Maja Solar 29. studenoga 2021.

Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (2. dio)

Za razliku od rodno-ravnopravnih pristupa koji prioritiziraju, a često i singulariziraju kategoriju roda (ili, u goroj varijanti kategoriju spola), intersekcionalni pristupi položaj Romkinja nastoje razumjeti složenije, uzimajući u obzir ne tako lako razlučive intersekcije identitetskih i diskriminacijskih osnova, kao i iskustava koja dovode u pitanje identitet. Na temelju takve metodologije dobivaju se i drugačije statistike, a komparabilni disagregirani podaci daju i drugačiju sliku društvenih odnosa. Razumijevanje romskog feminizma iz ove vizure je istorijski i geopolitički kontekstualiziranije, a paternalističke, spasilačke i rasističke nijanse u pristupu romsko-feminističkim temama nestaju. Međutim, i ova optika ima svoje manjkavosti: gubi iz vida, ili nema dostatna objašnjenja za sistemski okvir, te pretumačenje koncepta klase iz perspektive klasizma u eksplanatorni okvir strukturne i političke analize. O temeljnim razlikama spram rodno-ravnopravne optike, ali i o drugim teškoćama intersekcionalne, govori se u drugom dijelu triptiha o romskom feminizmu.

"Romnjadigitalised", Luna De Rosa, 2022, kolaž i ulje na platnu, 47x57cm (izvor: lunaderosa.com)

Intersekcionalni pogled

 
Intersekcionalna optika, politika i teorija polazi ne samo od višestrukosti identiteta i diskriminacija, već i od njihovog čvrstog preplitanja i ukrštanja (intersekcije). Ona pretpostavlja da svaka osoba živi više identiteta koji se u konkretnom iskustvu ne mogu lako razlučiti, jer su isprepleteni na složene načine. Stoga nije uvijek lako razlučiti i na temelju čega se tačno događaju diskriminacije. Kako su višestruke kategorije na osnovu kojih se odvijaju društvene marginalizacije uvezane, nastoji ih se kao takve opisati i razumjeti, te pokušati objasniti zašto je tomu tako i koji strukturni uvjeti omogućuju intersekcije identiteta i diskriminacija na osnovu identiteta.
 
Iako intersekcionalizam ima dužu pred-istoriju i istoriju, smatra se da je za pojmovnu kovanicu zaslužna pravnica i zagovornica građanskih prava Kimberlé Crenshaw. Kao početak imenovanja se, dakle, uzima 1989. godina, a etabliranje intersekcionalizma kao koncepta prevashodno se vezuje uz pravni okvir jer je Crenshaw tada po prvi put adresirala pitanje pravnog tretmana višestrukih diskriminacija, te određivanja sankcija u slučajevima kada se radi o složenim intersekcijama koje počivaju na diskriminacijskim osnovama[1].
 
Ova logika je na delu i u slučaju položaja Romkinja. One su najčešće diskriminisane zbog ukrštanja različitih identitetskih diskriminacionih osnova. Za razliku od rodno-ravnopravnih pristupa koji prioritiziraju, a često i singulariziraju opresiju na temelju roda, intersekcionalni pristupi ne odvajaju različite identifikacije i diskriminacije, već ih misle u njihovoj uzglobljenosti, ustrajući na tome da se nijedan aspekt ne privilegira. U prvoj optici se pokazalo kako to nije slučaj: rodni identitet se, primjerice, odvaja od etničkog, po potrebi mu se može dodati ili oduzeti. Zato se taj model može opisati i kao aditivni. U intersekcijskom pristupu se, pak, aspekti identiteta ne misle kao odvojeni, te se stoga ni ne tretiraju kao nešto što se spaja naknadno, već su identitetske (i diskriminacione) dimenzije isprepletene, nijedna nema prioritet nad drugom.
 
Intersekcionalni pristupi, dakako, ne govore samo o etnicitetu i rodu, već i o drugim identitetskim i diskriminacionim dimenzijama, a u ovom diskursu cirkulira i pojam klasa. Da li se klasa pak misli u marksističkom smislu odnosa eksploatacije ili više u pravcu identitetskog razumijevanja klase, odnosno klasizma, zavisi od različitih pozicija koje intersekcionalne interpretacijske strategije zauzimaju. U slučaju intersekcionalnog pristupa romskom feminizmu, najčešće se ističe intersekcija roda, rase/etniciteta i klase, ali se dodaju i druge identitetske osi: starosna dob, mentalna i telesna (ne)sposobnost (dis/ability), seksualna orijentacija, socijalno-geografska situiranost, obrazovni status… Kritičniji pristup prema inače fiksiranim i zatvorenijim kategorijama ovde, dakle, uključuje brojne intersekcije, a o tome koje su sve kategorije ključne za promišljanje identitetskih marginalizacija se i dalje raspravlja.
 
Kada se govori o identitetu Romkinja, on se u intersekcionalnoj optici deesencijalizira. Uključivanjem novih, pa i kontra-normativnih pojmova (primjerice, rodno varijantne ili transrodne osobe itd.) u promišljanje identitetskih dimenzija, ili čak pojmova koji idu u pravcu uništenja identiteta (poput pojma kvir), identiteti i iskustva se nastoje rekonceptualizirati u pravcu promišljanja složenog i otvorenog procesa. Romkinje lezbejke, transrodne Romkinje, starije Romkinje, Romkinje sa invaliditetom ili sa drugačijim mentalnim i telesnim sposobnostima, Romkinje migrantkinje… samo su neki od primjera koliko su identiteti Romkinja heterogeni. Međutim, i neke druge teme, koje nisu usko-identitetske i u većoj se meri tiču socijalnih dimenzija i iskustva, poput stanovanja, postaju ključne intersekcionalne kategorije analize. Kako se položaj Romkinja, baš kao ni položaj Roma, ne može odgovarajuće razumjeti ako se ne promišlja socijalna geografija i politika stanovanja (oni_e diljem evropskih država najčešće žive u segregiranim, izolovanim, podstandardnim romskim naseljima koja se nalaze na rubovima gradova, bez osnovne infrastrukture i pod stalnom pretnjom evikcije), tako i stanovanje postaje nezaobilazna intersekcijska kategorija romskog feminizma.
 
Veoma širok spektar intersekcionalnih perspektiva doprineo je popularnosti intersekcionalnosti (prodoru u popularnu kulturu i u mejnstrim politiku), ali i njezinom rapidnom širenju u akademske prostore. Feministički koraci ka razumevanju položaja Romkinja kroz intersekcionalističku metodologiju načinjeni su više od desetljeće unatrag[2], ali ono na čemu se i dalje insistira jeste njezina primena. Romske intersekcionalne feministkinje smatraju da je intersekcionalni pristup potreban ne samo u razumevanju različitih fenomena koji opisuju i objašnjavaju položaj Romkinja, već i u politikama koje bi istinski nastojale da taj položaj promene na bolje.
 
Dakle, insistiraju na primeni intersekcionalnosti u pravnom i političkom okviru: od uobličavanja i prikupljanja podataka do kreiranja intersekcijski osmišljenih zakonskih regulativa, strategija, nacionalnih planova i drugih dokumenata u političkoj agendi inkluzije, kao i kaznenih politika. Smatraju da romski_e politički_e akteri_ke i dalje ne uključuju (ili nedovoljno uključuju) intersekcionalni pristup, što je opasno ne samo u pogledu pogrešnih tumačenja, već i pogrešnih političkih koraka u pravcu socijalne pravde i inkluzije.
 
Intersekcionalna analiza insistira na tome da nije dovoljno da statistika bude zasnovana na disagregiranim podacima (disaggregated data), već na disagregiranim podacima koji su uporedljivi (disaggregated comparative data) po različitim intersekcijskim osima koje se tretiraju kao jednako važne. Ovo intersekcionalnu optiku razlikuje od rodno-ravnopravne optike koja odveć pojednostavljeno insistira na kategoriji roda (ponekad i/li pola), pretpostavljajući nekakav univerzalni ženski identitet koji je moguće razmatrati izolirano od drugih identitetskih dimenzija i klasnih mjesta.
 
Otprilike ovako: skupljaju se podaci o romskim zajednicama. Obično se grupišu oko oblasti stanovanja, obrazovanja, zaposlenja, zdravstva i socijalne zaštite. Rodno-ravnopravna optika izdvaja rodnu os i ističe kategoriju „roda“, insistirajući na tome da podaci budu disagregirani/razvrstani (prije svega) na temelju rodnih razlika i diskriminacija. Na taj se način ističe razlika između položaja Roma i položaja Romkinja, i uočava se da su Romkinje u nekim oblastima još više marginalizovane. Ako se analiziraju podaci na temelju rodne linije primećuje se da je veći procenat zaposlenih Roma od zaposlenih Romkinja, kao i da postoji jaz između pismenosti Roma i Romkinja (jer je veći procenat nepismenosti, kao i prekida školovanja kod Romkinja). Zaključuje se kako je rodna potčinjenost sveopšta, a Romkinje diskriminisane od svih muškaraca (Roma, kao i ne-Roma).
 
Drugu optiku ‒ intersekcionalnu ‒ u analizi podataka ne zanima samo rodna linija, nego podjednako i druge identitetske i diskriminacione osi. Ako se, na tom tragu, uporede podaci o zaposlenosti Roma, Romkinja, ne-Roma i ne-Romkinja, uočava se da statistika često pokazuje mnogo veći jaz po etničkoj liniji. Odnosno: veći je procenat zaposlenih ne-Romkinja od Romkinja, veći procenat obrazovanih ne-Romkinja od Romkinja, a razlika između tog procenta je često mnogo veća od procentualne razlike između Roma i Romkinja. Disagregirani podaci su, dakle, komparabilni na osnovu više kriterijuma, koji su jednako bitni da bi se razumeo položaj Romkinja, stoga je feminiziranje domena etniciteta (kako to proizilazi iz prve optike) poprilično pojednostavljenje i zanemaruje rasijalizirane i eksploatacijske dimenzije, te druge načine potčinjavanja ljudi.
 
Ovo ipak nije samo stvar drugačijih metodologija: radi se i o politici. „Akupunkturna“ optika koja iz društvenih odnosa izuzima jedan identitet i usmerava se na samo jedan „sektor“ umjesto na intersekciju, postavlja rod ili pol kao glavnu analitičku kategoriju, ali i pretpostavlja veću bliskost Romkinja sa ne-Romkinjama odnosno političku ideju „sestrinstva“. Da je apstraktna feministička ideja sestrinstva lažna pokazano je odavno. Na tome su osobito insistirale zagovornice struja i pokreta Crnog feminizma, a isto čine i intersekcionalistkinje u romskom feminizmu.
 
Odnosi izgrađeni na temelju etniciteta i roda su složeniji, stoga one jednako upozoravaju na rasističke elemente u feminizmu, kao i na patrijarhalno-seksističke elemente u romskom aktivizmu. Čak i kada se ove identitetske i diskriminacione osi ukrštaju, nije izvesno da će se odnosi solidarnosti prije svega graditi na temelju rodnog identiteta, već su moguća trenja i tenzije između etničke lojalnosti i feminističkih težnji. Primjer koji navodi Laura Corradi pokazuje kako je moguće da Romkinja u sudaru između rodno-aktivističkih principa i medijske kriminalizacije „ciganskog načina života“ stane na stranu vlastite zajednice.
„Ovo se dogodilo u slučaju Luminiţe Mihai Cioabă, intelektualke, filološkinje, spisateljice i feministkinje, pripadnice romske zajednice Kalderaša. Ona je dospela u centar pažnje zbog kontroverze vezane uz ugovoreni brak svoje dvanaestogodišnje nećakinje, kojem se žestoko protivila i oko čega je ušla u sukob sa svojim bratom. Kada se zajednica našla na udaru iznenadnog medijskog interesa, ona je odlučila da brani svoju obitelj od kriminalizacije i da se zauzme za ‘ciganske tradicije’.

Bitno je staviti naglasak na sukob između ciganofobnih oblika stereotipiziranja koje podstiče televizija i sporog tempa promene rodnih dinamika unutar zajednica.“[3]
Ovo je još očiglednije u slučaju nasilja. Naime, rodno-ravnopravna perspektiva u narativima o rodno uslovljenom nasilju insistiraju na unutar-grupnom nasilju, odnosno na nasilju koje se događa unutar romskih zajednica i koje je prije svega karakterizirano kao „muško“. Jer, ako se „žene“ uzimaju kao glavna analitičko-politička kategorija, onda se orodnjeno nasilje također misli: kao „muško“. A feministička rešenja bi trebalo prije svega da se grade unutar postojeće legislative, državnih i karceralnih rešenja (kroz SOS telefone, prijave nasilja policiji i borbe za strožije sankcije za nasilje).
 
U intersekcionalnoj optici je, pak, rodno uslovljeno nasilje nerazdruživo isprepleteno sa nasiljem na etničkim i rasijaliziranim osnovama, sa institucionalnim nasiljem, kao i sa klasom. Stoga nije čudo da, primjerice, siromašne Romkinje koje doživljavaju neki oblik orodnjenog nasilja od svojih muževa ipak to nasilje stavljaju u zagrade spram policijskih i pravnih struktura, od kojih također doživljavaju različite oblike nasilja, uznemiravanja i marginaliziranja, često još intenzivnije. Intersekcionalni pristup, primjerice, obuhvatnije pokazuje kako se romske devojčice u školama suočavaju sa verbalno-fizičkim nasiljem i seksualnim uznemiravanjima i od njihovih vršnjaka_kinja i nastavnika_ca. Rešenja nisu samo prijave policiji, već se više insistira na ukidanju rasizma i seksizma u institucijama.
 
Jedna od ključnih tema u intersekcionalnom repertoaru romskog feminizma su i prisilne sterilizacije Romkinja, koje su se osobito događale, a događaju se i danas, u zemljama Centralne i Istočne Evrope. Romske intersekcionalistkinje ukazuju kako se u ovom fenomenu ukrštaju i rodna i etnička os, te kako se one prepliću sa klasom. Etničke dimenzije se tiču toga u ime čijeg se fertiliteta etabliraju pronatalitetne i pro-life ideologije: dok je rađanje u slučaju bijelih žena iz srednje klase poželjno, to nije slučaj sa siromašnim Romkinjama, koje se krivi i za navodni nestanak bijele nacije.
 
Ovo ne dolazi samo iz narativa i praksi desničarskih ekstremističkih grupa (Levijatan u Srbiji, paramilitarna grupa Magyar Gárda i Jobbik u Mađarskoj, Attak u Rumuniji, Slovačka narodna stranka itd.), jer brojni slučajevi prisilnih sterilizacija pokazuju kako je rasizam inherentno institucionalan, te kako prevladava i u zdravstvenim ustanovama. Iz intersekcijskog se pristupa prisilne sterilizacije misle kao problem ukrštenih opresija te kao posljedica institucionalnog rasizma (ne samo rasističkih stavova pojedinih zdravstvenih radnika_ca), te se pokazuje kako duboko ukorenjeno siromaštvo i rasna diskriminacija imaju devastirajući uticaj na zdravlje i roditeljsko planiranje Romkinja.
 
Pristup Romkinja zdravstvenim institucijama je drugačiji nego u slučaju ne-Romkinja, stoga se i sfera zdravstva u slučaju Romkinja mora misliti ne samo u vezi sa orodnjenim oblicima diskriminacije nego i onim etičkim i klasnim. Prema recentnim statistikama, većina Romkinja porađa se u bolnicama i tu nema drastične razlike spram brojke žena iz većinske populacije, ali podaci pokazuju da su trudnoća i porođaj Romkinja lošije vođeni i nadgledani kada se uporede sa nacionalnim prosekom. Velik je procenat Romkinja koje nisu obuhvaćene prenatalnom zaštitom, dok je znatan broj porođaja izveden bez prisustva stručnog lica, a javna je tajna[4] da u brojnim bolnicama maltene postoje romska odeljenja i „ciganske sobe“ (da se bijele žene slučajno ne bi miješale sa romskim ženama). Smrtnost dece u romskim naseljima još uvek je viša nego kod opšte populacije, dok je životni vijek Romkinja majki znatno kraći od životnog vijeka gadži majki.
 
Dakle, u polju zdravstva postoje značajne razlike između tretmana bijelih žena i žena koje dolaze iz romskih naselja, ne zato što su ove druge pod većim pritiscima patrijarhata, već zato što i u zdravstvenim institucijama često pored različitih oblika rodno uvjetovane, doživljavaju i rasnu diskriminaciju. Sprega uzroka lošeg zdravstvenog statusa Romkinja ogleda se u čvoru rodnog, etničkog i klasnog: Romkinje koje nemaju osnovne dokumente nemaju ni zdravstvenu knjižicu, mnoge nisu ni upoznate sa pravima zdravstvene zaštite niti imaju uvjete da se bave birokratskim zavrzlamama. One koje su siromašne posebno su marginalizirane i zdravstvena nega im se najčešće uskraćuje, onima kojima se i pruža neka bazična zdravstvena briga i nega, često dobijaju usluge lošeg kvaliteta, a nije sigurno ni da li će se zadirati u njihov telesni integritet, da li će biti izmanipulisane i sterilisane bez njihovog pristanka…
 
Opisom uvezanosti rasizma, rodne opresije i siromaštva intersekcionalna optika pokazuje i kako se romske devojčice ranije i intenzivnije izlažu svijetu jeftinih narkotika (duvanje lepka, pušenje i slična sredstva) i alkohola, kako postaju ranjivije, te češće žrtve seksualnog nasilja i trgovine ljudima. Nasilje nad Romkinjama ne razumije se isključivo kao orodnjeno, stoga i trgovina ženama iz centralne i jugoistočne Evrope pokazuje kako su etničke, geopolitičke, ekonomske i klasne dimenzije podjednako bitne.
 
Rani brakovi su, videli smo, jedna od klasičnih tema rodnoravnopravnog repertoara, a iz te optike se uglavnom objašnjavaju kao nešto što se vezuje uz romsku tradiciju i kulturu, ili je, pak, ako se i misle u vezi sa ekonomskim uvjetima, pristup misionarsko-moralistički: Rome i Romkinje valja educirati, civilizirati, podići svijest o potrebi ukidanja takvih patrijarhalnih praksi itsl. Intersekcionalne optike, pak, fenomen ranih brakova uglavnom kontekstualizuju i stavljaju u istorijski okvir.
 
Prije svega, rani brakovi i ugovoreni brakovi nisu nikakav specifikum isključivo romskih zajednica, kako se to narativima koji stereotipiziraju Rome_kinje nastoji prikazati. Nadalje, sudeći po statistikama, prakse ranih brakova u romskim su zajednicama sve ređe. Bitno je i intersekcionalno istorijsko situiranje ovog fenomena, a koje je vezano sa fenomenom romskog ropstva, koje je postojalo na području današnje Rumunije još krajem XIX. veka. Dečji brakovi u romskim zajednicama u tom su kontekstu opstajali prije svega kao način zaštite u vrijeme romskog ropstva u Moldaviji i Vlaškoj, jer je to bio jedan od načina da se romske devojčice zaštite od zlostavljanja i silovanja gospodara i njihovih sinova[5].
 
Vekovna opresija Roma_kinja je, dakle, rezultirala određenim internaliziranim formama orodnjene opresije unutar romskih zajednica, a uvrežene diskusije o romskim kulturnim praksama i tradiciji su dekontekstualizirane, deistorizirane[6] i najčešće služe demonizaciji romske populacije. Rani brakovi i rano roditeljstvo jesu patrijarhalne prakse, ali i prakse proizišle iz ekonomskih uslova života, kao i prakse koje su duboko ukotvljene u istoriju, dakle ne mogu se adresirati odvojeno od siromaštva, rasizma, statusa građanstva i istorijskih uslova.
 
Kada se uzmu u obzir i druge varijable u intersekcionalnoj analizi (recimo prostorne i vremenske), dolazi se do još nekih bitnih zaključaka. Upoređivanje disagregiranih podataka iz domene rada pokazuje kako se u siromašnijim regionima, kao i u periodima veće krize, nezaposlenosti i siromaštva, statistički jaz između Roma i Romkinja smanjuje, jer su i žene prinuđene da rade kako bi se obitelji prehranile, a muškarci češće obavljaju reproduktivni rad u domaćinstvu. Također, ako se u analizi zapošljivosti na formalnom tržištu rada uzme u obzir i to o kakvim poslovima se radi i kako se odvija rasijalizirana eksploatacija, uočljivo je da su bijelim ženama poslovi mnogo pristupačniji nego Romkinjama, ali i da su zaposlene Romkinje mnogo više izložene diskriminaciji, uznemiravanju, zlostavljanju i maltretiranju na radnim mjestima nego ne-Romkinje (ne samo na osnovu roda nego i etniciteta).
 
Angéla Kóczé ukazuje i na klasne te etničke razlike u režimu migrantskog rada: dokumentovano je kako su žene koje idu u inostranstvo da bi se zaposlile kao dadilje, kućanske radnice itsl. uglavnom ne-Romkinje i zapravo pripadnice srednjih slojeva (često i obrazovanije od svojih inostranih zapošljavatelja i zapošljavateljki), dok se siromašne Romkinje ne zapošljavaju tako lako u toj (za njih prestižnoj) sferi.
 
Intersekcionalni pristup istakao je kako Romkinje nisu homogena kategorija: postoje razlike u obrazovanju, broju djece, u tome da li žive u ruralnim ili urbanim područjima, da li su nastanjene u podstandardnim segregiranim naseljima ili u područjima gde živi većinsko stanovništvo, u tome koje su seksualne orijentacije, da li su cis ili trans Romkinje itd. Fokus ove optike, dakle, nije na ranjivoj grupi kojoj treba pomoći da se prije svega otrgne od patrijarhalnih okova te inkorporira u navodno ne-patrijarhalne društvene okvire, nego se intersekcionalna vizura usredsređuje na promišljanje složenih veza i ukrštanja različitih identitetsko-klasnih opresija kao uzajamno konstitutivnih.
 
Ipak, kako se intersekcionalni feminizam uopšte (ne samo romski) proteže diljem spektra koji ide od liberalnog ka lijevom antikapitalističkom (pa i marksističkom) kraju, u ovoj optici često izostaje strukturna analiza koja jasno i nedvosmisleno smešta položaj Romkinja u kapitalističke okvire. Zapravo, simptomatično je da se riječ „kapitalizam“ u intersekcionalnim analizama začuđujuće rijetko pominje (češće se govori o neoliberalizmu kao tek jednom periodu kapitalizma) ili, ako se i pominje, najčešće je to dekorativno i bez analize odnosa proizvodnje i reprodukcije. Ista stvar je i sa konceptom klase: češće se podrazumijeva kao jedna u nizu identitetskih odrednica (kao klasizam), a ređe u (marksističkom) određenju eksploatacije (izvlačenja viška vrijednosti). Iako su intersekcionalne optike romskog feminizma pokazale kako su strukturne nejednakosti mnogo složenije od onoga kako se tim dimenzijama bavi rodno-ravnopravna optika, ključni problem ovde ostaje jednakost koja se ipak zamišlja kao ostvariva u postojećem sistemu.
 
Za razliku od rodno-ravnopravne optike u kojoj se prije svega nastoji da se žene probiju u muški svijet, ovde se nastoji na promjenama po više osnova, ne samo rodnoj. Ali ipak, intersekcionalne borbe više se usmjeravaju na pravedniju redistribuciju moći i resursa, na inkorporiranje intersekcionalnih načela u pravne, sudske, karceralne, obrazovne, zdravstvene, tržišne, državne i druge institucije, a ne na fundamentalnu promjenu čitavog sistema čiji ga proizvodni i reproduktivni odnosi upravo čine sistemom nejednakosti. Dakle, u intersekcionalnoj je optici ishodišna tačka egalitarna kritika, a ne politička ekonomija: najčešće se dovode u pitanje obrasci redistribucije i nejednakosti, ali ne i totalitet koji proizvodi i reproducira nejednakosti, opresije i klasni antagonizam, te onemogućava slobodu.
 
Neke su se očite tenzije, primjerice, pokazale na zajedničkim intersekcionalnim konferencijama ili publikacijama: dok jedne intersekcionalne feministkinje smatraju da Romkinje trebaju artikulirati rodnu dimenziju borbe kao integrativni dio romskog pokreta, druge tvrde da Romkinje trebaju voditi separatnu rodnu borbu; dok jedne govore o nedostatku vode, struje i bazične infrastrukture u podstandardnim naseljima, druge govore o rodnim kvotama i participaciji na mjestima odlučivanja. No, gotovo sve insistiraju na edukaciji policije i ugrađivanju intersekcionalnih principa u postojeći pravno-juridički sistem (više romskih policajaca, rodno prilagođeni zatvori, feminiziranje i etniciziranje policije, sudstva itsl.), ne pitajući se imaju li sve žene jednaki pristup postojećem sistemu pravde i prava, ili kakav je to sistem koji uvijek promašuje u tobožnjim nastojanjima da zaštiti najugroženije, zašto je prečesto blatantno brutalan i zašto tu brutalnost institucionalno normalizira i legitimira?
 
Utoliko se ni politika inkluzije u intersekcionalnoj optici najčešće ne dovodi u pitanje, već se ustraje na njezinom dopunjavanju intersekcijskom metodologijom i uvidima. Smatra se da su Romkinje i Romi potčinjeni zbog složenih intersekcija identitetskog i klasnog inferioriziranja (diskriminacije, ne i eksploatacije), te da će nejednakosti nestati kada se sve složene varijable opresija dokinu, kada se smanji njihovo siromaštvo i kada ih se uključi u postojeće društvo. Kapitalističko, dakako, jer antikapitalistička optika izostaje.






Bilješke:

[1] Različiti pravni sistemi uzimaju različit broj tzv. diskriminacionih osnova, kao što su primjerice: pol, rod, etnička pripadnost, religija, starosna dob itd.

[2] „Teorija intersekcionalnosti tek treba postati prihvaćena i robustno primenjena u nekim prostorima. Četrnaest godina nakon objavljivanja Re-envisioning Social Justice from the Ground Up (Oprea 2004) i gotovo čitavu deceniju nakon Missing Intersectionality (Kóczé 2009) podređenost Romkinja ostaje uglavnom neadresirana i pogrešno razumljena u političkim i pravnim prostorima.“ Alexandra Oprea, Concluding Remarks Promises and Prospects of the Romani Women’s Movement in Central and Eastern Europe. U: „The Romani Women’s Movement‟, 247.

[3] Laura Corradi, 20.

[4] O tome videti i: Savić (2021).

[5] O istoriziranju i kontekstualiziranju fenomena ranih brakova u sprezi sa institucijom romskog ropstva videti: Angéla Kóczé, Gender, Ethnicity and Class: Romani Women’s Political Activism and Social Struggles, 68; Seksualnost cigana, 120; Laura Corradi, Gypsy feminism. Intersectional Politics, Alliances, Gender and Queer Activism, poglavlja III i IV.

[6] Romske kulture i tradicije ‒ s obzirom na razlike između romskih zajednica ‒ vrlo su različite, te ne postoje nekakve univerzalne norme i pravila za sve Romkinje i Rome. Primera radi, antropološkinja Kerol Miler u svojim izučavanjima američkih romskih zajednica, posebice mačvanskih, primijetila je da se od žena prije svega zahteva da budu sposobne da zarađuju (najčešće da rade kao proročice), dok se muževi procenjuju na osnovu izgleda, pojave i plesačkih sposobnosti. Dakle, u nekim romskim plemenima se češće događa da je žena hraniteljica obitelji, a ne muž. Videti u: Seksualnost Cigana, 224, 225.






Literatura:

 
Arruzza Cinzia, Fraser Nancy i Bhattacharya Tithi. Feminizam za 99%. Manifest. Zagreb, 2019. Preveli: Karolina Hrga i Martin Beroš. Dostupno na: http://zenstud.hr/wp-content/uploads/2019/08/Arruzza_Cinzia_Bhattacharya_Tithi_Fraser_Nancy_Feminizam_za_99_posto_Manifest_2019.pdf
 
Aruca Čincija, Primedbe o rodu, u: „Stvar“ br. 9, Časopis za teorijske prakse, Gerusija, Novi Sad 2017. Prevela: Andrea Jovanović.
 
Bhattacharya Tithi, Mapping Social Reproduction Theory, Verso Blog, 2018. Dostupno na: https://www.versobooks.com/blogs/3555-mapping-social-reproduction-theory
 
Bhattacharya Tithi (ed.), Social Reproduction Theory: Remapping Class, Recentring Oppression. London: Pluto Press, 2017.
 
Bhattacharya Tithi, What is Social Reproduction Theory?, Socialist Worker, 2013. Dostupno na: https://socialistworker.org/2013/09/10/what-is-social-reproduction-theory + video iz 2017. Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=Uur-pMk7XjY
 
Bohrer Ashley J., Marxism and Intersectionality. Race, Gender, Class and Sexuality under Contemporary Capitalism. Bielefeld: Transcript-Verlag, 2019.
 
Ceneda Sophia. Romani Women from Central and Eastern Europe: A ‘Fourth World’, or Experience of Multiple Discrimination. Refugee Women’s Resource Project, Asylum Aid, March 2002. Dostupno na: https://www.refworld.org/docid/478e3c9c1a.html
 
Corradi Laura, Gypsy feminism. Intersectional Politics, Alliances, Gender and Queer Activism. London, New York: Routledge, Taylor & Francis Group, 2018.
 
Davis Angela, Women, Race and Class, New York: Random House 1981.
 
Drmaku Jasmina, Ima li ekonomija uticaja na romsku kulturu i tradiciju? U publikaciji „Kada su dokumenti daleko od realnosti. Od političke edukacije ka samoorganizaciji‟, urednica Maja Solar, izdavač Forum Roma Srbije, 2019. Dostupno na: http://www.frs.org.rs/wp-content/uploads/2020/03/Kada-su-dokumenti_final_web.pdf
 
Farr Paddy, Power and Control: Radical Feminism, State Cooptation and Intersectional Queer Theory in Domestic Violence Praxis. December, 2019. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/338545918_Power_and_Control_Radical_Feminism_State_Cooptation_and_Intersectional_Queer_Theory_in_Domestic_Violence_Praxis
 
Ferguson Susan, Women and Work: Feminism, Labour, and Social Reproduction. London: Pluto Press, 2020.
 
Ferguson Susan, Social Reproduction: What’s the big idea?, Pluto Books Blog, 2016. Dostupno na: https://www.plutobooks.com/blog/social-reproduction-theory-ferguson/
 
Ferguson Susan i McNally David, Društvena reprodukcija onkraj intersekcionalnosti, Zarez, 2016. Dostupno na: http://www.zarez.hr/clanci/susan-ferguson-i-david-mcnally-drustvena-reprodukcija-onkraj-intersekcionalnosti
 
Fremlova Lucie, The Experiences of Romani Lgbtiq People: Queer(Y)(Ing) Roma. University of Brighton, 2017.
 
Jaffe Aaron, Social Reproduction Theory and the Socialist Horizon: Work, Power and Political Strategy. Pluto Press, 2020.
 
Kasumović Robert i Momčilović Predrag. Sakupljači sekundarni sirovina. (Ne)Vidljivi radnici. Forum Roma Srbije, Beograd 2020. Dostupno na: https://www.rosalux.rs/sites/default/files/publications/Skupljaci_sekundarnih_sirovina_FRS_2020.pdf
 
Kóczé Angéla, Missing Intersectionality: Race/Ethnicity, Gender, and Class in Current Research and Policies on Romani Women in Europe. Budapest: CEU University Press, 2009. Dostupno na: https://cps.ceu.edu/sites/cps.ceu.edu/files/cps-policy-study-missing-intersectionality-2009.pdf
 
Kóczé Angéla, Gender, Ethnicity and Class: Romani Women’s Political Activism and Social Struggles. PhD Dissertation. Budapest: CEU, Budapest College, 2011. Dostupno na: https://eige.europa.eu/docs/81_HU.pdf
 
Kóczé Angéla, Reflections on the Position of Romani Women, Children, and Youth in Europe. (VIDEO) https://www.youtube.com/watch?v=nlyDbud5IsI
 
Kuper Britni, Intersekcionalnost. Rekonstrukcija Ženski Fond. Dostupno na: https://www.rwfund.org/kriticne-teme-feministicka-citanka-britni-kuper-intersekcionalnost/
 
Lewis Holly, The Politics of Everybody. Feminism, Queer Theory, and Marxism at the Intersection, Zed Books, London, 2016.
 
Macedonia: „Little by Little We Women Have Learned our Rights‟. The Macedonian Government’s Failure to Uphold the Rights of Romani Women and Girls. Amnesty International: December, 2017. Dostupno na: https://www.amnesty.org/en/documents/EUR65/004/2007/en/
 
Marić Ognjenović Miljana, Rodno uslovljena (ne)balansiranost u romskim porodicama: stvar uverenja ili ipak i nečeg drugog? U publikaciji „Romski životi su važni‟, urednica Maja Solar, izdavač Forum Roma Srbije, 2020. Dostupno na: http://www.frs.org.rs/wp-content/uploads/2021/02/Romski-zivoti-su-vazni-SRP.pdf
 
Mayall David, Gypsy Identities 1500–2000. From Egipcyans and Moon-men to the Ethnic Romany. London, New York: Routledge and Taylor & Francis Group, 2005.
 
McNally David, Intersections and Dialectics: Critical Reconstructions in Social Reproduction Theory. In: Social Reproduction Theory: Remapping Class, Recentring Oppression, Bhattacharya Tithi (ed.). London: Pluto Press, 2017.
 
Mohanty Chandra Talpade, „Under Western Eyes‟ Revisited: Feminist Solidarity through Anticapitalist Struggles. In: „Signs: Journal of Women in Culture and Society‟, vol. 28, no.2, 2003, The University of Chicago Press, pp. 499-535.
 
Pezerović Selma, Tijesna veza rasne i rodne neravnopravnosti. Dostupno na: https://phralipen.hr/2020/08/15/tijesna-veza-rasne-i-rodne-neravnopravnosti/
 
Racialized Labour in Romania Spaces of Marginality at the Periphery of Global Capitalism. Editors: Vincze, E., Petrovici, N., Rat, C., Picker, G. Palgrave Macmillan, 2019.
 
Research on the Social Norms Which Prevent Roma Girls from Access to Education. UNICEF, Sofia, 2016. Dostupno na: https://www.unicef.org/bulgaria/media/1886/file/Social-norms-which-prevent-roma-girls-from-access-to-education-EN.pdf
 
Roberts Adrienne, Gendered States of Punishment and Welfare. Feminist Political Economy, Primitive Accumulation and the Law. Routledge, 2019.
 
Roberts Adrienne, Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država (The Gendered Precariousness of Privatized Social Reproduction) (izveštaj + VIDEO) http://slobodnifilozofski.com/skripta-tv/rodno-uvjetovana-prekarnost-privatizirane-drustvene-reprodukcije-rodno-uvjetovano-siromastvo-drzava
 
Roy Arundhati, The NGO-ization of resistance, YouTube. Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=zTFC9OSGL34
 
Ruccio F. David, Rezervna armija – pandemijsko izdanje. Dostupno na portalu Slobodni Filozofski: http://slobodnifilozofski.com/2020/06/rezervna-armija-pandemijsko-izdanje.html
 
Said Edvard, Orijentalizam. Beograd: Biblioteka XX vek, 2008.
 
Savić Jelena, Nijanse rasijalizacije zdravstvene zaštite. U: „Romski životi su važni 2‟, urednica Maja Solar, izdavač Forum Roma Srbije, Beograd, 2021. (u pripremi za štampu)
 
Second European Union Minorities and Discrimination Survey: Roma women in nine EU Member States. Dostupno na: https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra_uploads/fra-2019-eu-minorities-survey-roma-women_en.pdf
 
Seksualnost Cigana. O intimnosti: romska i autsajderska perspektiva. Priredio Džad Nirenberg. Beograd: Rekonstrukcija Ženski Fond, 2013. https://www.rwfund.org/wp-content/uploads/2014/09/Seksualnost-cigana-O-intimnosti-romska-i-autsajderska-perspektiva.pdf
 
Shadow Report on the Situation of Romani Women in the Republic of Macedonia. October-November 2005. Dostupno na: https://www.opensocietyfoundations.org/publications/situation-romani-women-republic-macedonia
 
Solar Maja i Hrga Karolina, Orodnjeno nasilje kao neraskidiva nit kapitalizma. U: „Ne/nasilje i odgovornost, između strukture i kulture: smernice za građenje nenasilnih zajednica‟. Beograd: Rosa Luxemburg Stiftung, Regionalna kancelarija za Jugoistočnu Evropu, 2020.
 
Strategija za socijalno uključivanje Roma i Romkinja u Republici Srbiji za period od 2016. do 2025. godine. Dostupno na: http://www.pravno-informacioni-sistem.rs/SlGlasnikPortal/eli/rep/sgrs/vlada/strategija/2016/26/1/reg
 
Svirčev Žarka, Lutka za Romkinju. U publikaciji „Kada su dokumenti daleko od realnosti. Od političke edukacije ka samoorganizaciji‟, urednica Maja Solar, izdavač Forum Roma Srbije, 2019. Dostupno na: http://www.frs.org.rs/wp-content/uploads/2020/03/Kada-su-dokumenti_final_web.pdf
 
Taylor Keeanga-Yamahtta (ed.) How We Get Free. Black Feminism and the Combahee River Collective. Chicago, Illinois: Haymarket Books, 2017.
 
The Combahee River Collective Statement iz 1977. Dostupno na: https://www.blackpast.org/african-american-history/combahee-river-collective-statement-1977/
 
The Romani Women’s Movement; edited by Angéla Kóczé, Violetta Zentai, Jelena Jovanović and Enikő Vincze. Routledge Taylor & Francis Group: 2019. Dostupno na: https://www.researchgate.net/publication/330713228_A_Reflexive_History_of_the_Romani_Women’s_Movement_Struggles_and_Debates_in_Central_and_Eastern_Europe_Edited_Volume
 
Viewpoint Magazine, Issue 5: Social Reproduction, 2015.
 
Vogel Lise, Beyond Intersectionality. In: „Science & Society‟, Vol. 82, Iss. 2, 2018.
 
Vogel Lise, Marxism and the Oppression of Women: Toward a Unitary Theory. Brill Publishers: Historical Materialism Book Series, 2013.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Tagovi:
, , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

Vezani članci

  • 15. studenoga 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (1. dio) Biti Romkinja, identificirati se kao romska feministkinja i baviti se romskim feminizmom nisu iste stvari. Usto, romski feminizam nije unison. I dok koncepti bjelačkosti i gadžo-centrizma donekle opisuju specifičnu opresiju Romkinja, feminističke se optike logički i politički razlikuju i prema tome kako se misli kategoriju roda. U vizuri koja je u prvom dijelu ovog triptiha označena kao „rodno-ravnopravni pogled“, rodno uvjetovana opresija naddeterminira sve druge društvene odnose i sukobe: rod kao analitičko-politička kategorija se privilegira, a ako se misli u relacijama s drugim kategorijama kojima se imenuju društvene opresije i eksploatacija, onda je to prema aditivnom metodološkom modelu. Konačni cilj borbi koje se nastavljaju na ovu optiku je ravnopravnost (uz naglasak na normativnoj dimenziji), a ne postklasna jednakost, koja bi pretpostavljala potpunu transformaciju sistema.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: kako proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada), tako i reproduktivnog (kroz marginalizirana kućanstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 26. prosinca 2017. Od socijalne države do socijalne majke U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
  • 31. siječnja 2021. Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
  • 14. prosinca 2019. Inkluzija kao depolitizacija romske zajednice Kulturalizacija romske zajednice kao najbrojnije europske manjine, odnosno njezina konstrukcija kao etničkog partikulariteta kroz modele politike inkluzije koji se u Europi provode posljednjih desetljeća, relativizirala je sistemsku marginalizaciju Romkinja i Roma, dodatno produbljenu neoliberalizacijom mehanizama socijalne države. U osvrtu na zbornik Romi između multikulturalizma i politike štednje (2018) autorica ukazuje na politički instrumentalizirane, neučinkovite institucionalne strategije i programe inkluzije Roma u Srbiji, stavljajući ih u širi kontekst tretmana romskih zajednica diljem Europe.
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije         Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
  • 29. listopada 2022. Ljudi svakodnevno proizvode teoriju "Jedan od načina na koje pokreti mogu raditi prema integraciji s pojačanim naglaskom na međugeneracijskoj dimenziji, jest da respektiraju povijest borbe i uvide proizašle iz nje, čineći si pritom uslugu što neće morati otkrivati toplu vodu svaki put kada nastupi ogroman rast političke svijesti i borbenosti. Imamo mnogo toga za naučiti jedni od drugih u konkretnoj praksi borbe i solidarnosti."
  • 31. siječnja 2021.
    Featured Video Play Icon         Je li vrijeme za klasni coming out? Rasprava o knjizi Povratak u Reims     Promišljanje spona klase i identiteta, osobito gej identiteta, jedna je od ključnih tema knjige Povratak u Reims. Didier Eribon pokazuje kako se u političkoj kulturi radničke klase u Francuskoj dogodio značajan pomak: ranije je glasanje za Komunističku partiju bilo od presudne važnosti za prepoznavanje radničkog identiteta, a glasači ljevice su se time ponosili, dok radnici_e nekoliko desetljeća unazad sve više glasaju za krajnju desnicu i toga se srame. Mlađe generacije, koje pak glasaju za desnicu, čine to ponosno, jer nisu odrastale u miljeu snažne ljevice s kojom bi se mogli identificirati. Sram i ponos figuriraju kao potencijalne transformativne strategije koje se mogu politizirati. U današnjem Macronovom ambijentu brutalnog državnog i policijskog nasilja te kontekstu u kojem je klasa izbrisana kao politički koncept, ljevica bi morala redefinirati klasu kako bi njome obuhvatila i one koji su inferiorizirani na osnovu različitih identiteta. Umjesto demoniziranja ili heroiziranja radništva, jedan od orijentira u izgradnji novih pokreta mogao bi proizlaziti iz Sartreove primjedbe o tome kako nitko tko ulazi u pokret nije isti na početku i kraju, jer ga iskustvo solidarnosti mijenja. Pogledajte snimku razgovora održanog u sklopu 12. Subversive festivala, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
  • 8. prosinca 2022. Radikalno-feministička moraliziranja i psihologiziranja: povodom (jedne) scene iz The Deuce U četvrtoj epizodi treće sezone serije The Deuce pojavljuje se i lik Andree Dworkin, historijski postojeće radikalno-feminističke figure. Scena upečatljivo prikazuje veliki spor između antipornografskih i seks-pozitivnih feminizama. S obzirom na određenu renesansu Andree Dworkin u suvremenim feminističkim krugovima, nije naodmet ponovo pročitati njezinu seminalnu knjigu o pornografiji, što bi moglo pokazati kako je Dworkinino stajalište i politički i teorijski nedostatno, te vrlo konzervativno (od čega, uostalom, pati radikalni feminizam uopće). Međutim, i sama alternativa antipornografski versus seks-pozitivni feminizam je vrlo sužena i nedostatna za kvir-marksistički feminizam, koji raspravu pomjera u sferu rada i promišljanja organizacija te otpora kapitalističkim strukturama radnih odnosa. Serija The Deuce ipak ostaje inspirativnija za te drugačije analize, jer usprkos ovoj sceni izlazi iz uskog (rad-fem vs. lib-fem) okvira.
  • 29. studenoga 2022. Dekolonijalna feministička teorija nasilja Dok su civilizatorski feminizmi usredotočeni na ispravljanje neravnopravnosti u pozicijama muškaraca i žena, dodatno naturalizirajući ove konstrukte, dekolonijalni feminizam propituje društvenu proizvodnju i povijest ovih kategorija, nastalih na temelju kriminalizacije rasijaliziranih i kvir tijela, analizirajući orodnjenu opresiju kao strukturnu. Nasilje se ne misli kao muško, već kao orodnjeno, te kao integralni dio cjelokupne strukture nasilja, potčinjavanja, discipliniranja i eksploatacije. Tako i pristup nasilju nije karceralni, već gradi antikapitalističke analize i prakse zaštite, otvarajući time prostor za drugačije koncepte pravde, samoobranu zajednica, kontinuiranu edukaciju, ali i imaginaciju.
  • 16. kolovoza 2020. J.K. Rowling i bjelačka supremacistička historija „biološkog spola“ Slavna spisateljica J.K. Rowling već godinama koristi svoju platformu u svrhu transfobne agitacije, a sve pod krinkom tobožnjeg feminizma i znanstvene utemeljenosti „biološkog spola“. Iako se rasprava o njezinoj hobističkoj netrpeljivosti može činiti irelevantnom, riječ je o idejama koje, osim što imaju dalekosežne posljedice po sigurnost, kvalitetu života i dostojanstvo transrodnih osoba, svoje korijene vuku iz viktorijanskog znanstvenog rasizma, seksizma i homofobije. U tekstu se ukazuje na isprepletenost evolucionističke i eugeničke misli 19. stoljeća sa suvremenim „rodno kritičkim feminizmom“.
  • 31. kolovoza 2021.
    Featured Video Play Icon         Šta je sve od crno-feminističkog značaja?     Ako se Crni feminizam ne misli iz perspektive zasebnih opresija, isključivo kao feminizam za Crne žene, već iz emancipatorne perspektive univerzalnosti u kojoj se različite osi dominacije i eksploatacije promišljaju kao čvrsto uvezane u sistem kapitalizma, onda Crni feminizam postaje označitelj za ujedinjene antikapitalističke borbe. Na taj način i okupacija Palestine i diskriminacija trans osoba i ukidanje policije te drugih kapitalističkih institucija, kao i kolektivna briga itsl., čine polje crno-feminističke borbe, o čemu na panelu o paralelama između Crnog feminizma i pokreta Black Lives Matter govore Charlene Carruthers, Reina Gossett i Barbara Smith.
  • 1. ožujka 2018. Dok se svaka kuharica ne politizuje Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
  • 11. prosinca 2021. MeToo u popkulturnim reprezentacijama: lično bez politike Komparativna analiza prikaza seksualnog i orodnjenog nasilja u filmu Promising Young Woman i mini-seriji I May Destroy You nastoji ukazati na srodnost prve reprezentacije radikalnom feminizmu i na srodnost druge interpretacije intersekcionalnom feminizmu. Pretresajući neke od elemenata kulture silovanja i dotičući momente pristanka, prinude, seksualnog napada uz pomoć narkotika, bola, traume i drugih aspekata osjećajnosti, osvete zbog silovanja, retributivne, restorativne i transformativne pravde, te ukazujući na neraskidive veze orodnjene, rasijalizirane i drugih opresija s klasnom eksploatacijom, tekst zaključuje ukazivanjem na nedostatnost psihologiziranih popkulturnih reprezentacija nasilja. Za progresivnije prikaze potrebna je politika.
  • 31. srpnja 2020. Iza leđa korone: rad, kuća i vrijeme Višak vremena za dokolicu, prividno nataložen u kućanstvima tijekom pandemije korona virusa, zakriva diferencijaciju rada po klasnim, rodnim i rasnim linijama, što autorica razmatra na podlozi teorije socijalne reprodukcije. Uz intenzifikaciju kućanskog, javnog odnosno komodificiranog orodnjenog reproduktivnog rada, na pretpostavljeni stambeni prostor eksternaliziran je i dio proizvodnog rada, bez adresiranja svih njegovih materijalnih dimenzija i pojačano prekarne izvedbe, dok je istovremeno veliki broj radnica i radnika van kućanstava nastavio obavljati onaj rad koji je neophodan za svakodnevno namirivanje potreba društva.
  • 15. lipnja 2011. Ujedinjeni u različitosti?
  • 31. prosinca 2018. Feministička internacionala: Preuzimanje i prevrednovanje štrajka Štrajk, kao jedan od radikalnih instrumenata radničke borbe, danas je sveden na reformističke akcije sindikalno organizirane radne snage koja od države i kapitala pokušava ispregovarati sektorske ustupke za svoje članove_ice. Međunarodni štrajk žena, koji je prvi puta organiziran 8. marta 2017. godine, progovara o ženskoj borbi kao klasnoj borbi, uključujući u pokret različite radničke realnosti, one nezaposlenih i trans osoba, migranata i kućanica, žena koje trpe nasilje i domorodačkog stanovništva kojem je oteta zemlja zbog štetnih ekoloških projekata. Na koji način revolucionirati prakse feminističkog pokreta temeljem borbe protiv rodne i kolonijalne podjele rada koje su ključne za kapitalističku eksploataciju, pročitajte u tekstu Verónice Gago.
  • 21. prosinca 2019. Onkraj tradicije liberalnog feminizma Konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, održana u Litvi sredinom listopada, otvorila je prostor da se kroz rodnu i klasnu analizu društvenih i ekonomskih prilika u zemljama Istočne Europe te detektiranje aktera koji ugrožavaju društvene slobode i ekonomsku egalitarnost nastavi rad na izgradnji zajedničkih strategija borbe protiv nacionalističkih tendencija i neoliberalnih politika.
  • 9. prosinca 2022. Struje li struje kvira na ljevici Prepleti socijalističkih pokreta i marksističkih teorija s kvirom i feminizmom, historijski su bili složeni i odvijali su se u revolucionarnim usponima, ali i iznevjeravanjima. Iako se kvir teorija na Zapadu pretežno usidrila u akademsko polje, radikalni kvir (kvir marksizam, kvir anarhizam, dekolonijalni kvir...) nije nastao u akademiji već u aktivističkim borbama i pokretima tijekom druge polovine 20. stoljeća. Valjalo bi dublje istražiti historiju, politiku i teoriju marksizma te kvira i na (post)jugoslavenskim prostorima i otuda reflektirati što je kvir marksizam na (post)jugoslavenskoj ljevici danas, te kako bi se njegove klice mogle razgranavati u zajedničkoj antikapitalističkoj borbi i mišljenju.
  • 31. prosinca 2016. Žensko i klasno – zaboravljeni historijat U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.
  • 31. prosinca 2019.
    Featured Video Play Icon         U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma     "U predavanju ću se baviti nekima od tema koje sam obrađivala u knjizi In the Name of Women’s Rights. The Rise of Femonationalism (Duke, 2017). U tom djelu istražujem nerijetku praksu da anti-islamističke i ksenofobne inicijative iskorištavaju feminističke ideje, kao i načine na koje se to događa. Uvodim termin „femonacionalizam“, kako bih njime opisala prakse i zagovaračke kampanje u sklopu kojih se, prikazivanjem muslimanskih muškaraca kao ugnjetavača, te naglašavanjem potrebe za spašavanjem muslimanskih žena, ove anti-islamističke skupine koriste rodnom jednakošću ne bi li opravdale svoje predrasude."
Arhiva članaka

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve