Deficiti „dioničarske demokracije“

Margaret Thatcher tvrdila je da bi dioničarska demokracija običnim ljudima dala priliku da imaju veći udio u ekonomiji i tvrtkama za koje rade. Istodobno je devastirala britanski poslijeratni dogovor i privatizirala nacionalnu industriju, oduzevši vlast državi i predavši je dioničarima. Ipak, usprkos težnji Margaret Thatcher za nacijom kućanstava koja posjeduju dionice, pojedinačni privatni ulagači pali su s više od 50 posto vrijednosti dionica Ujedinjenog Kraljevstva sredinom 1960-ih na manje od 14 posto danas. Unatoč tome, ostaje argument da ljudi imaju koristi od dividendi kroz svoje mirovine; ako tvrtke dobro posluju i isplaćuju velike dividende, svi smo na dobitku, jer te dividende plaćaju naše mirovine.

Međutim, najnoviji nalazi iz našeg istraživanja s TUC-om i Common Wealthom pokazuju da se, dok su dioničke dividende rasle, udio koji ide u mirovine značajno smanjio posljednjih desetljeća. Štoviše, mali postotak ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu uglavnom ima koristi od dioničkih dividendi, a velika većina ljudi uopće nema od njih nikakvu korist.

Iako sve manje ljudi ima koristi od povrata na dionice, tvrtke su im dale prioritet više no ikad. Veći iznosi novca idu dioničarima koji bi se alternativno mogli rasporediti na plaće radne snage, ulaganja u istraživanje i razvoj te izgradnju otpornosti na vanjske šokove kao što je COVID-19. Između 1997. i 2020. godine dividende su porasle kao udio u dobiti prije oporezivanja u FT350 tvrtkama, dok su investicije pale u istom razdoblju. Prinosi dioničarima u FTSE 100 tvrtkama porasli su za 56 posto između 2014. i 2018., dok su prosječne zarade porasle za samo 8,8 posto (obje nominalno). Relativno je uobičajeno da tvrtke isplaćuju dividende koje premašuju njihovu ukupnu dobit – to se dogodilo u 27 posto slučajeva u FTSE 100 tvrtkama između 2014. i 2018. godine.

Uobičajena obrana visokih razina isplata dividende vraća nas na mirovine, na koncu, one se ulažu na burzi. No naša analiza pokazuje da u Velikoj Britaniji samo mali dio dividendi i otkupa otpada na mirovinske fondove. Službene statistike bilježe da je udio dionica Ujedinjenog Kraljevstva koje izravno drže britanski mirovinski fondovi, pao s gotovo jedne u tri 1990. godine na manje od jedne u dvadeset pet do 2018. godine – što je pad od preko 90 posto. Većinu britanskih dionica sada drže inozemni ulagači, pri čemu se bilježi porast s 12 posto u 1990. godini na 55 posto u 2018. godini.

Osim izravnog vlasništva dionica, neki mirovinski fondovi posjeduju dionice neizravno putem združenih fondova koje kontroliraju osiguravajuća društva i upravitelji imovinom. No čak i kada se ta ulaganja uzmu u obzir, zaključujemo da mirovinski fondovi iz Ujedinjenog Kraljevstva izravno ili neizravno posjeduju manje od šest posto dionica Ujedinjenog Kraljevstva. Prinosi koji se ostvaruju mirovinskim štedišama vrlo su nejednako raspoređeni i nesrazmjerno pogoduju bogatoj manjini. Štoviše, raspodjela bogatstva privatnih mirovina u Ujedinjenom Kraljevstvu vrlo je nejednaka. Dvadeset posto najbogatijih kućanstava prema dohotku posjeduje 49 posto mirovinskog bogatstva.

Iako je automatsko učlanjenje većem broju slabo plaćenih radnika omogućilo pristup radnoj mirovini, sudjelovanje je i dalje snažno povezano s prihodom. Nešto manje od polovice slabo plaćenih zaposlenika_ca u privatnom sektoru koji rade puno radno vrijeme uključeno je u mirovinski sustav. Najsiromašniji umirovljenici zapravo u velikoj mjeri ovise o državnoj mirovini, a ne privatnoj (osobnoj ili profesionalnoj) mirovinskoj štednji. Za mnoge umirovljenike, a posebno one najsiromašnije, porez na dobit važniji je od dividendi u smislu doprinosa korporativne Britanije njihovim mirovinama. Individualno vlasništvo nad dionicama još je nejednakije raspoređeno od imovine mirovinskog fonda. Jedan posto najbogatijih kućanstava posjeduje 39 posto ukupnog individualnog bogatstva temeljenog na dionicama – gotovo jednako kao najsiromašnijih 80 posto zajedno.

Ovi nalazi su ključni, jer je ekonomska politika Ujedinjenog Kraljevstva gotovo u potpunosti vođena zahtjevima poslovnog lobija i polazi od pretpostavke da je ono što je dobro za veliki biznis dobro i za ekonomiju u cjelini. Naš sustav korporativnog upravljanja oslanja se za nadzor kompanija na investicijsku industriju. Temelji se na tome da ulagači trebaju da tvrtke u koje ulažu budu profitabilne i uspješne te da se ponašaju u skladu s interesima šireg društva, u skladu s očekivanjima običnih štediša koje ulagači u konačnici predstavljaju.

Koje su, dakle, političke implikacije ovih saznanja?

Prvo – moramo promijeniti zakon kako bismo osigurali da tvrtke više ne daju prioritet interesima dioničara naspram radnika i radnica, svojih klijenata, šireg društva i okoliša. To zahtijeva preispisivanje direktorskih dužnosti kako bi se uklonio trenutni zahtjev prema kojem direktori moraju dati prednost interesima dioničara u odnosu na interese drugih dionika.

Drugo – trebamo dati stvarnu moć i utjecaj radnicima_ama. Radnički direktori koje biraju sami radnici, trebali bi činiti jednu trećinu uprave u svim tvrtkama s 250 ili više zaposlenika. Sindikati bi trebali imati pristup radnim mjestima kako bi radnike_ce mogli informirati o prednostima sindikalnog članstva i kolektivnog pregovaranja, po uzoru na sustav koji je na snazi u Novom Zelandu. Radnici_e bi trebali imati dodatna prava kako bi lakše kolektivno pregovarali s zapošljavateljem.

Naravno, ovo su pravila koja će većina čitatelja Red Peppera snažno podržati. No, dok imamo vladu koja vjerojatno neće provesti ni jedan od navedenih političkih prijedloga, najbolje što čitatelji mogu učiniti, u nadi da će izazvati aktualni status quo, jest aktivirati se u sindikatu i potaknuti svoje kolege, prijatelje i obitelj da učine isto. Oni_e aktivni_e u političkim strankama također bi trebali koristiti dostupne kanale kako bi osigurali da su te politike ugrađene u njihove manifeste. Moramo biti spremni sljedeći put kada dođu opći izbori. Kako se jaz između javnih dioničkih društava i života radnika sve više produbljuje, radnici i radnice moraju iskoristiti svoju kolektivnu moć kako bi preokrenuli ovaj trend.