Deficiti „dioničarske demokracije“

Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.

Stanje na burzi u dnevnim novinama, 15. rujna 2013. godine (izvor: Andreas Poike @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Uz koncentriranje bogatstva dioničara, glas, moć i bolja plaća ono je što radnicima stvarno daje udio u društvu, piše Andrew Speke

Margaret Thatcher tvrdila je da bi dioničarska demokracija običnim ljudima dala priliku da imaju veći udio u ekonomiji i tvrtkama za koje rade. Istodobno je devastirala britanski poslijeratni dogovor i privatizirala nacionalnu industriju, oduzevši vlast državi i predavši je dioničarima. Ipak, usprkos težnji Margaret Thatcher za nacijom kućanstava koja posjeduju dionice, pojedinačni privatni ulagači pali su s više od 50 posto vrijednosti dionica Ujedinjenog Kraljevstva sredinom 1960-ih na manje od 14 posto danas. Unatoč tome, ostaje argument da ljudi imaju koristi od dividendi kroz svoje mirovine; ako tvrtke dobro posluju i isplaćuju velike dividende, svi smo na dobitku, jer te dividende plaćaju naše mirovine.

 

Međutim, najnoviji nalazi iz našeg istraživanja s TUC-om i Common Wealthom pokazuju da se, dok su dioničke dividende rasle, udio koji ide u mirovine značajno smanjio posljednjih desetljeća. Štoviše, mali postotak ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu uglavnom ima koristi od dioničkih dividendi, a velika većina ljudi uopće nema od njih nikakvu korist.

 

Iako sve manje ljudi ima koristi od povrata na dionice, tvrtke su im dale prioritet više no ikad. Veći iznosi novca idu dioničarima koji bi se alternativno mogli rasporediti na plaće radne snage, ulaganja u istraživanje i razvoj te izgradnju otpornosti na vanjske šokove kao što je COVID-19. Između 1997. i 2020. godine dividende su porasle kao udio u dobiti prije oporezivanja u FT350 tvrtkama, dok su investicije pale u istom razdoblju. Prinosi dioničarima u FTSE 100 tvrtkama porasli su za 56 posto između 2014. i 2018., dok su prosječne zarade porasle za samo 8,8 posto (obje nominalno). Relativno je uobičajeno da tvrtke isplaćuju dividende koje premašuju njihovu ukupnu dobit – to se dogodilo u 27 posto slučajeva u FTSE 100 tvrtkama između 2014. i 2018. godine.

 

Uobičajena obrana visokih razina isplata dividende vraća nas na mirovine, na koncu, one se ulažu na burzi. No naša analiza pokazuje da u Velikoj Britaniji samo mali dio dividendi i otkupa otpada na mirovinske fondove. Službene statistike bilježe da je udio dionica Ujedinjenog Kraljevstva koje izravno drže britanski mirovinski fondovi, pao s gotovo jedne u tri 1990. godine na manje od jedne u dvadeset pet do 2018. godine – što je pad od preko 90 posto. Većinu britanskih dionica sada drže inozemni ulagači, pri čemu se bilježi porast s 12 posto u 1990. godini na 55 posto u 2018. godini.

 

Nejednako bogatstvo

Osim izravnog vlasništva dionica, neki mirovinski fondovi posjeduju dionice neizravno putem združenih fondova koje kontroliraju osiguravajuća društva i upravitelji imovinom. No čak i kada se ta ulaganja uzmu u obzir, zaključujemo da mirovinski fondovi iz Ujedinjenog Kraljevstva izravno ili neizravno posjeduju manje od šest posto dionica Ujedinjenog Kraljevstva. Prinosi koji se ostvaruju mirovinskim štedišama vrlo su nejednako raspoređeni i nesrazmjerno pogoduju bogatoj manjini. Štoviše, raspodjela bogatstva privatnih mirovina u Ujedinjenom Kraljevstvu vrlo je nejednaka. Dvadeset posto najbogatijih kućanstava prema dohotku posjeduje 49 posto mirovinskog bogatstva.

 

Iako je automatsko učlanjenje većem broju slabo plaćenih radnika omogućilo pristup radnoj mirovini, sudjelovanje je i dalje snažno povezano s prihodom. Nešto manje od polovice slabo plaćenih zaposlenika_ca u privatnom sektoru koji rade puno radno vrijeme uključeno je u mirovinski sustav. Najsiromašniji umirovljenici zapravo u velikoj mjeri ovise o državnoj mirovini, a ne privatnoj (osobnoj ili profesionalnoj) mirovinskoj štednji. Za mnoge umirovljenike, a posebno one najsiromašnije, porez na dobit važniji je od dividendi u smislu doprinosa korporativne Britanije njihovim mirovinama. Individualno vlasništvo nad dionicama još je nejednakije raspoređeno od imovine mirovinskog fonda. Jedan posto najbogatijih kućanstava posjeduje 39 posto ukupnog individualnog bogatstva temeljenog na dionicama – gotovo jednako kao najsiromašnijih 80 posto zajedno.

 

Preispisivanje pravila

Ovi nalazi su ključni, jer je ekonomska politika Ujedinjenog Kraljevstva gotovo u potpunosti vođena zahtjevima poslovnog lobija i polazi od pretpostavke da je ono što je dobro za veliki biznis dobro i za ekonomiju u cjelini. Naš sustav korporativnog upravljanja oslanja se za nadzor kompanija na investicijsku industriju. Temelji se na tome da ulagači trebaju da tvrtke u koje ulažu budu profitabilne i uspješne te da se ponašaju u skladu s interesima šireg društva, u skladu s očekivanjima običnih štediša koje ulagači u konačnici predstavljaju.

 

Koje su, dakle, političke implikacije ovih saznanja?

 

Prvo – moramo promijeniti zakon kako bismo osigurali da tvrtke više ne daju prioritet interesima dioničara naspram radnika i radnica, svojih klijenata, šireg društva i okoliša. To zahtijeva preispisivanje direktorskih dužnosti kako bi se uklonio trenutni zahtjev prema kojem direktori moraju dati prednost interesima dioničara u odnosu na interese drugih dionika.

 

Drugo – trebamo dati stvarnu moć i utjecaj radnicima_ama. Radnički direktori koje biraju sami radnici, trebali bi činiti jednu trećinu uprave u svim tvrtkama s 250 ili više zaposlenika. Sindikati bi trebali imati pristup radnim mjestima kako bi radnike_ce mogli informirati o prednostima sindikalnog članstva i kolektivnog pregovaranja, po uzoru na sustav koji je na snazi u Novom Zelandu. Radnici_e bi trebali imati dodatna prava kako bi lakše kolektivno pregovarali s zapošljavateljem.

 

Naravno, ovo su pravila koja će većina čitatelja Red Peppera snažno podržati. No, dok imamo vladu koja vjerojatno neće provesti ni jedan od navedenih političkih prijedloga, najbolje što čitatelji mogu učiniti, u nadi da će izazvati aktualni status quo, jest aktivirati se u sindikatu i potaknuti svoje kolege, prijatelje i obitelj da učine isto. Oni_e aktivni_e u političkim strankama također bi trebali koristiti dostupne kanale kako bi osigurali da su te politike ugrađene u njihove manifeste. Moramo biti spremni sljedeći put kada dođu opći izbori. Kako se jaz između javnih dioničkih društava i života radnika sve više produbljuje, radnici i radnice moraju iskoristiti svoju kolektivnu moć kako bi preokrenuli ovaj trend.

Andrew Speke je direktor komunikacije i vanjskih poslova u High Pay Centre think thanku.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 12. svibnja 2025. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve