Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative

"Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"

„Tri rudara“, autor: Colin Telfer, blizu mjesta na kojem se nekada nalazio ugljenokop Risehow, u selu Flimby blizu Maryporta, zapadna Cumbrija, UK, 1. rujna 2014. godine (izvor: Airman Magazine @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19



Vladina odluka iz siječnja ove godine da nekritički propusti izgradnju novog rudnika ugljena u Whitehavenu u Cumbriji dočekana je s uzvicima neodobravanja. Klimatski znanstvenici nazvali su je „nevjerovatnim i iznimno nepromišljenim“ potezom, osamdeset grupa za zaštitu okoliša pozvalo je premijera da se ponovno razmotre situaciju, a vođa liberalnih demokrata pozvao je Aloka Sharma, bivšeg ministra trgovine, da podnese ostavku na mjesto predsjednika COP26, konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama koja se održava u studenom.
 
Aktualni ministar ministar trgovine Kwasi Kwarteng priznao je da postoji „lagana napetost“ između cilja ostvarivanja nulte neto stope emisija i otvaranja prvog novog ugljenokopa u 30 godina – otužno je koliko je to razblažena izjava, uzmemo li u obzir i da je sam vladin odbor za klimatske promjene poručio da novi rudnik nije kompatibilan s već preskromnim klimatskim ciljevima Ujedinjenog Kraljevstva.
 
Gradsko vijeće Cumbrije objavilo je 10. veljače da će ponovno razmotriti svoju suglasnost s izgradnjom ugljenokopa. Neovisno o tome hoće li to rezultirati konačnim odbijanjem izgradnje rudnika, potez vijeća ne adresira temeljno pitanje zbog kojeg se otvaranje rudnika uopće učinilo kao poželjna opcija. Bez nacionalne i lokalne industrijske strategije koja osigurava pristojne, sigurne poslove u niskougljičnim sektorima, zagađivački projekti i dalje će se percipirati kao izvor prijeko potrebnih radnih mjesta.
 
U Whitehavenu, u okrugu Copeland, 480 kilometara sjeverno od Westminstera, 165 milijuna funti težak projekt ugljenokopa Woodhouse uz koji se obećava otvaranje 500 radnih mjesta, očekivano je privlačan. Zajednica je obilježena deindustrijalizacijom još od 1980-ih, a danas se oporavlja od ekonomskih posljedica pandemije COVID-19.
 
Načelnik Copelanda kaže kako „dosad nije doživio da jedan projekt uživa toliku javnu podršku“, navodeći mogućnost otvaranja radnih mjesta i jačanja prosperiteta u jednom od najdepriviranijih područja Ujedinjenog Kraljevstva. Državni ministar za stanovanje, lokalne zajednice i lokalnu upravu Robert Jenrick odbio je intervenirati oko odluke o ugljenokopu, za kojeg se predviđa da bi tijekom svojega operiranja dodao 420 milijuna tona CO2 emisijama UK-a, opisujući to kao „lokalno pitanje“.
 
Toliko o vladinim nastojanjima da se pozicionira kao globalna predvodnica u borbi protiv klimatskih promjena. Premijer Boris Johnson izjavio je kako je opsjednut time što je moguće ostvariti na COP26, a Ujedinjeno Kraljevstvo je na globalnoj razini zagovaralo protiv ugljena kao supredsjedatelj Powering Past Coal Alliancea.
 
Ove kontradikcije tipične su za vladinu klimatsku politiku, no u ovom slučaju vrlo je izgledno da pritisak dolazi i unutar Konzervativne stranke. Trudy Harrison, parlamentarna predstavnica iz Copelanda, koja je između ostalog i osobna pomoćnica premijera Johnsona, gorljiva je zagovornica izgradnje rudnika.
 
Zajedno s nekoliko drugih parlamentarnih zastupnika i zastupnica koji su 2017. i 2019. godine osvojili mandate u nekadašnjim uporištima Laburista, Harrison je članica Konzervativaca plavih ovratnika (Blue Collar Conservatives), koji su zainteresirani da ispune svoje obećanje razvijanja regija u kojima su izabrani putem ulaganja i otvaranja radnih mjesta. Ponuda otvaranja nekoliko stotina radnih mjesta i prilika da se povrati ponosni povijesni identitet koji je povezan s ugljenom čini se kao predobrom prilikom da bi se propustila.
 
Na ovo bi posebice trebali pripaziti oni koji se protive otvaranju rudnika, kao i progresivne snage koje se nadaju mobilizaciji u regijama koje će potencijalno najviše izgubiti zbog nastojanja da dekarboniziramo našu ekonomiju. U industrijskoj unutrašnjosti UK-a, poslovi u visokougljičnim sektorima poput energetike relativno su dobro plaćeni, sigurni i sindikalizirani. Ne iznenađuje da za njima postoji visoka potražnja, ako su alternativa uglavnom nisko plaćeni poslovi u uslužnom sektoru – koji su u velikom broju desetkovani pandemijom.
 
Međutim, licemjerno je dovoditi klimu u opoziciju s radnim mjestima. Rudnik planira osigurati koksni ugljen za industriju čelika, unatoč stajalištu odbora za klimatske promjene, prema kojem je nužno postupno ukloniti ugljen iz proizvodnje čelika do 2035. godine. Ako Ujedinjeno Kraljevstvo bude pratilo odbor na putu prema nultoj stopi emisija, novi rudnik bit će ostavljen na cjedilu, a radna mjesta će nestati. Također, očekuje se gubitak tisuća radnih mjesta tijekom narednog desetljeća, jer će nuklearno postrojenje Sellafield – jedan od najvećih zapošljavatelja u tom dijelu zemlje – biti stavljeno van pogona.
 
Unatoč tome, vlada nije predstavila alternativnu viziju dobrih, zelenih radnih mjesta koja bi radnicama i radnicima i njihovim zajednicama mogla pružiti sve potrebne prilike, a istovremeno se boriti protiv klimatske krize. Institut za istraživanje javnih politika (The Institute of Public Policy Research) procjenjuje da bi se tijekom narednog desetljeća u sklopu zelenog paketa oporavka od pandemije COVID-19 moglo stvoriti 1,6 milijun dobrih, kvalitetnih, zelenih radnih mjesta.
 
Prema jednoj konzervativnoj procjeni, u Zapadnoj Cumbriji bi moglo biti stvoreno 2600 tranzicijskih i 1350 dugotrajnih poslova u zelenim industrijama poput onih koje se bave naknadnim ugradnjama, obnovljivim izvorima energije i javnim prijevozom, uz dodatnih više tisuća radnih mjesta u inherentno niskougljičnim i društveno korisnim zaposlenjima poput skrbi i obrazovanja.
 
Postoji želja za autentičnom zelenom industrijskom revolucijom, ali stanovnici tog kraja s pravom su skeptični. Kao što mi je rekao jedan radnik, doživjeli su „samo propala obećanja… a sada se vlada odlučila izmaknuti od donošenja velike odluke koja bi bila potrebna za razvoj ovog područja i umjesto toga omogućuje zagađivačima da pokrenu biznis. Pet stotina poslova za idućih trideset godina ili tisuće čistih i dobro plaćenih poslova na puno dulji rok? Tu nema dileme.“
 
Pred vladom je zadatak da uvjeri ljude kako je ozbiljna u pogledu stvaranja takvih radnih mjesta. U pravednoj tranziciji bi radnice i radnici zaposleni u visokougljičnim industrijama imali pravo glasa oko toga kako dekarbonizirati njihove industrije odnosno bili bi podržani kroz rekvalifikaciju za ekvivalentne, održive poslove u drugim sektorima. Takva bi tranzicija stvorila dobre, zelene poslove i opremila radnice i radnike vještinama koje su im potrebne da ih preuzmu.
 
Do tog procesa neće doći ako se tranziciju prepusti tržišnim silama. Za to će biti potrebna nacionalna ulaganja, koherentna politika i – najvažnije – uključenost samih radnica i radnika te njihovih zajednica. Ključno je izgraditi povjerenje u područjima koja su bila izdana i zanemarena tijekom prijašnjih industrijskih tranzicija – ali ako organizatori žele zadobiti lokalnu podršku nadolazećim promjenama, odupiranje projektima temeljenima na fosilnim gorivima također znači i da se mora zagovarati ozbiljni plan za zelene poslove.
 




Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
  • 14. prosinca 2022. Ključne riječi: magični voluntarizam "Kada se ljudi suočavaju s prekarnim zaposlenjem, obavijestima o deložaciji, ili se bore da prehrane svoju djecu, uloga terapije razgovorom i vještina samopomoći znatno je oslabljena. (...) U konačnici, magični nas voluntarizam gura u zamku umanjivanja utjecaja materijalnog nezadovoljstva. Zanemarujući društvene uzroke i one vrste nedaća koje mogu biti endemske za živote ljudi iz radničke klase, nehotično doprinosimo depolitizaciji mentalnog zdravlja."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve