Neoliberalno sveučilište pada na ispitu koronavirusa

"Samo nekoliko dana prije jesenskog semestra, sveučilište Marquette izlaže opasnosti svoju radnu snagu te studentice i studente. Međutim, kako ne postoji sindikat sveučilišnog osoblja, administratori i povjerenici nisu odgovorni nikome za štetu koju čine."

Dodjela diploma na sveučilištu Marquette, 18. svibnja 2008. godine (izvor: Marquette University @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Samo nekoliko dana prije jesenskog semestra, sveučilište Marquette izlaže opasnosti svoju radnu snagu te studentice i studente. Međutim, kako ne postoji sindikat sveučilišnog osoblja, administratori i povjerenici nisu odgovorni nikome za štetu koju čine.



U zabačenom predgrađu North Shorea u metropolitanskoj okolici Milwaukeeja, koalicija studenata, profesora, osoblja i diplomanata sa sveučilišta Marquette 16. kolovoza je marširala do kuće Michaela Lovella pod budnim okom policija i privatnog osiguranja. Kolni prilaz bio je ograđen narančastom gradiličnom ogradom. Skupina je došla prosvjedovati protiv odluke Marquettea da otvori svoja vrata za obrazovanje uživo usred globalne pandemije.
 
Kroz zaštitne maske su opisali kako im je njega i zaštita oko pandemije COVID-19 odgođena jer im Marquette nije ponudio zdravstveno osiguranje. Podijelili su svoje strahove u vezi partnerica i partnera kompromitiranih imuniteta koji žive među studentskom populacijom, gdje se već održavaju tulumi bez maski i socijalnog distanciranja. Drugi su pozvali na formiranje sindikata koji bi konačno osigurao nezavisni glas radnicama i radnicima Marquettea u odlukama o njihovim radnim uvjetima.
 
Do prosvjeda je došlo nakon najnovijeg u nizu fantastičnih planova kojima je Lovellova administracija obećavala da će ponovno otvoriti vrata kampusa na siguran način. Plan podrazumijeva krajnje neadekvatnu strategiju smanjena zaraze. Studenti će biti testirani tek kad počnu pokazivati simptome, a od nastavnika se traži da obrazovanje istovremeno pružaju online i uživo.
 
Kako bi privukao studentice i studente, Lovell im je obećao maksimalnu fleksibilnost: studenti mogu pohađati predavanja u kojem god obliku preferiraju. Nastavnicima nije omogućena takva diskrecija. Premda je mnogim stalno zaposlenim profesorima odobreno podučavanje na daljinu, za instruktore na diplomskom studiju i kontingentno osoblje, koji podučavaju većinu brucoških predmeta, bilo je izvjesnije da će zahtjevi za podučavanjem online biti odbijeni. Administracija očajnički radi na privlačenju novih brucoša, čime pojačava postojeće nejednakosti među nastavnicima te postavlja u situaciju većeg rizika one nastavnice i nastavnike koji su najmanje u mogućnosti obraniti se.
 
Slične situacije odigravaju se u sveučilištima diljem zemlje. Sveučilišta, koja su gladna novca od školarina, prioritiziraju profit pred sigurnošću studenata, profesorskog kadra i osoblja. Međutim, COVID-19 nije toliko uzrokovao ove probleme, koliko je bacio novo blještavo svjetlo na temeljna pitanja nejednakosti i obesnaženosti u akademskom prostoru.
 
Od sredine dvadesetog stoljeća, došlo je do ozbiljnog smanjenja sigurnosti akademskog zaposlenja. 1969. godine, 78 posto fakultetskog osoblja na američki visokobrazovnim institucijama bilo je stalno zaposleno. Danas 75 posto radnih mjesta zauzimaju povremeno zaposleni, kontingentni predavači i predavačice.
 
Redukcija stalno zaposlenih fakultetskih radnica i radnika u prilog kontingentnim predavačima proizvela je ranjivu akademsku radnu snagu pred kojom se postavljaju sve veća istraživačka očekivanja, profesionalni kriteriji i opsezi znanja u zamjenu za makar i nagovještaj stabilnosti zaposlenja.
 
Gotovo svaka značajnija odluka na Marquetteu odražava sve veću indiferentnost sveučilišnih administratora prema interesima akademske radne snage, osoblja i studenata. U srpnju se više od četrdeset studenata i studentica Marquettea zarazilo tijekom izbijanja koronavirusa, i to u trenutku kada je kampus u usporedbi s novom predloženom situacijom, bio napušten. Sveučilište Sjeverne Karoline (UNC) istovremeno je doživjelo više slučejava izbijanja COVID-19 samo nekoliko dana nakon ponovnog otvaranja, te je odlučilo zatvoriti kampus nakon samo tjedan dana. Hoće li Marquette ponoviti grešku UNC-a? Gotovo je sigurno da će održavanje instrukcija uživo primorati sveučilišta poput Marquettea da pređu na virtualno podučavanje usred semestra, što će stvoriti još neplaćenog posla insturktorima i poremetiti okoliš u kojem studenti uče, povrh zdravstvenih učinaka.
 
Odmah onkraj kampusa, zdravlje nebijelih radničkih četvrti koje okružuju Marquette – u kojima se utjecaj nevjerojatno visokih razina segregacije u Milwaukeeju najozbiljnije osjeća – također je ugroženo. Epidemija u Marquetteu bio bi tek posljednji događaj kojim se pokazuju kontinuirani problemi koje Marquette ima s rasizmom te nesposobnost da se djeluje u skladu s misijom koja zagovara društvenu pravdu.
 
Kao i na drugim sveučilištima, službeni kanali „zajedničkog upravljanja“ bili su u najboljem slučaju bespomoćni, a u najgorem slučaju djelovali kao glasnogovornici sveučilišnih administracija. Marquetteove uredbe daju konačnu odluku u svim stvarima upravnom odboru i predsjedniku, što znači da „zajedničko upravljanje“ znači što god Michael Lovell i upravni odbor žele da znači. Unatoč premoćnoj većini povremeno zaposlenih akademskih radnica i radnika i studenata-radnika na diplomskoj razini koji zagovaraju stvaranje sindikata, predsjednik Lovell izbjegava dogovorene sastanke s radnicima i radnicama te provodi obmanjujuću kampanju razbijanja sindikata koja je u direktnoj suprotnosti s jezuitskim vrijednostima sveučilišta, kao i njegovom misijom društvene pravde.
 
Nadalje, Lovell je pokušao maskirati svoju kampanju razbijanja sindikata katolicizmom, tvrdeći da je nametanje proračunskih rezova i prekarnosti predavačkom osoblju Marquettea u skladu s ulogom dobrog financijskog skrbnika jezuitskog sveučilišta – dok se istovremeno kriomice koordinira s Trumpovom administracijom i priključuje telefonskom konferencijskom razgovoru s potpredsjednikom Mikeom Penceom u kojem predsjednici sveučilišta traže pravni imunitet od potraživanja svojih studenata zbog izloženosti koronavirusu.
 
Kada zapošljavatelji imaju svu moć, zloupotrebljavaju je: predsjednik Lovell ponovno otvara vrata Marquettea unatoč tome što zna da će time uzrokovati bolest i smrt studenata, predavača i osoblja.
 
Neprofitni status Marquettea i njegov identitet jezuitske institucije posvećene cura personalis – kamenu temeljcu jezuitske teologije, koji se prevodi u „brigu o čitavoj osobi“ – ne nudi nikakvu zaštitu od ekploatacije i zlostavljanja. Lovellova administracija posvetila je znatne resurse administratorskim plaćama i zakladama: Marquette troši na administratorske plaće više od 80 posto sličnih institucija. Iako je sveučilište obilježeno kao „neprofitno“, u praksi se preplaćeni administratori ne ponašaju previše drugačije od uprave profitnih korporacija.
 
Na Marquetteu, kao i na drugim sveučilištima, jedini način da se zaštite obrazovni radnici i radnice jest taj da se organiziraju. Najveće pobjede na Marquetteu posljednjih nekoliko godina direktni su rezultat našeg kontinuiranog sindikalnog organiziranja: sindikalnim naporima pomoglo se knjižničarkama da uvedu sigurnosne mjere predostrožnosti za ranih dana pandemije koronavirusa, ostvarilo se dulje financiranje novih studenata na diplomskoj razini, i zaustavilo antidemonstracijske politike koje bi ugušile slobodu govora na kampusu. Jedini način da se na kampusu ostvari pozitivna promjena jest da se organizira i suprotstavi administratorima kada su njihovi interesi suprotstavljeni zajednicama koje eksploatiraju.
 
Dok smo pripremali ovaj članak, bivši studenti obratili su nam se kako bi nam zahvalili što progovaramo protiv predstojećeg ponovnog otvaranja. Izrazili su strahove za vlastito zdravlje i rekli kako se osjećaju bolje, znajući da njihovi predavači i predavačice dijele njihovu zabrinutost. Akademski radnici i radnice ne bore se samo za sebe, već i za naše zajednice. 2020. godine mnogi životi ovise o našem uspjehu.




Sarah Kizuk je članica Sindikata akademskih radnica i radnika Marquettea, pomoćna predavačica na sveučilištu Mount Allison i doktorandica na odsjeku za filozofiju sveučilišta Marquette. Također je pomoćnica direktora Centra za razvoj humanistike pri Marquetteu.
 
Tom Hansberger je član Sindikata akademskih radnica i radnika Marquettea, doktorand i predavač filozofije na sveučilištu Marquette. Također supredsjedava podružnicom Demokratskih socijalista Amerike u Milwaukeeju.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.





Vezani članci

  • 2. listopada 2021. Antikapitalistički seminar Prijavite se na Antikapitalistički seminar koji u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Slobodni Filozofski i Subversive festival – jednotjedni program političke edukacije u kojem ćemo pokušati mapirati i kritički sagledati analitičke okvire različitih oblika političkog angažmana i njihove slijepe pjege, odnosno razmotriti na koji način različite teorijsko-političke paradigme pristupaju društvenoj stvarnosti.
  • 30. rujna 2021. Skidanje slojeva "Iako termin „istraga“ možda evocira prizor detektiva, istraživačka estetika kao praksa pokazuje bliže afinitete prema kritičkoj teoriji nego prema policiji. Navođenjem pokušaja „skidanja slojeva“ realnosti kako bi se razotkrila istina, istraživačka estetika razlikuje se od formalnih pravnih procesa koji pri ustanovljavanju odgovornosti prihvaćaju tek najužu koncepciju kauzalnosti."
  • 29. rujna 2021. Nadilaženje jedinstvene porezne stope "Osim ako ih se implementira s brojnim iznimkama, poreze s fiksnom stopom u pravilu se smatra regresivnima jer najteže pogađaju najsiromašnije. Bogati možda plaćaju isti postotak, no njihovi su prihodi dovoljno visoki da to, za razliku od siromašnijih građana, ne primjećuju."
  • 28. rujna 2021. Iz duge povijesti knjigocida "U razdoblju Republike Hrvatske ideološki motiv u pozadini uništavanja i otpisivanja knjiga uvelike je bio replika praksi iz NDH. Prema nekim podacima, početkom devedesetih uništeno je 14 posto hrvatskog književnog fonda. Na meti su bili marksistički naslovi, radovi srpskih autora, ali i potpuno apolitična literatura, ako je bila pisana ćirilicom i/ili ekavicom."
  • 26. rujna 2021. Kako je Premier liga pomogla super-bogatašima da zavladaju nogometom "Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine."
  • 18. rujna 2021. Afganistanskim ženama nije potreban bijeli feminizam Femonacionalistički odnosno femoimperijalistički impulsi bijelog feminizma, isključujuće grane feminizma koja promatra ženska prava isključivo kroz bijelu zapadnu optiku, neizbježna su nijansa licemjerja koje se provlači medijskim komentarima o povratku Talibana na vlast u Afganistanu, jednako kao što su bili jedan od ključnih generatora legitimacijskih narativa netom okončane vojne okupacije SAD-a i njezinih saveznica. Ovakav pristup problemu ultrakonzervativnog patrijarhalnog odnosa Talibana prema ženama u afganistanskom društvu zatvara oči ne samo pred seksizmom i mizoginim tendencijama u zapadnim zemljama, nego i pred širim geopolitičkim kontekstom koji je bio formativan za stanje u kojem se zemlje zapadne Azije nalaze danas.
  • 10. rujna 2021. Onkraj nuklearne obitelji "Brak je konzervativna institucija, način da se klasa reproducira. On je osnova za male jedinice – obitelj, crkvu, zajednicu – za koje je Edmund Burke smatrao da su nužne za etičko društvo. Prema konzervativcima, brak liječi siromaštvo, traume iz djetinjstva i nasilje izazvano vatrenim oružjem. Međutim, osobito čeznu za tzv. tradicionalnim obiteljima, gdje je otac hranitelj, a majka domaćica. Naš porezni zakon odražava ovu težnju. Napisan je kako bi išao u prilog bogatim bračnim parovima, od kojih su većina bijeli, kao što je Dorothy Brown nedavno primijetila u knjizi The Whiteness of Wealth"
  • 5. rujna 2021. Uloga mjera štednje u nezapamćenim šumskim požarima u Grčkoj "Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg "uređenog" u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost."
  • 1. rujna 2021. Krik i plan "Na zemlji ukradenoj od Autohtonih naroda, dok nas nužnost i briga primoravaju da se približimo jedni drugima iz klaustrofobične topline naših podijeljenih traumatiziranih javnosti, vjerojatno je najhitniji revolucionarni prioritet izgradnja solidarnosti između zajednica koje su međusobno zavadili kapitalizam, bjelačka supremacija i naseljenički kolonijalizam. Da razjasnimo tko smo jedni drugima i što nam je zajedničko, a koje su naše različitosti, i može li se i kako to prevladati. Zadaća izgradnje povjerenja među zajednicama, naravno, nije oprečna revolucionarnom organiziranju ili nespojiva s njim; povjerenje se stvara kroz zajedničku borbu. Međutim, da bismo izvršili tu zadaću možda će biti nužno da prihvatimo najširu moguću viziju toga kako „revolucionarno organiziranje” može izgledati."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve