Kratka, prljava povijest brendiranja i ratovanja

"Brendovi koji zauzimaju stranu u ratu nisu bez povijesnog presedana. Rat je užasan biznis, ali je ipak biznis. Na globalnom sjeveru najveći i najpoznatiji brendovi grade svoj renome zauzimajući stranu u društvenim sporovima. Ipak, intimnija uključenost u stvarne ratove, poput onog u Nagorno-Karabaha, kretala se od proizvodnje propagande podrške jednoj zaraćenoj zemlji do igranja za obje strane u sukobu kako bi se zaradio novac na zajedničkoj bijedi."

Marinci se bave boksom u Veracruzu tijekom Banana ratova, 1914. godine (izvor: Cassowary Colorizations @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Burger Kingov upliv u nedavni sukob u Azerbajdžanu dio je povijesnog trenda korporativnog upliva u ratne sukobe i profitiranja na istima.



Prošlogodišnji rat u Nagorno-Karabahu bio je razoran. U rujnu 2020. ponovno je izbio desetljećima dug etnički i teritorijalni spor između susjednih kavkaških zemalja Armenije i Azerbajdžana. Nakon konačne pobjede Azerbajdžana, s tisućama mrtvih i raseljenih, počela se sagledavati sva tragedija sukoba.
 
Jedan poseban trenutak rata isticao se svojom neobičnošću. Na vrhuncu sukoba, službeni azerbajdžanski Instagram račun Burger Kinga objavio je pro-azersku propagandu, hrabro izjavljujući ‘Pobjeda je s tobom, azerbejdžanski vojniče!’ i da je ‘Karabah Azerbajdžan’. I McDonald’s je tvrdio da je ‘Svaki pedalj domovine jedan i nedjeljiv’ – dok je isticao kartu Azerbajdžana koja obuhvaća cijelu spornu regiju Nagorno-Karabah.
 
Iako naizgled čudno, brendovi koji zauzimaju stranu u ratu nisu bez povijesnog presedana. Rat je užasan biznis, ali je ipak biznis. Na globalnom sjeveru najveći i najpoznatiji brendovi grade svoj renome zauzimajući stranu u društvenim sporovima. Ipak, intimnija uključenost u stvarne ratove, poput onog u Nagorno-Karabaha, kretala se od proizvodnje propagande podrške jednoj zaraćenoj zemlji do igranja za obje strane u sukobu kako bi se zaradio novac na zajedničkoj bijedi.
 
Krv za luksuz
 
Godinama se vode ratovi u ime korporativnih interesa. Kompanija East India bila je pionir imperijalističke pljačke u južnoj Aziji u ime britanske države. Zauzela je dijelove sadašnje Indije u krajem 17. i početkom 18. stoljeća, koristeći vlastitu privatnu vojsku da zaštiti svoje interese, a na kraju je prešla na upravljanje cijelim regijama kao vladajuća sila.
 
Nakon brutalnih uspjeha industrijske revolucije, britanski viši slojevi počeli su se navikavati na strane luksuze poput kineskog čaja. Kako bi isporučila sve veće količine dragocjenog lišća, East India Company dala je poticaje za povećanje proizvodnje opijuma na indijskim teritorijama koje su kontrolirali, plaćajući privatnim trgovcima da ilegalno trguju opijumom za čaj sa svojim kineskim parnjacima. Potičući ovisnost o opijumu u Kini, tvrtka je tako jako poništila ravnotežu trgovine da je kineska vlada na kraju zahtijevala uništenje zaliha opijuma kako bi zaustavila njegov razorni utjecaj na njihovo gospodarstvo i stanovništvo. Tako su započeli Opijumski ratovi sredinom 18. stoljeća, niz sukoba nastalih iz ranog kapitalističkog razvoja. To pustošenje prirodnih resursa i lokalnog stanovništva bilo je sastavni dio kolonijalne politike, a privatne tvrtke bile su njezina predvodnica.
 
Još jedan ekstremniji primjer iz dvadesetog stoljeća su ‘Banana ratovi’, niz sukoba u kojima su američke trupe slane u Srednju Ameriku kako bi zaštitile pristup profitabilnim plantažama voća za tvrtke Standard Fruit i United Fruit, sada poznate kao Chiquita. SAD su bile rastuće carstvo početkom prošlog stoljeća zahvaljujući uspješnoj teritorijalnoj ekspanziji nakon Španjolsko-američkog rata, koja je uključivala Guam, Kubu i Portoriko. Kako su SAD nastojale osigurati korporativnu kontrolu nad lokalnom proizvodnjom voća na tom području, pobune protiv imperijalističke vladavine postale su problem. Predsjednik Theodore Roosevelt donio je dodatak Monroeovoj doktrini poznatoj kao ‘Roosevelt Corollary’ u kojem se navodi da ‘kronična nedjela… [mogu] u konačnici zahtijevati intervenciju neke civilizirane nacije’, što ukazuje na namjeru SAD-a da zgazi pobune radi zaštite domaćih komercijalnih interesa.
 
Okidač za kapitalističko nasilje u Latinskoj Americi došao je kada su se poljoprivredni radnici pokušali udružiti u sindikat i zahtijevati radnička prava. Tvrtke poput United Fruita iskoristile su nedostatak lokalnih zakona o radu kako bi osigurale povećanje proizvodnje banana za izvoz. Jedan od najnevjerovatnijih i najočitijih primjera antiradničkog nasilja iz tog razdoblja bio je ‘Banana masakr’ iz 1928. godine. Radnici Colombian United Fruita stupili su u štrajk tražeći priznanje kao zaposlenika i šestodnevni radni tjedan, među ostalim pravima. Američka vlada je osudila zaposlenike kao ‘komuniste’ i izvršila pritisak na kolumbijske vlasti da kazne štrajkaše, prijeteći slanjem marinaca ako njihovi korporativni interesi ne budu zaštićeni. Kolumbijska vlada, bojeći se invazije, poslala trupe koje su masakrirale štrajkaše u ime United Fruita.
 
Korporativni i nacionalni interesi sada su se doživljavali kao jedno te isto, a golem i rastući vojni aparat SAD-a korišten je kako bi se osiguralo da radnici ostanu pokorni. Od ove točke nadalje, ‘demokracija’ i kapitalizam koristili su se naizmjenično. Moguće je povući paralele između Banana ratova i kontinuiranih intervencija SAD-a u latinoameričkoj politici danas: korporativni potomci vladara banana i dalje se zalažu za promjenu vlasti u latinoameričkim demokracijama, pokazujući još jednom dugi utjecaj korporativizma na povijest političkih sukoba.
 
Ratne (ne)lojalnosti
 
Uspon PR-ovske struke i odnosa s javnošću u dvadesetom stoljeću doveo je do toga da brendovi ulažu u saniranje svog imidža i pokušaju osvojiti srca i umove. Tijekom Prvog svjetskog rata, tvrtke su iskoristile nacionalizam kao tehniku oglašavanja. Britanski brendovi poput Bovrila koristili su strah od rata, najavljujući da njihov topli napitak ima ‘moć izgradnje tijela’ posebno prikladnu onima ‘na frontu’. Francuski brend Perrier otišao je dalje u veljači 1915., postavljajući pitanje žele li potrošači možda umjesto njihovog napitka ‘piti njemačku vodu’.
 
No mnoge su tvrtke bile jednako zainteresirane za održavanje pristupa tržištima s druge strane fronta kao i za jačanje statusa kod kuće. Nakon ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat, uveden je strogi embargo na trgovinu sa silama Osovine. Coca-Cola, dugo etablirana i popularna u Njemačkoj, bila je zabrinuta zbog gubitka pristupa ovom ogromnom tržištu. Korporativni div zaobišao je embargo koristeći postojeće njemačke tvornice za stvaranje novog bezalkoholnog pića za unutarnje tržište. Bilo je naprevljeno od kore jabuka, voćne pulpe i sirutke, a nazvano je ‘Fanta’.
 
Što se suvremenog svijeta tiče, korporativni utjecaji u sukobu su jedna od njegovih temeljnih karakteristika. U prilog tome ide činjenica da je krajem 80-ih Pepsico nakratko imao šestu po veličini vojsku na svijetu, nakon što su Sovjeti zamijenili flotu brodova i podmornica za pristup njihovom slatkom piću. Zatim tu je i sama industrija oružja, metastazirano trgovačko poduzeće koje izravno profitira na ljudskoj bijedi.
 
Možda je još alarmantnije to što nedavna azerbajdžanska kontroverza sugerira daljnji trend intervencije brendova u složene vojne, političke i često etničke sporove na lokaliziranim područjima. S međunarodnim korporacijama koje se oslanjaju na lokalne franšize, regionalne podružnice počinju koristiti doseg globalnog brenda za upliv u lokalne sukobe. Iz svega ovoga treba izvući poantu: kapitalizam je lojalan samo kapitalu.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve