Osmomartovski manifest „Za feministički otpis dugova“

"Dug ugnjetava ljude i na globalnom Jugu i na globalnom Sjeveru (bilo kroz politike strukturne prilagodbe bilo kroz štednju koju su nametnule međunarodne financijske institucije) i ima posebno razorne posljedice za žene* (kao i za najranjivije skupine stanovništva) kao radnice, male proizvođačice, seljakinje, korisnice ciljanih usluga, osobe kojima je „delegirana“ rad brige, i dr."

„Bez ovog besplatnog ili potplaćenog rada koji obavljaju žene*, sistem kolabira“, kadar iz videa koji prati Manifest.
Mi smo feminističke, internacionalističke i antikapitalističke aktivistkinje i aktivisti CADTM-a (Odbora za otpis nelegitimnih dugova) iz različitih dijelova svijeta. Povodom 8. marta, Međunarodnog dana borbe za prava žena, želimo istaknuti feminističke zahtjeve i borbu protiv duga koji je sredstvo dominacije i FINANCIJSKE KOLONIZACIJE naših domova, naših tijela i naših teritorija. Stoga objavljujemo ovaj manifest, koji je otvoren za sve koji ga žele podržati i širiti.

 

Dug ugnjetava ljude i na globalnom Jugu i na globalnom Sjeveru (bilo kroz politike strukturne prilagodbe bilo kroz štednju koju su nametnule međunarodne financijske institucije) i ima posebno razorne posljedice za žene*[1](kao i za najranjivije skupine stanovništva) kao radnice, male proizvođačice, seljakinje, korisnice ciljanih usluga, osobe kojima je „delegirana“ rad brige, i dr.

 

Trenutna zdravstvena i ekonomska kriza samo je pogoršala životne uvjete u svijetu, produbljujući prekarnost, nejednakost, siromaštvo i razine zaduženosti radničkih klasa, ali i otežavajući nam zamisliti drukčije horizonte. Pod izlikom hitnosti suočavanja sa zdravstvenom krizom, globalni kontekst karakteriziraju dosad neviđene razine javnog duga, koje će se u nadolazećim godinama koristiti kao sredstvo ucjene kako bi se ljudima nametnule dodatne mjere štednje i privatizacije, s još katastrofalnijim posljedicama za žene*.

 

Tko snosi „troškove“ socijalne reprodukcije i rada brige u ovom kontekstu? Žene*

 

Kako bi se prioritizirala otplata NELEGITIMNIH JAVNIH DUGOVA, rezovi javne potrošnje po cijelom svijetu:

 

  • uskraćuju nam pravo na zdravlje, obrazovanje, stanovanje itd.
  •  

  • primoravaju nas da pribjegavamo privatnom zaduživanju, kao što su mikrokrediti za žene po malignim stopama kako bismo zadovoljili osnovne potrebe naših obitelji (hrana, lijekovi, stanarina itd.);
  •  

  • okivaju nas uz nasilna kućanstva, nasilje muškaraca te izravno napadaju našu emancipaciju.
  •  

  • perpetuiraju nevidljivost i devaluaciju rada brige i socijalne reprodukcije (koji se u velikoj mjeri nadaju kao odgovornost žena).
  •  

  • prisiljavaju nas da prihvaćamo sve prekarnije i sve mizernije plaćene poslove.
  •  

  • produbljuju dosadašnji model ekstraktivističke proizvodnje i razvoja, utemeljen na reprimarizaciji ekonomije radi zadobivanja strane valute, što dovodi do gubitka teritorijâ, veće nejednakosti i marginalizacije te sve veće prisutnosti transnacionalnih korporacija (TNC) zaštićenih sporazumima o slobodnoj trgovini. Borbu protiv ovih tvrtki, u obranu naših teritorija, kultura i načina života, uglavnom predvode žene.
  •  

  • itd.
  •  

    Ovako funkcionira „sustav duga“ i ovako se financijska kolonizacija nameće našim kućanstvima. Na ovaj su način javni i privatni dug povezani i služe održavanju kapitalizma i patrijarhata.

     

    MEĐUTIM, bez ovog besplatnog ili nedovoljno plaćenog rada koji obavljaju žene*, sistem se urušava! Ovaj kapitalistički, patrijarhalni sistem ima dugogodišnji neplaćeni društveni dug prema ženama. Tko o kome ovisi? Sistemu je potrebno da nastavimo raditi. Ako žene stanu, svijet staje… Obrćući ovu logiku, postavljamo pitanje: TKO KOME DUGUJE?

     

    >>> ZAHTJEVI

     

  • PONIŠTAVANJE JAVNIH DUGOVA zemalja Juga svim vjerovnicima: bilateralnim, multilateralnim i privatnim.
  •  

  • BORBA PROTIV PRIVATNOG DUGA i predlaganje ALTERNATIVA MIKROKREDITIRANJU kao što su ekonomije solidarnosti s kojima se već eksperimentira u određenim regijama svijeta i koje mogu hraniti naše imaginarije. Kratkoročno nam je potrebno poboljšanje uvjeta zaduživanja kod MIFI-ja (mikrokreditnih institucija), poput nulte kamatne stope, i njegovo ograničavanje donošenjem nacionalnih zakona.
  •  

  • Borba protiv trenutnog financijskog sustava kojim dominira manjina špekulanata koji žele povećati svoj profit, uspostavljanjem sustava zaduživanja za opće dobro.
  •  

  • Uspostavljanje FEMINISTIČKE REVIZIJE DUGA (koja bi trebala uključiti feminističku dimenziju, tj. uzeti u obzir neprepoznati doprinos žena ekonomiji i predložiti rješenja poput podruštvljenja brige, tj. uključivanja svih društvenih i ekonomskih aktera u te aktivnosti o kojima svi_e ovisimo), i u okviru te dimenzije, uključivanje revizije te istrage različitih oblika zlouporaba koje su počinile mikrofinancijske organizacije, gdje žene predstavljaju više od 80 posto osoba koje uzimaju zajmove.
  •  

  • Uspostavljanje NESEKSISTIČKOG/RODNOG OBRAZOVANJA i podizanje svijesti o diskriminaciji i nasilju nad ženama*, kao i o seksualnim i reproduktivnim pravima (kao što je pravo na pobačaj) te pravima žena općenito u svim sferama života.
  •  

  • DOKIDANJE RODNO UVJETOVANE DISTRIBUCIJE REPRODUKTIVNOG RADA.
  •  

    Naš je trenutni feministički izazov radikalizirati procese borbe koje već gradimo iz perspektive pluraliteta subjekata i otpora trenutnom modelu. Moramo dokinuti ovakav način života temeljen na nepravdi i eksploataciji i krenuti prema novim načinima međusobnog povezivanja, fokusirajući se na održivost ljudskog života na Zemlji.

    Bilješke:

    [1] Kada u tekstu referiramo na žene, mislimo na sve osobe koje se tako identificiraju.

    Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

    Vezani članci

    • 27. rujna 2024. Solidarnost kao uzajamna pomoć Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
    • 23. rujna 2024. Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
    • 10. rujna 2024. Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
    • 5. rujna 2024. Nema većeg Nijemca od Antinijemca Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
    • 25. kolovoza 2024. Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
    • 23. kolovoza 2024. Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
    • 21. kolovoza 2024. Novi iracionalizam Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
    • 28. lipnja 2024. Kada je kamera oružje? Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
    • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!

    Događanja

    pogledaj sve

    Bookmarks

    pogledaj sve

    Fusnote

    pogledaj sve

    Natječaji i prijave

    pogledaj sve

    Plenum FFZG-a

    pogledaj sve