Neoliberalno sveučilište pada na ispitu koronavirusa

"Samo nekoliko dana prije jesenskog semestra, sveučilište Marquette izlaže opasnosti svoju radnu snagu te studentice i studente. Međutim, kako ne postoji sindikat sveučilišnog osoblja, administratori i povjerenici nisu odgovorni nikome za štetu koju čine."

Dodjela diploma na sveučilištu Marquette, 18. svibnja 2008. godine (izvor: Marquette University @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Samo nekoliko dana prije jesenskog semestra, sveučilište Marquette izlaže opasnosti svoju radnu snagu te studentice i studente. Međutim, kako ne postoji sindikat sveučilišnog osoblja, administratori i povjerenici nisu odgovorni nikome za štetu koju čine.



U zabačenom predgrađu North Shorea u metropolitanskoj okolici Milwaukeeja, koalicija studenata, profesora, osoblja i diplomanata sa sveučilišta Marquette 16. kolovoza je marširala do kuće Michaela Lovella pod budnim okom policija i privatnog osiguranja. Kolni prilaz bio je ograđen narančastom gradiličnom ogradom. Skupina je došla prosvjedovati protiv odluke Marquettea da otvori svoja vrata za obrazovanje uživo usred globalne pandemije.
 
Kroz zaštitne maske su opisali kako im je njega i zaštita oko pandemije COVID-19 odgođena jer im Marquette nije ponudio zdravstveno osiguranje. Podijelili su svoje strahove u vezi partnerica i partnera kompromitiranih imuniteta koji žive među studentskom populacijom, gdje se već održavaju tulumi bez maski i socijalnog distanciranja. Drugi su pozvali na formiranje sindikata koji bi konačno osigurao nezavisni glas radnicama i radnicima Marquettea u odlukama o njihovim radnim uvjetima.
 
Do prosvjeda je došlo nakon najnovijeg u nizu fantastičnih planova kojima je Lovellova administracija obećavala da će ponovno otvoriti vrata kampusa na siguran način. Plan podrazumijeva krajnje neadekvatnu strategiju smanjena zaraze. Studenti će biti testirani tek kad počnu pokazivati simptome, a od nastavnika se traži da obrazovanje istovremeno pružaju online i uživo.
 
Kako bi privukao studentice i studente, Lovell im je obećao maksimalnu fleksibilnost: studenti mogu pohađati predavanja u kojem god obliku preferiraju. Nastavnicima nije omogućena takva diskrecija. Premda je mnogim stalno zaposlenim profesorima odobreno podučavanje na daljinu, za instruktore na diplomskom studiju i kontingentno osoblje, koji podučavaju većinu brucoških predmeta, bilo je izvjesnije da će zahtjevi za podučavanjem online biti odbijeni. Administracija očajnički radi na privlačenju novih brucoša, čime pojačava postojeće nejednakosti među nastavnicima te postavlja u situaciju većeg rizika one nastavnice i nastavnike koji su najmanje u mogućnosti obraniti se.
 
Slične situacije odigravaju se u sveučilištima diljem zemlje. Sveučilišta, koja su gladna novca od školarina, prioritiziraju profit pred sigurnošću studenata, profesorskog kadra i osoblja. Međutim, COVID-19 nije toliko uzrokovao ove probleme, koliko je bacio novo blještavo svjetlo na temeljna pitanja nejednakosti i obesnaženosti u akademskom prostoru.
 
Od sredine dvadesetog stoljeća, došlo je do ozbiljnog smanjenja sigurnosti akademskog zaposlenja. 1969. godine, 78 posto fakultetskog osoblja na američki visokobrazovnim institucijama bilo je stalno zaposleno. Danas 75 posto radnih mjesta zauzimaju povremeno zaposleni, kontingentni predavači i predavačice.
 
Redukcija stalno zaposlenih fakultetskih radnica i radnika u prilog kontingentnim predavačima proizvela je ranjivu akademsku radnu snagu pred kojom se postavljaju sve veća istraživačka očekivanja, profesionalni kriteriji i opsezi znanja u zamjenu za makar i nagovještaj stabilnosti zaposlenja.
 
Gotovo svaka značajnija odluka na Marquetteu odražava sve veću indiferentnost sveučilišnih administratora prema interesima akademske radne snage, osoblja i studenata. U srpnju se više od četrdeset studenata i studentica Marquettea zarazilo tijekom izbijanja koronavirusa, i to u trenutku kada je kampus u usporedbi s novom predloženom situacijom, bio napušten. Sveučilište Sjeverne Karoline (UNC) istovremeno je doživjelo više slučejava izbijanja COVID-19 samo nekoliko dana nakon ponovnog otvaranja, te je odlučilo zatvoriti kampus nakon samo tjedan dana. Hoće li Marquette ponoviti grešku UNC-a? Gotovo je sigurno da će održavanje instrukcija uživo primorati sveučilišta poput Marquettea da pređu na virtualno podučavanje usred semestra, što će stvoriti još neplaćenog posla insturktorima i poremetiti okoliš u kojem studenti uče, povrh zdravstvenih učinaka.
 
Odmah onkraj kampusa, zdravlje nebijelih radničkih četvrti koje okružuju Marquette – u kojima se utjecaj nevjerojatno visokih razina segregacije u Milwaukeeju najozbiljnije osjeća – također je ugroženo. Epidemija u Marquetteu bio bi tek posljednji događaj kojim se pokazuju kontinuirani problemi koje Marquette ima s rasizmom te nesposobnost da se djeluje u skladu s misijom koja zagovara društvenu pravdu.
 
Kao i na drugim sveučilištima, službeni kanali „zajedničkog upravljanja“ bili su u najboljem slučaju bespomoćni, a u najgorem slučaju djelovali kao glasnogovornici sveučilišnih administracija. Marquetteove uredbe daju konačnu odluku u svim stvarima upravnom odboru i predsjedniku, što znači da „zajedničko upravljanje“ znači što god Michael Lovell i upravni odbor žele da znači. Unatoč premoćnoj većini povremeno zaposlenih akademskih radnica i radnika i studenata-radnika na diplomskoj razini koji zagovaraju stvaranje sindikata, predsjednik Lovell izbjegava dogovorene sastanke s radnicima i radnicama te provodi obmanjujuću kampanju razbijanja sindikata koja je u direktnoj suprotnosti s jezuitskim vrijednostima sveučilišta, kao i njegovom misijom društvene pravde.
 
Nadalje, Lovell je pokušao maskirati svoju kampanju razbijanja sindikata katolicizmom, tvrdeći da je nametanje proračunskih rezova i prekarnosti predavačkom osoblju Marquettea u skladu s ulogom dobrog financijskog skrbnika jezuitskog sveučilišta – dok se istovremeno kriomice koordinira s Trumpovom administracijom i priključuje telefonskom konferencijskom razgovoru s potpredsjednikom Mikeom Penceom u kojem predsjednici sveučilišta traže pravni imunitet od potraživanja svojih studenata zbog izloženosti koronavirusu.
 
Kada zapošljavatelji imaju svu moć, zloupotrebljavaju je: predsjednik Lovell ponovno otvara vrata Marquettea unatoč tome što zna da će time uzrokovati bolest i smrt studenata, predavača i osoblja.
 
Neprofitni status Marquettea i njegov identitet jezuitske institucije posvećene cura personalis – kamenu temeljcu jezuitske teologije, koji se prevodi u „brigu o čitavoj osobi“ – ne nudi nikakvu zaštitu od ekploatacije i zlostavljanja. Lovellova administracija posvetila je znatne resurse administratorskim plaćama i zakladama: Marquette troši na administratorske plaće više od 80 posto sličnih institucija. Iako je sveučilište obilježeno kao „neprofitno“, u praksi se preplaćeni administratori ne ponašaju previše drugačije od uprave profitnih korporacija.
 
Na Marquetteu, kao i na drugim sveučilištima, jedini način da se zaštite obrazovni radnici i radnice jest taj da se organiziraju. Najveće pobjede na Marquetteu posljednjih nekoliko godina direktni su rezultat našeg kontinuiranog sindikalnog organiziranja: sindikalnim naporima pomoglo se knjižničarkama da uvedu sigurnosne mjere predostrožnosti za ranih dana pandemije koronavirusa, ostvarilo se dulje financiranje novih studenata na diplomskoj razini, i zaustavilo antidemonstracijske politike koje bi ugušile slobodu govora na kampusu. Jedini način da se na kampusu ostvari pozitivna promjena jest da se organizira i suprotstavi administratorima kada su njihovi interesi suprotstavljeni zajednicama koje eksploatiraju.
 
Dok smo pripremali ovaj članak, bivši studenti obratili su nam se kako bi nam zahvalili što progovaramo protiv predstojećeg ponovnog otvaranja. Izrazili su strahove za vlastito zdravlje i rekli kako se osjećaju bolje, znajući da njihovi predavači i predavačice dijele njihovu zabrinutost. Akademski radnici i radnice ne bore se samo za sebe, već i za naše zajednice. 2020. godine mnogi životi ovise o našem uspjehu.




Sarah Kizuk je članica Sindikata akademskih radnica i radnika Marquettea, pomoćna predavačica na sveučilištu Mount Allison i doktorandica na odsjeku za filozofiju sveučilišta Marquette. Također je pomoćnica direktora Centra za razvoj humanistike pri Marquetteu.
 
Tom Hansberger je član Sindikata akademskih radnica i radnika Marquettea, doktorand i predavač filozofije na sveučilištu Marquette. Također supredsjedava podružnicom Demokratskih socijalista Amerike u Milwaukeeju.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.





Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve