Neoliberalna smrt na sveučilištu

"Izvješće PwC-a s jedne je strane čista fantazija, naprosto poručivanje financijskim direktorima ono što žele čuti. Ipak, vjerojatno će utjecati na ton kojim će viši upravitelji pristupiti svojim institucijama, uključujući i inkorporaciju edukacijskih tehnologija. Premda su možda nekoć podrazumijevale obećanje demokratizacije visokog obrazovanja, onlajln platforme danas su nedvosmisleni akteri komercijalizacije i intenzifikacije rada na sveučilištima."

Universal war - Olga Rozanova (1916), ulje na platnu (izvor: WikiArt)
Ranije ove godine, student povijesti umjetnosti sa Sveučilišta Concordia u Montrealu objavio je tweet koji je viralno zatrendao unutar akademske zajednice. Nakon što je odgledao unaprijed snimljeno predavanje svojeg profesora François-Marc Gagnona, ovaj je student guglao povjesničara da bi doznao kako ga kontaktirati. Pritom je otkrio da je profesor Gagnon umro još 2019. godine:
   
Za mnoge akademske radnike i radnice, ovaj je incident poslužio kao morbidna metafora mračnih pritajenih tendencija koje haraju današnjim visokim obrazovanjem. Imamo li u vidu koliko se predavačkog materijala danas izvodi onlajn, tko posjeduje intelektualno vlasništvo i može li ga se koristiti vječno? Nadalje, iako znamo da je akademska profesija jedna od profesija koje su najpreopterećenije radom u današnjem modernom društvu, nije li ovo ipak malo previše? Sada vas čak ni smrt neće lišiti radnih obaveza.
 
Sveučilišni upravitelji očigledno nisu ni trepnuli prije negoli su posthumno iscijedili još jedan semestar rada iz François-Marc Gagnona. U ovome se ogleda prljavo naličje trenda edukacijskih tehnologija koji transformira visoko obrazovanje, sakriven iza novog vala korporativnih poštapalica kao što su miješano učenje; hibridno podučavanje; digitalna skela; sinkrono i asinkrono učenje; mikro-akreditacije itd.
 
Viši administratori i sveučilišni upravitelji prigrlili su „learnification“, pomak pedagogije od obrazovanja prema učenju, kao i njegove digitalne platforme, zbog značajnih ušteda na troškovima i radne intenzifikacije koje to omogućuje. Međutim, oni nisu primarni pokretači ove ideologije. Tijekom promocije moje nove knjige Dark Academia: How Universities Die (preko Zoom-a, naravno), panelist Will Davies ukazao je tko jest: konzultanti uprave. Dok su financijska sredstva koja se dodjeljuju akademskom osoblju u vrtoglavom padu, situacija je nešto drugačija za vojsku konzultanata koja već dulje vrijeme iz prikrajka potiho diseminira poslovnu logiku, gradeći zastrašujuću viziju tercijarnog obrazovanja.
 
Dok je Aaron Ansuini u siječnju 2021. godine tvitao o svom preminulom profesoru, konzultantski gigant PwC (PricewaterhouseCoopers LLP) objavio je izvješće o budućnosti sveučilišta pod naslovom „Covid-19: Recovery and Improvement“ („COVID-19: oporavak i napredak“). Njegovo je objavljivanje uglavnom prošlo nezamijećeno, ali je zasigurno bilo pomno čitano štivo za sveučilišne upravitelje. Prikupivši i analiziravši stavove 34 financijskih direktora (CFO, Chief Financiral Officer) tercijarnih institucija u Ujedinjenom Kraljevstvu, istraživanje postavlja upečatljivo pitanje: „kakve su pozitivne promjene provedene u sklopu reakcije na pandemiju te kakvi planovi postoje da se ove promjene integrira u budućnosti?“ Bez sentimentalnosti u pogledu razorne ljudske cijene koronavirusa! Umjesto toga, riječima PwC-a, sveučilišni upravitelji trebali bi „prigrliti pozitivne aspekte“ koji proizlaze iz krize. No koji bi to oni točno mogli biti?
 
Nije iznenađujuće da su financijski direktori označili rapidni pomak na onlajn učenje kao ključnu prednost pandemije COVID-19. Dok je tako monumentalna promjena bila nezamisliva prije pandemije (za to bi bile potrebne beskrajne konzultacije i gotovo bi sigurno potakla protivljenje sindikata), sada se dogodila preko noći. Još bolje, sve je prošlo uz dobru volju i suradnju akademskog osoblja. Izvještaj urgira da ovo „digitalno ubrzanje“ i „miješano podučavanje“ treba smjesta ugraditi u sveučilišta i pomoću toga smanjiti troškove, te povećati učinkovitost i tržišnu agilnost. Sada je jasnije kako se tužna epizoda s profesorom François-Marc Gagnonom uopće mogla dogoditi.
 
Međutim, ovo pomjeranje sveučilišnog fokusa na učenje tek je vrh sante leda, sugerira PwC. Brzina i lakoća kojom je to postignuto razotkriva dublje lekcije koje sveučilišni upravitelji moraju nazrijeti iz pandemije, a sve je to dio mračne perspektive onoga na što bi akademski prostor uskoro mogao početi sličiti.
 
Prva lekcija tiče se radne produktivnosti. Prema izvješću PwC-a, pandemija je proizvela „misaoni pomak unutar radne snage, i to podalje od modela prezentizma, a prema obnovljenom fokusu na upotrebljivija mjerenja produktivnosti.“ U bojazni od gubitka posla, neprestano onlajn i već besprijekorni autoregulatori, akademske radnice i radnici našli su se u ulogama iz kojih su u potpunosti uklonjene „rastrošne“ aktivnosti. Naravno, PwC rastrošnim smatra ono što bismo mi mogli nazvati ljudskim. Kako god, nema više besposlenog brbljanja oko aparata za kavu za nas!
 
Kao drugo, utjecaj pandemije COVID-19 pomogao je otrijezniti akademske radnike po pitanju hladne financijske realnosti tercijarnog obrazovanja, što su neoliberali pokušavali (i uglavnom ne uspijevali) postići godinama. Budući da više nije percipiran kao strana i maligna sila, nametnuta iz sveučilišnog direktorskog kolegija, ono što bismo mogli nazvati „mentalitet financijskog direktora“ danas dijele i prihvaćaju svi zaposlenici, od preopterećenih asistenata do nekadašnjih sindikalnih militanata. Ukratko, izvješće sa zadovoljstvom konstatira kako je akademska svijest financijalizirana. Kao što je jedan financijski direktor napomenuo:
Svi timovi pojačano su fokusirani na financijske rezultate. Počinjemo uviđati potrebu da uzmemo u obzir financijsku računicu iza svakog kolegija, ugradimo pozitivne aspekte naših transformacija i preuzmemo odgovornost za upravljanje troškovima, osobito unutar naših akademskih odsjeka.
Treće, i možda najzabrinjavajuće, jest da je pandemija pokazala višim direktorima da će akademski radnici s odobravanjem pristupiti unilateralnim odlukama koje se nameću odozgo prema dolje uz minimalne konzultacije. Kao što je jedan financijski direktor komentirao, „visoko obrazovanje prije je bilo kao naftni tanker, promjena je bila polagana… brzina kojom smo odgovorili i adaptirali se na COVID-19, dala nam je samopouzdanje da nastavimo transformirati naše operacije.“ PwC ovo interpretira kao ogromnu pobjedu za sveučilišne upravitelje, nagovijestivši novu paradigmu upravljanja. Ovo bi se moglo ogledati u, primjerice, „uspostavljanju strukturiranih sastanaka ‘zlatnih zapovjednika’ u svrhu požurivanja procesa donošenja odluka, uz potrebu za manje konzultacija.“
 
Izvješće PwC-a s jedne je strane čista fantazija, naprosto poručivanje financijskim direktorima ono što žele čuti. Ipak, vjerojatno će utjecati na ton kojim će viši upravitelji pristupiti svojim institucijama, uključujući i inkorporaciju edukacijskih tehnologija. Premda su možda nekoć podrazumijevale obećanje demokratizacije visokog obrazovanja, onlajln platforme danas su nedvosmisleni akteri komercijalizacije i intenzifikacije rada na sveučilištima. François-Marc Gagnon iz istog razloga radi i iz groba. Ova mračna usmjerenost na učenje, sa svojim suviškom korporativnog žargona, simptomatična je za šire promjene odnosa između zapošljavatelja i zaposlenika. Trenutno dosežemo ključnu točku preokreta. Najgore možda tek slijedi.





Peter Fleming je autor knjige Dark Academia: How Universities Die (Pluto, 2021). Predavač je na organizacijskim studijima na Sveučilištu tehnologije u Sidneju. Također je autor knjige The Mythology of Work i The Death of Homo Economicus (Pluto, 2015, 2017).





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.
  • 9. listopada 2023. Kad ti petsto zakonskih prijedloga radi o glavi Liberalna i neoliberalna legislativa te pravni okviri, kako u Europi tako i Americi, očekivano, uspješno i brzo apsorbiraju ultrakonzervativne pritiske i transfobnu artikulaciju koja direktno utječe na trans populaciju. Donose se diskriminatorni zakoni koji zatiru prava jedne društvene skupine i u sebi sadržavaju opasne eradikcionističke elemente koji prijete genocidnim nasiljem.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve