškarci-jastozi prije njega, bijaše snažniji od žene, kojoj se svidješe samo najsnažniji među muškarcima. Potom postade Bog. Bog zatim umre. Potom nasta ideologija. Milijuni pomriješe. A onda se dogodi Jordan Peterson.
 
U početku, dječak Jordan Peterson odlazi u crkvu. Tamo je Bog. Tinejdžer Jordan Peterson napušta Boga i postaje član „umjereno socijalističke“ političke stranke. Tamo je ideologija. Nitko nije umro, ali skupina privlači gubitnike: ljude bez poslova i obitelji, motivirane isključivo gorčinom prema bogatima. Peterson otkriva da su ljudi – odnosno, „Homo sapiensi“, kako ih ponekad naziva – zli, a ideologija je još gora i omogućava ljudima da sakriju svoju inherentnu zloću od sebe samih. Pod „ideologijom“ Peterson podrazumijeva staljinizam i nacizam, kao i marksizam, u koji ubraja i postmodernizam. Sve ideologije teže koncentracijskom kampu/gulagu, jedinstvenom entitetu u Petersonovom svijetu, gdje nije uvijek jednostavno razlučiti između aktivista za transrodna prava, Pol Pota, Derridae, i Hitlera.
 
Nakon promašenog koketiranja s politikom, mladić Jordan Peterson započinje studij psihologije. Lišen svojih prijašnjih uvjerenja, osjeća se anksiozno i opsjedaju ga apokaliptične noćne more. Jedne pijane noći slika Isusa na križu. Potom otkriva rad Carla Junga, čiji opis drevnih sustava vjerovanja koji čine most prema svijetu psihe rezoniraju s njegovim iskustvima. Peterson opisuje svoj susret s Jungovim radom u osobnim, a ne profesionalnim terminima – negdje između terapije i religijske epifanije.
 
Jung se udaljio od Freuda svojim inzistiranjem na postojanju „kolektivnog nesvjesnog“, psihičkog supstrata koji sadrži riznicu mitoloških arhetipa koje svi dijelimo, i koji su stariji i dublji od onoga što naziva „osobnim nesvjesnim“. Čitati Junga znači kročiti u ovaj mordorliki svijet vilenjaka, čarobnjaka, vještica, alkemičara, i zmajeva koji čuvaju brda zlata. Radi se o svijetu u kojem se neki od muškaraca koji na Redditu grozničavo objavljuju postove na dretvama posvećenima Petersonu, u estetičkom smislu vjerojatno osjećaju kao kod kuće.
 
Poput Junga, Peterson garnira svoje tekstove terminima kao što su pad, truljenje, istrošenost, poništenje, degeneracija, dekadencija. Red prijeti biti progutan kaosom, staro novim, maskulino femininim, uobičajeno čudnim, poznato nepoznatim. U Rajskom vrtu čuči zmija, avioni su se zabili u nebodere blizance, a žene uvijek varaju svoje muževe. Jung komunicira svoje ideje u registru nepokolebljive teatralnosti prikladnom njegovim spektakularnim pejzažima prekrivenima sumaglicom, dok Peterson barata kako platitudama, tako i sumpornim ognjem. Bezdani zijevaju, praznine zjape, praiskonska čudovišta reže, ali njegovo zazivanje plamenih paklenih dubina često skreće u svakodnevicu; pakleni plameni jezici ližu ostatke našiljene olovke na vašem neurednom radnom stolu. Čitati Petersona je poput gledanja Lohengrina kojega izvode Muppeti.
 
Peterson će se spremno ograditi od svojih smionijih proklamacija brzopletim uvjeravanjem kako će rubovi poretka uvijek biti zamrljani kaosom, ali ma koliko to izbjegavao jasno izreći, tvrdi da su Zapadne navike, tradicije, i običaji dobri i ugroženi. Petersonova logika ide otprilike ovako: mi – ne radi se o inkluzivnoj kategoriji – se nalazimo na tankom ledu pod kojim leže zmajevi, i pod zmajevima žene, a žene su kaos, koji dolazi izvana, i stranci prijete razbiti led te ukrasti klizaljke Zapadne civilizacije koje su se stvarale tisućama godina … međutim, realno, u redu je da se nešto leda otopi, a da si snažniji bio bi i bolji u klizanju, gubitniče.
 
Petersonova proza možda je nešto rasutija, njegove anegdote prošaranije patetikom, njegovi arhetipski primjeri pop-kulturniji (ne preporučam njegovo trosatno predavanje pod nazivom Carl Jung i Kralj Lavova), a za njegova iskonska čudovišta jednako je vjerojatno da počivaju u mozgu, kao i u nesvjesnom, ali jungijanski je utjecaj očigledan. Uz svo njegovo inzistiranje na univerzalnim aspektima psihičkog života, Jungov rad na sličan je način bio usmjeren na bijelog, muškog, kršćanskog subjekta, otrgnutog iz sigurne luke tradicije. U svojem tekstu iz 1937. godine, Walter Benjamin, njemačko-židovski filozof koji je pet godina ranije pobjegao iz nacističke Njemačke, ukazuje kako Jungova psihologija nudi terapiju koja je rezervirana isključivo za „arijevsku dušu“.
 
Neki komentatori napominju da Petersonovi radovi nisu toliko zlokobni koliko njegovi kritičari s ljevice sugeriraju. Navode kako 12 životnih pravila nije ukrašena svastikama, već je puna bezopasnih anegdota o vjevericama. Štoviše, pomaže ljudima. No Peterson ne kaže samo uspravi se, pospremi sobu i nemoj biti gubitnik; on neobavezno inzistira na tome da je „zlo“ inherentno ljudskoj vrsti i da je dominacija jedne vrste ljudi nad drugima biološki utemeljena. Peterson uklanja svaku specifičnost iz nasilne povijesti koju navodno želi razumjeti, a preteče njegovih nasilnih vizija o praiskonskoj psihi pritom padaju u zaborav.






Hannah Proctor je suradnica na ICI Berlin koja radi na historijama i teorijama radikalne psihijatrije.
 



Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 25. listopada 2020. Borba radnica i radnika iz Lancashirea protiv ropstva "Buržoazija je znala da će ukidanje ropstva potaknuti radničku klasu na borbu protiv vlastitog nadničkog ropstva. Vlasnici mlinova organizirali su sastanak kako bi pridobili podršku za Jug te okrivili ciljeve Sjevera za patnju tekstilnih radnica i radnika. Njihova su se nastojanja pokazala jalovima jer je radnička borba protiv kapitalizma bila povezana s borbom za ukidanje ropstva. Radnice i radnici zaposleni u industriji pamuka okupili su se 31. prosinca 1862. godine u mančesterskom Free Trade Hallu ne bi li izglasali nastavak podrške blokadi. Odbili su pomaknuti ijednu balu pamuka s Juga, iako im je ta odluka prouzrokovala ogromne teškoće, znajući da su ruke koje su zadnje dirale taj pamuk bile ruke robova."
  • 18. listopada 2020. Ne možemo zaustaviti klimatske promjene bez klasne borbe "Novo izvješće ukazuje na to da je 1% najbogatijih na svijetu odgovorno za dvostruko više emisija stakleničkih plinova od cijele donje polovice planeta. Zaključak je jasan – kako bismo se borili protiv klimatskih promjena, moramo se boriti protiv vladajuće klase."
  • 18. listopada 2020. O nadolazećoj propasti akademske radničke klase "Zbog prekarnosti i niskih plaća na modernim sveučilištima, mlade akademske radnice i radnici često su prisiljeni raditi na više mjesta kako bi preživjeli. Ako se neoliberalne reforme nastave, budućnost je jasna: akademija će ponovo postati rezervat za društvenu elitu."
  • 18. listopada 2020. Na Zemlji je zabilježen dosad najtopliji rujan "Neviđeno visoke globalne temperature učinile su prošli mjesec najtoplijim rujnom od 1880. godine. 2020. godina će po svoj prilici biti jedna od tri najtoplije zabilježene godine."
  • 11. listopada 2020. Trumpove anti-trans mjere štite predrasude u doba pandemije COVID-19 "Trumpovo ukidanje povijesnih zaštita za transrodne populacije, određenih za Obame, nova je razina okrutnosti tijekom pandemije COVID-19, piše Kay Van Wey, odvjetnica iz odvjetničkog društva Van Wey, Presby & Williams."
  • 11. listopada 2020. COVID-19 i globalna ovisnost o jeftinom migrantskom radu "COVID-19 pandemija usmjerila je pozornost na strukturnu ovisnost svijeta o radu koji je moguće eksploatirati."
  • 11. listopada 2020. Nismo sišli s uma, nego smo ludi od bijesa "Marksistička analiza epidemije mentalnih bolesti nužno će je staviti na teret klasnom društvu i alijenaciji, te nepravdi i bijedi koje ono uzrokuje. Sølvi Qorda piše o prijekoj potrebi suočavanja s pitanjem mentalnih bolesti."
  • 4. listopada 2020. Jedan od načina odupiranja kapitalističkoj proizvodnji hrane "Agroekologija se oslanja na duboke sustave znanja kako bi suzbila štetu uzrokovanu kapitalističkim agrobiznisom."
  • 4. listopada 2020. „Obiteljske vrijednosti“ bez klase su slijepa ulica za laburiste "Obitelj se često s pravom doživljava kao temelj konzervativizma. Međutim, imajući u vidu rapidan porast dječjeg siromaštva i primoravanje obitelji na sve katastrofalnije životne uvjete, Keir Starmer je s pravom pokušao reaproprirati obitelj u svojem govoru na jučerašnjoj konferenciji. Ipak, ako vođa laburista zaista cijeni „obiteljske vrijednosti“, mora preći s otrcanih fraza na klasnu politiku."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve