Mladi u stambenoj krizi

"Problemi s kojima se susreću mladi, a koji su se u posljednjih godinu dana samo povećali, daleko su od rješenja. Prvenstveno, privatni iznajmljivači nastavljaju isisavati sve veće količine novca od svojih mladih stanara. Mnogi su iznajmljivači prošle godine natjerali studente da plaćaju najam soba koje su napustili zbog pandemije koja im je skratila ljetni rok."

Bojkot stanarina UCU-a u Manchesteru, 22. studenog 2020. godine (izvor: Tke Media)
Pandemija je razotkrila duboke nejednakosti i kontradikcije koje stoje u temeljima kapitalističkog društva. Konkretno – prijestupe zemljoposjedništva i komercijaliziranog visokog obrazovanja, koji su doveli do duboko ukorijenjene ljutnje prema stanodavcima među mladima (među kojima je puno privatnih podstanara).



Prošle smo godine svjedočili nemilosrdnom financijskom utjecaju pandemije na mnoga kućanstva mladih i ljudi iz radničke klase. Broj privatnih najmoprimaca koji primaju univerzalnu olakšicu udvostručio se na njih polovicu od početka pandemije (studeni 2020.), a ova naknada jedva može pokriti osnovnu najamninu u mnogim mjestima i gradovima diljem Britanije.
 
U ranim stadijima krize, Torijevci su intervenirali uvođenjem privremene zabrane deložacija, ali te su garancije već odavno istekle.
 
Prema vladinom izvješću iz prosinca 2020. godine, svaki peti privatni najmoprimac (preko 700 000 kućanstava) već je kasnio s plaćanjem stanarine ili je bilo vjerojatno da će u idućih tri mjeseca kasniti s plaćanjem stanarine.
 
Dakle, svjedočili smo značajnom rastu broja deložacija: prema časopisu The Big Issue, tijekom prve četvrtine 2021. godine, svaka tri i pol sata članovi i članice novog kućanstva ostale su bez krova nad glavom. Ove brojke samo će se povećati tijekom narednih mjeseci.
 
U međuvremenu su studenti najmoprimci tijekom protekle godine tretirani skandalozno od strane sveučilišta i privatnih najmodavaca. Uobičajeni dugovi koje studenti gomilaju već su dovoljno problematični, no ova je godina za njih financijski bila osobito loša: platili su preko 9000 funti za online predavanja i pregršt virtualnih grupnih sesija, i pljunuli još na tisuće funti za stanarine u sobama koje kao stanari nisu mogli napustiti tijekom velikog dijela godine. Podrška za studente u izolaciji, tamo gdje je postojala, često je bila duboko neadekvatna.
 
Mnogi bi studenti, da je takva opcija ponuđena, odabrali ostati u gradovima iz kojih dolaze. Međutim, uz to što im je obećana kombinirana nastava, što se nije ostvarilo, studenti su bili prisiljeni na ponovno unajmljivanje stanova u sveučilišnim gradovima.
 
Tijekom prošle akademske godine, većina sveučilišta poticala je studente da se vrate na kampus gdje je to god bilo moguće. Međutim, mnoga od njih nisu imala potrebne uvjete kako bi pružala podršku kućanstvima u izolaciji tijekom neizbježnih izbijanja COVID-19. Umjesto da pomažu studentima, ona su na njih svaljivali krivnju, što je ubrzo dovelo do sve radikalnije opozicije širom zemlje, koja je kulminirala u bojkotima plaćanja najamnine.
 
Studenti i studentice sa Sveučilišta u Manchesteru poveli su svojim bojkotom najamnina, izborivši privremeno smanjenje stanarine u iznosu od više milijuna funti, zahvaljujući svojoj militantnoj kampanji. Nije slučajnost da se radi o istom sveučilištu koje je doslovno podiglo ogradu oko stanova svojih studenata_ica prvog dana nacionalne karantene u studenom 2020. godine.
 
Veliki privatni iznajmljivači i viši sveučilišni menadžment slažu se oko ključnih točaka. To je zato što su obje strane zainteresirane samo zaraditi što više novca, a na štetu zdravlja i sigurnosti studenata.
 

Pravi uzrok krize

Tijekom poslijeratnog razdoblja laburistička vlada spremno je odobravala masovno socijalno stanovanje te besplatno školovanje i potpore za studente – to doba progresivnih reformi u kapitalizmu davno je završilo u Britaniji.
 
Sedamdesete su to grubo prekinule. Ekonomsku krizu izazvale su inflacija i cijene nafte (ali temeljna kontradikcija bila je hiperprodukcija). To je imalo široke posljedice, između ostalog i na to da je Thatcherina vlada ubrzala privatizaciju.
 
Blairova vlada uvela je 1998. godine školarine, demonstrirajući jasan smjer prema komercijalizaciji visokog obrazovanja. Zadiranje kapitala u ta ključna područja – stanovanje i obrazovanje – bilo je pogubno za studente i radnike.
 
Od tada je jaz između sveučilišne uprave i osoblja postajao sve veći. Prorektori britanskih sveučilišta općenito su plaćeni stotine tisuća funti, što je često podebljano i drugim oblicima prihoda. Istovremeno je najizloženije osoblje često zaposleno preko ugovora bez zajamčenog minimalnog broja radnih sati (zero-hour contract) i suočava se s valovima otpuštanja diljem zemlje.
 
Ovi regresivni trendovi početkom prošle godine za posljedicu su imali štrajkove UCU-a, koji su nažalost bili osujećeni pandemijom, kao i masovne štrajkove protiv studentskih stanarina naredne akademske godine.
 
Također smo svjedoci rastućeg radikalizma među privatnim stanarima, što se odražava u rapidnoj pojavi stambenih sindikata kao što je Acorn. Sve to podrazumijeva i značajni razvoj militantnosti – a time i rastuću krizu među mladima. Pandemija je intenzivirala ove trendove i nastavit će to činiti u narednim mjesecima.
 

Kriza se nastavlja

Problemi s kojima se susreću mladi, a koji su se u posljednjih godinu dana samo povećali, daleko su od rješenja. Prvenstveno, privatni iznajmljivači nastavljaju isisavati sve veće količine novca od svojih mladih stanara. Mnogi su iznajmljivači prošle godine natjerali studente da plaćaju najam soba koje su napustili zbog pandemije koja im je skratila ljetni rok.
 
Ovog ljeta oni naplaćuju ogromne stanarine onima koji su prekoračili svoj ugovor o najmu zbog izolacije od pandemije COVID-19 – što u suštini prisiljava mnoge da se vrate kući i riskiraju zaraziti svoje prijatelje i obitelj. Primjerice, student u izolaciji u Leedsu prijavio je da mu se naplaćuju tisuće funti kako bi ostao u stanu nekoliko dodatnih dana.
 
U međuvremenu, sveučilišta i dalje predstavljaju prijetnju mogućeg otpuštanja osoblja i nastavka studiranja putem interneta. Kako će studenti_ce biti primorani_e plaćati sve enormnije cifre za ograničeno iskustvo, postavljat će se sve više pitanja: kamo ide sav taj novac?
 
Situacija sa studentskom populacijom odraz je šire krize u društvu. Stotine tisuća privatnih stanara i dalje će svake godine biti cjenovno izguravani iz većih gradova i patiti u lošim stambenim uvjetima koje mnogi iznajmljivači odbijaju poboljšati.
 
Stambena kriza među mladima stoga je još daleko od kraja. Čak i kada se virus povuče iz mlade populacije, gdje je trenutno na vrhuncu, situacija će biti nepovratno promijenjena. I dok šefovi pokušavaju natjerati radnike i studente da plaćaju posljedice pandemije, postaje sve jasnije da je u korijenu ove krize kapitalizam. Radnici i studenti moraju ujediniti svoje kampanje i boriti se za rušenje ovog trulog sustava!





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 2. listopada 2021. Antikapitalistički seminar Prijavite se na Antikapitalistički seminar koji u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Slobodni Filozofski i Subversive festival – jednotjedni program političke edukacije u kojem ćemo pokušati mapirati i kritički sagledati analitičke okvire različitih oblika političkog angažmana i njihove slijepe pjege, odnosno razmotriti na koji način različite teorijsko-političke paradigme pristupaju društvenoj stvarnosti.
  • 30. rujna 2021. Skidanje slojeva "Iako termin „istraga“ možda evocira prizor detektiva, istraživačka estetika kao praksa pokazuje bliže afinitete prema kritičkoj teoriji nego prema policiji. Navođenjem pokušaja „skidanja slojeva“ realnosti kako bi se razotkrila istina, istraživačka estetika razlikuje se od formalnih pravnih procesa koji pri ustanovljavanju odgovornosti prihvaćaju tek najužu koncepciju kauzalnosti."
  • 29. rujna 2021. Nadilaženje jedinstvene porezne stope "Osim ako ih se implementira s brojnim iznimkama, poreze s fiksnom stopom u pravilu se smatra regresivnima jer najteže pogađaju najsiromašnije. Bogati možda plaćaju isti postotak, no njihovi su prihodi dovoljno visoki da to, za razliku od siromašnijih građana, ne primjećuju."
  • 28. rujna 2021. Iz duge povijesti knjigocida "U razdoblju Republike Hrvatske ideološki motiv u pozadini uništavanja i otpisivanja knjiga uvelike je bio replika praksi iz NDH. Prema nekim podacima, početkom devedesetih uništeno je 14 posto hrvatskog književnog fonda. Na meti su bili marksistički naslovi, radovi srpskih autora, ali i potpuno apolitična literatura, ako je bila pisana ćirilicom i/ili ekavicom."
  • 26. rujna 2021. Kako je Premier liga pomogla super-bogatašima da zavladaju nogometom "Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine."
  • 18. rujna 2021. Afganistanskim ženama nije potreban bijeli feminizam Femonacionalistički odnosno femoimperijalistički impulsi bijelog feminizma, isključujuće grane feminizma koja promatra ženska prava isključivo kroz bijelu zapadnu optiku, neizbježna su nijansa licemjerja koje se provlači medijskim komentarima o povratku Talibana na vlast u Afganistanu, jednako kao što su bili jedan od ključnih generatora legitimacijskih narativa netom okončane vojne okupacije SAD-a i njezinih saveznica. Ovakav pristup problemu ultrakonzervativnog patrijarhalnog odnosa Talibana prema ženama u afganistanskom društvu zatvara oči ne samo pred seksizmom i mizoginim tendencijama u zapadnim zemljama, nego i pred širim geopolitičkim kontekstom koji je bio formativan za stanje u kojem se zemlje zapadne Azije nalaze danas.
  • 10. rujna 2021. Onkraj nuklearne obitelji "Brak je konzervativna institucija, način da se klasa reproducira. On je osnova za male jedinice – obitelj, crkvu, zajednicu – za koje je Edmund Burke smatrao da su nužne za etičko društvo. Prema konzervativcima, brak liječi siromaštvo, traume iz djetinjstva i nasilje izazvano vatrenim oružjem. Međutim, osobito čeznu za tzv. tradicionalnim obiteljima, gdje je otac hranitelj, a majka domaćica. Naš porezni zakon odražava ovu težnju. Napisan je kako bi išao u prilog bogatim bračnim parovima, od kojih su većina bijeli, kao što je Dorothy Brown nedavno primijetila u knjizi The Whiteness of Wealth"
  • 5. rujna 2021. Uloga mjera štednje u nezapamćenim šumskim požarima u Grčkoj "Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg "uređenog" u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost."
  • 1. rujna 2021. Krik i plan "Na zemlji ukradenoj od Autohtonih naroda, dok nas nužnost i briga primoravaju da se približimo jedni drugima iz klaustrofobične topline naših podijeljenih traumatiziranih javnosti, vjerojatno je najhitniji revolucionarni prioritet izgradnja solidarnosti između zajednica koje su međusobno zavadili kapitalizam, bjelačka supremacija i naseljenički kolonijalizam. Da razjasnimo tko smo jedni drugima i što nam je zajedničko, a koje su naše različitosti, i može li se i kako to prevladati. Zadaća izgradnje povjerenja među zajednicama, naravno, nije oprečna revolucionarnom organiziranju ili nespojiva s njim; povjerenje se stvara kroz zajedničku borbu. Međutim, da bismo izvršili tu zadaću možda će biti nužno da prihvatimo najširu moguću viziju toga kako „revolucionarno organiziranje” može izgledati."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve