Studentice s uzdržavanim osobama u problemima su uslijed povećanja stanarine na UCLA-u

"Povrh povećanja stanarine za stan koji je u vlasništvu sveučilišta i pandemije COVIDA-19, partner Zuleike Bravo otpušten je s posla, njezina tročlana obitelj suočila se s prehrambenom nesigurnošću, a ona već mjesecima nije podmirila osnovne troškove."

Zajednički vrt stambenog kompleksa Keystone-Mentone University Apartments, također u vlasništvu UCLA-a, Los Angeles, Kalifornija, kolovoz 2020. godine (foto: FH)
Povrh povećanja stanarine za stan koji je u vlasništvu sveučilišta i pandemije COVIDA-19, partner Zuleike Bravo otpušten je s posla, njezina tročlana obitelj suočila se s prehrambenom nesigurnošću, a ona već mjesecima nije podmirila osnovne troškove.

Bravo, studentica četvrte godine političkih znanosti i latinoameričkih studija, živi u University Villageu (Sveučilišnom selu), stambenom kompleksu Sveučilišta u Los Angelesu, Kalifornija (UCLA), s petogodišnjom kćeri i partnerom.

 

Bravo i ostalim studentima s uzdržavanim osobama koji žive u selu sve je teže prehraniti se, plaćati životne troškove i brinuti o svojoj djeci – istovremeno podmirujući povećanu stanarinu i noseći se s pandemijom.

 

Iako napominje da su godišnja povećanja stanarine uobičajena, Bravo kaže kako se nadala da će UCLA imati dovoljno savjesti i ne povećati stanarinu tijekom pandemije.

 

U izjavi UCLA Housinga, koji je zadužen za stambeni kompleks, poručuje se da se razina stanarine povećava na godišnjoj razini kako bi se podmirili rastući troškovi rada na njegovu održavanju. Ove su se godine stambeni troškovi povećali za 2 posto.

 

Kao predstavnica za studente u transferu Undergraduate Students Association Councila (Vijeća udruge prediplomskih studenata, USAC), Bravo je surađivala s drugim vođama na kampusu kako bi pripremila rezoluciju USAC-a kojom se zahtijeva da UCLA i sustav Kalifornijskog sveučilišta implementiraju zamrzavanje stanarina na razini čitavog sistema za sve obiteljske stambene jedinice te na različite načine podrže studente s uzdržavanim osobama.

 

Iz Programa za studente s uzdržavanim osobama (Students with Dependents Program), kojim se podržava studente s djecom, skrbnike i njegovatelje, u e-mail izjavi su obznanili da su svjesni povećanja stanarine te da će raditi s takvim studentima kako bi adresirali zahtjeve ocrtane u rezoluciji i za njih pronašli rješenja.

 

Bravo i JoAnna Reyes Walton, organizatorica iz Mothers of Color in Academia de UCLA (Nebijelih akademskih majki UCLA-a) i jedna od čelnica na kampusu koja je pomogla sastaviti rezoluciju USAC-a, također je obustavila plaćanje stanarine, u sklopu štrajka stanara koji je pokrenuo Sindikat stanara UCLA-a (UCLA Tenants Union) kao odgovor na rastuće troškove stanovanja.

 

Walton, majka i studentica diplomskog studija povijesti umjetnosti, izjavila je da će nastaviti sa štrajkom dok UCLA ne odgovori na zahtjeve sindikata za priuštivim stanovanjem i ukidanjem stanarine tijekom perioda pandemije.

 

Iako Bravo ne plaća stanarinu, izjavila je kako i dalje teško skrbi o svojoj obitelji jer je postala njezina glavna hraniteljica, zato što je njezin partner trenutno nezaposlen.

 

Kada je Bravo doznala da je njezin partner dobio otkaz kod bivšeg zapošljavatelja, odmah je pomislila o tome kako će si priuštiti plaćati za kćerino obrazovanje i njihove troškove života, uključujući i režije, ratu za automobil i osiguranje – sve što odnedavno ne uspijeva pokriti.

 

Bravo je izjavila kako se oslanja na financijsku pomoć i različite stipendije, između ostalog i svoju stipendiju u iznosu 10 000 dolara od USAC-a, namijenjenu podršci njezinoj obitelji.

 

Premda Bravo prima financijsku pomoć koja joj pomaže platiti namirnice, kaže da to nije dovoljno. Bravo dodaje da je pokušala tržiti pomoć od CalFresha, kalifornijskog programa bonova za hranu, ali pomoć joj je uskraćena uz elaboraciju da već prima dovoljno novca kroz financijsku pomoć.

 

Uskraćivanje stanarine u sklopu štrajka stanara postala je jedina opcija uz koju uspijeva nabaviti hranu za svoju obitelj bez okretanja majci ili sestri za pomoć, kaže Bravo.

 

Walton je izjavila da se oslanja na CalFresh kako bi opskrbila svoju tročlanu obitelj hranom, kao i na stanarsku inicijativu University Villagea koja je ušla u partnerstvo s lokalnim trgovinama kako bi opskrbila stanovnike starom hranom ili onom kojoj je istekao rok trajanja.

 

Walton dodaje da se prije dolaska na UCLA nikada nije morala oslanjati na pomoć izvana kako bi prehranila svoju obitelj.

 

„To mi je vrlo teško palo na ego,“ izjavila je. „Međutim, morala sam prijeći preko toga jer postoje drugi ljudi u mojem životu o kojima se moram brinuti.“

 

Walton također sadi tikvice u zajedničkom vrtu Sveučilišnog sela. Iako se osobno ne oslanja na vrt kako bi prehranila obitelj, kaže da druge obitelji računaju na vrt za tu svrhu.

 

Postoji jaz između statusa UCLA-a kao vodećeg javnog sveučilišta u zemlji i činjenice da je to isto sveučilište postavilo studente u takvu financijsku situaciju da moraju uzgajati vlastitu hranu, kaže Walton.

 

„Vodeće za koga?“, pita ona. „Kome doprinosi to da su vaši studenti stvarno prisiljeni uzgajati vlastitu hranu kako bi se prehranili, zato što odluke koje sveučilište donosi u tolikoj mjeri financijski utječu na nas?“

 

Biti samohrana majka otežava joj skrbiti za vlastitu obitelj, kaže Walton. Budući da joj u blizini ne živi nikakva rodbina, kaže da se, bez pristupa priuštivoj dječjoj skrbi, ne može dodatno zaposliti kako bi pokrila rastuće troškove stanovanja.

 

Walton kaže da je prije pandemije koristila više od 90 posto svojeg dohotka od sveučilišta kako bi platila stanarinu u Sveučilišnom selu. Nakon povećanja stanarine, mora plaćati godišnju rentu od 21 720 dolara za svoj stan s dvije spavaće sobe i dvije kupaonice, od svoje stipendije koja iznosi 23 500 dolara.

 

Međutim, izjavila je da se odsjek povijesti umjetnosti nedavno posvetio povećanju stipendije za svoje studente na diplomskoj razini, za što je lobirala s drugim diplomskim studentima. Nova stipendija koju bi trebala primati iznosila bi 28 000 dolara, kaže Walton.

 

Američki Odjel stanovanja i urbanog razvoja (Department of Housing and Urban Development) tretirao bi Walton kao opterećenu troškovima, što znači da više od 30 posto njezina dohotka odlazi na stanovanje.

 

Walton kaže da si u svojoj trenutnoj financijskoj situaciji ne može priuštiti prijaviti vlastitu djecu na policu zdravstvenog osiguranja Kalifornijskog sveučilišta (UC Student Health Insurance Plan, UCSHIP). Za diplomske studente, pokrivanje dječjeg zdravstvenog, dentalnog i optičarskog osiguranja preko UCSHIP-a koštalo bi 2 207,05 dolara po semestru. Preddiplomske studente ista bi stvar za njihovu djecu koštala 1 950,67 dolara po semestru.

 

Njezina su djeca trenutno pokrivena Medi-Calom, kalifornijskim programom Medicaida, zbog čega je zabrinuta jer dvoji o kvaliteti njege koju primaju.

 

„Što ako se, ne daj bože, razbolimo od koronavirusa?“, pita se Walton. „Kakvoj će njezi imati pristup moja djeca na Medi-Calu?“

 

Walton kaže da unatoč svojim opterećenjima nema opciju nego da ostane u Sveučilišnom selu zbog blagostanja vlastite djece i visoke cijene losanđeleskih stanova. Dodala je da će navjerojatnije zatražiti studentski zajam kako bi platila stanarinu, kao i prošle godine.

 

Preseliti obitelj natrag kući u Teksas pomoglo bi joj s financijama, ali kaže da ne želi opterećivati djecu selidbom.

 

Kao studentica s uzdržavanim osobama, ne možete misliti samo o sebi, nego morate uzeti u obzir ljude pod vašom brigom, dodala je.

 

Jenna Donohue, stanarka Sveučilišnog sela i studentica diplomskog studija filozofije s troje djece kaže kako je redovna povećanja stanarine i statični prihod od sveučilišta frustriraju. Međutim, kaže da visoki trošak i vrijeme koji bi bili potrebni za selidbu sprečavaju nju i njezinu obitelj od odlaska.

 

„Čak me ne frustrira najviše činjenica da mi je potreban novac, koliko činjenica da iznos tog novca pokazuje da se čini kako UCLA ne postavlja visoku vrijednost na svoje studente s uzdržavanim osobama,“ izjavila je.

 

Donohue kaže da je dječja skrb još od pandemije postala sve veći problem za njezinu obitelj. Dok njezino dvoje mlađe djece nastavlja ići u vrtić, njezino najstarije dijete, koje bi u normalnoj situaciji bilo u školi, umjesto toga je kod kuće. Dodaje kako ona i njezin muž trenutno moraju skrbjeti o vlastitom djetetu dok istovremeno obavljaju svoje poslove na puno radno vrijeme.

 

Zbog pandemije, studenti s uzdržavanim osobama moraju obavljati studentski rad, kao i rad podučavanja, jer se većina škola prebacila na sustav učenja na daljinu, kaže Bravo.

 

Živjeti kod kuće ili iznajmljivati stan u Westwoodu za 3000 dolara mjesečno nisu izvedive opcije za njezinu obitelj, kaže Bravo, dodajući da će ostati u Sveučilišnom selu – čak i ako si ne mogu priuštiti više od dva mjeseca stanarine

 

„Nemam kamo poći,“ kaže Bravo. „Moram brinuti o obitelji … i stoga sam prihvatila povećanje stanarine jer nemam drugog izbora.“

 

Donohue kaže kako bi voljela kada bi kroz cijelu ovu situaciju od sveučilišta dolazilo nešto više konzistentnosti i pravednosti.

 

„Ponekad sveučilište zaboravi na studente s uzdržavanim osobama, neovisno radi li se o diplomskim ili preddiplomskim studentima,“ kaže ona. „Ne uviđaju da dio njihove misije po pitanju raznolikosti, pravednosti i inkluzije obuhvaća i nas,“ izjavljuje.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
  • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
  • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
  • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
  • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
  • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
  • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
  • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve