Kako je Premier liga pomogla super-bogatašima da zavladaju nogometom

"Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine."

Oproštajna utakmica Alana Shearera, Newcastle Utd. v Celtic F.C., 24. siječnja 2004 (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Preuzimanje nogometa od strane super-bogataša nije novi fenomen i taj proces traje već godinama, a ključan trenutak bio je stvaranje utržive robe – Premier lige.

Ovog proljeća bijes je izbio diljem Europe. Činilo se da će najavljena “Europska superliga” zauvijek promijeniti nogomet i učvrstiti status elitne skupine klubova na vrhu u nepromjenjivoj skupini od njih dvadesetak. Ideja je naišla na takvo protivljenje da je čak i Boris Johnson istupio i obećao da će uništiti novu ligu ako Nogometni savez to ne bude u mogućnosti. Činilo se da je takva očita gramzljiva pohlepa protiv svega što nogomet čini posebnim – domaćih rivalstava, lokalnih zajednica i obećanja o promociji u viši rang natjecanja ili ispadanju u niži na temelju učinka na terenu.

 

Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine.

 

Nova BBC-jeva dokumentarna serija Fever Pitch! nudi osvrt na formiranje Premier lige. Premda emisija obiluje svom nogometnom nostalgijom koju bismo očekivali od takvog projekta – pregršt grubih duela, poznati karate udarac Erica Cantone i šepurenje Alana Shearera u najboljim godinama – također daje i dublju analizu promjena koje je donijelo formiranje nove lige.

 

Engleski nogomet je tijekom osamdesetih bio u postupnom propadanju. Problemi su bili huliganizam, propadanje infrastrukture i općenito loša reputacija. Prodaja ulaznica je pala. Nešto je trebalo promijeniti. Kako je rečeno u zloglasnom članku magazina Times, nogomet je bio “sport iz sirotinjskih četvrti koji se igrao na stadionima u sirotinjskim četvrtima koje posjećuju ljudi iz tih istih četvrti”. U pomoć, izvještava nas emisija, dolazi nitko drugi do Rupert Murdoch i njegov tim publicista, konzultanata i poslovnih ljudi .

 

Nakon tajnih sastanaka najbogatijih klubova, nova Premierliga se odvojila od postojećeg ligaškog sustava. Rođena je nova era nogometa. Nogomet je prije bio besplatan za gledanje, ali rekordni ugovor sa Sky Sportsom značio je da su sada bile potrebne pretplate kako biste gledali vaš lokalni tim. Puno se pozornosti ovdje pridavalo ulozi marketinga i zabave kako bi se opravdale cijene novih pretplata i pridobila nova publika: cheerleadersice, vatromet, koncerti i sumo hrvanje bili su među trikovima kojima se htjelo dokazati da je nogomet postao nešto više od sporta – oblik totalne zabave.

 

No, emisija ne može izbjeći doticanje teme raširenog nezadovoljstva koje je izazvala nova Premier liga. Kako jedan navijač ogorčeno kaže TV reporteru: “Sve je to samo novac. Klub je sada jedan veliki tematski park.” Spomenute sumo hrvače s terena su ispratili zvižduci navijača koji skandiraju “Koji je ovo kurac?” (eng. What the fuck was that?) Drugim riječima, navijači nisu baš bili zadovoljni nizom smicalica, suvenira i elemenata zabavne industrije koji su preplavili engleske stadione.

 

Unatoč tome, emisija uvelike ne uspijeva naglasiti pravi razmjer promjena koje je donijela Premier liga. Zanimljivo je da posljednju riječ o komercijalizaciji Premier lige ima marketinški konzultant Sky Sportsa Jon Smith, koji kaže: “Da, to je učinjeno radi financijske dobiti, nema sumnje. I na neki način, bilo je stvarno pomalo nečuveno, ali je upalilo.”

 

To može biti točno u financijskom smislu – nogomet je unovčen u do tad neviđenoj mjeri – ali ovaj prikaz uspona Premier lige uvelike zanemaruje drastične financijske posljedice koje je nova liga imala na amaterski i poluprofesionalni nogomet, te raspodjelu moći unutar igre.

 

Na primjer, u vrijeme starog ligaškog sustava, prihodi od TV-a prava su se proporcionalno dijelili, pri čemu je pedeset posto išlo prvoligaškim klubovima, a preostalih pedeset posto dijelilo se na klubove iz tri niže lige. Premier liga je, međutim, potpuno zasebna pravna osoba, koja ima mogućnost zadržavanja daleko većeg dijela kolača: u ovom trenutku niželigašima daje tek 8,75 posto svojih TV prihoda. Rezultat toga je još veća koncentracija bogatstva na vrhu, dok većina niželigaških klubova živi u stanju kontinuirane nesigurnosti. Više od polovice klubova u drugoj, trećoj i četvrtoj ligi otada je nesolventno, a amaterski nogomet i dalje je u slobodnom padu.

 

Čak i unutar Premier lige, pomak prema prioritiziranju financijske dobiti imao je nepopravljive posljedice. Cijene ulaznica su skočile u nebo, a neke su porasle za više od tisuću posto u klubovima kao što je Liverpool. Domaći navijači vrhunskih klubova često si ih ne mogu priuštiti. Čak i unutar Premier lige, financijsko restrukturiranje osiguralo je dominaciju najbogatijih klubova, jer se pedeset posto novih TV prihoda raspoređuje na temelju toga koje utakmice se prikazuju na TV-u i gdje su momčadi završile na tablici.

 

Ta činjenica znači da će vrhunski klubovi gotovo zajamčeno ostati na vrhu. U prijašnjem sustavu čak su i vrhunski klubovi poput Manchester Uniteda ispadali iz lige. Moderni nogomet sa svojim hijerarhijskim strukturama novca i moći to je učinio gotovo nemogućim.

 

Mnogi tvrde da je nogometu bila potrebna reforma kasnih osamdesetih, ali teško da je masovna komercijalizacija bila jedini raspoloživi put. Njemačka npr. sada nudi primjer alternativnog puta kojim je engleski nogomet mogao krenuti. Suočen sa sličnim problemima huliganizma i propadanja infrastrukture, njemački nogomet reformiran je na radikalno drugačiji način. Prosječna posjećenost porasla je sa 17 000 u kasnim osamdesetima na 45 000, što je najveća posjećenost na svijetu. Tokom procesa uspjelo se osigurati da klubovi ostanu u većinskom vlasništvu navijača. Stroga pravila osiguravaju da se sva dobit reinvestira natrag u klubove. Nemoguće je da jedna osoba kupi većinski paket dionica kluba, a Bundesliga nudi najjeftinije karte od svih velikih europskih liga. Iz engleske perspektive, teško je ne zamišljati što bi moglo biti ovdje, da su napravljeni drugi izbori.

 

Štoviše, nogomet je već bio u procesu transformacije prije Murdochovog ulaska na tržište. Kampanja protiv huligana, ponovno oživljavanje popularnosti nogometa nakon Svjetskog prvenstva 1990. i ambiciozni planovi Nogometnog saveza značili su da to nije bio jedini put kojim je nogomet mogao ići. Promjene su bile u tijeku bez obzira na proboj Sky Sportsa, pa je predstavljati ih kao izravnu posljedicu nove Premier lige u najboljem slučaju neiskreno.

 

U Engleskoj, klubovi u vlasništvu navijača kao što su Exeter City, AFC Wimbledon i United of Manchester nude alternativu profitnoj logici koja leži u srži projekta Premier lige. U određenoj mjeri, svaka od ovih momčadi nastala je kao odgovor na komercijalizaciju i otuđenje od lokalnih zajednica, pojave karakteristične za Premier ligu. Nedostatak oligarhijskog vlasnika ili pravedne preraspodjele novca unutar engleskih liga znači da oni vjerojatno neće uspjeti doći do Premier lige. Ipak, njihova demokratska struktura koju vodi lokalna zajednica i dalje nudi alternativu premierligaškoj bezdušnosti.

 

U današnjem svijetu superzvijezda, ruskih oligarha[*] i globalnih superklubova, osvježavajuće je baciti pogled na drugi svijet nogometa. To nije svijet vrijedan hvalospjeva ili postavljanja na pijedestal: rasizam i nasilje to jasno pokazuju. No, teško je ne nadati se povratku nogometnih liga usmjerenih na zajednicu i sportsku jednakost koja je nekoć bila održavana. S obzirom na to da se svakih nekoliko godina pojavljuju glasine o drastičnim promjenama u Premier ligi (posljednja je plan laburista za masivnu preraspodjelu televizijskih prava 2019. godine), treba biti svjestan na koji je način ona zavladala sportom u Engleskoj. To je ključno za razumijevanje što se može učiniti da bi se nogomet ubuduće igrao na ravnopravnijim osnovama.

Bilješke:

[*] Članak na ovom mjestu tendenciozno stavlja naglasak na utjecaj ruskih oligarha u engleskom nogometu. Međutim, samo jedan od dvadeset engleskih prvoligaških klubova nalazi se u većinskom vlasništvu jednog ruskog oligarha, dok npr. u čak njih osam djelomičan ili većinski vlasnički udio imaju američki oligarsi. (op. prev.)

Mathias Gjesdal Hammer trenutno studira Međunarodne odnose i intelektualnu povijest na Oxfordu.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Vezani članci

  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve