Kako je Premier liga pomogla super-bogatašima da zavladaju nogometom

"Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine."

Oproštajna utakmica Alana Shearera, Newcastle Utd. v Celtic F.C., 24. siječnja 2004 (izvor: commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Preuzimanje nogometa od strane super-bogataša nije novi fenomen i taj proces traje već godinama, a ključan trenutak bio je stvaranje utržive robe – Premier lige.



Ovog proljeća bijes je izbio diljem Europe. Činilo se da će najavljena “Europska superliga” zauvijek promijeniti nogomet i učvrstiti status elitne skupine klubova na vrhu u nepromjenjivoj skupini od njih dvadesetak. Ideja je naišla na takvo protivljenje da je čak i Boris Johnson istupio i obećao da će uništiti novu ligu ako Nogometni savez to ne bude u mogućnosti. Činilo se da je takva očita gramzljiva pohlepa protiv svega što nogomet čini posebnim – domaćih rivalstava, lokalnih zajednica i obećanja o promociji u viši rang natjecanja ili ispadanju u niži na temelju učinka na terenu.
 
Jasno je da je zaustavljanje Superlige omelo daljnju komercijalizaciju nogometa. Međutim, ono što se često zaboravlja jest da je gotovo identičan proces uspio pri formiranju Premier lige 1992. godine.
 
Nova BBC-jeva dokumentarna serija Fever Pitch! nudi osvrt na formiranje Premier lige. Premda emisija obiluje svom nogometnom nostalgijom koju bismo očekivali od takvog projekta – pregršt grubih duela, poznati karate udarac Erica Cantone i šepurenje Alana Shearera u najboljim godinama – također daje i dublju analizu promjena koje je donijelo formiranje nove lige.
 
Engleski nogomet je tijekom osamdesetih bio u postupnom propadanju. Problemi su bili huliganizam, propadanje infrastrukture i općenito loša reputacija. Prodaja ulaznica je pala. Nešto je trebalo promijeniti. Kako je rečeno u zloglasnom članku magazina Times, nogomet je bio “sport iz sirotinjskih četvrti koji se igrao na stadionima u sirotinjskim četvrtima koje posjećuju ljudi iz tih istih četvrti”. U pomoć, izvještava nas emisija, dolazi nitko drugi do Rupert Murdoch i njegov tim publicista, konzultanata i poslovnih ljudi .
 
Nakon tajnih sastanaka najbogatijih klubova, nova Premierliga se odvojila od postojećeg ligaškog sustava. Rođena je nova era nogometa. Nogomet je prije bio besplatan za gledanje, ali rekordni ugovor sa Sky Sportsom značio je da su sada bile potrebne pretplate kako biste gledali vaš lokalni tim. Puno se pozornosti ovdje pridavalo ulozi marketinga i zabave kako bi se opravdale cijene novih pretplata i pridobila nova publika: cheerleadersice, vatromet, koncerti i sumo hrvanje bili su među trikovima kojima se htjelo dokazati da je nogomet postao nešto više od sporta – oblik totalne zabave.
 
No, emisija ne može izbjeći doticanje teme raširenog nezadovoljstva koje je izazvala nova Premier liga. Kako jedan navijač ogorčeno kaže TV reporteru: “Sve je to samo novac. Klub je sada jedan veliki tematski park.” Spomenute sumo hrvače s terena su ispratili zvižduci navijača koji skandiraju “Koji je ovo kurac?” (eng. What the fuck was that?) Drugim riječima, navijači nisu baš bili zadovoljni nizom smicalica, suvenira i elemenata zabavne industrije koji su preplavili engleske stadione.
 
Unatoč tome, emisija uvelike ne uspijeva naglasiti pravi razmjer promjena koje je donijela Premier liga. Zanimljivo je da posljednju riječ o komercijalizaciji Premier lige ima marketinški konzultant Sky Sportsa Jon Smith, koji kaže: “Da, to je učinjeno radi financijske dobiti, nema sumnje. I na neki način, bilo je stvarno pomalo nečuveno, ali je upalilo.”
 
To može biti točno u financijskom smislu – nogomet je unovčen u do tad neviđenoj mjeri – ali ovaj prikaz uspona Premier lige uvelike zanemaruje drastične financijske posljedice koje je nova liga imala na amaterski i poluprofesionalni nogomet, te raspodjelu moći unutar igre.
 
Na primjer, u vrijeme starog ligaškog sustava, prihodi od TV-a prava su se proporcionalno dijelili, pri čemu je pedeset posto išlo prvoligaškim klubovima, a preostalih pedeset posto dijelilo se na klubove iz tri niže lige. Premier liga je, međutim, potpuno zasebna pravna osoba, koja ima mogućnost zadržavanja daleko većeg dijela kolača: u ovom trenutku niželigašima daje tek 8,75 posto svojih TV prihoda. Rezultat toga je još veća koncentracija bogatstva na vrhu, dok većina niželigaških klubova živi u stanju kontinuirane nesigurnosti. Više od polovice klubova u drugoj, trećoj i četvrtoj ligi otada je nesolventno, a amaterski nogomet i dalje je u slobodnom padu.
 
Čak i unutar Premier lige, pomak prema prioritiziranju financijske dobiti imao je nepopravljive posljedice. Cijene ulaznica su skočile u nebo, a neke su porasle za više od tisuću posto u klubovima kao što je Liverpool. Domaći navijači vrhunskih klubova često si ih ne mogu priuštiti. Čak i unutar Premier lige, financijsko restrukturiranje osiguralo je dominaciju najbogatijih klubova, jer se pedeset posto novih TV prihoda raspoređuje na temelju toga koje utakmice se prikazuju na TV-u i gdje su momčadi završile na tablici.
 
Ta činjenica znači da će vrhunski klubovi gotovo zajamčeno ostati na vrhu. U prijašnjem sustavu čak su i vrhunski klubovi poput Manchester Uniteda ispadali iz lige. Moderni nogomet sa svojim hijerarhijskim strukturama novca i moći to je učinio gotovo nemogućim.
 
Mnogi tvrde da je nogometu bila potrebna reforma kasnih osamdesetih, ali teško da je masovna komercijalizacija bila jedini raspoloživi put. Njemačka npr. sada nudi primjer alternativnog puta kojim je engleski nogomet mogao krenuti. Suočen sa sličnim problemima huliganizma i propadanja infrastrukture, njemački nogomet reformiran je na radikalno drugačiji način. Prosječna posjećenost porasla je sa 17 000 u kasnim osamdesetima na 45 000, što je najveća posjećenost na svijetu. Tokom procesa uspjelo se osigurati da klubovi ostanu u većinskom vlasništvu navijača. Stroga pravila osiguravaju da se sva dobit reinvestira natrag u klubove. Nemoguće je da jedna osoba kupi većinski paket dionica kluba, a Bundesliga nudi najjeftinije karte od svih velikih europskih liga. Iz engleske perspektive, teško je ne zamišljati što bi moglo biti ovdje, da su napravljeni drugi izbori.
 
Štoviše, nogomet je već bio u procesu transformacije prije Murdochovog ulaska na tržište. Kampanja protiv huligana, ponovno oživljavanje popularnosti nogometa nakon Svjetskog prvenstva 1990. i ambiciozni planovi Nogometnog saveza značili su da to nije bio jedini put kojim je nogomet mogao ići. Promjene su bile u tijeku bez obzira na proboj Sky Sportsa, pa je predstavljati ih kao izravnu posljedicu nove Premier lige u najboljem slučaju neiskreno.
 
U Engleskoj, klubovi u vlasništvu navijača kao što su Exeter City, AFC Wimbledon i United of Manchester nude alternativu profitnoj logici koja leži u srži projekta Premier lige. U određenoj mjeri, svaka od ovih momčadi nastala je kao odgovor na komercijalizaciju i otuđenje od lokalnih zajednica, pojave karakteristične za Premier ligu. Nedostatak oligarhijskog vlasnika ili pravedne preraspodjele novca unutar engleskih liga znači da oni vjerojatno neće uspjeti doći do Premier lige. Ipak, njihova demokratska struktura koju vodi lokalna zajednica i dalje nudi alternativu premierligaškoj bezdušnosti.
 
U današnjem svijetu superzvijezda, ruskih oligarha[*] i globalnih superklubova, osvježavajuće je baciti pogled na drugi svijet nogometa. To nije svijet vrijedan hvalospjeva ili postavljanja na pijedestal: rasizam i nasilje to jasno pokazuju. No, teško je ne nadati se povratku nogometnih liga usmjerenih na zajednicu i sportsku jednakost koja je nekoć bila održavana. S obzirom na to da se svakih nekoliko godina pojavljuju glasine o drastičnim promjenama u Premier ligi (posljednja je plan laburista za masivnu preraspodjelu televizijskih prava 2019. godine), treba biti svjestan na koji je način ona zavladala sportom u Engleskoj. To je ključno za razumijevanje što se može učiniti da bi se nogomet ubuduće igrao na ravnopravnijim osnovama.






Bilješke:

[*] Članak na ovom mjestu tendenciozno stavlja naglasak na utjecaj ruskih oligarha u engleskom nogometu. Međutim, samo jedan od dvadeset engleskih prvoligaških klubova nalazi se u većinskom vlasništvu jednog ruskog oligarha, dok npr. u čak njih osam djelomičan ili većinski vlasnički udio imaju američki oligarsi. (op. prev.)






Mathias Gjesdal Hammer trenutno studira Međunarodne odnose i intelektualnu povijest na Oxfordu.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve