Izvorno objavljeno 5. veljače 2021. godine na portalu Jacobin.
Ako izjave o globalnom pokrivanju internetom visoke brzine i slanju raketa na Mars ne razmatramo iz vizure tehnodeterminizma, već iz konteksta društvenih odnosa, jasno je da se u slučaju Elona Muska ne radi samo o megalomanskom dizanju prašine u cilju samopromocije, već i o uobičajenim putanjama kapitalističke monopolizacije, ovog puta ne samo telekomunikacijskih mreža na Zemlji nego i u svemiru. Sve dok je kontrola globalne infrastrukture u rukama tajkuna, a ne zajedničko dobro, Muskov sve veći udio u lansiranju satelita samo proteže njegovu moć i bogatstvo, kao i opresivne odnose koji mu to omogućuju.
Prema jednoj procjeni, Elon Musk posjeduje više od četvrtine svih aktivnih satelita koji orbitiraju Zemljom. Iako se njegova fantazija o postajanju carem Marsa vjerojatno neće ostvariti, moramo zauzdati nekontroliranu moć razularenih tipova poput Muska (koji sve više nalikuju zlikovcima iz filmova o Jamesu Bondu), prije negoli se sa Zemlje vine u nebesa.
Elon Musk prošloga je mjeseca službeno postao najbogatiji čovjek na svijetu. Iako to zvuči kao zaplet očigledno drugorazrednog filma o Jamesu Bondu, on je trenutno i najmoćniji svemirski tajkun na planeti.
Naime, prema novoj analizi, glavni direktor firme SpaceX trenutno kontrolira više od 27 posto svih aktivnih satelita koji se trenutno nalaze u Zemljinoj orbiti – njih otprilike tisuću, od ukupno 3500. Muskov udio gotovo će sigurno porasti u nadolazećim godinama; fizičar Alastair Isaacs procjenjuje da bi već 2022. godine mogao narasti na 50 posto, temeljeći to na broju lansiranja trenutno povezanih uz SpaceX. Najveći dio ovih lansiranja povezani su sa Starlinkom – inicijativom za koju kompanija tvrdi da će ove godine rezultirati „gotovo globalnom“ pokrivenošću internetom visoke brzine.
Uzimajući u obzir Muskovu općepoznatu sklonost apsurdnoj samopromociji koja često izaziva susramlje, ovu tvrdnju vjerojatno treba uzeti sa zadrškom. U konačnici, ovaj je milijarder prije samo nekoliko godina na tehnološkoj konferenciji samouvjereno tvrdio da će u 2018. godini započeti sa slanjem raketa na Mars, te da će kroz desetljeće biti spreman krenuti u kolonizacijski poduhvat. Iako se radi o pukim besmislicama, kako se već nebrojeno puta pokazalo, Muskovo tehnoutopijsko podizanje prašine donijelo mu je imidž koji više odgovara prometejskom stvoritelju negoli najobičnijem kapitalistu – u većoj mjeri avangardi međuzvjezdane budućnosti čovječanstva negoli aktualnom telekomunikacijskom monopolistu.
Neovisno o tome hoće li SpaceX u konačnici uspjeti poslati ljude na Mars, već i letimičan pogled na Muskovu viziju putovanja u svemir predstavlja upozorenje na opasnosti koje dolaze s dopuštanjem milijarderima da prošire svoj utjecaj onkraj atmosfere. Kompanija je prošle godine objavila ažurirane uvjete poslovanja svojeg projekta Starlink, najavljujući kako na Crvenom planetu neće priznavati međunarodno pravo. Umjesto toga, Musk ima viziju vanzemaljskog randijanizma u kojem „samoupravljački principi“ (odnosno, oni principi koje je odredila kompanija) sačinjavaju temeljna pravila. Iako je njegov proklamirani nacrt kolonizacije Marsa udžbenički primjer očiglednih besmislica (uključujući, između ostalog, i prilično apsurdne matematičke izračune), trebali bismo ga u svakom pogledu uzeti kao autentični iskaz Muskovih namjera. Ako nas na vanzemaljskim kolonijama uistinu čeka novi život, budući svemirski monopolisti odlučni su u tome da ga oblikuju sami, bez ograničenja. Imamo li u vidu na koji način kompanije poput Tesle već postupaju prema svojim radnicima_ama, nije teško zamisliti kako bi to moglo izgledati.
Dapače, sam je Musk manje-više eksplicitno artikulirao svoju viziju koja odgovara nekoj vrsti svemirskog feudalizma, odgovarajući prošlog ljeta na pitanja preko Twittera. Kao što je tada napomenuo Tom McKay iz Gizmoda, čak se i u idealiziranoj marsovskoj budućnosti, predstavljenoj u milijarderovoj PR kampanji preko društvenih medija, zamišlja da će hipotetski međuzvjezdani putnici_e po dolasku postati zaposlenici_ce SpaceX-a:
Usput rečeno, svi koji se požele pridružiti avanturi morat će za to platiti, unatoč činjenici da će Mars po svoj prilici biti radna stanica SpaceX-a.
Ne možete si to priuštiti? Podignite kredit i otplatite ga radeći za SpaceX dok ste tamo, što definitivno nije dužničko ropstvo zbog… Marsa? Zbog toga što se odvija na Marsu. Izgleda da je takva logika na djelu.
Musk je, barem zasad, samo obični, neumjereno bogati korporativni oligarh čija aktivnost na društvenim mrežama izaziva jedinstven osjećaj susramlja. Međutim, čak i ako se njegova vizija postajanja marsijanskim bogo-carem nikada ne ostvari, ovaj je milijarder već na dobrom putu da u narednim desetljećima preuzme kontrolu nad vitalnim dijelom globalne infrastrukture. Jednako kao što su pljačkaški tajkuni Pozlaćenog doba monopolizirali željeznice, proizvodnju čelika, naftu i druge robe, oni iz 21. stoljeća danas uglavnom posjeduju internet, digitalni javni trg, i drugu krucijalnu arhitekturu modernog društvenog, kulturnog i ekonomskog života.
Najbogatiji čovjek na svijetu trenutno kontrolira gotovo 30 posto svjetskih satelita: Kakva je mogućnost da nešto krene po zlu? U budućnosti će možda biti nužno onemogućiti najbogatijim ljudima na planetu da šire svoju moć u solarni sustav. Već je krajnje vrijeme da se oslobodimo njihove kontrole nad infrastrukturom svakodnevnog života. Svemir onkraj Zemljine atmosfere treba zaštititi od Elona Muska.
13. rujna 2020.Darovna ili podatkovna platforma? Kapitalistička gostoljubivost i novi platni zid Couchsurfinga
"Couchsurfing je od 2010. do 2011. godine prolazio transformaciju. Kasnije se ispostavilo da se korisnicima i korisnicama lagalo. Pretvara li se Couchsurfing.com u platformu za marketing i prikupljanje podataka kojima bi se trebalo puniti jedan drugi biznis? Važno je da budemo svjesni posljedica ako je ovaj scenarij točan. Vrijeme će pokazati kakva se podvala krije iza aktualne strategije."
7. veljače 2021.Globalnom Jugu trebaju moć i resursi, ne reprezentacijski paravani
Imenovanje Crne Afrikanke na čelo Svjetske trgovinske organizacije samo po sebi ne donosi previše. Ngozi Okonjo-Iweala je kao bivša ministrica financija i ministrica vanjskih poslova dobro poznata nigerijskom narodu, a njezina dugotrajna karijera u Svjetskoj banci i politike koje ne odstupaju od ekonomske ortodoksije naklonjene slobodnoj trgovini ne ostavljaju previše prostora optimizmu da bi njezina nova pozicija mogla pogodovati interesima afričkog radništva i seljaštva. Za periferne ekonomije neophodno je napuštanje dominantne, krajnje devastirajuće neoliberalne paradigme i zaokret prema osnaživanju industrijskih politika i prioriteta regionalnog razvoja – puka identitetska reprezentacija neće biti dovoljna.
24. svibnja 2020.Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš
Bogatstvo špediterskog mogula Jeffa Bezosa koje prijeti premašiti granicu od jednog bilijuna dolara, u uskoj je vezi s nehumanim uvjetima rada gotovo milijun radnica i radnika u Amazonu, gdje je zbog učestale izmjene radne snage sindikalno organiziranje iznimno zahtjevno, ali ipak postojeće i općenito nužno kako bi se ograničila moć njegova korporativnog carstva.
11. svibnja 2020.Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola
Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
29. prosinca 2017.Okovane tehnologije
Uronjene u profitno orijentiranu instrumentalizaciju koja svakodnevno oblikuje dinamiku tehnoloških tranzicija u kapitalizmu, tehnologije su prošarane proturječnim silnicama i mjestima otpora. O tehnodeterminizmu, piratstvu, distributivnom karakteru i konfliktnim dimenzijama mrežnih medija, digitalnim repozitorijima, vlasničkim i autorskim pravima kao klasnom pitanju te manjku političke ekonomije u raspravama o mrežnoj slobodi, razgovarali smo s Katarinom Peović Vuković, docenticom na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci i članicom Radničke fronte.
7. lipnja 2020.Rad od kuće nakon korona virusa osigurat će šefovima veću kontrolu nad radničkim životima
Korist koju korporacijama donosi rad od kuće daleko nadilazi pogodnosti koje od takvog aranžmana imaju radnici i radnice. Unatoč tome što istraživanja pokazuju da ih većina jedva čeka vratiti se na tradicionalno radno mjesto, uštede koje se mogu ostvariti eksternaliziranjem nekretninskih i režijskih troškova na individualna kućanstva, uspješno provedeni eksperiment rada na daljinu tijekom pandemije i pritom zabilježeni porast učinkovitosti pružile su upravama velikih kompanija dovoljno povoda da krenu najavljivati prebacivanje na „digitalni standard“, koji radništvu predstavljaju kao povlasticu.
17. svibnja 2020.Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase
Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
29. prosinca 2017.Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – Florian Wilde (RLS)
Krajem listopada ove godine u Beogradu je održana konferencija „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak prvog od tri uvodna predavanja na konferenciji „Reaching the Un- and Under-Organized“ Floriana Wildea, radnika berlinskog ureda RLS-a u području sindikalnog organiziranja. Integriravši višegodišnje iskustvo djelovanja u društvenim pokretima i sindikatima te stranci Die Linke, Wilde je obrazložio neke od glavnih problema radničkog organiziranja te iznio prijedloge protustrategija i uloge lijevih političkih aktera u obnovi radničkog pokreta. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.
18. listopada 2020.Ne možemo zaustaviti klimatske promjene bez klasne borbe
Uvriježeno je da se za klimatsku krizu optužuju obični ljudi i njihova navodno neodgovorna osobna potrošnja ili se, pak, okrivljuje trend rasta stanovništva, čime se maltuzijanski notirani diskurs opasno približava ekofašizmu. Ovakav narativ pogoduje ekomanipulaciji, odnosno greenwashingu brojnih milijardera koji obećavaju određene mjere u sklopu „zelenog kapitalizma“ dok istovremeno svojim praksama i ulogama u akumulaciji kapitala debelo sudjeluju u sve bržem zagađivanju.
28. prosinca 2016.Kapitalizam je u konfliktu s planetom
Pitanja prirodnog okoliša najčešće se promatraju u opreci spram pitanja društvenih odnosa. Pozicija čovjeka utoliko je ambivalentna jer ga se promatra i kao prirodno i kao društveno biće. Jedna od paradigmi koja nadilazi binarnu opreku priroda-društvo politička je ekologija, koja u svoj fokus stavlja povratnu vezu između društvenih odnosa i promjena u prirodnom okruženju. S Tomislavom Tomaševićem iz zagrebačkog Instituta za političku ekologiju razgovarali smo o historiji političke ekologije i njezinim temeljnim postavkama, razvojnoj putanji političke ekologije u Hrvatskoj, kao i o praktičnoj sprezi zajedničkih dobara (commons), klimatske pravde i pokreta odrasta (degrowth).
21. prosinca 2016.Tehnooptimizam na staklenim nogama
Davna je socijalistička želja da se automatizacijom procesa proizvodnje viška vrijednosti smanji vrijeme društveno potrebnog rada. Međutim, uloga novih tehnologija u kapitalističkim procesima proizvodnje, čija su rezultanta smanjenje cijene rada i povećanje efikasnosti proizvodnje, pokazuje suprotno. Uočimo li da brojne tehnologije koje koristimo – pa i one u čije emancipatorne potencijale polažemo mnogo nada – štetno utječu po naš prirodni okoliš, potrebno je promijeniti okvir u kojemu o njima raspravljamo. O odnosu tehnologije i kapitalizma, njezinim emancipatornim potencijalima, ali i zamkama u koje nas dovodi, razgovarali smo s Tomislavom Medakom iz zagrebačkog Multimedijalnog instituta.
31. prosinca 2017.Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – panel
Tijekom trećega dana konferencije „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE, održana je panel rasprava „Reaching the Un- and Under-Organized“ sa sudionicima Goranom Lukićem iz Delavske svetovalnice (SLO), Sinišom Miličićem iz Regionalnog industrijskog sindikata (HR), Samom Nelsonom iz organizacije Jobs With Justice (SAD) i Florianom Wildeom iz RLS centrale u Berlinu. Izlagači su iznosili iskustva iznalaženja novih, proaktivnih oblika organizacije radništva, dok je cilj rasprave bio ponuditi odgovore na pitanja koja su otvorena prethodnih dana u uvodnim predavanjima i radionicama. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak rasprave. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.
29. studenoga 2020.Društvena zabluda
Netflixov dokumentarac The Social Dilemma, koji je gotovo odmah po objavljivanju u rujnu 2020. zauzeo mjesto među deset najgledanijih sadržaja, kao glavnu premisu nudi tehnologiju kao prijetnju društvu. Ipak, reduciranjem uzroka društvenih i ekonomskih problema na društvene mreže, odnosno tehnologiju, iz fokusa se gubi povijesnodruštveni kontekst koji im pogoduje.
14. svibnja 2020.„Progresivni kapitalizam“ je neostvariv
Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
14. travnja 2018.Kapital je društveni odnos
Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
31. prosinca 2019.Mikrokrediti su najbolji primjer orodnjenosti financijalizacije
Sistem zaduživanja posljednjih je desetljeća, uslijed bankarske krize i financijalizacije kapitalizma, ojačao u svim kapitalističkim društvima, jer je nadnica za većinu najamnih radnika i radnica pala, natjeravši ih da za regeneraciju i osnovnu reprodukciju dižu kredite. Mjere poput mikrofinanciranja, uvedene kao prividna pomoć najsiromašnijima, među kojima su u najvećem postotku žene, ukazuju nam na rodnu konstituciju tržišta rada i financijskih tržišta. Borba protiv nelegitimnog duga stoga mora biti postavljena kao strukturno internacionalno pitanje koje će zahvatiti i antikapitalističku borbu protiv rodne i drugih opresija. Donosimo intervju s Éricom Toussaintom, predsjednikom CADTM-a (Odbora za poništenje nelegitimnog duga).
11. svibnja 2018.Nevidljiva ruka Facebooka
Informacije o milijunima korisnika/ca koje se trenutno nalaze u posjedu Facebooka ne služe samo za izvlačenje profita uz pomoć sadržaja koji bi trebao biti u funkciji javnog interesa, već i otvaraju prostor za nedemokratske političke procese. O nedavnim događanjima vezanima uz poslovanje firme Cambridge Analytica, koja je podatke prikupljene putem Facebooka pretvorila u alat za mikrosegmentirano političko oglašavanje, piše Boris Postnikov, ukazujući na problematičnost ahistorijskih analiza socioekonomskih tema i nedostatnost prijedloga koji ne idu dalje od strože zakonske regulacije internetskih monopola.
19. prosinca 2018.Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti
Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
30. lipnja 2019.O povijesnoj genezi autorskih prava
Naturalizacija legalističkog pristupa pitanju autorstva, koja u javnom diskursu i danas hrani mit o umjetniku kao geniju, počiva na marginalizaciji historijata konceptualnih prijepora i društveno-političkih borbi koje su još u 18. stoljeću oblikovale i iznjedrile institut autora i autorskih prava.
18. prosinca 2017.Ukidanje mrežne neutralnosti tek je početak
U četvrtak, 14. prosinca, američka Federalna komisija za komunikacije, kojom od siječnja predsjedava bivši Verizonov odvjetnik Ajit Pai, natpolovičnom većinom iz redova republikanaca izglasala je napuštanje regulative vezane uz pružanje usluga pristupa internetu i time omogućila otpočinjanje procesa dokidanja mrežne neutralnosti, koja je predstavljala značajnu zaštitu internetske slobode. Donosimo prijevod intervjua s Victorom Pickardom koji ususret donošenju odluke FCC-a sagledava aktualne opasnosti za internetsku komunikaciju i mogućnosti otpora nasrtaju korporativnog libertarijanizma.
9. listopada 2016.Strast prema poslu
Opće je prihvaćena ideja da moramo raditi kako bismo zaslužili dovoljno za preživljavanje, no sve je učestalije prisutna misao da taj isti rad moramo i strastveno voljeti, mjereno u satima koje provedemo na poslu. U moru kvalificirane radne snage koju tržište ne može apsorbirati, upravo je spremnost da se izgara za posao karakteristika koja je na cijeni. Vrijednosti koje promiče takva radna etika i koje zauzimaju gotovo sakralno mjesto u suvremenom imaginariju o radu nisu ništa drugo doli uznapredovala iluzija o savršeno produktivnom nadčovjeku - brojna istraživanja i društvene analize pokazuju kako je pretjeran rad kontraproduktivan, a životni vijek onih koji se u njega upuštaju osjetno kraći i nekvalitetniji.
19. srpnja 2020.Kako je Heidegger postao glavni filozof ekstremne desnice?
Brojni aspekti Heideggerove filozofije inspiriraju neke od ključnih ideja suvremene ekstremne desnice, kao i njezin pokušaj aproprijacije tema poput zaštite okoliša i životinja. Primjerice, Heideggerov geofilozofski koncept tubitka (Dasein) podupire desničarsku usmjerenost na regionalno oblikovanje identiteta i zavičajnu povijest kolektiva; populizam koji prezire znanstvenu racionalnost oslanja se na koncept postava (Gestell) i Heideggerovu kritiku modernosti i tehnologije; dok se umjesto zakonski kažnjivog biološkog rasizma koristi kulturni rasizam – inferiorizacija nebijelog, najčešće muslimanskog „Drugog“ – informiran Heideggerovom filozofijom esencijaliziranog kolektiva „ukorijenjenog“ u povijesti.
18. listopada 2016.Neraskidiva veza tehnologije i društva
Tijekom godina, digitalne tehnologije prešle su razvojnu putanju od stranog utjecaja na kontekste ljudskih interakcija, preko alata za održavanje digitalnih kultura do integracije u svakodnevni život. S obzirom na rast važnosti digitalnih tehnologija za čovjeka i njihov transformativni potencijal, one dobivaju brojne umjetničke reprezentacije – bilo utopijske, bilo distopijske. No prikaz tehnologija kao dobrih i loših, ističući psihološki aspekt njihove recepcije analitički je manjkav. Utoliko je važno vratiti fokus na dijalektički odnos tehnologija i društva te ih kontekstualizirati u kapitalističke društvene odnose i emancipatorne borbe. O ovim temama razgovarali smo s Petrom Jandrićem, kritičkim pedagogom i profesorom na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.