Graciela | Marisa Fassi
30. kolovoza 2020.
Mreža seksualnih radnica koju smo gradile spašava nas tijekom pandemije COVID-19
Uslijed pandemije COVID-19, argentinska vlada je već u ožujku uvela strogu karantenu. S obzirom na propisane mjere, ali i samu narav zaraze, seksualnim radnicama je onemogućen nastavak rada. Dok država ovoj ionako ranjivoj skupini odbija pružiti pomoć, seksualne radnice i njihove obitelji preživljavaju zahvaljujući vlastitim organizacijskim naporima u obliku nacionalne mreže koju su pokrenule prije dvije godine.
Ja sam seksualna radnica iz Argentine. Ne mogu raditi i nemam nikakvu podršku od države, ali naša grassroots mreža pomaže nam preživjeti. #HumansofCOVID19
Zovem se Graciela, 54 su mi godine, i živim u gradu Paraná u Argentini. Cijeli sam život seksualna radnica. Počela sam se time baviti s 23 godine kako bih pomogla svojoj obitelji u teškoj ekonomskoj situaciji. Uspjela sam ne samo pomoći obitelji, već i platiti dadilju, biti sama svoja šefica te odlučivati o vlastitom radnom vremenu. Potom sam odlučila da na ovaj način želim zarađivati za život.
Premda radim cijeli život, ne mogu dobiti mirovinu ni socijalno osiguranje. To je nepravedno.
Trenutno smo usred globalne pandemije, a ja više nego ikada prije osjećam koliko su prekarni i loši naši životni uvjeti. Argentina je zbog pandemije COVID-19 ušla u obaveznu karantenu 20. ožujka. Moj je život time u potpunosti preokrenut. Uopće ne mogu raditi.
Moje četvero djece, dvoje unučadi i ja u stanju smo posvemašnje nestašice, ali čini se da naši životi nisu bitni. Svi smo neformalni radnici i radnice te smo uglavnom plaćeni na crno, tako da trenutno nemamo prihoda.
Moj posao seksualne radnice donosi polovinu obiteljskih prihoda. Ovih dana nemamo ni osnovne stvari. Nemamo čime kupiti hranu.
Nikada nisam radila u bordelima. Oduvijek preferiram raditi na ulici, prvenstveno zato što smo ondje dio zajednice u kojoj postoji temeljni kodeks uzajamne brige i poštovanja.
Izgubila sam svaki kontakt sa svojim klijentima. Poznajem neke seksualne radnice koje su se počele baviti seksualnim radom online, ali ja na svom mobitelu nemam internet. Zovem neke klijente, ali ne postoji način da naplatim rad jer nemam bankovni račun. Dakle, ne mogu se baviti virtualnim seksom i naplatiti ga.
Najviše me plaši neizvjesnost – koliko će ovo dugo trajati? Nitko ne zna.
Država je oduvijek koristila sitne prekršaje kao ispriku da nas zatvori, zlostavlja, siluje i puni svoje korumpirane džepove našim novcem. Neprestano smo na udaru nasilja, ali policija od toga odvraća pogled.
Seksualni rad postoji od pamtivijeka, ali seksualne radnice nemaju niti prava niti društveno priznanje. Država je pružila ekonomsku podršku neformalnim i nezavisnim radnicima i radnicama, ali seksualne radnice nisu dobile ništa.
Neprestano smo prisiljene izlagati se riziku, ali nemamo nikakve socijalne beneficije, nikakvu sigurnost ni državnu zaštitu. Ne možemo se registrirati pri Ministarstvu rada, plaćati poreze i uplaćivati socijalno osiguranje jer, prema državi, naša profesija ne postoji.
Ovo nepriznavanje našeg rada znači da je naš život iznimno prekaran. Sada shvaćamo koliko nam je važno naše zdravlje. Kao seksualne radnice nemamo drugog izbora: moramo otići u javnu bolnicu koja nema adekvatne resurse, a čim saznaju kako zarađujemo za život, bivamo izložene stigmatizaciji, maltretiranju i nasilju. Maltretiranje je tim gore za ženu mojih godina.
Ovih dana seksualne radnice preživljavaju zahvaljujući komunalnim bankama hrane. Neprestano tražimo hranu i donacije. Svakodnevno preživljavanje izrazito je teško.
„Životi seksualnih radnica također su bitni“
Spašava nas naša mreža podrške. Prije dvije godine pokrenule smo nacionalnu mrežu seksualnih radnica AMMAR Córdoba, zajedno s kolegicama iz Rosaria, Chaca i Neuquéna.
Tijekom pandemije koristimo se internetom kako bismo se povezale s kolegicama iz drugih dijelova Argentine, kao i Brazila i Čilea.
To je veliki izazov. Međutim, ova mreža nas je spasila tijekom karantene. Organizirale smo kampanje prikupljanja sredstava kako bismo osigurale hranu i ekonomsku podršku. AMMAR Córdoba pokrenula je kampanju pod nazivom „Životi seksualnih radnica također su bitni“.
Donacije su razdijeljene unutar mreže, kako bi se nabavilo hranu i toaletne potrepštine za seksualne radnice. Također smo prikupile novac kako bismo pružile podršku više od 300 obitelji seksualnih radnica diljem zemlje i pomogle petnaest grassroots organizacija.
Moramo nastaviti s grassroots strategijama. Moramo tražiti naša radnička prava i zahtijevati stvarni pristup pravdi.
Zahvaljujući mreži spoznala sam da moj rad nije ilegalan, da imam prava i da postoje zakoni protiv policijskog nasilja. Naučila sam kako se obraniti i kako izbjeći seksualno izrabljivanje.
Najbitnije od svega, spoznala sam da sam dio društva.
[Izjavu je preuzela Marisa Fassi]
Argentina se 20. ožujka našla u obaveznoj karanteni. Ograničenja su uklonjena u mnogim područjima, ali karantena je u Buenos Airesu produljena do kraja lipnja. Država je najavila različite socijalne mjere kako bi ublažila učinke pandemije, uključujući jednokratne izvanredne isplate umirovljenicima i umirovljenicama, neformalnim radnicima i radnicama, kao i radnicima i radnicama s niskim primanjima. Također je pojačala pomoć bankama hrane i nametnula gornje cjenovne granice za osnovne namirnice i toaletne potrepštine. Otpuštanja su zabranjena na 60 dana, počevši s 31. ožujkom. Država je također najavila da će osigurati pomoć malim i srednjim poduzećima u ukupnoj vrijednosti od 5 milijardi američkih dolara, uključujući pomoć u namirivanju plaća zaposlenika i zaposlenica.