Četiri stvari koje trebate znati o granicama

Međudržavne granice ne samo da su simbol susreta i razdvajanja, onoga što omeđuje i razlikuje nacije, nego ih se također u posljednje vrijeme prevalentno promatra u kontekstu kontrole migracija. Donosimo prilog o povijesti sustavnog nasilja nad migrantkinjama i migranitma, o ciljevima i metodologiji učvršćivanja granica, te o migracijama povezanima s kapitalnim investicijama i vojnim operacijama – koje se odvijaju daleko od fizičke američko-meksičke granice, koja je i dalje u središtu interesa imigracijskih politika.

Granica između SAD-a i Meksika uz Pacifički ocean u državnom parku Border Field, Imperial Beach, San Diego, Kalifornija, 14. prosinca 2014. godine (izvor: Tony Webster @ wikipedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci)
U posljednje je vrijeme pokrenut vrtoglav broj inicijativa granične kontrole, a američko-meksička granica u tim je nastojanjima imala istaknutu ulogu. Granica je moćan simbol inkluzije i ekskluzije koji se proteže mnogo dalje od doslovnog zida koji uokviruje granice neke nacije. Ona je snažna prisutnost promjenjivog oblika koja se može posvuda osjetiti putem kako otvorene, tako i prikrivene provedbe. Možda ne znate sljedeće četiri stvari o granicama, ali biste trebali.
 
1. Nasilje nad migrantima koje sankcionira država nije nikakva novost. Razdvajanja obitelji, detencije na neodređeno vrijeme i druge humanitarne krize koje su dio iskustva današnjih migranata nastavak su duge povijesti hostilnosti koja poprima različite oblike. Razmotrimo slučaj medicinske deportacije – prisilnog premještanja kronično bolesnih ili teško ozlijeđenih imigranata u druge države – koja se već godinama događa u SAD-u. To je manje poznati, kontinuirani primjer nasilja na granici čiji su učinci nečuveni. Neki od najspornijih slučajeva uključuju prijevoz onesviještenih imigranata kojima je potrebna ozbiljna dugotrajna skrb do rudimentarnih klinika u drugim zemljama koje ove pacijente pristaju prihvatiti u zamjenu za skupu medicinsku opremu. Nije riječ samo o nereguliranoj bolničkoj praksi, već i o kršenju američkog zakona u kojem je izričito navedeno kako su deportacije isključiva odgovornost saveznog Ministarstva domovinske sigurnosti. Savezne granične vlasti i mnoge lokalne agencije za provedbu zakona uporno šute o ovome problemu i tako dopuštaju da se nastavlja. Orkestriranjem deportacija bolnice proširuju doseg države i zapravo je zamjenjuju svojim izravnim sudjelovanjem u činu premještaja u slučajevima za koje država nema interesa ili odbija djelovati. Medicinska deportacija grubo je kršenje ljudskih prava (a da pravni postupak, informirani pristanak i privatnost ni ne spominjemo) koje su osporili American College of Physicians i American Medical Association. Međutim, i dalje se događa. Nužna je povijesna analiza kako bi se okrutnost i zlostavljanje na granici razumjelo kao dio većeg sustava koji dopušta takve radnje. Koliko god to poražavajuće bilo, stavljanje djece u kaveze nije, niti je ikad bilo, „abnormalno” djelovanje u okviru sistemske logike granične kontrole.
 
2. Granična kontrola poprima mnoge različite oblike te moramo biti svjesni kako prikrivenih, tako i otvorenih metoda. Primjerice, „javni teret” (public charge) ključna je useljenička politika koja se prečesto zanemaruje. Već više od stotinu godina ova zakonska odredba opstoji pod nadležnošću nesudskog osoblja i bez nadzora zakonodavstva ili sudova. Omogućila je prisilno premještanje imigranata, uključujući one s legalnim prebivalištem, na temelju diskrecijske odluke o tome ima li neki pojedinac potencijal postati teret državi. U svojoj ranoj fazi, tijekom masovnih migracija Europljana početkom prošlog stoljeća (1892.-1920.), „javni teret” bio je najčešće korištena kategorija isključenja, jer ga njegova nedefiniranost čini vrlo praktičnim u primjeni.
 
U novije vrijeme, 12. kolovoza 2019. godine, Trumpova administracija najavila je skore promjene Zakona o javnom teretu kojima se ozbiljno ograničava legalna imigracija putem uskraćivanja stalnog prebivališta (odnosno „zelenih karata”) migrantima koji koriste Medicaid, bonove za hranu, subvencije za javno stanovanje i druge oblike socijalne skrbi. Ovo nastojanje da se dramatično promijeni nacionalni imigracijski sustav priprema se od početka Trumpovog mandata, a s obzirom na to da je riječ o upravnom zakonu, za ovu promjenu nije potrebno odobrenje Kongresa. Dapače, nedugo nakon inauguracije Donalda Trumpa, iz Ministarstva domovinske sigurnosti procurio je interni dopis u kojem su predložene nove smjernice koje znatno proširuju definiciju toga kome je zabranjen pristup na osnovu korištenja ili potencijala da koristi javne naknade, iako na to ima pravo. Trumpova administracija u suštini je u javnom teretu vidjela priliku da „legalne” imigrante učini „ilegalnima” – što je praksa koja se prije koristila kako bi se imigrantima uskratile zdravstvene usluge i programi socijalne skrbi. Osim toga, navedeno naglašava neiskrenu retoriku antiimigrantskih skupina koje pozivaju na oštre mjere protiv „ilegalne” odnosno „loše” imigracije jer šteti „legalnim” odnosno „dobrim” imigrantima. Među njima nema nikakve razlike. Dapače, mjere protiv „ilegalnih migracija” naprosto su nastojanje da se prikrije prava meta: svi migranti.
 
3. Granica nije odvojiva od unutrašnjih mehanizama nacije. Zapravo, moglo bi se reći da je u SAD-u granica mjesto gdje se artikuliraju unutrašnji strahovi nacije. Od 1990-ih godina granica je poprimila još veću simboličku i kulturnu važnost za nacionalni identitet SAD-a. Tjeskoba u vezi s nacionalnom sigurnošću pomogla je učvrstiti južne pogranične krajeve kao opipljivu frontu u često nematerijalnom „globalnom ratu protiv terorizma”. U isto vrijeme brzorastuća imigrantska populacija počela se naseljavati u netradicionalne odredišne države. Prilike za rad u državama jugoistoka, srednjeg zapada i Stjenjaka odvukle su imigrante daleko od uobičajenih obalnih gradova. Stanovništvo stranog mjesta rođenja više se nego udvostručilo u mnogim od tih novih odredišta između 1990. i 2000. godine. I dok Kitty Calavita, Ruth Milkman i druge znanstvenice_i opetovano naglašavaju povijesnu činjenicu da su nadnice pale, a dohodovna nejednakost porasla kao rezultat deindustrijalizacije, odljeva kapitala, ekonomskog restrukturiranja i ukidanje sindikata u 1970-ima i 80-ima (što se sve dogodilo prije trenutnog priljeva imigranata u središnju Ameriku), imigranti ostaju laka meta tijekom ovih nemirnih vremena. Jačanje američko-meksičke granice, prema tome, smatra se neophodnim za vraćanje osjećaja stabilnosti, osobito u slučaju zajednica udaljenih od pograničnih područja, koje uočavaju kako se njihov život u „srcu zemlje” mijenja na načine koji više ne stavljaju fokus na njihova iskustva.
 
4. Migracijski obrasci nisu nasumični. Masovno iseljavanje izravno je povezano s američkim imperijem, bilo kapitalnim ulaganjima, političkim vezama ili vojnim angažmanom. Primjerice, američka trgovina s Meksikom porasla je za osam puta u razdoblju od 1986. do 2004. godine. Međutim, nacionalna useljenička politika ostaje gotovo u potpunosti fiksirana na graničnu kontrolu unatoč ovoj ugrađenoj povezanosti između kretanja kapitala i kretanja ljudi. Popularna zaokupljenost doslovnom američko-meksičkom granicom poslužila je kao žrtveno janje raznim nacionalnim strepnjama, posebno onima koje se tiču nacionalne i ekonomske sigurnosti. Na taj način trenutna naizgled nepotrebna humanitarna kriza na granici zapravo donosi velike političke dobitke. Proizašlo rušenje ljudskih prava i mreže socijalne sigurnosti za građane i negrađane u ime granične kontrole ima važnu ulogu u izgradnji imperija. Granice su u suštini demarkacijske linije moći.




Napomena urednika: ovaj esej je dio serijala The Border is the Crisis u sklopu portala Abusable Past.




Lisa Sun-Hee Park je profesorica i predsjednica Azijsko-američkih studija, te članica Feminističkih studija i Sociologije na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari. Interdisciplinarno istraživanje Lise Sun-Hee Park usredotočeno je na politiku migracije, rase, zdravstvene zaštite i ekološke pravde. Trenutno radi na dva različita projekta: 1) medicinska deportacija i stanje mreže zdravstvene zaštite za neosigurane imigrante s niskim primanjima u SAD-u i 2) Environmental Privilege, Climate Change, and Making a Killing On the Coming Apocalypse.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek "Iole ozbiljnija i ambicioznija politička analiza, za koju Juričan nema interesa, a sudeći po dosadašnjem višegodišnjem radu, ni kompetencija, pokušala bi se barem pomaknuti od paušalnih generalizacija i iskaza poput „ljudi su mala smeća koja vole korupciju“. Savjestan politički pristup nastojao bi barem saznati zašto su ljudi egzistencijalno prisiljeni pristajati na koruptivne aranžmane, čak i kada su očito usmjereni protiv njihovih vlastitih interesa; o kojim je mrežama političke moći riječ te kako politički i društveni establishment na to odgovara."
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? "Strukturnim određenjem klasa se više objašnjava, istorijsko-sociologističkim određenjem klasa se više opisuje. Prema strukturnom određenju klasni položaj konstituira se bez obzira jesu li klasni akteri*ke uopće svjesni koji i kakav je to položaj, dok istorijsko-sociologističko određenje upućuje na to da može da postoji svijest o klasi ili neko iskustvo klase. Strukturnim određenjem objašnjavaju se logika i anatomija funkcioniranja sistema proizvodnje, stoga je riječ o „trajnijoj“ klasnoj konfiguraciji kojom se objašnjava specifičnost kapitalističkog sistema proizvodnje, dok istorijski pristup klasi opisuje kontingentna i promenjiva klasna grupisanja koja se odvijaju u kapitalizmu zajedno sa drugim odnosima dominacije, podčinjavanja i discipliniranja."
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ika pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.
  • 27. prosinca 2020. Biopolitika kao kritika „nove normalnosti“ "Uvođenje demokracije u raspravu o biopolitici, kako to čini Sotiris, svakako je potez u pravom smjeru, osobito u svjetlu činjenice da je Foucault prethodno formulirao neka biopolitička pitanja bez detaljne razrade filozofije biopolitike. To otvara mogućnost daljnjeg istraživanja u tom smjeru, ali istovremeno nas vraća na uvjetno rečeno stara pitanja epistemologije i političke teorije. Mnogi primjeri intelektualnog debakla u doba pandemije COVID-19 ukazuju da nedomišljenost temeljnih pretpostavki u kombinaciji s nedostatkom specifičnih znanja jamči intelektualnu regresiju. Teorijska i politička budućnost demokratske biopolitike u značajnoj mjeri ovisi o izbjegavanju uočenih zamki."
  • 20. prosinca 2020. Filipini: paralelne strukture u džunglama Na Filipinima i dalje traje jedan od najdugotrajnijih svjetskih revolucionarnih ustanaka, a uz nepoštivanje radničkih prava u zadnje vrijeme pojačana je i nasilna eksproprijacija zemlje autohtonih naroda, kao i ubojstva boraca i borkinja za zaštitu njihovih prava, te okolišnih aktivista. Kako komunistički gerilci opstaju u žrvnju između domaće fašistoidne vlasti Rodriga Dutertea i interesa stranih korporacija?
  • 20. prosinca 2020. „Budimo odgovorni_e“ "To da se zdravstveni sustav ne može nositi s drugim valom epidemije nije posljedica neodgovornog ponašanja navodno neodgovornih pojedinaca, već vladine politike te dva i pol desetljeća privatizacije, u čemu je posljednjih godina kao ministar ili kao utjecajni lobist van vlade sudjelovao i ministar Gantar. Između ostalog je prilikom pripreme prve reforme o dokidanju dopunskog osiguranja još 2013. godine zagovarao u prilog šačice privatnih vlasnika triju privatnih osiguravajućih kuća, koje na godišnjoj razini iz osiromašenog javnozdravstvenog sustava u svoje portfelje preusmjere barem 40 milijuna eura."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve