Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera

Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.

Članovi i članice United Private Hire Drivers (UPHI), ogranka sindikata IWGB (Independent Workers Union of Great Britain) ukazuju na probleme s radničkim pravima u Uberu na prvom prosvjedu prekarnih radnika u Londonu, UK, 27. rujna 2017. godine (izvor: War on Want @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Prema današnjoj presudi britanskog Vrhovnog suda koja je zadala udarac profiterima ekonomije honorarnih poslova, vozači i vozačice Ubera imaju pravo na minimalnu plaću i plaćeni godišnji odmor. Radi se o pobjedi za radnice i radnike, i za svakoga tko podržava pristojne uvjete rada.



Dobre su vijesti već neko vrijeme prava rijetkost. Međutim, jutrošnja objava Vrhovnog suda koja obvezuje Uber na priznavanje radničkog statusa svojim vozačima i vozačicama, dobrodošao je tračak sunca na inače sumornom političkom horizontu.
 
Vozačice i vozači Ubera dosad su bili tretirani kao „samozaposleni“, što znači da nisu imali pravo na zakonsku naknadu za bolovanje, minimalnu plaću i plaćeni godišnji odmor – međutim, bili su primorani pokriti vlastite troškove, osiguravajući si vozilo. Uskraćene su im pogodnosti samozapošljavanja: Uber im određuje cijenu vožnje, a time i visinu zarade. Odbiju li vozačice i vozači previše zahtjeva za vožnjom, riskiraju Uberovu penalizaciju. Uber im propisuje odredbe i uvjete poslovanja, a njihov se učinak prati putem „sustava dodjeljivanja zvjezdica“.
 
Zbog ovakvog aranžmana, današnja pobjeda primorava Uber da svoje vozače i vozačice tretira kao radnike i radnice, umjesto kao samozaposlene. To znači da će otprilike 60 000 vozača i vozačica dobiti pravo na minimalnu plaću i plaćeni odmor.
 
Do ove odluke nije došlo iznenada – ona je rezultat dugogodišnje pravne bitke aktivista i aktivistkinja te sindikata poput GMB-a, kako bi se natjeralo Uber da se pridržava postojećih zakona. Sramotno je koliko je ova borba bila duga i mukotrpna, no donijela nam je neke važne lekcije.
 
Zašto je trebalo toliko dugo da se ostvari ova pobjeda? Naime, nije neobično da se velika kompanija poput Ubera nekažnjeno služi ilegalnim praksama zapošljavanja. Štoviše, to je široko rasprostranjeno u ekonomiji u kojoj financijska sredstva (koja se ponekad naziva „kapitalom“) postavljaju pravila, i gdje je radnička moć erodirana zbog niza antisindikalnih zakona, iznimno atomizirane radne snage, složenih i netransparentnih opskrbnih lanaca, te proliferacije „nekvalificiranog“ radništva zbog kojega se radnice i radnike tretira kao zamjenjive, a novac stvara kompleksnim financijskim praksama namjesto radničkom proizvodnjom.
 
Moć koju rad (odnosno radnici i radnice) imaju u odnosu na kapital svodi se na kolektivno djelovanje. Tijekom povijesti, poboljšanja u našim radnim životima kojima svjedočimo – plaćeno bolovanje, pravo na vikend i godišnji odmor, kao i obveza zapošljavatelja da se pobrine za sigurne radne uvjete, a prije svega pristojne plaće od kojih možemo živjeti – teško su izborene snagom radnica i radnika koji su se okupili u sindikate i udarili šefove tamo gdje ih boli.
 
Međutim, daleko je manje izgledno da će ljudi koji rade u ekonomiji honorarnih poslova obavljati svoj posao na fiksnim radnim mjestima, gdje se mogu organizirati s kolegicama i kolegama kako bi kolektivno poduzimali akcije protiv svojih zapošljavatelja. Dostavljači i dostavljačice te vozači za privatni najam epitomiziraju ovu dilemu. Bez podrške i solidarnosti kolegica i kolega, suprotstaviti se zapošljavatelju zastrašujuća je i naizgled izgubljena bitka – čak i kada se bavi kriminalnim praksama zapošljavanja kao Uber.
 
Stoga je neophodno promatrati ovu pobjedu u pravom svjetlu: radi se o pobjedi reenergizirane radničke moći, koju su izvojevali neki od najopresiranijih radnika i radnica u društvu: 94 posto vozača taksija pripada BAME zajednicama (Crne osobe, Azijati i manjinske etničke skupine; britanska cenzuska klasifikacija, op. prev.), i suočavaju se sa sistemskom opresijom širom spektra britanskog tržišta rada.
 
Tijekom proteklih nekoliko godina svjedočili smo rastu novih sindikata, kao što su Independent workers of Great Britain (IWGB) i United Voices of the World (UVW). Ovi novi sindikati šire svoj horizont i taktike onkraj sindikalnih borbi na radnom mjestu u 21. stoljeću, kako bi pružili podršku radnicama i radnicima u prekarnim, atomizirajućim zaposlenjima. Ovo novo bujanje sindikalnog pokreta možda se služi drugačijim taktikama ne bi li odgovorilo na novonastale oblike rada, ali u njemu perzistira ista dinamika: rad protiv kapitala. Iako se tip rada u digitalnoj ekonomiji možda radikalno promijenio, dinamika moći je ista kao i prije.
 
Štoviše, današnja pobjeda je moćna opozicija pokušajima da se organiziranje radničke klase podijeli po rasijaliziranim i migracijskim linijama. Već predugo slušamo narativ prema kojem su migranti kao nelojalna konkurencija razlog za pad radnih standarda britanskih radnica i radnika. Muškarci rođeni izvan EU dominantno su zastupljeni u sektoru putničkog prijevoza, i po svoj su prilici pod brutalnim nadzorom politika kojima je cilj stvoriti neprijateljski okoliš za migrante bez papira. Restrikcije kojima se nastoji osigurati taj neprijateljski okoliš tjeraju ljude u nesigurne oblike rada, gdje nemaju previše mogućnosti poduzeti pravne korake ako je njihov imigracijski status neizvjestan.
 
Ova sudska pobjeda ne donosi previše onima koji nemaju siguran migracijski status, i koji strahuju od svakog izlaganja očima zakona. Međutim, uspostavljena radnička moć, raspon oprobanih i uspješno provjerenih tehnika, kao i eksponiranje pravog zločinca – ogromne korporacije lišene savjesti – vrlo su značajni.
 
Nije posve jasno koja je budućnost Ubera, ali današnja presuda mogla bi im ispostaviti povelik račun za kompenzaciju minimalnih plaća i prekovremenih sati (i retroaktivno) vozačica i vozača koji vode ovu bitku. No treba postaviti pitanje: znači li ova odluka da će Uber općenito morati priznati svojim vozačima i vozačicama status radnika i radnica?
 
Nije izgledno da će kompanija poput Ubera, koja se u ovom specifičnom slučaju (koji pokazuje koliko je blatantno propustila djelovati sukladno zakonu) toliko snažno odupirala pritiscima, u skorije vrijeme prigrliti poštene prakse zapošljavanja. Ključno je da se današnja presuda odnosi isključivo na dva vozača uključena u slučaj – ostali vozačice i vozači morat će slijediti njihov primjer i izboriti svoje bitke na sudu kako bi zaprimili iznose koje im je Uber dužan. Izglednije je da je ovo tek početak kontinuiranih sudskih bitki s Uberom, i njegovog paralelnog prilagođavanja odredbi i uvjeta za radnike i radnice kako bi im se uskratili pošteni radni uvjeti.
 
Zbog toga je nužno da današnju presudu gledamo kao ono što jest: pobjeda radničke moći, a ne zakonodavstva. Sudska pobjeda je važna prekretnica u ovoj bitci, i to takvog kalibra da bismo dvojici vozača koji su iznijeli slučaj pred sud trebali odati priznanje. Međutim, ne radi se o kraju borbe protiv Ubera i drugih zapošljavatelja u ekonomiji honorarnih poslova. Ključ je uspostavljena radnička snaga i domišljatost sindikalnog pokreta, koji se prilagodio borbi za pristojan životni standard u složenom i izazovnom okolišu današnje ekonomije.


Doznajte još o borbi protiv eksploatacije u ekonomiji honorarnih poslova na New Economics Foundation.





Emily Scurrah je istraživačica u New Economics Foundation (NEF).





Vezani članci

  • 23. kolovoza 2020. Uber i Lyft prijete štrajkom kapitala Na pravne regulacije koje primoravaju Uber i Lyft da svoje vozače i vozačice prestanu označavati kao nezavisne poduzetnike i poduzetnice i time im uskraćivati radnička prava, ove su dvije kompanije reagirale najavom štrajka kapitala. Mjera povlačenja investicija i resursa s tržišta, kojoj kapitalisti pribjegavaju kada su iscrpili sve druge opcije nametanja svojih interesa, osobito je problematična kada privatni kapital postane glavni ponuđač robe i usluga za veliki dio populacije.
  • 29. prosinca 2019. Prema sindikalnom organiziranju nezaposlenih "Kada posjećujemo škole, fakultete i sveučilišta, govorimo o kolektivnoj moći i inherentnom sukobu na radnom mjestu, gdje se uvijek suočavamo sa suprotstavljenim pozicijama. To je prilično jednostavno za objasniti – zadovoljenje radničkih potreba smanjuje profit zapošljavatelja. Nužno dolazi do pretakanja, odnosno redistribucije, stoga je jasno da su ciljevi zapošljavatelja i radnika u suprotnosti. Dakle, klasno diferencirane perspektive početna su točka edukacije naših predstavnika. Škole, fakulteti i sveučilišta trebaju objektivno pripremiti učenike i studente za svijet rada te ih educirati kako da prozru panegirički diskurs o tržištu rada koji im plasiraju zapošljavatelji, navodeći ih da se poistovjete s njihovim setom vrijednosti."
  • 6. rujna 2020. Striptizete su radnice koje imaju moć sindikalnog udruživanja "Striptizetama i vozačima_cama Ubera zajednička je barem jedna stvar: žrtve su pogrešne klasifikacije svojih šefova, koja sve više uzima maha. Međutim, Brandi Campbell, plesačica za odrasle iz Ohia, borila se protiv takve prakse na sudu i pobijedila. Zakon je u tom pogledu jasan: striptizete su radnice koje imaju pravo na sindikalno udruživanje i štrajk."
  • 21. prosinca 2016. Tehnooptimizam na staklenim nogama Davna je socijalistička želja da se automatizacijom procesa proizvodnje viška vrijednosti smanji vrijeme društveno potrebnog rada. Međutim, uloga novih tehnologija u kapitalističkim procesima proizvodnje, čija su rezultanta smanjenje cijene rada i povećanje efikasnosti proizvodnje, pokazuje suprotno. Uočimo li da brojne tehnologije koje koristimo – pa i one u čije emancipatorne potencijale polažemo mnogo nada – štetno utječu po naš prirodni okoliš, potrebno je promijeniti okvir u kojemu o njima raspravljamo. O odnosu tehnologije i kapitalizma, njezinim emancipatornim potencijalima, ali i zamkama u koje nas dovodi, razgovarali smo s Tomislavom Medakom iz zagrebačkog Multimedijalnog instituta.
  • 17. svibnja 2015. Elon Musk spašava svijet?
  • 29. prosinca 2017. Okovane tehnologije Uronjene u profitno orijentiranu instrumentalizaciju koja svakodnevno oblikuje dinamiku tehnoloških tranzicija u kapitalizmu, tehnologije su prošarane proturječnim silnicama i mjestima otpora. O tehnodeterminizmu, piratstvu, distributivnom karakteru i konfliktnim dimenzijama mrežnih medija, digitalnim repozitorijima, vlasničkim i autorskim pravima kao klasnom pitanju te manjku političke ekonomije u raspravama o mrežnoj slobodi, razgovarali smo s Katarinom Peović Vuković, docenticom na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci i članicom Radničke fronte.
  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš Bogatstvo špediterskog mogula Jeffa Bezosa koje prijeti premašiti granicu od jednog bilijuna dolara, u uskoj je vezi s nehumanim uvjetima rada gotovo milijun radnica i radnika u Amazonu, gdje je zbog učestale izmjene radne snage sindikalno organiziranje iznimno zahtjevno, ali ipak postojeće i općenito nužno kako bi se ograničila moć njegova korporativnog carstva.
  • 21. prosinca 2014. Šest mitova o tome kako sindikati uništavaju Britaniju
  • 17. siječnja 2021. U čijim se rukama nalazi globalno bogatstvo? "Gornjih 1 posto na globalnoj razini posjeduje 43 posto ukupnog osobnog bogatstva, dok donjih 50 posto ima tek 1 posto. Gornjih 1 posto su svi milijunaši prema neto bogatstvu (nakon dugova), i ima ih 52 milijuna. Unutar ovih 1 posto je i 175 000 ultra-bogatih ljudi, koji posjeduju preko 50 milijuna dolara neto vrijednosti po glavi – dakle, sićušan broj ljudi (manje od 0,1 posto) posjeduje 25 posto svjetskog bogastva!"
  • 25. listopada 2020. Devet načina na koje modna industrija uništava planet "Eko-moda je rastući trend, ali etički integritet nije se pokazao dovoljnim poticajem za ostvarivanje radikalne promjene. Marke poput Stelle McCartney ili People Tree bave se pitanjima kao što su pesticidi, organske tkanine, životinjska dobrobit i recikliranje, a njihovi osnivači_ce žele stvoriti bolji svijet. Međutim, iako ovakva poduzeća nedvojbeno imaju utjecaj na živote koje dotiču, ne adresiraju sistem kao cjelinu. Mnogo ove odjeće je skupo jer je proizvodnja prema etičkim standardima u kapitalizmu skupa. Nema svatko sredstva da je kupi. Moglo bi se argumentirati da se time što se osigurava tržišna niša za nekolicinu koja si može priuštiti brinuti za planet i ljude, potiče manje skrutiniziranja i pritiska na ostatak tržišta, koji ne samo da nitko ne dovodi u pitanje, nego se u određenim njegovim dijelovima čak i naslađuje neetičkim pozicijama, poput krznara koji hotimice koriste ugrožene životinje"
  • 4. kolovoza 2012. Gastarbajteri, glasnici budućnosti
  • 19. prosinca 2018. Nova klasna politika: perspektiva protiv desnih i neoliberalnih pripovijesti Uspon desnog populizma dio europske ljevice prepoznao je i kao indikator vlastite slabosti i povijesne erozije značaja. Da ljevica nema monopol na artikulaciju socijalnog pitanja nije nova lekcija. No ono što je relativno novo jest da ga je ljevica posljednjih desetljeća u sve manjoj mjeri postavljala. Ovako glasi kritička dijagnoza autora poput francuskog sociologa Didiera Eribona. Objavljivanje njemačkog prijevoda njegove sociološko-autobiografske monografije Povratak u Reims inicirao je 2016. godine opsežne rasprave unutar njemačke ljevice. Mnogi su usvojili Eribonovu dijagnozu i plediraju za povratak klasnoj politici, dok drugi upozoravaju na opasnost rehabilitacije starog klasnog redukcionizma i olakog dezavuiranja desetljeća nastojanja oko rodnih i manjinskih pitanja. Formuliran unutar tih rasprava, pojam „Nove klasne politike“ teži integraciji klasnog i „identitetskih“ pitanja kao temelja obnove integrativne lijeve politike, koja se mora suprotstavljati i desnim i neoliberalnim narativima. Pročitajte prijevod teksta Sebastiana Friedricha.
  • 18. listopada 2016. Neraskidiva veza tehnologije i društva Tijekom godina, digitalne tehnologije prešle su razvojnu putanju od stranog utjecaja na kontekste ljudskih interakcija, preko alata za održavanje digitalnih kultura do integracije u svakodnevni život. S obzirom na rast važnosti digitalnih tehnologija za čovjeka i njihov transformativni potencijal, one dobivaju brojne umjetničke reprezentacije – bilo utopijske, bilo distopijske. No prikaz tehnologija kao dobrih i loših, ističući psihološki aspekt njihove recepcije analitički je manjkav. Utoliko je važno vratiti fokus na dijalektički odnos tehnologija i društva te ih kontekstualizirati u kapitalističke društvene odnose i emancipatorne borbe. O ovim temama razgovarali smo s Petrom Jandrićem, kritičkim pedagogom i profesorom na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu.
  • 4. siječnja 2015. Kako Walmart obučava svoje upravitelje
  • 9. listopada 2016. Strast prema poslu Opće je prihvaćena ideja da moramo raditi kako bismo zaslužili dovoljno za preživljavanje, no sve je učestalije prisutna misao da taj isti rad moramo i strastveno voljeti, mjereno u satima koje provedemo na poslu. U moru kvalificirane radne snage koju tržište ne može apsorbirati, upravo je spremnost da se izgara za posao karakteristika koja je na cijeni. Vrijednosti koje promiče takva radna etika i koje zauzimaju gotovo sakralno mjesto u suvremenom imaginariju o radu nisu ništa drugo doli uznapredovala iluzija o savršeno produktivnom nadčovjeku - brojna istraživanja i društvene analize pokazuju kako je pretjeran rad kontraproduktivan, a životni vijek onih koji se u njega upuštaju osjetno kraći i nekvalitetniji.
  • 9. studenoga 2011. 1% najbogatijih kao najveći uništavatelji bogatstva u povijesti
  • 29. prosinca 2020. Ethos: kontradikcije turskog društva na Netflixu Turska mini-serija Ethos redatelja Berkuna Oye, u produkciji Netflixa, doživjela je međunarodni uspjeh i pohvale kritike. Kroz osam nastavaka serija dramatski umješno gradi nekoliko isprepletenih životnih priča likova različitog socijalnog i kulturnog habitusa i klasnog statusa u suvremenom Istanbulu. Redatelj gotovo dokumentaristički portretira svoje likove i situira njihove odluke, uvjerenja i vrijednosti unutar šireg socioekonomskog i historijskog konteksta turskog društva, kritički se odnoseći prema nasljeđu Erdoğanovog „umjerenog“ islamizma, ali i traumama moderne Turske koje sežu nešto dalje u povijest.
  • 13. rujna 2020. Darovna ili podatkovna platforma? Kapitalistička gostoljubivost i novi platni zid Couchsurfinga "Couchsurfing je od 2010. do 2011. godine prolazio transformaciju. Kasnije se ispostavilo da se korisnicima i korisnicama lagalo. Pretvara li se Couchsurfing.com u platformu za marketing i prikupljanje podataka kojima bi se trebalo puniti jedan drugi biznis? Važno je da budemo svjesni posljedica ako je ovaj scenarij točan. Vrijeme će pokazati kakva se podvala krije iza aktualne strategije."
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 18. listopada 2020. Ne možemo zaustaviti klimatske promjene bez klasne borbe "Novo izvješće ukazuje na to da je 1% najbogatijih na svijetu odgovorno za dvostruko više emisija stakleničkih plinova od cijele donje polovice planeta. Zaključak je jasan – kako bismo se borili protiv klimatskih promjena, moramo se boriti protiv vladajuće klase."
  • 7. lipnja 2020. Rad od kuće nakon korona virusa osigurat će šefovima veću kontrolu nad radničkim životima Korist koju korporacijama donosi rad od kuće daleko nadilazi pogodnosti koje od takvog aranžmana imaju radnici i radnice. Unatoč tome što istraživanja pokazuju da ih većina jedva čeka vratiti se na tradicionalno radno mjesto, uštede koje se mogu ostvariti eksternaliziranjem nekretninskih i režijskih troškova na individualna kućanstva, uspješno provedeni eksperiment rada na daljinu tijekom pandemije i pritom zabilježeni porast učinkovitosti pružile su upravama velikih kompanija dovoljno povoda da krenu najavljivati prebacivanje na „digitalni standard“, koji radništvu predstavljaju kao povlasticu.
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 29. prosinca 2017.
    Featured Video Play Icon
    Kako do neorganiziranih i podorganiziranih – Florian Wilde (RLS)
    Krajem listopada ove godine u Beogradu je održana konferencija „For Labour Rights! Trans-National Solidarity, Common Goods and Perspectives of Organizing“, u organizaciji Rosa Luxemburg Stiftung SEE. Donosimo integralnu snimku i tekstualni sažetak prvog od tri uvodna predavanja na konferenciji „Reaching the Un- and Under-Organized“ Floriana Wildea, radnika berlinskog ureda RLS-a u području sindikalnog organiziranja. Integriravši višegodišnje iskustvo djelovanja u društvenim pokretima i sindikatima te stranci Die Linke, Wilde je obrazložio neke od glavnih problema radničkog organiziranja te iznio prijedloge protustrategija i uloge lijevih političkih aktera u obnovi radničkog pokreta. Preostale snimke s konferencije pogledajte na playlisti.
  • 4. svibnja 2019. Neoliberalizam, migrantkinje i komodifikacija brige Statistički podaci jasno ukazuju da je europsko tržište rada strogo rodno i rasno uvjetovano. Istovremeno s rastom nezaposlenosti među muškarcima, ona je među ženama u padu. Međutim, ovi naizgled suprotni učinci krize ne ukazuju na privilegirani položaj radnica, već na proces ubrzane feminizacije migracija, kao rezultat porasta potražnje za radnom snagom u tradicionalno „ženskim“ poljima kućanskog rada i rada brige. Autorica objašnjava što nam sudbina migrantkinja može reći o sve lošijem položaju radništva u cjelini. Sara R. Farris održat će 7. svibnja u 19h u kinu Europa predavanje pod naslovom „U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma“, u sklopu ovogodišnjeg 12. Subversive festivala.
  • 7. veljače 2021. Treba zauzdati milijardere poput Elona Muska "Prema jednoj procjeni, Elon Musk posjeduje više od četvrtine svih aktivnih satelita koji orbitiraju Zemljom. Iako se njegova fantazija o bivanju carem Marsa vjerojatno neće ostvariti, moramo obuzdati nekontroliranu moć pomahnitalih tipova poput Muska koji sve više nalikuju zlikovcima iz filmova o Jamesu Bondu, prije negoli se prometne sa Zemlje u nebesa."
  • 29. studenoga 2020. Društvena zabluda Netflixov dokumentarac The Social Dilemma, koji je gotovo odmah po objavljivanju u rujnu 2020. zauzeo mjesto među deset najgledanijih sadržaja, kao glavnu premisu nudi tehnologiju kao prijetnju društvu. Ipak, reduciranjem uzroka društvenih i ekonomskih problema na društvene mreže, odnosno tehnologiju, iz fokusa se gubi povijesnodruštveni kontekst koji im pogoduje.
  • 14. travnja 2018. Kapital je društveni odnos Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
  • 9. svibnja 2010. Michael D. Yates: Mi protiv njih – Radnička klasa u akademskoj tvornici
  • 7. travnja 2010. Mislav Žitko: Ruka ostaje ista

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve