Uloga mjera štednje u nezapamćenim šumskim požarima u Grčkoj

"Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg "uređenog" u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost."

Šumski požari na otoku Evia u Grčkoj, kolovoz/rujan 2021. godine (izvor: VICE)
Višegodišnji rezovi grčkih vatrogasnih službi stoje u pozadini jedne od najgorih katastrofa u Europi – ako ne uložimo u javne servise kako bismo se borili prpotiv klimatskih promjena, ovo će postati poznata priča.

Da je Ferdinand Lassalle danas živ, mogao bi gledati kako njegove ideje veoma loše stare. Godine 1862. Lassalle je, govoreći na socijalističkom skupu u Berlinu, iznio svoju teoriju o državi-noćnom čuvaru – neoliberalni koncept prema kojem država svoj modus operandi prenosi na privatni sektor i zadržava samo nekoliko vitalnih, ali ograničenih funkcija, poput osiguravanja sigurnosti i društvene stabilnosti.

 

U posljednjih nekoliko tjedana u Grčkoj većina bi se iznenadila kad bi vidjela čak i samo to. Grčka država nije uspjela ni u usporedbi s noćnim čuvarom čija je jedina dužnost spriječiti najgore.

 

Dok pišem ovaj članak, više od 250 000 hektara izgorjelo je u divljim šumskim požarima, 150 000 samo na otoku Evia. Više od 100 000 ljudi je pogođeno.

 

Niz požara u posljednja dva tjedna spržio je velika područja u Ateni, Peloponezu i drugdje. Četrdeset zajednica i naselja je zbrisano, a požari su i dalje izvan kontrole, prisiljavajući tisuće da napuste svoje domove, često u zadnji tren. Na većini požarnih frontova, resursi vatrogasnih vozila, kopnenih snaga i zračne pomoći bili su ograničeni ili čak nepostojeći. EU države koje su Grčku u prošlosti prisiljavale da prihvati smanjenje proračuna, sada žure s pružanjem pomoći i kanaderima.

 

Najgora ekološka katastrofa svih vremena u Grčkoj, i jedna od najgorih u Europi, dogodila se na vrhuncu ekstremnog toplinskog vala koji je trajao oko tri tjedna. Vrućina je isušila vlagu i ostavila borove šume vrlo zapaljivima – što je dokaz da je klimatska katastrofa već ovdje.

 

Pitanje koje ostaje visjeti u zraku je jednostavno. Je li se bilo koji od ovih ishoda mogao spriječiti? Jesu li ti požari izravno proizašli iz posljedica klimatske krize ili se radi o nečem kompliciranijem?

 

U studenom prošle godine, neposredno prije nego što je grčka vlada izradila nacrt godišnjeg proračuna za 2021. godinu, Državni ured za šumarstvo službeno je zatražio 17,7 milijuna eura. Vlada im je dala samo 1,7 milijuna.

 

To nije bilo iznenađenje: protekle godine bile su godine štednje i rezova. Od 2016. do 2020. prosječna državna potrošnja usmjerena na Ured za šumarstvo iznosila je samo 1,72 milijuna eura, poslovanje im je nedovoljno financirano i nemaju dovoljno osoblja – unatoč činjenici da je trećina zemlje prekrivena šumama. Oko pet tisuća vatrogasaca također je ostalo bez posla, dok je Vlada povećala broj policajaca za nekoliko stotina.

 

Štednja je vrlo prisutna u Grčkoj, unatoč tome što neoliberalni mislioci propovijedaju o povratku u “ekonomsku normalnost”. Šumski požari na Eviji, drugom najvećem grčkom otoku nakon Krete, posljedica su toga da država ne uspijeva uskladiti svoje prioritete s prioritetima svog naroda. Posljednjih mjeseci 1,9 milijardi eura posvećeno je kupnji borbenih zrakoplova kako bi se opravdao vojni antagonizam između Grčke i Turske (obje članice NATO-a), a NATO-u je dano 6,6 milijardi eura. Dodijeljeno je 30 milijuna eura za uspostavu specijalne policije koja će biti raspoređena na grčka javna sveučilišta. U tome leži kontradikcija države koja toliko troši na represivne aparate, ali ne može osigurati sigurnost.

 

Vladina strategija za suočavanje s požarima uvelike se temeljila na porukama o evakuaciji koje su slane na mobitele građana. Ali premijerovi napori da izbjegne žrtve obili su mu se o glavu: bez linija obrane u selima i malim gradovima, mještani su odlučili preuzeti inicijativu i sami voditi bitku. Koristeći sve, od vodenih crijeva do poljoprivrednih vozila, cisterni do lopata i motika, mještani su se zajedno s ljudima koji su slučajno provodili odmor u tom kraju bacali u vatru, često s velikim uspjehom. Kao rezultat izvanrednog stanja i nesposobnosti države da pruži potrebnu potporu, mrežama solidarnosti otvorio se prostor da preuzmu inicijativu.

 

Ove mreže i organizacije sada vode glavnu riječ. Počeli su graditi paralelne strukture za opskrbu osnovnim potrepštinama, postavili su društvene kuhinje, doveli agregate tamo gdje je isključena struja i pružili su psihološku podršku onima kojima je potrebna. Novi svijet koji se doslovno podigao iz pepela omogućio je ljudima da razmisle o tome što se dogodilo i što će tek doći.

 

Požar je sada gotovo pod kontrolom, ali se tek treba utvrditi pun razmjer njegovih razaranja. Tisuće ljudi suočavaju se s dugotrajnim evakuacijama i gubitkom svojih domova, farmi i poduzeća.

 

Ovo je pitanje opstanka za lokalne zajednice, a ne kriznog upravljanja za marginalizirane. U svijetu koji doživljava klimatske promjene, svi smo potencijalno marginalizirani. Prizor ljudi koji bježe iz svojih domova u čamce lišava nas potrebe zamišljanja kako bi klimatske izbjeglice mogle izgledati.

 

Premještanje fokusa s lokalne situacije prema globalnim snagama primorava nas da uvidimo kako nema ničeg “uređenog” u današnjem globalnom neoliberalnom poretku. Prije negoli se krenemo boriti za opstanak naših zajednica, trebali bismo razmotriti jesu li borba za redistribuciju bogatstva i golemi pomak u prioritetima naših država zapravo nužan uvjet za to da imamo ikakvu šansu. Trebali bismo također razmotriti što nam slijedi: sve izraženije nejednakosti, borbe oko preostalih resursa, društvena i geopolitička nestabilnost.

 

Ono što se događa u Grčkoj moglo bi biti samo uvod u sve te budućnosti. Ako oni koji potpiruju globalnu klimatsku krizu ne namjeravaju nešto poduzeti, to ćemo morati biti mi.

Stelios Foteinopoulos bivši je službenik za politiku međunarodnih odnosa Nicos Poulantzas instituta iz Atene. Trenutno radi kao analitičar pitanja vezanih uz Europsku uniju i član Momentuma.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.

Vezani članci

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve