Luke Savage 16. kolovoza 2020.

„Slobodoumni odmetnici“ intelektualnog mračnog weba samo su branitelji statusa quo

S engleskog preveo Martin Beroš

Izvorno objavljeno 13. srpnja 2020. godine na portalu Jacobin.

"„Intelektualni mračni web“ koji sačinjavaju mislioci poput Jordana Petersona i Sama Harrisa rado se predstavljaju kao bastion ozbiljnog intelektualnog razmatranja i otvorene rasprave. Međutim, duh koji ih pokreće duboko je konzervativan: odlučnost da se „dokaže“ da su naše društvene hijerarhije bogatstva i moći prirodne i neizbježne."

Sam Harris govori na predstavljanju svoje knjige Waking Up: A Guide to Spirituality Without Religion u New Yorku, 12. rujna 2014. godine (izvor: Sam Harris @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
„Intelektualni mračni web“ koji sačinjavaju mislioci poput Jordana Petersona i Sama Harrisa rado se predstavljaju kao bastion ozbiljnog intelektualnog razmatranja i otvorene rasprave. Međutim, duh koji ih pokreće duboko je konzervativan: odlučnost da se „dokaže“ da su naše društvene hijerarhije bogatstva i moći prirodne i neizbježne.



Recenzija knjige Michaela Brooksa Against the Web: A Cosmopolitan Answer to the New Right, (Zero Books: 2020).



U već notornom profilu u New York Timesu iz 2018. godine, čija je autorica Bari Weiss, svijet je po prvi put upoznat s takozvanim Intelektualnim mračnim webom (Intellectual Dark Web, IDW): skupinom nadri-odmetnika koji navodno vode pravednički pohod protiv rastućih trendova političke korektnosti i intelektualnog konformizma. Naravno, ironija glavne premise članka bila je očita: navodno odmetnuti protagonisti predstavili su se kao žrtve kulturne klime koja guši slobodnu riječ, istovremeno uživajući ogromni utjecaj i bivajući predmetom blistavih profila u globalnim novinskom listu koji se smatra autoritetom.
 
Kao što Michael Brooks zapaža u uvodnom poglavlju svoje nove knjige Against the Web: A Cosmopolitan Answer to the New Right (Protiv weba: Kozmopolitski odgovor na novu desnicu), teško da se radi o novoj kontradikciji. Naposljetku, reakcionarne figure fingiraju narativ kulturne žrtve još od ranih dana William F. Buckley Jr.-a i tiskovine National Review.
 
Pritužbe o klimi političke korektnosti koja guši i cenzurira slobodu govora također nisu novost. Bez obzira na to, kako tvrdi Brooks, takozvani IDW ipak predstavlja nešto više od tipičnog kulturnog konzervativizma, unatoč tome što se oboje u velikoj mjeri nalaze na zajedničkom terenu.
 
U prvom redu, među njegovim ključnim figurama postoji barem određena doza ideološke heterogenosti: Ben Shapiro je religijski konzervativac; Sam Harris je na barem nekim socijalno-liberalnim pozicijama; dok Jordana Petersona obožavaju na desnici, iako se nikada nije službeno odredio kao njezin pripadnik.
 
Brooks napominje da je to bilo osobito ključno za njihovu popularnost: maskirajući svoje konzervativne politike retorikom racionalnosti, slobodoumnog razmišljanja i propitivanja, članovi IDW-a uspjeli su se brendirati kao „odmetnici koje nije moguće klasificirati“, unatoč tome što se nalaze na očigledno desničarskim pozicijama (Pokret novih ateista – u mnogo pogleda prethodnik IDW-a – koristio je istovjetnu taktiku). Against the Web stoga se postavlja kao „studija slučaja nove reakcionarne prakse prepakiranja njihova projekta obrane tradicionalnih hijerarhija.“
 
U sklopu teme koja snažno podsjeća na utjecajnu tezu Coreyja Robina o konzervativizmu, za Brooksa je vjera u hijerarhiju ono što u konačnici pokreće projekt IDW-a i sjedinjenjuje njegove temeljne pozicije – od oduševljenja kapitalističkim poretkom i američkom imperijalističkom hegemonijom do njihova determinističkog stava o biologiji po pitanju rase i roda. Brooks tvrdi da je „ključno naglasiti da u svim ovim pitanjima IDW promiče narative koji naturaliziraju ili mitologiziraju historijski kontingentne odnose moći.“
 
Ovo zapažanje najkorisniji je uvid knjige kada je u pitanju razumijevanje načina na koji konzervativna formula IDW-a funkcionira na više frontova. Koristeći ga kao temeljni okvir cijele knjige Against the Web, Brooks posvećuje njezin lavovski dio intelektualno ispunjujućim dekonstrukcijama vodećih figura skupine i njihovim u osnovi mitskim narativima.
 
Tako se Harrisova navodna obrana prosvijećenog liberalizma prokazuje kao najobičniji kulturni šovinizam; Petersonova lupetanja o mitološkim arhetipovima, jastozima, kaotičnoj femininosti, i „postmodernoj neomarksističkoj“ ljevici kao ahistorijska fikcija; smiješni narativ Bena Shapira o američkoj veličini kao malo više od ekcepcionalističke bajke.
 
U pozadini svih ovih ideja stoji simplificirana priča o izopačenju prirodnog poretka, zamagljivanju objektivne istine relativistički usmjerenom kulturom koja je previše uplašena da se s time suoči. Ako je IDW ikome prijemčiv, tome je uglavnom tako zbog uvjerljive pojednostavljenosti njihove poruke, prema kojoj ispod kaosa modernog života leži nepromjenjivi poredak kojeg vrijedi braniti.
 
Pregršt je loših argumenata i tvrdnji kojima se IDW-ovi samozvani militanti u ime razuma ponekad potpuno blamiraju, i u tom pogledu Brooks svakako ne suspreže svoj prijezir. Dave Rubin („nepojmljivo banalan“, „tup kao stup“) je osobito inspirativan.
 
Međutim, Against the Web u konačnici uparuje ovaj projekt dekonstrukcije s preskriptivnim projektom – donoseći (pored polemike protiv intelektualnih nedostataka takozvanog Intelektualnog mračnog weba i njegovih odmetnika-foliranata) kozmopolitsku socijalističku viziju, kao što se i sugerira podnaslovom. Kako kaže Brooks u završnom poglavlju, treba nam
„kozmopolitski socijalizam koji se temelji na realnim materijalnim potrebama koje se odražavaju u kritici, umjetnosti, izgradnji pokreta, i bilo čemu drugom što pokreće politiku … na Gramscijevu tragu, treba nam integralni pristup koji objedinjuje univerzalne želje, aspiracije i materijalne probleme s prepoznavanjem da uistinu živimo u globaliziranom, međupovezanom, i neoliberalnom svijetu kojega i dalje obilježava groteskna nejednakost, ekološka kriza i revitalizacija desnog autoritarijanizma.“
Brooks tvrdi da to znači nadići tradicionalnu socijalnu demokraciju, kao i ponekad dobronamjernu, ali u konačnici pogrešno usmjerenu kulturalističku politiku koja je i dalje zastupljena na velikom dijelu suvremene ljevice, bez zapadanja u vulgarni ekonomski redukcionizam. Crpeći iz internacionalističke perspektive koja će biti poznata redovnom gledateljstvu njegove YouTube emisije, autor pritom citira više potencijalnih inspiracija, od Povelje o slobodi Afričkog nacionalnog kongresa iz 1955. godine, do rada Cornela Westa i bengalskog marksista M. N. Royja.
 
Na lako probavljive osamdeset i dvije stranice, Against the Web uspijeva pokriti mnogo toga i dublira kao korisni referentni vodič kroz najpopularnije reakcionarne figure sadašnjice i njihove bestselerske intelektualne besmislice. Međutim, ona je i pravovremeno upozorenje o opasnostima refleksnog odbacivanja njihove popularnosti, ili prepuštanju često zbunjenih i alijeniranih publika desnici.
 
Na humoristični način, uz analitičku strogost i posvećivanje posebne pozornosti izvorima privlačnosti IDW-a, Brooks nam nudi ogledni nacrt za suprotstavljanje reakcionarnim narativima koji sve više dobivaju na značaju u tinjajućim ruševinama neoliberalnog poretka. Bilo bi dobro kada bi aktivisti i mislioci diljem ljevice slijedili njegov primjer.




Tagovi:
, , , , , ,

Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve