Stelios Foteinopoulos
5. rujna 2021.
Uloga mjera štednje u nezapamćenim šumskim požarima u Grčkoj
"Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg "uređenog" u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost."

Višegodišnji rezovi grčkih vatrogasnih službi stoje u pozadini jedne od najgorih katastrofa u Europi – ako ne uložimo u javne servise kako bismo se borili prpotiv klimatskih promjena, ovo će postati poznata priča.
Da je Ferdinand Lassalle danas živ, mogao bi gledati kako njegove ideje veoma loše stare. Godine 1862. Lassalle je, govoreći na socijalističkom skupu u Berlinu, iznio svoju teoriju o državi-noćnom čuvaru – neoliberalni koncept prema kojem država svoj modus operandi prenosi na privatni sektor i zadržava samo nekoliko vitalnih, ali ograničenih funkcija, poput osiguravanja sigurnosti i društvene stabilnosti.
U posljednjih nekoliko tjedana u Grčkoj većina bi se iznenadila kad bi vidjela čak i samo to. Grčka država nije uspjela ni u usporedbi s noćnim čuvarom čija je jedina dužnost spriječiti najgore.
Dok pišem ovaj članak, više od 250 000 hektara izgorjelo je u divljim šumskim požarima, 150 000 samo na otoku Evia. Više od 100 000 ljudi je pogođeno.
Niz požara u posljednja dva tjedna spržio je velika područja u Ateni, Peloponezu i drugdje. Četrdeset zajednica i naselja je zbrisano, a požari su i dalje izvan kontrole, prisiljavajući tisuće da napuste svoje domove, često u zadnji tren. Na većini požarnih frontova, resursi vatrogasnih vozila, kopnenih snaga i zračne pomoći bili su ograničeni ili čak nepostojeći. EU države koje su Grčku u prošlosti prisiljavale da prihvati smanjenje proračuna, sada žure s pružanjem pomoći i kanaderima.
Najgora ekološka katastrofa svih vremena u Grčkoj, i jedna od najgorih u Europi, dogodila se na vrhuncu ekstremnog toplinskog vala koji je trajao oko tri tjedna. Vrućina je isušila vlagu i ostavila borove šume vrlo zapaljivima – što je dokaz da je klimatska katastrofa već ovdje.
Pitanje koje ostaje visjeti u zraku je jednostavno. Je li se bilo koji od ovih ishoda mogao spriječiti? Jesu li ti požari izravno proizašli iz posljedica klimatske krize ili se radi o nečem kompliciranijem?
U studenom prošle godine, neposredno prije nego što je grčka vlada izradila nacrt godišnjeg proračuna za 2021. godinu, Državni ured za šumarstvo službeno je zatražio 17,7 milijuna eura. Vlada im je dala samo 1,7 milijuna.
To nije bilo iznenađenje: protekle godine bile su godine štednje i rezova. Od 2016. do 2020. prosječna državna potrošnja usmjerena na Ured za šumarstvo iznosila je samo 1,72 milijuna eura, poslovanje im je nedovoljno financirano i nemaju dovoljno osoblja – unatoč činjenici da je trećina zemlje prekrivena šumama. Oko pet tisuća vatrogasaca također je ostalo bez posla, dok je Vlada povećala broj policajaca za nekoliko stotina.
Štednja je vrlo prisutna u Grčkoj, unatoč tome što neoliberalni mislioci propovijedaju o povratku u “ekonomsku normalnost”. Šumski požari na Eviji, drugom najvećem grčkom otoku nakon Krete, posljedica su toga da država ne uspijeva uskladiti svoje prioritete s prioritetima svog naroda. Posljednjih mjeseci 1,9 milijardi eura posvećeno je kupnji borbenih zrakoplova kako bi se opravdao vojni antagonizam između Grčke i Turske (obje članice NATO-a), a NATO-u je dano 6,6 milijardi eura. Dodijeljeno je 30 milijuna eura za uspostavu specijalne policije koja će biti raspoređena na grčka javna sveučilišta. U tome leži kontradikcija države koja toliko troši na represivne aparate, ali ne može osigurati sigurnost.
Vladina strategija za suočavanje s požarima uvelike se temeljila na porukama o evakuaciji koje su slane na mobitele građana. Ali premijerovi napori da izbjegne žrtve obili su mu se o glavu: bez linija obrane u selima i malim gradovima, mještani su odlučili preuzeti inicijativu i sami voditi bitku. Koristeći sve, od vodenih crijeva do poljoprivrednih vozila, cisterni do lopata i motika, mještani su se zajedno s ljudima koji su slučajno provodili odmor u tom kraju bacali u vatru, često s velikim uspjehom. Kao rezultat izvanrednog stanja i nesposobnosti države da pruži potrebnu potporu, mrežama solidarnosti otvorio se prostor da preuzmu inicijativu.
Ove mreže i organizacije sada vode glavnu riječ. Počeli su graditi paralelne strukture za opskrbu osnovnim potrepštinama, postavili su društvene kuhinje, doveli agregate tamo gdje je isključena struja i pružili su psihološku podršku onima kojima je potrebna. Novi svijet koji se doslovno podigao iz pepela omogućio je ljudima da razmisle o tome što se dogodilo i što će tek doći.
Požar je sada gotovo pod kontrolom, ali se tek treba utvrditi pun razmjer njegovih razaranja. Tisuće ljudi suočavaju se s dugotrajnim evakuacijama i gubitkom svojih domova, farmi i poduzeća.
Ovo je pitanje opstanka za lokalne zajednice, a ne kriznog upravljanja za marginalizirane. U svijetu koji doživljava klimatske promjene, svi smo potencijalno marginalizirani. Prizor ljudi koji bježe iz svojih domova u čamce lišava nas potrebe zamišljanja kako bi klimatske izbjeglice mogle izgledati.
Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg “uređenog” u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost.
Ono što se događa u Grčkoj moglo bi biti samo uvod u sve te budućnosti. Ako oni koji potpiruju globalnu klimatsku krizu ne namjeravaju nešto poduzeti, to ćemo morati biti mi.
Stelios Foteinopoulos bivši je službenik za politiku međunarodnih odnosa Nicos Poulantzas instituta iz Atene. Trenutno radi kao analitičar pitanja vezanih uz Europsku uniju i član Momentuma.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.