Ian Angus
24. siječnja 2021.
Dvanaest značajnih posljedica globalnih klimatskih promjena u 2020. godini
Radna verzija izvještaja o globalnoj klimi za 2020. godinu koji objavljuje Svjetska meteorološka organizacija upozorava na kontinuiranu prijetnju klimatskih promjena, bilježeći porast stakleničkih plinova i globalnih temperatura, podizanje morske razine, zagrijavanje oceana uz jake morske toplinske valove, nastavak smanjivanja površine ledenog pokrova, jake kiše i poplave, najveći broj sjevernoatlantskih oluja te žestoke udare drugih tropskih oluja i teške suše, što je sve dodatno potaknulo ogromne migracije i otežalo postojeće.
Nacrt izvještaja Svjetske meteorološke organizacije o globalnim klimatskim promjenama u 2020. godini bilježi postojanu deterioraciju na svim poljima
Svjetska meteorološka organizacija (World Meteorological Organization, WMO) od 1993. objavljuje izvještaj o Stanju globalne klime za prethodnu godinu.
Radna verzija teksta izvještaja o Stanju globalne klime za 2020. godinu, koja je objavljena ovaj tjedan i dostupna za raspravu i reviziju, pokazuje da su klimatske promjene i u 2020. godini nastavile svoj neumoljivi pohod, te kako je izgledno da će ova godina biti zabilježena kao jedna od tri najtoplije ikada.
Period od 2011. do 2020. bit će dosad najtoplije zabilježeno desetljeće, a njegovih najtoplijih šest godina otpočelo je 2015. godine.
Zagrijavanje oceana doseglo je rekordne razine, a više od 80 posto svjetskih oceana u nekom je trenutku tijekom 2020. godine bilo poprište morskog toplinskog vala, uz dalekosežne posljedice za morske ekosisteme, koji već pate od pojačane kiselosti vode zbog kao posljedice apsorpcije ugljičnog dioksida (CO2).
Ovaj izvještaj, koji se temelji na doprinosima desetaka međunarodnih organizacija i stručnjaka, pokazuje da su događaji snažnog utjecaja, među kojima su ekstremne vrućine, šumski požari i poplave, kao i rekordna sezona atlantskih uragana, utjecali na živote milijuna ljudi, stapajući se s prijetnjama ljudskom zdravlju i sigurnosti, te ekonomskoj stabilnosti koje donosi pandemija COVID-19. Konačni izvještaj za 2020. bit će objavljen u ožujku 2021. godine.
Radna verzija izvještaja započinje s dvanaest Ključnih Poruka.
Staklenički plinovi. Koncentracije glavnih stakleničkih plinova, CO2, CH4, i N2O, nastavile su se povećavati u 2019. i 2020. godini.
Globalno zagrijavanje. Unatoč razvoju uvjeta za la niñu, globalna srednja temperatura u 2020. na dobrom je putu da postane jedna od tri najviše ikada zabilježene. Proteklih šest godina, uključujući 2020., vjerojatno će biti zabilježeno kao šest najtoplijih.
Podizanje morske razine. Razina mora u porastu je posvuda gdje postoje podaci visinomjera, ali odnedavno raste bržim tempom, dijelom zbog povećanog otapanja ledenog pokrova na Grenlandu i Antarktiku. Globalna srednja razina mora bila je 2020. godine blizu onoj iz 2019., a obje su konzistentne s dugoročnim trendom. Blago opadanje globalne razine mora u drugom dijelu 2020. godine vjerojatno je povezano s proizvodnjom uvjeta za la niñu, slično slučajevima privremenog opadanja razine mora koji su vezani uz ranije događaje uzrokovane la niñom.
Morski toplinski valovi. U 2020. do danas na više od 80 posto područja svjetskih oceana došlo je do barem jednog morskog toplinskog vala. Na većem dijelu svjetskih oceana morski toplinski valovi klasificirani su kao „jaki“ (43 posto), a na manjem kao „umjereni“ (28 posto).
Zagrijavanje oceana. 2019. godine zabilježen je najveći toplinski sadržaj oceanâ, a stopa zagrijavanja tijekom proteklog desetljeća bila je veća od dugoročnog prosjeka, što je indikator postojanog rasta topline zbog radijacijske neravnoteže koju uzrokuju staklenički plinovi.
Arktički morski led. Na Arktiku je zabilježen drugi najniži godišnji minimum površine morskog leda, a rekordno niska površina morskog leda zabilježena je i u srpnju te listopadu. Površina antarktičkog morskog leda zadržala se blizu dugoročnog prosjeka.
Grenlandski led. Grenlandski ledeni pokrov nastavlja gubiti na masi. Iako je količina površinske ledene mase bila blizu dugoročnog prosjeka, količina otopljenog leda kao rezultat odlamanja ledenjakâ dosegla je najvišu razinu s obzirom na satelitske podatke zabilježene u proteklih 40 godina. Ukupno su otprilike 152 gigatone leda nestale iz ledenog pokrova između rujna 2019. i kolovoza 2020. godine.
Kiše i poplave. U 2020. godini došlo je do jakih kiša i obilnih poplava u velikim dijelovima Afrike i Azije. Jake kiše i poplave pogodile su u različitim periodima godine veliki dio Sahela, širi Afrički rog, Indijski potkontinent i susjedna područja, Kinu, Koreju i Japan, te dijelove Jugoistočne Azije.
Atlantski uragani. U sjevernoatlantskoj sezoni uragana zabilježen je dosad najveći broj imenovanih oluja (trideset, od 17. studenog), a rekordni broj njih spustio se na Sjedinjene Američke Države. Posljednja oluja u sezoni (do danas), uragan Iota, bila je i najintenzivnija, dosegnuvši petu kategoriju.
Druge tropske oluje. Aktivnost tropskih oluja u drugim zaljevima bila je blizu ili ispod dugoročnog prosjeka, iako je bilo žestokih udara.
Teške suše. Teške suše su 2020. godine poharale mnoge dijelove unutrašnjosti Južne Amerike, a najgore su pogođena područja sjeverne Argentine, Paragvaj i područja uz zapadnu granicu Brazila. Procjenjuje se da su u Brazilu poljoprivredni gubici gotovo 3 milijarde američkih dolara, dok su dodatni gubici zabilježeni u Argentini, Urugvaju i Paragvaju.
Migracije izazvane klimatskim promjenama. Klima i vremenski uvjeti potaknuli su ogromna kretanja stanovništva i teško pogodili ranjive osobe u pokretu, uključujući i one u pacifičkoj regiji te u Srednjoj Americi.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.
