Četiri stvari koje trebate znati o granicama

Međudržavne granice ne samo da su simbol susreta i razdvajanja, onoga što omeđuje i razlikuje nacije, nego ih se također u posljednje vrijeme prevalentno promatra u kontekstu kontrole migracija. Donosimo prilog o povijesti sustavnog nasilja nad migrantkinjama i migranitma, o ciljevima i metodologiji učvršćivanja granica, te o migracijama povezanima s kapitalnim investicijama i vojnim operacijama – koje se odvijaju daleko od fizičke američko-meksičke granice, koja je i dalje u središtu interesa imigracijskih politika.

Granica između SAD-a i Meksika uz Pacifički ocean u državnom parku Border Field, Imperial Beach, San Diego, Kalifornija, 14. prosinca 2014. godine (izvor: Tony Webster @ wikipedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci)
U posljednje je vrijeme pokrenut vrtoglav broj inicijativa granične kontrole, a američko-meksička granica u tim je nastojanjima imala istaknutu ulogu. Granica je moćan simbol inkluzije i ekskluzije koji se proteže mnogo dalje od doslovnog zida koji uokviruje granice neke nacije. Ona je snažna prisutnost promjenjivog oblika koja se može posvuda osjetiti putem kako otvorene, tako i prikrivene provedbe. Možda ne znate sljedeće četiri stvari o granicama, ali biste trebali.
 
1. Nasilje nad migrantima koje sankcionira država nije nikakva novost. Razdvajanja obitelji, detencije na neodređeno vrijeme i druge humanitarne krize koje su dio iskustva današnjih migranata nastavak su duge povijesti hostilnosti koja poprima različite oblike. Razmotrimo slučaj medicinske deportacije – prisilnog premještanja kronično bolesnih ili teško ozlijeđenih imigranata u druge države – koja se već godinama događa u SAD-u. To je manje poznati, kontinuirani primjer nasilja na granici čiji su učinci nečuveni. Neki od najspornijih slučajeva uključuju prijevoz onesviještenih imigranata kojima je potrebna ozbiljna dugotrajna skrb do rudimentarnih klinika u drugim zemljama koje ove pacijente pristaju prihvatiti u zamjenu za skupu medicinsku opremu. Nije riječ samo o nereguliranoj bolničkoj praksi, već i o kršenju američkog zakona u kojem je izričito navedeno kako su deportacije isključiva odgovornost saveznog Ministarstva domovinske sigurnosti. Savezne granične vlasti i mnoge lokalne agencije za provedbu zakona uporno šute o ovome problemu i tako dopuštaju da se nastavlja. Orkestriranjem deportacija bolnice proširuju doseg države i zapravo je zamjenjuju svojim izravnim sudjelovanjem u činu premještaja u slučajevima za koje država nema interesa ili odbija djelovati. Medicinska deportacija grubo je kršenje ljudskih prava (a da pravni postupak, informirani pristanak i privatnost ni ne spominjemo) koje su osporili American College of Physicians i American Medical Association. Međutim, i dalje se događa. Nužna je povijesna analiza kako bi se okrutnost i zlostavljanje na granici razumjelo kao dio većeg sustava koji dopušta takve radnje. Koliko god to poražavajuće bilo, stavljanje djece u kaveze nije, niti je ikad bilo, „abnormalno” djelovanje u okviru sistemske logike granične kontrole.
 
2. Granična kontrola poprima mnoge različite oblike te moramo biti svjesni kako prikrivenih, tako i otvorenih metoda. Primjerice, „javni teret” (public charge) ključna je useljenička politika koja se prečesto zanemaruje. Već više od stotinu godina ova zakonska odredba opstoji pod nadležnošću nesudskog osoblja i bez nadzora zakonodavstva ili sudova. Omogućila je prisilno premještanje imigranata, uključujući one s legalnim prebivalištem, na temelju diskrecijske odluke o tome ima li neki pojedinac potencijal postati teret državi. U svojoj ranoj fazi, tijekom masovnih migracija Europljana početkom prošlog stoljeća (1892.-1920.), „javni teret” bio je najčešće korištena kategorija isključenja, jer ga njegova nedefiniranost čini vrlo praktičnim u primjeni.
 
U novije vrijeme, 12. kolovoza 2019. godine, Trumpova administracija najavila je skore promjene Zakona o javnom teretu kojima se ozbiljno ograničava legalna imigracija putem uskraćivanja stalnog prebivališta (odnosno „zelenih karata”) migrantima koji koriste Medicaid, bonove za hranu, subvencije za javno stanovanje i druge oblike socijalne skrbi. Ovo nastojanje da se dramatično promijeni nacionalni imigracijski sustav priprema se od početka Trumpovog mandata, a s obzirom na to da je riječ o upravnom zakonu, za ovu promjenu nije potrebno odobrenje Kongresa. Dapače, nedugo nakon inauguracije Donalda Trumpa, iz Ministarstva domovinske sigurnosti procurio je interni dopis u kojem su predložene nove smjernice koje znatno proširuju definiciju toga kome je zabranjen pristup na osnovu korištenja ili potencijala da koristi javne naknade, iako na to ima pravo. Trumpova administracija u suštini je u javnom teretu vidjela priliku da „legalne” imigrante učini „ilegalnima” – što je praksa koja se prije koristila kako bi se imigrantima uskratile zdravstvene usluge i programi socijalne skrbi. Osim toga, navedeno naglašava neiskrenu retoriku antiimigrantskih skupina koje pozivaju na oštre mjere protiv „ilegalne” odnosno „loše” imigracije jer šteti „legalnim” odnosno „dobrim” imigrantima. Među njima nema nikakve razlike. Dapače, mjere protiv „ilegalnih migracija” naprosto su nastojanje da se prikrije prava meta: svi migranti.
 
3. Granica nije odvojiva od unutrašnjih mehanizama nacije. Zapravo, moglo bi se reći da je u SAD-u granica mjesto gdje se artikuliraju unutrašnji strahovi nacije. Od 1990-ih godina granica je poprimila još veću simboličku i kulturnu važnost za nacionalni identitet SAD-a. Tjeskoba u vezi s nacionalnom sigurnošću pomogla je učvrstiti južne pogranične krajeve kao opipljivu frontu u često nematerijalnom „globalnom ratu protiv terorizma”. U isto vrijeme brzorastuća imigrantska populacija počela se naseljavati u netradicionalne odredišne države. Prilike za rad u državama jugoistoka, srednjeg zapada i Stjenjaka odvukle su imigrante daleko od uobičajenih obalnih gradova. Stanovništvo stranog mjesta rođenja više se nego udvostručilo u mnogim od tih novih odredišta između 1990. i 2000. godine. I dok Kitty Calavita, Ruth Milkman i druge znanstvenice_i opetovano naglašavaju povijesnu činjenicu da su nadnice pale, a dohodovna nejednakost porasla kao rezultat deindustrijalizacije, odljeva kapitala, ekonomskog restrukturiranja i ukidanje sindikata u 1970-ima i 80-ima (što se sve dogodilo prije trenutnog priljeva imigranata u središnju Ameriku), imigranti ostaju laka meta tijekom ovih nemirnih vremena. Jačanje američko-meksičke granice, prema tome, smatra se neophodnim za vraćanje osjećaja stabilnosti, osobito u slučaju zajednica udaljenih od pograničnih područja, koje uočavaju kako se njihov život u „srcu zemlje” mijenja na načine koji više ne stavljaju fokus na njihova iskustva.
 
4. Migracijski obrasci nisu nasumični. Masovno iseljavanje izravno je povezano s američkim imperijem, bilo kapitalnim ulaganjima, političkim vezama ili vojnim angažmanom. Primjerice, američka trgovina s Meksikom porasla je za osam puta u razdoblju od 1986. do 2004. godine. Međutim, nacionalna useljenička politika ostaje gotovo u potpunosti fiksirana na graničnu kontrolu unatoč ovoj ugrađenoj povezanosti između kretanja kapitala i kretanja ljudi. Popularna zaokupljenost doslovnom američko-meksičkom granicom poslužila je kao žrtveno janje raznim nacionalnim strepnjama, posebno onima koje se tiču nacionalne i ekonomske sigurnosti. Na taj način trenutna naizgled nepotrebna humanitarna kriza na granici zapravo donosi velike političke dobitke. Proizašlo rušenje ljudskih prava i mreže socijalne sigurnosti za građane i negrađane u ime granične kontrole ima važnu ulogu u izgradnji imperija. Granice su u suštini demarkacijske linije moći.




Napomena urednika: ovaj esej je dio serijala The Border is the Crisis u sklopu portala Abusable Past.




Lisa Sun-Hee Park je profesorica i predsjednica Azijsko-američkih studija, te članica Feminističkih studija i Sociologije na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari. Interdisciplinarno istraživanje Lise Sun-Hee Park usredotočeno je na politiku migracije, rase, zdravstvene zaštite i ekološke pravde. Trenutno radi na dva različita projekta: 1) medicinska deportacija i stanje mreže zdravstvene zaštite za neosigurane imigrante s niskim primanjima u SAD-u i 2) Environmental Privilege, Climate Change, and Making a Killing On the Coming Apocalypse.




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2020. godinu.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve