Treba nam porez na transakcije bitcoina

"Očigledno je da porez na transakcije bitcoina od 1 posto neće ugasiti to tržište. Međutim, u znatnoj će mjeri smanjiti količinu transakcija. Također, izgledno je da će ta valuta posljedično biti manje privlačna bilo kome tko je ne koristi u nezakonite svrhe, čime će se reducirati njezina vrijednost. To bi trebalo značiti da će ljudi posvećivati manje resursa rudarenju bitcoina, što će biti prava pobjeda za svijet."

Rudarenje bitcoina, 14. lipnja 2014. godine (izvor: Marko Ahtisaari @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Poput većine ekonomista, oduvijek sam bio skeptičan prema bitcoinu. Pitanje je uvijek glasilo: kojoj to svrsi služi?
 
Sama ideja da bi mogao biti koristan kao alternativna valuta je besmislena. Je li održivo da vam valuta nekontrolirano oscilira iz godine u godinu, pa čak i iz sata u sat? Zamislite da vam je ugovor o radu ili stanarini izražen u bitcoinovima. Vaša plaća, kao i stanarina, najmanje bi se utrostručili tijekom protekle godine, zbog čega biste vjerojatno ostali nezaposleni i u nemogućnosti da plaćate stanarinu koju si ne možete priuštiti. Ekonomisti često prenaglašavaju problem inflacije, ali valuta čija vrijednost značajno i nepredvidljivo opada i raste ozbiljan je problem.
 
Međutim, iako bitcoin nije previše koristan kao valuta, možda bismo ga naprosto mogli tretirati kao odušak za bezopasne špekulacije, poput bejzbolskih sličica ili nezamjenjivih žetona. Pa, ispada da bitcoin nije u potpunosti beskoristan. Omiljena je valuta onih koji se bave ilegalnim aktivnostima poput raspačavanja narkotika i trgovine oružjem; naravno, kao i iznuđivanjem kompanija putem ucjenjivačkog softvera (ransomware). (Njegova prikladnost za tu svrhu ozbiljno je dovedena u pitanje kada je FBI uspio povratiti većinu novca kojeg je firma Colonial Pipeline isplatila hakerima koji su infiltrirali njezin sustav. Izgleda da transakcijama bitcoina nije toliko nemoguće ući u trag kao što se naširoko tvrdilo.)
 
Ipak, bitcoin se ne može naprosto zanemariti kao zabavu i ilegalne igrarije, jer se pokazao i kao jedan od faktora koji uvelike doprinosi globalnom zagrijavanju. Rudarenje bitcoina, proces kojim nastaju novi bitcoinovi, troši ogromne količine električne energije. Prema analizi istraživačica i istraživača s Cambridgea, rudarenje bitcoina godišnje troši više energije nego čitava Argentina.
 
To znači da dolazi do emisije ogromne količine stakleničkih plinova, praktički u nikakve svrhe. Većina emisija stakleničkih plinova (greenhouse gasses, GHG) nastaje zbog grijanja i hlađenja naših domova, transporta naše hrane i nas samih, kao i proizvodnje te hrane. Ovo su sve realne potrebe. Možemo iznaći načine da proizvodimo manje stakleničkih plinova, primjerice, tako što ćemo manje putovati ili zamijeniti postojeći automobil električnim, uz nadu da će isti biti pogonjen čistom energijom, ali sve ove opcije podrazumijevaju određene žrtve i/ili troškove.
 
U usporedbi s time, snalaziti se u svijetu u kojem ima manje bitcoinova trebalo bi biti jednostavno. Takva je logika u pozadini oporezivanja transakcija bitcoina; oporezujemo one stvari za koje želimo da ih bude manje.
 

Prednosti poreza na bitcoin

Prije svega, porez na transakcije bitcoina povećao bi javne prihode. Predložio bih značajan porez na transakcije u iznosu od 1 posto godišnje. Možemo to usporediti s prijedlogom poreza od 0,1 posto na burzovne transakcije kojeg je u američkom Kongresu iznio zastupnik Peter DeFazio, te ga u Senatu iznio senator Brian Schatz[1].
 
Razlog za predlaganje više stope poreza na bitcoin leži u tome da posljedice po ekonomiju ne bi bile prevelike kada bi tržište bitcoina bilo ozbiljno narušeno. Ljudi koji se bave napadima ucjenjivačkim softverom možda bi doživjeli nešto nestabilnosti po pitanju vrijednosti njihovih isplata, i možda bi im bilo nešto teže mijenjati ih u tradicionalne valute, no osim toga ne bi bilo previše ekonomskog utjecaja.
 
Za razliku od toga, čak i uz svo špekulativno trgovanje na financijskim tržištima, ona su i dalje u službi produktivne svrhe, te bismo trebali biti oprezni pri nametanju potencijalno destabilizirajućeg poreza. Teško da je ovakav porez od 1 posto bez presedana. U Ujedinjenom Kraljevstvu je porez na burzovne transakcije trenutno 0,5 posto. Do 1986. godine iznosio je 1 posto. Unatoč tome, Ujedinjeno Kraljevstvo je imalo jednu od najvećih burzi dionica na svijetu.
 
Očigledno je da porez na transakcije bitcoina od 1 posto neće ugasiti to tržište. Međutim, u znatnoj će mjeri smanjiti količinu transakcija. Također, izgledno je da će ta valuta posljedično biti manje privlačna bilo kome tko je ne koristi u nezakonite svrhe, čime će se reducirati njezina vrijednost. To bi trebalo značiti da će ljudi posvećivati manje resursa rudarenju bitcoina, što će biti prava pobjeda za svijet.
 
Relevantno pitanje je i koliko bi se javnih prihoda prikupilo porezom na bitcoin. Obujam trgovanja bitcoinom u SAD-u trenutno je oko 1 milijardu američkih dolara dnevno, odnosno 350 milijardi dolara godišnje. Ne smanji li se obujam trgovanja, porezom od 1 posto prikupilo bi se 3,5 milijarde dolara godišnje. Međutim, naravno, čitava poanta uvođenja takvog poreza jest smanjenje obujma trgovanja i interesa za bitcoinom. Ako se obujam prepolovi zbog manje količine trgovanja i niže cijene bitcoina, prikupili bismo 1,75 milijardi dolara godišnje, odnosno 17,5 milijardi tijekom desetogodišnjeg proračunskog horizonta.
 
Ovo nisu veliki novci u odnosu na cjelokupni proračun. CEPR-ov „Bitan je proračun, idiote“ („It’s the Budget, Stupid“) kalkulator proračuna govori nam da bi to bilo 0,03 posto ukupnog proračuna. To nije previše, ali nije ni u potpunosti trivijalno. Godišnji prinosi otprilike su jednaki iznosu koji je potreban da se 110 000 ljudi godišnje drži na bonovima za hranu.
 
Međutim, postoji još jedna prednost u oporezivanju transakcija bitcoina. Možemo eksperimentirati s mehanizmima provedbe bez previše negativnih rizika.
 
Često se tvrdi da su porezi na financijske transakcije neprovedivi. Dokazi pokazuju nešto suprotno. U Ujedinjenom Kraljevstvu je temeljem poreza na burzovne transakcije prikupljen iznos koji je jednak 0,2 posto godišnjeg BDP-a (i koji bi u ekonomiji SAD-a iznosio otprilike 44 milijardi). Mnogo je drugih zemalja na svijetu koje prikupljaju značajne prihode iz poreza na financijske transakcije.
 
U Sjedinjenim Državama već postoji skroman porez na financijske transakcije. Burzovne transakcije podložne su porezu od 0,0042 posto. Putem tog poreza godišnje se prikupi otprilike 500 milijuna dolara, namijenjenih financiranju rada Komisije za vrijednosnice i burzu (Securities and Exchange Commission, SEC).
 
Porezi na financijske transakcije očigledno su provedivi, ali nema sumnje da mnogo razmjene umaknu oporezivanju. Utaja poreza vjerojatno bi predstavljala još veći problem u slučaju bitcoina, gdje mnoge transakcije uključuju ilegalne aktivnosti.
 
Ovo je stoga izvrsna prilika za inovacije. Pored drugih dostupnih provedbenih mehanizama, možemo ponuditi i nagradu onima koji prijave utajivače poreza. Primjerice, možemo im ponuditi 20 posto poreza koji će biti prikupljen temeljem njihove dojave.
 
Konkretizirajmo to primjerom – zamislite da netko trguje s 200 milijuna dolara u bitcoinovima. Uz poreznu stopu od 1 posto, dug prema državi bio bi 2 milijuna dolara. Odluči li ta osoba ne platiti svoje poreze, zaposlenik koji je prijavi Poreznoj upravi u prilici je zaraditi prilično veliku sumu od 400 000 američkih dolara. Ovakav sustav nagrada pružio bi radnicima_ama snažan poticaj da prijave poreznu utaju svojih nadređenih.
 
Porez na transakcije bitcoina bio bi izvrsna prilika za testiranje ovakve inicijative. Budući da nema previše razloga za brigu dođe li do remećenja tržišta bitcoina, zapravo nema negativnih rizika. Pokaže li se sustav nagrada učinkovitim pri obuzdavanju poreznih utaji, imamo novi alat koji se može primijeniti ako želimo oporezivati financijske transakcije i u drugim prilikama. Također, možemo uočiti možebitne probleme u sklopu ovog sustava i učiniti potrebne korekcije kako bismo bili pripremljeniji za implementaciju poreza na financijske transakcije na većim financijskim tržištima.
 
Ukratko, tržište bitcoina sjajan je laboratorij za eksperimentiranje s porezima na financijske transakcije. Iako i ovdje i drugdje postoji dovoljno iskustva s porezima na financijske transakcije da možemo biti prilično uvjereni da se takav porez može implementirati bez pretjeranih poteškoća, sve dok ne postoji politička volja za njegovu širu implementaciju, možemo koristiti tržište bitcoina za eksperimentiranje s probnim porezom.






Bilješke:

[1] Ja sam predložio nešto viši porez na burzovne transakcije od 0,2 posto.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve