Uloga mjera štednje u nezapamćenim šumskim požarima u Grčkoj
S engleskog prevela Karolina Hrga
Izvorno objavljeno 13. kolovoza 2021. godine na stranici časopisa Tribune.
"Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg "uređenog" u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost."
Šumski požari na otoku Evia u Grčkoj, kolovoz/rujan 2021. godine (izvor: VICE)
Višegodišnji rezovi grčkih vatrogasnih službi stoje u pozadini jedne od najgorih katastrofa u Europi – ako ne uložimo u javne servise kako bismo se borili prpotiv klimatskih promjena, ovo će postati poznata priča.
Da je Ferdinand Lassalle danas živ, mogao bi gledati kako njegove ideje veoma loše stare. Godine 1862. Lassalle je, govoreći na socijalističkom skupu u Berlinu, iznio svoju teoriju o državi-noćnom čuvaru – neoliberalni koncept prema kojem država svoj modus operandi prenosi na privatni sektor i zadržava samo nekoliko vitalnih, ali ograničenih funkcija, poput osiguravanja sigurnosti i društvene stabilnosti.
U posljednjih nekoliko tjedana u Grčkoj većina bi se iznenadila kad bi vidjela čak i samo to. Grčka država nije uspjela ni u usporedbi s noćnim čuvarom čija je jedina dužnost spriječiti najgore.
Dok pišem ovaj članak, više od 250 000 hektara izgorjelo je u divljim šumskim požarima, 150 000 samo na otoku Evia. Više od 100 000 ljudi je pogođeno.
Niz požara u posljednja dva tjedna spržio je velika područja u Ateni, Peloponezu i drugdje. Četrdeset zajednica i naselja je zbrisano, a požari su i dalje izvan kontrole, prisiljavajući tisuće da napuste svoje domove, često u zadnji tren. Na većini požarnih frontova, resursi vatrogasnih vozila, kopnenih snaga i zračne pomoći bili su ograničeni ili čak nepostojeći. EU države koje su Grčku u prošlosti prisiljavale da prihvati smanjenje proračuna, sada žure s pružanjem pomoći i kanaderima.
Najgora ekološka katastrofa svih vremena u Grčkoj, i jedna od najgorih u Europi, dogodila se na vrhuncu ekstremnog toplinskog vala koji je trajao oko tri tjedna. Vrućina je isušila vlagu i ostavila borove šume vrlo zapaljivima – što je dokaz da je klimatska katastrofa već ovdje.
Pitanje koje ostaje visjeti u zraku je jednostavno. Je li se bilo koji od ovih ishoda mogao spriječiti? Jesu li ti požari izravno proizašli iz posljedica klimatske krize ili se radi o nečem kompliciranijem?
U studenom prošle godine, neposredno prije nego što je grčka vlada izradila nacrt godišnjeg proračuna za 2021. godinu, Državni ured za šumarstvo službeno je zatražio 17,7 milijuna eura. Vlada im je dala samo 1,7 milijuna.
To nije bilo iznenađenje: protekle godine bile su godine štednje i rezova. Od 2016. do 2020. prosječna državna potrošnja usmjerena na Ured za šumarstvo iznosila je samo 1,72 milijuna eura, poslovanje im je nedovoljno financirano i nemaju dovoljno osoblja – unatoč činjenici da je trećina zemlje prekrivena šumama. Oko pet tisuća vatrogasaca također je ostalo bez posla, dok je Vlada povećala broj policajaca za nekoliko stotina.
Štednja je vrlo prisutna u Grčkoj, unatoč tome što neoliberalni mislioci propovijedaju o povratku u “ekonomsku normalnost”. Šumski požari na Eviji, drugom najvećem grčkom otoku nakon Krete, posljedica su toga da država ne uspijeva uskladiti svoje prioritete s prioritetima svog naroda. Posljednjih mjeseci 1,9 milijardi eura posvećeno je kupnji borbenih zrakoplova kako bi se opravdao vojni antagonizam između Grčke i Turske (obje članice NATO-a), a NATO-u je dano 6,6 milijardi eura. Dodijeljeno je 30 milijuna eura za uspostavu specijalne policije koja će biti raspoređena na grčka javna sveučilišta. U tome leži kontradikcija države koja toliko troši na represivne aparate, ali ne može osigurati sigurnost.
Vladina strategija za suočavanje s požarima uvelike se temeljila na porukama o evakuaciji koje su slane na mobitele građana. Ali premijerovi napori da izbjegne žrtve obili su mu se o glavu: bez linija obrane u selima i malim gradovima, mještani su odlučili preuzeti inicijativu i sami voditi bitku. Koristeći sve, od vodenih crijeva do poljoprivrednih vozila, cisterni do lopata i motika, mještani su se zajedno s ljudima koji su slučajno provodili odmor u tom kraju bacali u vatru, često s velikim uspjehom. Kao rezultat izvanrednog stanja i nesposobnosti države da pruži potrebnu potporu, mrežama solidarnosti otvorio se prostor da preuzmu inicijativu.
Ove mreže i organizacije sada vode glavnu riječ. Počeli su graditi paralelne strukture za opskrbu osnovnim potrepštinama, postavili su društvene kuhinje, doveli agregate tamo gdje je isključena struja i pružili su psihološku podršku onima kojima je potrebna. Novi svijet koji se doslovno podigao iz pepela omogućio je ljudima da razmisle o tome što se dogodilo i što će tek doći.
Požar je sada gotovo pod kontrolom, ali se tek treba utvrditi pun razmjer njegovih razaranja. Tisuće ljudi suočavaju se s dugotrajnim evakuacijama i gubitkom svojih domova, farmi i poduzeća.
Ovo je pitanje opstanka za lokalne zajednice, a ne kriznog upravljanja za marginalizirane. U svijetu koji doživljava klimatske promjene, svi smo potencijalno marginalizirani. Prizor ljudi koji bježe iz svojih domova u čamce lišava nas potrebe zamišljanja kako bi klimatske izbjeglice mogle izgledati.
Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg “uređenog” u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost.
Ono što se događa u Grčkoj moglo bi biti samo uvod u sve te budućnosti. Ako oni koji potpiruju globalnu klimatsku krizu ne namjeravaju nešto poduzeti, to ćemo morati biti mi.
Stelios Foteinopoulos bivši je službenik za politiku međunarodnih odnosa Nicos Poulantzas instituta iz Atene. Trenutno radi kao analitičar pitanja vezanih uz Europsku uniju i član Momentuma.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.
Na sjednici Fakultetskog vijeća, 18. lipnja, pristupilo se tajnom glasanju o oba prijedloga Odluke: prijedlog uprave FF (kojom se predviđa uvođenje plaćanja participacija po ratama) je dobio 42 glasa, prijedlog studenata (kojom se predviđa potpuno oslobađanje plaćanja participacija za ponovni upis posljednje godine studija) je dobio 26 glasova, a 6 glasova je bilo nevažećih. Za donošenje ovakvog tipa odluke potrebna je apsolutna većina svih članova Fakultetskog vijeća (48 glasova), stoga niti jedna odluka nije izglasana. Nije u potpunosti jasno kako će izgledati daljnja procedura, posebice s obzirom na činjenicu da procedura nije propisana Statutom, a Fakultetsko vijeće nema ni svoj […]
Poštovani_e predstavnici_e medija, Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu organizira konferenciju za medije koja će se održati danas, 18. lipnja 2025. godine s početkom u 15 sati ispred glavnog ulaza na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na adresi Ulica Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb. Povod organiziranja konferencije za medije jest održavanje sjednice Fakultetskog vijeća na kojoj će studentski predstavnici zahtijevati izglasavanje studentske inačice Odluke o participacijama za akademsku godinu 2025./2026. koja je rezultat višemjesečne borbe. Studenti su tijekom te borbe revitalizirali tijelo Plenuma koji već više od desetljeća ima kontinuitet borbe u Hrvatskoj, ali i regiji, za ljudska i studentska […]
12. svibnja 2025.Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]
Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]
15. veljače 2025.Jedan svijet, kolektivna borba
Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
28. prosinca 2024.Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica”
Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
24. prosinca 2024.Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada
Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
23. prosinca 2024.Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga
Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.