Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera

Dobre su vijesti već neko vrijeme prava rijetkost. Međutim, jutrošnja objava Vrhovnog suda koja obvezuje Uber na priznavanje radničkog statusa svojim vozačima i vozačicama, dobrodošao je tračak sunca na inače sumornom političkom horizontu.

Vozačice i vozači Ubera dosad su bili tretirani kao „samozaposleni“, što znači da nisu imali pravo na zakonsku naknadu za bolovanje, minimalnu plaću i plaćeni godišnji odmor – međutim, bili su primorani pokriti vlastite troškove, osiguravajući si vozilo. Uskraćene su im pogodnosti samozapošljavanja: Uber im određuje cijenu vožnje, a time i visinu zarade. Odbiju li vozačice i vozači previše zahtjeva za vožnjom, riskiraju Uberovu penalizaciju. Uber im propisuje odredbe i uvjete poslovanja, a njihov se učinak prati putem „sustava dodjeljivanja zvjezdica“.

Zbog ovakvog aranžmana, današnja pobjeda primorava Uber da svoje vozače i vozačice tretira kao radnike i radnice, umjesto kao samozaposlene. To znači da će otprilike 60 000 vozača i vozačica dobiti pravo na minimalnu plaću i plaćeni odmor.

Do ove odluke nije došlo iznenada – ona je rezultat dugogodišnje pravne bitke aktivista i aktivistkinja te sindikata poput GMB-a, kako bi se natjeralo Uber da se pridržava postojećih zakona. Sramotno je koliko je ova borba bila duga i mukotrpna, no donijela nam je neke važne lekcije.

Zašto je trebalo toliko dugo da se ostvari ova pobjeda? Naime, nije neobično da se velika kompanija poput Ubera nekažnjeno služi ilegalnim praksama zapošljavanja. Štoviše, to je široko rasprostranjeno u ekonomiji u kojoj financijska sredstva (koja se ponekad naziva „kapitalom“) postavljaju pravila, i gdje je radnička moć erodirana zbog niza antisindikalnih zakona, iznimno atomizirane radne snage, složenih i netransparentnih opskrbnih lanaca, te proliferacije „nekvalificiranog“ radništva zbog kojega se radnice i radnike tretira kao zamjenjive, a novac stvara kompleksnim financijskim praksama namjesto radničkom proizvodnjom.

Moć koju rad (odnosno radnici i radnice) imaju u odnosu na kapital svodi se na kolektivno djelovanje. Tijekom povijesti, poboljšanja u našim radnim životima kojima svjedočimo – plaćeno bolovanje, pravo na vikend i godišnji odmor, kao i obveza zapošljavatelja da se pobrine za sigurne radne uvjete, a prije svega pristojne plaće od kojih možemo živjeti – teško su izborene snagom radnica i radnika koji su se okupili u sindikate i udarili šefove tamo gdje ih boli.

Međutim, daleko je manje izgledno da će ljudi koji rade u ekonomiji honorarnih poslova obavljati svoj posao na fiksnim radnim mjestima, gdje se mogu organizirati s kolegicama i kolegama kako bi kolektivno poduzimali akcije protiv svojih zapošljavatelja. Dostavljači i dostavljačice te vozači za privatni najam epitomiziraju ovu dilemu. Bez podrške i solidarnosti kolegica i kolega, suprotstaviti se zapošljavatelju zastrašujuća je i naizgled izgubljena bitka – čak i kada se bavi kriminalnim praksama zapošljavanja kao Uber.

Stoga je neophodno promatrati ovu pobjedu u pravom svjetlu: radi se o pobjedi reenergizirane radničke moći, koju su izvojevali neki od najopresiranijih radnika i radnica u društvu: 94 posto vozača taksija pripada BAME zajednicama (Crne osobe, Azijati i manjinske etničke skupine; britanska cenzuska klasifikacija, op. prev.), i suočavaju se sa sistemskom opresijom širom spektra britanskog tržišta rada.

Tijekom proteklih nekoliko godina svjedočili smo rastu novih sindikata, kao što su Independent workers of Great Britain (IWGB) i United Voices of the World (UVW). Ovi novi sindikati šire svoj horizont i taktike onkraj sindikalnih borbi na radnom mjestu u 21. stoljeću, kako bi pružili podršku radnicama i radnicima u prekarnim, atomizirajućim zaposlenjima. Ovo novo bujanje sindikalnog pokreta možda se služi drugačijim taktikama ne bi li odgovorilo na novonastale oblike rada, ali u njemu perzistira ista dinamika: rad protiv kapitala. Iako se tip rada u digitalnoj ekonomiji možda radikalno promijenio, dinamika moći je ista kao i prije.

Štoviše, današnja pobjeda je moćna opozicija pokušajima da se organiziranje radničke klase podijeli po rasijaliziranim i migracijskim linijama. Već predugo slušamo narativ prema kojem su migranti kao nelojalna konkurencija razlog za pad radnih standarda britanskih radnica i radnika. Muškarci rođeni izvan EU dominantno su zastupljeni u sektoru putničkog prijevoza, i po svoj su prilici pod brutalnim nadzorom politika kojima je cilj stvoriti neprijateljski okoliš za migrante bez papira. Restrikcije kojima se nastoji osigurati taj neprijateljski okoliš tjeraju ljude u nesigurne oblike rada, gdje nemaju previše mogućnosti poduzeti pravne korake ako je njihov imigracijski status neizvjestan.

Ova sudska pobjeda ne donosi previše onima koji nemaju siguran migracijski status, i koji strahuju od svakog izlaganja očima zakona. Međutim, uspostavljena radnička moć, raspon oprobanih i uspješno provjerenih tehnika, kao i eksponiranje pravog zločinca – ogromne korporacije lišene savjesti – vrlo su značajni.

Nije posve jasno koja je budućnost Ubera, ali današnja presuda mogla bi im ispostaviti povelik račun za kompenzaciju minimalnih plaća i prekovremenih sati (i retroaktivno) vozačica i vozača koji vode ovu bitku. No treba postaviti pitanje: znači li ova odluka da će Uber općenito morati priznati svojim vozačima i vozačicama status radnika i radnica?

Nije izgledno da će kompanija poput Ubera, koja se u ovom specifičnom slučaju (koji pokazuje koliko je blatantno propustila djelovati sukladno zakonu) toliko snažno odupirala pritiscima, u skorije vrijeme prigrliti poštene prakse zapošljavanja. Ključno je da se današnja presuda odnosi isključivo na dva vozača uključena u slučaj – ostali vozačice i vozači morat će slijediti njihov primjer i izboriti svoje bitke na sudu kako bi zaprimili iznose koje im je Uber dužan. Izglednije je da je ovo tek početak kontinuiranih sudskih bitki s Uberom, i njegovog paralelnog prilagođavanja odredbi i uvjeta za radnike i radnice kako bi im se uskratili pošteni radni uvjeti.

Zbog toga je nužno da današnju presudu gledamo kao ono što jest: pobjeda radničke moći, a ne zakonodavstva. Sudska pobjeda je važna prekretnica u ovoj bitci, i to takvog kalibra da bismo dvojici vozača koji su iznijeli slučaj pred sud trebali odati priznanje. Međutim, ne radi se o kraju borbe protiv Ubera i drugih zapošljavatelja u ekonomiji honorarnih poslova. Ključ je uspostavljena radnička snaga i domišljatost sindikalnog pokreta, koji se prilagodio borbi za pristojan životni standard u složenom i izazovnom okolišu današnje ekonomije.