Studentice s uzdržavanim osobama u problemima su uslijed povećanja stanarine na UCLA-u

"Povrh povećanja stanarine za stan koji je u vlasništvu sveučilišta i pandemije COVIDA-19, partner Zuleike Bravo otpušten je s posla, njezina tročlana obitelj suočila se s prehrambenom nesigurnošću, a ona već mjesecima nije podmirila osnovne troškove."

Zajednički vrt stambenog kompleksa Keystone-Mentone University Apartments, također u vlasništvu UCLA-a, Los Angeles, Kalifornija, kolovoz 2020. godine (foto: FH)
Povrh povećanja stanarine za stan koji je u vlasništvu sveučilišta i pandemije COVIDA-19, partner Zuleike Bravo otpušten je s posla, njezina tročlana obitelj suočila se s prehrambenom nesigurnošću, a ona već mjesecima nije podmirila osnovne troškove.

Bravo, studentica četvrte godine političkih znanosti i latinoameričkih studija, živi u University Villageu (Sveučilišnom selu), stambenom kompleksu Sveučilišta u Los Angelesu, Kalifornija (UCLA), s petogodišnjom kćeri i partnerom.

 

Bravo i ostalim studentima s uzdržavanim osobama koji žive u selu sve je teže prehraniti se, plaćati životne troškove i brinuti o svojoj djeci – istovremeno podmirujući povećanu stanarinu i noseći se s pandemijom.

 

Iako napominje da su godišnja povećanja stanarine uobičajena, Bravo kaže kako se nadala da će UCLA imati dovoljno savjesti i ne povećati stanarinu tijekom pandemije.

 

U izjavi UCLA Housinga, koji je zadužen za stambeni kompleks, poručuje se da se razina stanarine povećava na godišnjoj razini kako bi se podmirili rastući troškovi rada na njegovu održavanju. Ove su se godine stambeni troškovi povećali za 2 posto.

 

Kao predstavnica za studente u transferu Undergraduate Students Association Councila (Vijeća udruge prediplomskih studenata, USAC), Bravo je surađivala s drugim vođama na kampusu kako bi pripremila rezoluciju USAC-a kojom se zahtijeva da UCLA i sustav Kalifornijskog sveučilišta implementiraju zamrzavanje stanarina na razini čitavog sistema za sve obiteljske stambene jedinice te na različite načine podrže studente s uzdržavanim osobama.

 

Iz Programa za studente s uzdržavanim osobama (Students with Dependents Program), kojim se podržava studente s djecom, skrbnike i njegovatelje, u e-mail izjavi su obznanili da su svjesni povećanja stanarine te da će raditi s takvim studentima kako bi adresirali zahtjeve ocrtane u rezoluciji i za njih pronašli rješenja.

 

Bravo i JoAnna Reyes Walton, organizatorica iz Mothers of Color in Academia de UCLA (Nebijelih akademskih majki UCLA-a) i jedna od čelnica na kampusu koja je pomogla sastaviti rezoluciju USAC-a, također je obustavila plaćanje stanarine, u sklopu štrajka stanara koji je pokrenuo Sindikat stanara UCLA-a (UCLA Tenants Union) kao odgovor na rastuće troškove stanovanja.

 

Walton, majka i studentica diplomskog studija povijesti umjetnosti, izjavila je da će nastaviti sa štrajkom dok UCLA ne odgovori na zahtjeve sindikata za priuštivim stanovanjem i ukidanjem stanarine tijekom perioda pandemije.

 

Iako Bravo ne plaća stanarinu, izjavila je kako i dalje teško skrbi o svojoj obitelji jer je postala njezina glavna hraniteljica, zato što je njezin partner trenutno nezaposlen.

 

Kada je Bravo doznala da je njezin partner dobio otkaz kod bivšeg zapošljavatelja, odmah je pomislila o tome kako će si priuštiti plaćati za kćerino obrazovanje i njihove troškove života, uključujući i režije, ratu za automobil i osiguranje – sve što odnedavno ne uspijeva pokriti.

 

Bravo je izjavila kako se oslanja na financijsku pomoć i različite stipendije, između ostalog i svoju stipendiju u iznosu 10 000 dolara od USAC-a, namijenjenu podršci njezinoj obitelji.

 

Premda Bravo prima financijsku pomoć koja joj pomaže platiti namirnice, kaže da to nije dovoljno. Bravo dodaje da je pokušala tržiti pomoć od CalFresha, kalifornijskog programa bonova za hranu, ali pomoć joj je uskraćena uz elaboraciju da već prima dovoljno novca kroz financijsku pomoć.

 

Uskraćivanje stanarine u sklopu štrajka stanara postala je jedina opcija uz koju uspijeva nabaviti hranu za svoju obitelj bez okretanja majci ili sestri za pomoć, kaže Bravo.

 

Walton je izjavila da se oslanja na CalFresh kako bi opskrbila svoju tročlanu obitelj hranom, kao i na stanarsku inicijativu University Villagea koja je ušla u partnerstvo s lokalnim trgovinama kako bi opskrbila stanovnike starom hranom ili onom kojoj je istekao rok trajanja.

 

Walton dodaje da se prije dolaska na UCLA nikada nije morala oslanjati na pomoć izvana kako bi prehranila svoju obitelj.

 

„To mi je vrlo teško palo na ego,“ izjavila je. „Međutim, morala sam prijeći preko toga jer postoje drugi ljudi u mojem životu o kojima se moram brinuti.“

 

Walton također sadi tikvice u zajedničkom vrtu Sveučilišnog sela. Iako se osobno ne oslanja na vrt kako bi prehranila obitelj, kaže da druge obitelji računaju na vrt za tu svrhu.

 

Postoji jaz između statusa UCLA-a kao vodećeg javnog sveučilišta u zemlji i činjenice da je to isto sveučilište postavilo studente u takvu financijsku situaciju da moraju uzgajati vlastitu hranu, kaže Walton.

 

„Vodeće za koga?“, pita ona. „Kome doprinosi to da su vaši studenti stvarno prisiljeni uzgajati vlastitu hranu kako bi se prehranili, zato što odluke koje sveučilište donosi u tolikoj mjeri financijski utječu na nas?“

 

Biti samohrana majka otežava joj skrbiti za vlastitu obitelj, kaže Walton. Budući da joj u blizini ne živi nikakva rodbina, kaže da se, bez pristupa priuštivoj dječjoj skrbi, ne može dodatno zaposliti kako bi pokrila rastuće troškove stanovanja.

 

Walton kaže da je prije pandemije koristila više od 90 posto svojeg dohotka od sveučilišta kako bi platila stanarinu u Sveučilišnom selu. Nakon povećanja stanarine, mora plaćati godišnju rentu od 21 720 dolara za svoj stan s dvije spavaće sobe i dvije kupaonice, od svoje stipendije koja iznosi 23 500 dolara.

 

Međutim, izjavila je da se odsjek povijesti umjetnosti nedavno posvetio povećanju stipendije za svoje studente na diplomskoj razini, za što je lobirala s drugim diplomskim studentima. Nova stipendija koju bi trebala primati iznosila bi 28 000 dolara, kaže Walton.

 

Američki Odjel stanovanja i urbanog razvoja (Department of Housing and Urban Development) tretirao bi Walton kao opterećenu troškovima, što znači da više od 30 posto njezina dohotka odlazi na stanovanje.

 

Walton kaže da si u svojoj trenutnoj financijskoj situaciji ne može priuštiti prijaviti vlastitu djecu na policu zdravstvenog osiguranja Kalifornijskog sveučilišta (UC Student Health Insurance Plan, UCSHIP). Za diplomske studente, pokrivanje dječjeg zdravstvenog, dentalnog i optičarskog osiguranja preko UCSHIP-a koštalo bi 2 207,05 dolara po semestru. Preddiplomske studente ista bi stvar za njihovu djecu koštala 1 950,67 dolara po semestru.

 

Njezina su djeca trenutno pokrivena Medi-Calom, kalifornijskim programom Medicaida, zbog čega je zabrinuta jer dvoji o kvaliteti njege koju primaju.

 

„Što ako se, ne daj bože, razbolimo od koronavirusa?“, pita se Walton. „Kakvoj će njezi imati pristup moja djeca na Medi-Calu?“

 

Walton kaže da unatoč svojim opterećenjima nema opciju nego da ostane u Sveučilišnom selu zbog blagostanja vlastite djece i visoke cijene losanđeleskih stanova. Dodala je da će navjerojatnije zatražiti studentski zajam kako bi platila stanarinu, kao i prošle godine.

 

Preseliti obitelj natrag kući u Teksas pomoglo bi joj s financijama, ali kaže da ne želi opterećivati djecu selidbom.

 

Kao studentica s uzdržavanim osobama, ne možete misliti samo o sebi, nego morate uzeti u obzir ljude pod vašom brigom, dodala je.

 

Jenna Donohue, stanarka Sveučilišnog sela i studentica diplomskog studija filozofije s troje djece kaže kako je redovna povećanja stanarine i statični prihod od sveučilišta frustriraju. Međutim, kaže da visoki trošak i vrijeme koji bi bili potrebni za selidbu sprečavaju nju i njezinu obitelj od odlaska.

 

„Čak me ne frustrira najviše činjenica da mi je potreban novac, koliko činjenica da iznos tog novca pokazuje da se čini kako UCLA ne postavlja visoku vrijednost na svoje studente s uzdržavanim osobama,“ izjavila je.

 

Donohue kaže da je dječja skrb još od pandemije postala sve veći problem za njezinu obitelj. Dok njezino dvoje mlađe djece nastavlja ići u vrtić, njezino najstarije dijete, koje bi u normalnoj situaciji bilo u školi, umjesto toga je kod kuće. Dodaje kako ona i njezin muž trenutno moraju skrbjeti o vlastitom djetetu dok istovremeno obavljaju svoje poslove na puno radno vrijeme.

 

Zbog pandemije, studenti s uzdržavanim osobama moraju obavljati studentski rad, kao i rad podučavanja, jer se većina škola prebacila na sustav učenja na daljinu, kaže Bravo.

 

Živjeti kod kuće ili iznajmljivati stan u Westwoodu za 3000 dolara mjesečno nisu izvedive opcije za njezinu obitelj, kaže Bravo, dodajući da će ostati u Sveučilišnom selu – čak i ako si ne mogu priuštiti više od dva mjeseca stanarine

 

„Nemam kamo poći,“ kaže Bravo. „Moram brinuti o obitelji … i stoga sam prihvatila povećanje stanarine jer nemam drugog izbora.“

 

Donohue kaže kako bi voljela kada bi kroz cijelu ovu situaciju od sveučilišta dolazilo nešto više konzistentnosti i pravednosti.

 

„Ponekad sveučilište zaboravi na studente s uzdržavanim osobama, neovisno radi li se o diplomskim ili preddiplomskim studentima,“ kaže ona. „Ne uviđaju da dio njihove misije po pitanju raznolikosti, pravednosti i inkluzije obuhvaća i nas,“ izjavljuje.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve