Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
Nazvan prema akciji Harriet Tubman iz 1853. godine, u kojoj je preko rijeke Combahee (Kombihi) prevela i oslobodila 750 robova, Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira. Pored uviđanja nedostataka kako bjelačkih feminističkih pokreta i grupa, tako i Crnog pokreta nacionalnog oslobođenja, te ograničenja radikalno-feminističkih praksi „podizanja svijesti“, oštro su odbacivale sve oblike biološkog esencijalizma, afirmirale koncepte kolektivnih povlačenja (retreat) i zajedničkog rada, te prve uvele u upotrebu koncept „politika identiteta“. Pojam identiteta se, međutim, ovdje upotrebljava u znatno drugačijem (i progresivnijem) smislu od onoga koji prevladava danas. Proglas koji je CRC objavio 1977., a koji vam ovdje donosimo u prvom prijevodu na naše jezike, predstavlja važan dokument koji je poslužio kao inspiracija progresivnim feminističkim strujama.
Mi smo kolektiv Crnih feministkinja koje se okupljaju od 1974. godine[1]. Tokom tog perioda bavile smo se procesom definisanja i razjašnjavanja naše politike, te smo se istovremeno angažirale u političkom radu kako unutar grupe tako i u savezu sa drugim progresivnim organizacijama i pokretima. Najopštije obrazloženje naše politike u sadašnjem trenutku bilo bi to da smo aktivno posvećene borbi protiv rasne, polne, heteroseksualne i klasne opresije, a kao svoj konkretni zadatak vidimo razvoj integralne analize i prakse temeljene na činjenici da su glavni opresivni sistemi isprepleteni. Sinteza ovih opresija stvara uslove naših života. Kao Crne žene, u Crnom feminizmu prepoznajemo logičan politički pokret u borbi protiv višestrukih i simultanih opresija s kojima se suočavaju sve nebijele žene.
U tekstu ćemo razmotriti četiri glavne teme: (1) genezu savremenog Crnog feminizma; (2) ono u što verujemo, odnosno specifično područje naše politike; (3) probleme organizovanja Crnih feministkinja, uključujući i kratku žensku istoriju (herstory) našeg kolektiva; i (4) crno-feminističke teme i prakse.
1. Geneza savremenog Crnog feminizma
Prije nego li se osvrnemo na nedavni razvoj Crnog feminizma, želele bismo da potvrdimo kako svoje poreklo pronalazimo u povijesnoj stvarnosti kontinuirane, životno značajne borbe afroameričkih žena za opstanak i oslobođenje. Krajnje negativan odnos Crnih žena prema američkom političkom sustavu (sustavu vladavine bijelih muškaraca) uvek je bio određen našim pripadanjem dvama opresiranim kastama – rasijaliziranoj i polnoj. Kao što ističe Anđela Dejvis (Angela Davis) u „Reflections on the Black Woman’s Role in the Community of Slaves“ („Razmišljanjima o ulozi Crne žene u robovskim zajednicama“), Crne žene su oduvek, već samom svojom fizičkom pojavom, utjelovljavale neprijateljski stav prema vladavini bijelih muškaraca i aktivno se opirale njezinim napadima te presezanjima u njihove zajednice, što na dramatičnije, što na suptilnije načine. Oduvek je bilo Crnih aktivistkinja – neke od njih znamo poimence, poput Sodžurner Trut (Sojourner Truth), Herijet Tabmen (Harriet Tubman), Frensis Elen Votkins Harper (Frances E. W. Harper), Ajda Bel Vels Barnet (Ida B. Wells-Barnett) i Meri Čerč Terel (Mary Church Terrell), a na hiljade ih je neznanih – koje su delile svest o tome kako njihov polni identitet u kombinaciji s rasnim identitetom čini njihovu celokupnu životnu situaciju i fokus političkih borbi jedinstvenim. Savremeni Crni feminizam rezultat je bezbrojnih generacija lične požrtvovnosti, militantnosti i rada naših majki i sestara.
Crni feminizam je svoju prezentnost najupadljivije razvijao kroz vezu s Drugim talasom američkog ženskog pokreta, koji je započeo krajem 1960-ih. Crne žene, radničke žene i druge žene iz Trećeg sveta djelovale su u feminističkom pokretu od njegovog začetka, ali su reakcionarne snage izvan samog pokreta, te rasizam i elitizam unutar njega, doprineli tome da naše učestvovanje ostane neprepoznato. Crne feministkinje, koje su prije svega djelovale u Nju Jorku, 1973. godine su osetile da je formiranje posebne crno-feminističke grupe nužno. Tako je nastala Nacionalna Crna feministička organizacija (National Black Feminist Organization, NBFO).
Crna feministička politika očigledno je povezana i s pokretima za oslobođenje Crnih ljudi (Black liberation), posebno onima iz 1960-ih i 1970-ih. Mnoge od nas bile su aktivne u tim pokretima (Građanska prava (Civil Rights), Crni nacionalizam (Black nationalism) i Crne pantere (Black Panthers)), a njihove ideologije, ciljevi i taktike za postizanje ciljeva uvelike su uticali na naše živote i mijenjali ih. Naša iskustva u ovim pokretima za oslobođenje, kao i razočaranje njima, te iskustva na periferiji muške bjelačke ljevice, doveli su do potrebe za razvojem politike koja je antirasistička (za razliku od politike bijelih žena) i antiseksistička (za razliku od politika Crnih i bijelih muškaraca).
Nesumnjivo postoji i lična geneza Crnog feminizma, odnosno politička spoznaja koja proizilazi iz naizgled ličnih iskustava iz života pojedinih Crnih žena. Iskustvo polne opresije stalni je faktor našeg svakodnevnog postojanja kao Crnih feministkinja i mnogih drugih Crnih žena koje se ne definišu kao feministkinje. Još kao deca smo shvatile da se razlikujemo od dečaka i da se prema nama ophodi drugačije. Primjerice, u istom dahu govorili su nam da budemo tihe kako bismo „nalikovale damama“ i kako bismo bile prihvatljivije u očima bijelih ljudi. Odrastajući, postajale smo svesne pretnje fizičkog i seksualnog zlostavljanja od strane muškaraca. Međutim, nismo imale načina da konceptualiziramo ono što nam je bilo očigledno, ono što smo znale da je zapravo posrijedi.
Crne feministkinje često su govorile o mahnitosti koju su osećale prije nego što su postale svesne koncepata polne politike, patrijarhalne vladavine i ‒ najvažnije ‒ feminizma, političke analize i prakse koju mi žene koristimo u borbi protiv našeg ugnjetavanja. Činjenica da su rasna politika i rasizam sveprisutni faktori u našim životima, nije nam dopustila (a većini Crnih žena još uvek ne dopušta) da se dublje zagledamo u vlastita iskustva i da iz te zajedničke i rastuće svesti izgradimo politiku koja će promijeniti naše živote i neizbežno okončati naše ugnjetavanje. Naš razvoj također mora biti u vezi sa savremenim ekonomskim i političkim položajem Crnih ljudi. Generacija Crne omladine nakon Drugog svetskog rata bila je prva koja je mogla minimalno sudjelovati u određenim obrazovnim i poslovnim opcijama koje su ranije bile u potpunosti zatvorene za Crne ljude. Iako je naša ekonomska pozicija još uvek na samom dnu američke kapitalističke ekonomije, nekolicina nas uspela je dobiti određene alatke kao rezultat tokenizma u obrazovanju i zapošljavanju, što nam je potencijalno omogućilo učinkovitiju borbu protiv ugnjetavanja.
Kombinovana antirasistička i antiseksistička pozicija inicijalno nas je zbližila, a kako smo se politički razvijale adresirale smo i heteroseksizam te ekonomsku opresiju u kapitalizmu.
2. U što verujemo
Prije svega, naša je politika proizašla iz zajedničkog uverenja da su Crne žene same po sebi vredne, da je naše oslobođenje nužnost ‒ ne kao puki dodatak oslobođenju nekog drugog, nego zbog potrebe za autonomijom koju smo osećale kao ljudska bića. Ovo se možda doima toliko očiglednim da zvuči banalno, ali evidentno je da nijedan drugi navodno progresivni pokret nije uzeo u obzir našu specifičnu opresiju kao prioritet ili ozbiljno radio na okončanju te opresije. Već sâmo navođenje pežorativnih stereotipa koji se pripisuju Crnim ženama (primjerice mamica, matrijarha, Safira, kurva, buldajka[*]), a kamoli katalogizovanje okrutnog, a često i ubilačkog tretmana koji doživljavamo, ukazuje na to koliko se malo vrednosti pridavalo našim životima tokom četiri stoljeća ropstva na zapadnoj hemisferi. Uvidele smo da su jedini ljudi kojima je stalo do nas dovoljno da konzistentno rade na našem oslobođenju: mi sâme. Naša politika razvija se iz zdrave ljubavi prema nama samima, našim sestrama i našoj zajednici, što nam omogućava da nastavimo svoju borbu i rad.
Ova usmjerenost na vlastitu opresiju opredmećena je u konceptu politike identiteta. Verujemo da najdublja i potencijalno najradikalnija politika direktno proizilazi iz našeg vlastitog identiteta, a ne rada na okončanju nečije tuđe opresije. U slučaju Crnih žena ovo je posebno odbojan, opasan i preteći, a samim time i revolucionaran koncept, jer je iz političkih pokreta koji su nam prethodili očigledno da su svi drugi bili dostojniji oslobođenja od nas samih. Odbacujemo i pijedestal i titulu kraljice i koračanje deset koraka iza drugih. Dovoljno je da nas se prepozna kao jednakovrijedna ljudska bića.
Verujemo da je polna politika u patrijarhatu jednako sveprožimajuća u životima Crnih žena kao i politika klase i rase. Također nam je često teško odvojiti rasnu od klasne ili od polne opresije jer ih u našim životima najčešće proživljavamo istovremeno. Znamo da postoji rasno-polna opresija koja nije niti samo rasna niti samo polna, primjerice povijest silovanja Crnih žena od strane bijelih muškaraca kao oružje političke represije.
Iako smo feministkinje i lezbejke, osećamo solidarnost s progresivnim Crnim muškarcima i ne zagovaramo frakcionalizaciju kakvu bijele žene koje su separatistkinje zahtevaju. Naša situacija kao Crnih ljudi iziskuje solidarnost oko činjenice rase, kakvu bijele žene naravno ne moraju imati s bijelim muškarcima, osim kada je riječ o njihovoj negativnoj solidarnosti kao rasnih opresora. S Crnim muškarcima borimo se protiv rasizma, dok se s njima ujedno hvatamo ukoštac sa seksizmom.
Shvatamo da je za oslobođenje svih opresiranih ljudi nužno uništenje političko-ekonomskih sistema kapitalizma i imperijalizma, kao i patrijarhata. Socijalistkinje smo jer verujemo da rad mora biti organizovan radi zajedničke dobrobiti onih koji rade i stvaraju proizvode, a ne radi profita za gazde. Materijalni resursi moraju biti jednako distribuirani između onih koji stvaraju te resurse. Međutim, nismo uverene da će socijalistička revolucija koja ujedno nije feministička i antirasistička jamčiti naše oslobođenje. Došle smo do tačke kada je nužno razviti razumevanje klasnih odnosa koje uzima u obzir specifičnu klasnu poziciju Crnih žena, koje su u pravilu marginalni deo radne snage, dok se neke od nas u ovom trenutku privremeno posmatra kao dvostruko poželjne tokene u ešalonima bijelih okovratnika i profesionalnim nišama. Potrebno je da artikuliramo realnu klasnu situaciju osoba koje nisu samo radni ljudi bez rase i pola, već za koje su rasna i polna opresija značajne determinante u njihovim radnim/ekonomskim životima. Iako se u suštini slažemo s primjenom Marksove teorije na vrlo specifične ekonomske odnose koje je analizirao, znamo da se njegova analiza mora proširiti kako bismo razumele vlastitu specifičnu ekonomsku situaciju kao Crnih žena.
Smatramo da smo politički već doprinele ekspanzijom feminističkog principa lično je političko. U našim sesijama za podizanje svesti smo, primjerice, na mnogo načina već otišle dalje od saznanja bijelih žena, jer se bavimo i implikacijama rase i klase, pored pola. Čak i naš stil govorenja/svedočenja Crnih žena na Crnom jeziku o našim iskustvima ima odjeka i u kulturnom i u političkom. Uložile smo mnogo energije udubljujući se u kulturnu i iskustvenu prirodu naše opresije iz nužde, jer ništa od ovoga nije bilo razmatrano ranije. Niko ranije nije proučavao višeslojnu teksturu života Crnih žena. Primjer ove vrste saznanja/konceptualizacije dogodio se na sastanku dok smo diskutovale o načinima na koje su naši ortaci_kinje, osobito Crni muškarci, napadali naše ranije intelektualne interese. Primijetile smo da smo sve, na račun toga što smo „pametne“, također tretirane kao „ružne“, tj. „pametno-ružne“. „Pametno-ružne“ se iskristaliziralo kao način na koji je većina nas bila prinuđena da razvije svoj intelekt, uz veliku cijenu po naše „društvene“ živote. Sankcije u Crnim i bijelim zajednicama protiv Crnih žena intelektualki neuporedivo su veće od onih za bijele žene, posebice obrazovane žene iz srednjih i viših klasa.
Kao što smo već napomenule, odbacujemo stav lezbejskog separatizma jer za nas to nije održiva politička analiza ili strategija – izostavlja previše toga, previše ljudi, osobito Crne muškarce, žene i decu. Gajimo veliku dozu kritike i prezira prema tome kako su muškarci socijalizirani u ovom društvu: što podržavaju, kako se ponašaju i kako ugnjetavaju. Međutim, nismo obmanute predstavom da je njihova muškost, sama po sebi ‒ tj. njihova biološka maskulinost ‒ ono što ih određuje. Kao Crne žene, smatramo da je bilo koja vrsta biološkog determinizma izuzetno opasna i reakcionarna osnova za izgradnju politike. Ujedno, moramo se zapitati da li je lezbejski separatizam adekvatna i progresivna politička analiza i strategija, čak i za one koje je praktikuju, jer u potpunosti negira sve osim polnih izvora ženske opresije, negirajući činjenice klase i rase.
3. Problemi organizovanja Crnih feministkinja
Tokom višegodišnjeg zajedničkog rada kroz crno-feministički kolektiv iskusile smo uspehe i poraze, radost i tugu, pobede i neuspehe. Ustanovile smo da je veoma teško organizovati se oko crno-feminističkih pitanja, a u nekim slučajevima čak i proglasiti se Crnim feministkinjama. Pokušale smo da promislimo razloge ovih poteškoća, osobito s obzirom na to da je pokret bijelih žena zadržao svoju snagu i nastavio se širiti u različitim pravcima. U ovom odeljku razmotrićemo neke opšte uzroke organizacijskih problema sa kojima se suočavamo, i govorićemo podrobnije o organizacijskim fazama našeg kolektiva.
Glavni izvor teškoća u našem političkom radu proizlazi iz toga što se protiv opresije ne pokušavamo boriti samo na jednom ili čak dva fronta, već pokušavamo da adresiramo čitav spektar opresija. Pritom se ne možemo osloniti na rasne, polne, heteroseksualne ili klasne privilegije, niti imamo pristup ikakvim resursima ili moći, za razliku od društvenih skupina koje poseduju navedene privilegije.
Psihološko breme bivanja Crnom ženom i prepreke koje ono postavlja u ostvarivanju političke svesti i političkom radu nipošto se ne smiju zanemariti. U društvu koje je ujedno rasističko i seksističko, psiha Crne žene gotovo je obezvređena. Jedna od ranih pripadnica našeg kolektiva sažela je to na sledeći način: „Mi smo sve oštećena ljudska bića samim time što smo Crne žene.“ Razvlaštene smo u psihičkom i u svakom drugom smislu, ali uprkos tome borbu za promjenu položaja svih Crnih žena osećamo neophodnom. U eseju „A Black Feminist’s Search for Sisterhood“ Mišel Volis (Michele Wallace) zaključuje sledeće: „Naše postojanje opisuje činjenica da smo Crne žene feministkinje, koje su trenutno odsječene od sveta i djeluju samostalno, jer u našem društvu još uvek ne postoje uslovi koji bi približno bili saobrazni našoj borbi – s obzirom na to da se nalazimo na dnu, morale bismo uraditi ono što još niko nije uradio: morale bismo se boriti protiv celog sveta.“[2]
Volis je pesimistična, ali i realistična u svojoj proceni pozicije Crnih feministkinja, naročito u osvrtu na gotovo uobičajenu izolaciju kojoj je većina nas podvrgnuta. Međutim, našu bismo poziciju na dnu mogle iskoristiti kako bismo direktno zakoračile u revolucionarnu praksu. Oslobođenje Crnih žena nužno bi podrazumevalo slobodu za sve, jer bi naša sloboda iziskivala uništenje svih sistema opresije.
Feminizam se, ipak, ispostavlja kao velika pretnja većini Crnih ljudi, jer dovodi u pitanje neke od osnovnih pretpostavki naše egzistencije – da pol treba služiti kao determinanta u odnosima moći. Evo kako su muške i ženske uloge definirane u pamfletu Crnih nacionalista iz ranih 1970-ih godina:
„Smatramo da je muškarac glava kuće, kao što to nalaže i tradicija. On stoji na čelu domaćinstva/nacije zato što je njegovo poznavanje sveta šire, njegova osvešćenost veća, njegovo razumevanje potpunije, a njegova primjena svih ovih saznanja mudrija… Naposletku, potpuno je razumljivo da muškarac bude na čelu domaćinstva, jer je on sposoban da zaštiti i očuva njegov razvoj… Žene ne mogu da čine isto što i muškarci – one po prirodi funkcioniraju drugačije. Jednakost muškaraca i žena je nešto što se ne može dogoditi čak ni u svetu apstrakcija. Muškarci među sobom nisu jednaki u svojim sposobnostima, iskustvu, pa čak ni u razumu. Vrednost muškaraca i žena može se sagledati kao vrednost zlata i srebra – iako nisu jednaki, imaju veliku vrednost. Moramo uvideti da se muškarci i žene međusobno nadopunjuju, jer nema domaćinstva/porodice bez muškarca i njegove supruge. Oboje su neophodni za razvitak svakog života.“[3]
Materijalni uslovi većine Crnih žena veoma će ih teško navesti da uzdrmaju ekonomske i polne aranžmane koji, čini se, predstavljaju određenu stabilnost u njihovim životima. Brojne Crne žene imaju solidnu predodžbu o tome što je rasizam, kao i što je seksizam, ali usled svakodnevnih životnih ograničenja ne mogu rizikovati upustiti se u borbu protiv njih istovremeno.
Opće je poznato da je reakcija Crnih muškaraca na feminizam do sada bila negativna. Oni su, naravno, još više od Crnih žena ugroženi mogućnošću organizovanja Crnih feministkinja oko vlastitih potreba. Jasno im je kako bi time mogli ne samo izgubiti vredne i predane saveznice u svojoj borbi, već i biti primorani da promijene navike seksističkog ophođenja prema Crnim ženama i njihova ugnjetavanja. Optužbe da Crni feminizam unosi podele unutar borbe Crnih ljudi ozbiljna su zapreka rastu autonomnog pokreta Crnih žena.
Uprkos tome, stotine žena bilo je aktivno u različitim periodima tokom trogodišnjeg postojanja naše grupe. Svaka od Crnih žena koja joj je pristupila, učinila je to iz snažne potrebe za nekom mogućnošću djelovanja koja je do tada izostajala u njezinu životu.
Kada smo se početkom 1974. godine, nakon prve Istočne regionalne konferencije NBFO-a, krenule sastajati, nismo imale strategiju organizovanja, pa čak ni fokus djelovanja. Naprosto smo htele da vidimo čime raspolažemo. Nakon nekoliko meseci bez sastajanja, ponovo smo se počele okupljati krajem godine i intenzivno provoditi raznolike akcije podizanja svesti. Prevladavao je doživljaj da smo se nakon toliko godina napokon pronašle. Iako nismo politički djelovale kao grupa, pojedine pripadnice nastavile su svoje angažmane na lezbejskoj političkoj sceni, protiv zloupotrebe sterilizacije i za pravo na abortus, u aktivnostima oko Međunarodnog dana žena koji je organizirala Internacionala žena Trećeg sveta, te na podršci tokom suđenja dr. Kenetu Edelinu (Kenneth Edelin), Džoun Litl (Joan Little) i Ines Garsia (Inéz García). Tokom prvog ljeta postojanja kolektiva, kada je članstvo drastično opalo, mi koje smo se u njemu zadržale posvetile smo se ozbiljnom razmatranju mogućnosti otvaranja skloništa za pretučene žene u bostonskoj Crnoj zajednici. (Tada nije bilo takvog skloništa u Bostonu.) U tom periodu smo donele i odluku da postanemo nezavisni kolektiv, s obzirom na to da smo imale ozbiljna neslaganja s buržoasko-feminističkom pozicijom NBFO-a, kao i s njegovim odsustvom jasnog političkog fokusa.
U tom periodu kontaktirale su nas socijalističke feministkinje sa kojima smo radile na aktivnostima povezanima uz pravo na abortus, i sugerisale nam učešće na Nacionalnoj konferenciji socijalističkih feministkinja u Jelou Springsu. Jedna članica našeg kolektiva prisustvovala je, i uprkos uskogrudnosti ideologije promovirane na toj konkretnoj konferenciji, postale smo svesnije potrebe da razumemo vlastitu ekonomsku situaciju te proizvedemo vlastitu ekonomsku analizu.
Ujesen, kada se članstvo donekle obnovilo, doživele smo nekoliko meseci komparabilne neaktivnosti i unutrašnjih neslaganja koja su inicijalno koncipirana kao lezbejski-strejt rascep, ali su ujedno bila posledica klasnih i političkih razlika. Tokom ljeta, one među nama koje su se još uvek sastajale, ustanovile su da postoji potreba za političkim radom i prevazilaženjem angažmana na podizanju svesti te funkcioniranja isključivo kao grupe za emotivnu podršku. Početkom 1976. godine, kada su neke članice koje nisu želele da se bave političkim radom i koje su izrazile svoja neslaganja, svojevoljno prestale dolaziti na sastanke, ponovo smo se zapitale o smjeru našeg djelovanja. U to vreme smo, zajedno s pristupanjem novih članica, odlučile da postanemo istraživačka grupa. Oduvek smo među sobom delile materijal za čitanje, a neke od nas napisale su i članke o Crnom feminizmu za grupnu diskusiju nekoliko meseci prije donošenja navedene odluke. Otpočele smo rad kao istraživačka grupa i krenule da raspravljamo o mogućnosti pokretanja crno-feminističke publikacije. Zajedničko povlačenje na odmor tokom poznog proleća dalo nam je vremena kako za političke diskusije, tako i za adresiranje interpersonalnih problema. Trenutno planiramo priređivanje zbirke tekstova o Crnom feminizmu. Smatramo da je apsolutno bitno da drugim Crnim ženama ukažemo na stvarne razmjere naše politike i verujemo da to možemo postići pisanjem i distribucijom naših radova. Činjenica da pojedine Crne feministkinje žive u izolaciji širom zemlje, da je naše članstvo malobrojno te da posedujemo određene veštine u pisanju, štampanju i izdavaštvu, nagoni nas na realizovanje ovih projekata kao oruđa organizovanja Crnih feministkinja, uz nastavak političkog rada u saradnji sa drugim grupama.
4. Crno-feminističke teme i poduhvati
Tokom zajedničkog rada identifikovale smo i radile na mnogim problemima od posebne važnosti za Crne žene. Uključivost naše politike pobuđuje nam interes za svaku situaciju u kojoj su ugroženi životi žena, ljudi iz Trećeg sveta, te radnih ljudi. Naravno, osobito smo posvećene angažmanu u onim borbama u kojima su rasa, pol i klasa simultano prisutni kao faktori opresije. Moguće je da se, primjerice, uključimo u radničko organizovanje u fabrici koja zapošljava žene iz Trećeg sveta, ili u protest protiv bolnice koja uskraćuje već nedostatnu zdravstvenu skrb zajednicama ljudi iz Trećeg sveta, ili radimo na uspostavljanju kriznih centara za žrtve silovanja u Crnim kvartovima. Organizovanje oko socijalnih servisa i dječjih vrtića takođe će nam se vjerojatno naći u fokusu. Rad koji je potrebno obaviti i nebrojeni problemi koje on za sobom povlači tek su odraz sveprisutnosti opresije koja se nad nama vrši.
Problemi i projekti na kojima su članice našeg kolektiva zapravo do sada radile ticali su se zloupotrebe sterilizacije, prava na abortus, pretučenih žena, silovanja i zdravstvene skrbi. Pored toga, organizovale smo brojne radionice i tribine o Crnom feminizmu na univerzitetskim kampusima, ženskim konferencijama i, najskorije, sa ženama u srednjim školama.
Jedan od problema koji je od ključne važnosti za nas i koji smo počele javno da adresiramo tiče se rasizma unutar pokreta bijelih žena. Kao Crne feministkinje, neprestano se i bolno suočavamo sa svešću o tome koliko su bijele žene malo toga učinile na planu razumevanja i borbe protiv rasizma u vlastitim redovima, što bi između ostalog zahtevalo baratanje s daleko više od površnog poimanja rase, boje kože, te Crne istorije i kulture. Iskorenjivanje rasizma iz pokreta bijelih žena po definiciji je rad koji moraju obaviti one same, ali mi ćemo nastaviti da o tom problemu govorimo i pozivamo na odgovornost u tom pogledu.
U sprovođenju naše politike nismo uverenja da ciljevi uvek opravdavaju sredstva. Mnoga reakcionarna i destruktivna djela učinjena su u ime „ispravnih“ političkih ciljeva. Kao feministkinje, ne želimo se poigravati s ljudskim životima u ime politike. Verujemo u kolektivni proces i nehijerarhijsku raspodelu moći unutar naše grupe, kao i u našu viziju revolucionarnog društva. Posvećene smo neprekidnom propitivanju naše politike, kako se ona razvija kroz kritiku i samokritiku kao ključne aspekte naše prakse. U uvodu svoje knjige Sisterhood is Powerful (Sestrinstvo je moćno) Robin Morgan piše: „Nemam ni najblažu predstavu o tome kakvu bi revolucionarnu ulogu bijeli heteroseksualni muškarci mogli da odigraju, s obzirom na to da su upravo oni utjelovljenje reakcionarnih interesa i moći.“
Kao Crne feministkinje i lezbejke mi znamo da imamo jasno definisanu revolucionarnu zadaću i spremne smo za celoživotnu borbu i rad koji nam predstoje.
Bilješke:
[1] Ovaj proglas objavljen je u aprilu 1977. godine.
[2] Wallace, Michele. „A Black Feminist’s Search for Sisterhood“, u: The Village Voice, 28. juli 1975., 6-7.
[3] Mumininas of Committee for Unified Newark, Mwanamke Mwananchi (The Nationalist Woman) (Newark, New Jersey: Mumininas of CUN, 1971), 4-5.
[*] U izvorniku: mammy, matriarch, Sapphire, whore, bulldagger. Arhetip mamice (mammy) potiče iz perioda ropstva kao i iz doba Jim Crow zakona: odnosio se na Crne robinje koje su bile dadilje i kućne radnice, potom na Crne služavke i upravnice domaćinstva. Mamica je u bjelačkoj imaginaciji označavala žene čija je suština da budu Majke i skrbnice svih članova_ica domaćinstva, po mogućstvu krupne, često oslikavane kao lenje i submisivne, ponekad i prljave, uz očekivanje da obožavaju bijele ljude i da su posvećene obiteljima kod kojih rade. Sličan rasijalizirani stereotip bila je i figura Tetke Džemajme (Aunt Jemima), potom figura matrijarhe kojom se istovremeno upućivalo i na (tobožnju) dominaciju Crne žene u obitelji i demaskulinizaciju Crnih muškaraca. Safira je mitska slika kojom se Crna žena prikazuje kao goropadna, svadljiva, tvrdoglava i drska, ponekad kao demonsko i amazonsko biće. Kurva upućuje na mit o promiskuitetnoj i nezajažljivoj seksualnosti Crnih žena, a buldajka se odnosi na maskuliniziranu lezbejku. O nekim od rasnih stereotipa kojima su se reprezentovale Crne žene, videti: bell hooks, Ain’t I a Woman? Black Women and Feminism. (op. prev.)
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
29. studenoga 2022.Dekolonijalna feministička teorija nasilja
Dok su civilizatorski feminizmi usredotočeni na ispravljanje neravnopravnosti u pozicijama muškaraca i žena, dodatno naturalizirajući ove konstrukte, dekolonijalni feminizam propituje društvenu proizvodnju i povijest ovih kategorija, nastalih na temelju kriminalizacije rasijaliziranih i kvir tijela, analizirajući orodnjenu opresiju kao strukturnu. Nasilje se ne misli kao muško, već kao orodnjeno, te kao integralni dio cjelokupne strukture nasilja, potčinjavanja, discipliniranja i eksploatacije. Tako i pristup nasilju nije karceralni, već gradi antikapitalističke analize i prakse zaštite, otvarajući time prostor za drugačije koncepte pravde, samoobranu zajednica, kontinuiranu edukaciju, ali i imaginaciju.
31. prosinca 2020.Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija?
U osvrtu na nedavnu polemiku na književnoj sceni o klasi i autanju, autorica ukazuje na važnost daljnjeg razmatranja kompleksne uloge klasnog položaja u životnim odlukama. Strukturno određenje klase govori o tupoj, nepersonalnoj ekonomskoj prinudi ugrađenoj u kapitalističko društvo, ali ne objašnjava jednoznačno karakter pojedinke_ca. Iako povezana s identitetom, klasa se ne može mehanički derivirati iz identiteta, kao ni obratno.
16. prosinca 2022.Feminizam, da, ali koji? Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
12. srpnja 2020.Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe
Kapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada, kao i o proizvodnji te institucionalnoj konsolidaciji konstrukata rasijaliziranog Drugog. Svođenjem feminizma i antirasističke borbe na politike identiteta, kojima je namjera režimom kvota kompenzirati stereotipni odnos prema ženama i rasijaliziranim osobama, zakrivaju se doprinosi socijalističkog feminizma kao feminističke klasne borbe za sistemsku emancipaciju sviju žena i dokidanje strukturnih nejednakosti, a izmiče iz vida i uloga rasizma u smanjivanju vrijednosti rada, osiguravanju supereksploatacije i organizacijske razjedinjenosti radničke klase te legitimaciji imperijalističke eksproprijacije i porobljavanja autohtonog stanovništva.
11. prosinca 2021.MeToo u popkulturnim reprezentacijama: lično bez politike
Komparativna analiza prikaza seksualnog i orodnjenog nasilja u filmu Promising Young Woman i mini-seriji I May Destroy You nastoji ukazati na srodnost prve reprezentacije radikalnom feminizmu i na srodnost druge interpretacije intersekcionalnom feminizmu. Pretresajući neke od elemenata kulture silovanja i dotičući momente pristanka, prinude, seksualnog napada uz pomoć narkotika, bola, traume i drugih aspekata osjećajnosti, osvete zbog silovanja, retributivne, restorativne i transformativne pravde, te ukazujući na neraskidive veze orodnjene, rasijalizirane i drugih opresija s klasnom eksploatacijom, tekst zaključuje ukazivanjem na nedostatnost psihologiziranih popkulturnih reprezentacija nasilja. Za progresivnije prikaze potrebna je politika.
19. travnja 2022.Rod i rad u kvir teoriji
Kvir nije eksces u smislu teatra, kiča, performansa, odjeće koju po potrebi presvlačimo – prepoznaje da su rad, rod, obitelj, država i kapital u neraskidivom pletivu i kritički propituje kako se sistem okorištava osobama čije su egzistencije označene kao nenormativne i čije ih patologiziranje ostavlja na marginama. Budući da je ukorijenjena u otporu i historijskom organiziranju višestruko potlačenih i eksploatiranih, kolektivna proizvodnja kvir znanja opire se institucionalizaciji, a politička subjektivacija trans_interspolnog_kvir radništva neprekidno je u raskoraku s kapitalističkim imperativima, nastojeći iznaći nove oblike kolektiviteta i solidarnosti onkraj obitelji, civilnog sektora i države, nikada ne gubeći iz vida utopijski horizont suštinske strukturne transformacije. Pogledajte snimku predavanja Nine Čolović, održanog u sklopu prošlogodišnjeg Antikapitalističkog seminara (plejlista).
16. kolovoza 2020.J.K. Rowling i bjelačka supremacistička historija „biološkog spola“
Slavna spisateljica J.K. Rowling već godinama koristi svoju platformu u svrhu transfobne agitacije, a sve pod krinkom tobožnjeg feminizma i znanstvene utemeljenosti „biološkog spola“. Iako se rasprava o njezinoj hobističkoj netrpeljivosti može činiti irelevantnom, riječ je o idejama koje, osim što imaju dalekosežne posljedice po sigurnost, kvalitetu života i dostojanstvo transrodnih osoba, svoje korijene vuku iz viktorijanskog znanstvenog rasizma, seksizma i homofobije. U tekstu se ukazuje na isprepletenost evolucionističke i eugeničke misli 19. stoljeća sa suvremenim „rodno kritičkim feminizmom“.
15. studenoga 2021.Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (1. dio)
Biti Romkinja, identificirati se kao romska feministkinja i baviti se romskim feminizmom nisu iste stvari. Usto, romski feminizam nije unison. I dok koncepti bjelačkosti i gadžo-centrizma donekle opisuju specifičnu opresiju Romkinja, feminističke se optike logički i politički razlikuju i prema tome kako se misli kategoriju roda. U vizuri koja je u prvom dijelu ovog triptiha označena kao „rodno-ravnopravni pogled“, rodno uvjetovana opresija naddeterminira sve druge društvene odnose i sukobe: rod kao analitičko-politička kategorija se privilegira, a ako se misli u relacijama s drugim kategorijama kojima se imenuju društvene opresije i eksploatacija, onda je to prema aditivnom metodološkom modelu. Konačni cilj borbi koje se nastavljaju na ovu optiku je ravnopravnost (uz naglasak na normativnoj dimenziji), a ne postklasna jednakost, koja bi pretpostavljala potpunu transformaciju sistema.
29. studenoga 2021.Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (2. dio)
Za razliku od rodno-ravnopravnih pristupa koji prioritiziraju, a često i singulariziraju kategoriju roda (ili, u goroj varijanti kategoriju spola), intersekcionalni pristupi položaj Romkinja nastoje razumjeti složenije, uzimajući u obzir ne tako lako razlučive intersekcije identitetskih i diskriminacijskih osnova, kao i iskustava koja dovode u pitanje identitet. Na temelju takve metodologije dobivaju se i drugačije statistike, a komparabilni disagregirani podaci daju i drugačiju sliku društvenih odnosa. Razumijevanje romskog feminizma iz ove vizure je istorijski i geopolitički kontekstualiziranije, a paternalističke, spasilačke i rasističke nijanse u pristupu romsko-feminističkim temama nestaju. Međutim, i ova optika ima svoje manjkavosti: gubi iz vida, ili nema dostatna objašnjenja za sistemski okvir, te pretumačenje koncepta klase iz perspektive klasizma u eksplanatorni okvir strukturne i političke analize. O temeljnim razlikama spram rodno-ravnopravne optike, ali i o drugim teškoćama intersekcionalne, govori se u drugom dijelu triptiha o romskom feminizmu.
16. prosinca 2021.Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio)
Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: kako proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada), tako i reproduktivnog (kroz marginalizirana kućanstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
31. prosinca 2019.Rodno, seksualno i ekonomsko nasilje u neoliberalizmu
Iako se rodno uvjetovano nasilje pri tumačenju često svodi na interpersonalno nasilje, marksistička feministkinja Tithi Bhattacharya pokušava utvrditi kakve socioekonomske okolnosti pogoduju njegovoj proizvodnji. Eskalaciju nasilja razmatra u kontekstu četrdesetogodišnjeg pogubnog utjecaja neoliberalnih politika na polje socijalne reprodukcije i tržište rada. Pogledajte snimku i pročitajte pregled predavanja održanog u sklopu 12. Subversive festivala u suradnji s Centrom za ženske studije, a snimke s proteklih festivala potražite na plejlisti.
29. listopada 2022.Ljudi svakodnevno proizvode teoriju
"Jedan od načina na koje pokreti mogu raditi prema integraciji s pojačanim naglaskom na međugeneracijskoj dimenziji, jest da respektiraju povijest borbe i uvide proizašle iz nje, čineći si pritom uslugu što neće morati otkrivati toplu vodu svaki put kada nastupi ogroman rast političke svijesti i borbenosti. Imamo mnogo toga za naučiti jedni od drugih u konkretnoj praksi borbe i solidarnosti."
31. prosinca 2019.U ime ženskih prava: uspon femonacionalizma
"U predavanju ću se baviti nekima od tema koje sam obrađivala u knjizi In the Name of Women’s Rights. The Rise of Femonationalism (Duke, 2017). U tom djelu istražujem nerijetku praksu da anti-islamističke i ksenofobne inicijative iskorištavaju feminističke ideje, kao i načine na koje se to događa. Uvodim termin „femonacionalizam“, kako bih njime opisala prakse i zagovaračke kampanje u sklopu kojih se, prikazivanjem muslimanskih muškaraca kao ugnjetavača, te naglašavanjem potrebe za spašavanjem muslimanskih žena, ove anti-islamističke skupine koriste rodnom jednakošću ne bi li opravdale svoje predrasude."
31. prosinca 2019.Borba olovkama u rožavskom „ratu za obrazovanje“
"Sledeći Abdulaha Odželana, zatvorenog vođu PKK-a sa kojim samouprava dijeli ideološke korene, institut predlaže sistem koji se zasniva na tri potporna stuba „demokratske nacije“: demokratija, ekologija i feminizam. Od svojih početaka u tajnoj nastavi kurdskog jezika pre revolucije, obrazovni sistem se razvijao u pravcu izgradnje potpuno novog kurikuluma, a sada broji preko 3000 škola samo u kantonu Džezira i uključuje univerzitete koji su otvoreni u gradovima Kamišli i Kobana."
31. listopada 2016.Borba u polju diseminacije znanja
U uvjetima depolitiziranog identitetskog (post)diskursa odvojenost koncepta roda od pripadajućih ekonomskih kategorija ideološka je nadgradnja buržoasko-tehnokratske vizije kurikularne reforme. U tom se kontekstu ključnima pokazuju emancipatorni napori za smještanjem feminističkog obrazovanja unutar obrazovnih institucija, ali uz očuvanje neformalnih oblika proizvodnje znanja koja bi trebala težiti širem, klasnom povezivanju te pomjeranju obrazovnog modela individualnog osnaživanja prema sistemskoj, kolektivnoj borbi za zajedničke društvene interese. O navedenim temama razgovarali smo s Andrejom Gregorinom iz Centra za ženske studije u Zagrebu.
31. siječnja 2021.Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja
Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
31. prosinca 2020.Feminizam i transfobija
Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
31. prosinca 2018.Institucionalni patrijarhat kao zakonitost kapitalizma
Donosimo kratak pregled knjige „Restavracija kapitalizma: repatriarhalizacija družbe,“ autorice Lilijane Burcar, koja uskoro izlazi i u hrvatskom prijevodu. Razmatrajući niz tema, od pojma patrijarhata, uloge i strukture obitelji te statusa žena u društvu, do analize institucionalnih mjera koje uokviruju reproduktivnu sferu, Burcar naglašava da su odnosi moći unutar obitelji i društva uvjetovani materijalnom podlogom na kojoj se društvo temelji i poručuje da je „institucionalni patrijarhat jedna od središnjih operativnih zakonitosti kapitalističkog sistema“.
28. prosinca 2021.Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija
Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
22. siječnja 2021.Kako sam postala zagovornica prava seksualnih radnica_ka
"Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena. Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu. Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran."
14. travnja 2018.Kapital je društveni odnos
Kapitalizam kao proizvodni, ali i društveno-vlasnički odnos, specifičan je historijski poredak koji odgovarajućim institucionalnim mehanizmima osigurava uvjete za vlastiti opstanak. O tome kako liberalna pravno-institucionalna aparatura formalizira, a potom i afirmira klasne, rodne i rasne razlike, o doprinosima luksemburgijanske kritike političke ekonomije suvremenim marksističkim feminističkim analizama, te o emancipatornim antikapitalističkim strategijama otpora koje nužno moraju uključivati i aspekt proizvodnje i aspekt reprodukcije, razgovarale/i smo s Ankicom Čakardić, docenticom na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
31. prosinca 2020.Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu
Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
27. rujna 2017.Promjena okvira #15O reproduktivnim pravima
U petnaestoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte prilog o reproduktivnim pravima u kojem se iz historijsko-materijalističke perspektive bavimo politizacijom prava na pobačaj i roditeljstvo, proizvodnjom režima materinstva u kapitalizmu te vezom društvene reprodukcije i reprodukcije kapitala, ograničenim dosegom liberalnih i radikalno feminističkih projekata u kontekstu reproduktivnih pitanja te konzervativnom agendom i naturalizacijom rodnih uloga. O navedenim temama u prilogu govore Mia Gonan, Maya Andrea Gonzalez, Nataša Mihoci i Ana Vilenica. Također, u ovoj epizodi donosimo fragmente prosvjednih reakcija na tzv. Hod za život. Nove epizode i reprize emisije pratite srijedom na TV Istra.
29. kolovoza 2020.Promjena okvira #49 – Holly Lewis
U četrdesetdevetoj bilingvalnoj epizodi emisije Promjena okvira pogledajte intervju s filozofkinjom i kvir marksistkinjom Holly Lewis, profesoricom sa Sveučilišta u Austinu te suosnivačicom međunarodne istraživačke platforme Sexuality and Political Economy Network. Intervju je snimljen u siječnju ove godine u Zagrebu, gdje je Lewis održala seminar u okviru Škole neophodnog znanja, u organizaciji Multimedijalnog instituta MaMa. S Lewis smo razgovarali_e o razlikama između tradicionalnog i opozicijskog seksizma, heteronormativnosti, trans-isključivom radikalnom feminizmu, seksualnom radu te antikapitalističkim potencijalima kvirnosti. Nove epizode možete pratiti na Kanalu Ri, a dosad objavljene bilingvalne epizode potražite na plejlisti.
15. ožujka 2016.O Vidi Tomšič, marksističkom feminizmu i djelovanju
Autorica donosi kritiku članka Nanette Funk, koja obnovljeni interes za politički rad osoba poput Vide Tomšič (1913-1998) označava kao „reaktivnu formaciju“ spram neoliberalizma te akademski trend koji bi mogao „ugroziti reputaciju“ ženskih i rodnih studija u regiji. Bonfiglioli ukazuje da su navedeni stavovi tipičan pokušaj nasilnog kreiranja binarne distinkcije između ženske „volje za djelovanjem“[*] i socijalističke državne politike, tvrdeći kako je ostvarivanje ženskih prava unutar komunističkih partija i ženskih organizacija pod državnim socijalizmom uistinu bilo moguće. Nadalje, smatra kako je nužno smjestiti transnacionalni aktivizam Vide Tomšič u kontekst globalnog sustava antifašističkih, antikolonijalnih te internacionalističkih poslijeratnih mreža.
19. srpnja 2020.Ne možemo govoriti o rasizmu bez razumijevanja bjelačkosti
"Bijeli životi već su bitniji od drugih, stoga proklamirati da su bitni znači pridati im dodatnu vrijednost, što nas opasno približava terenu bjelačke supremacije. To ne znači da su sve bijele osobe u zapadnim društvima materijalno dobro zbrinute ili da ne trpe oskudicu, nego da to nije posljedica činjenice da su bijeli. Crni životi i dalje su obezvrjeđeni, a kako bismo došli do željene situacije u kojoj su svi životi (uistinu) bitni, prvo oni moraju ostvariti paritet tako što će postati bitni. Ovo uistinu nije toliko teško razumjeti, osim ako to odabirete ne razumjeti."
26. prosinca 2017.Od socijalne države do socijalne majke
U interesu kapitala i nacionalnih država, populacijske politike sve više posežu za instant socijalnim mjerama i jačanjem uloge obitelji i porodice, restrikcijama u području reproduktivnog zdravlja, te radu migrantkinja i migranata u komodificiranoj sferi društvene reprodukcije. O raznim načinima proizvodnje i oblicima zasnovanosti režimâ materinstva, njihovim ulogama u proizvodnji rodno uvjetovane prekarnosti u vrijeme krize kapitalizma i konzervativnog napada na reproduktivna prava te neophodnosti socijalizacije polja reprodukcije, razgovarale/i smo s Anom Vilenicom, historičarkom i teoretičarkom umjetnosti iz Beograda te istraživačicom na London South Bank Universityju.
8. travnja 2022.Odnos teorije i prakse
U uvodnom predavanju Antikapitalističkog seminara koji Slobodni Filozofski organizira u sklopu Škole suvremene humanistike Subversive festivala, Nina Čolović problematizira složeni odnos teorije i prakse. Dok se skepsa akademskog znanja prema aktivističkom znanju zasniva na njegovoj privremenosti zbog nepostojanja materijalnih uvjeta za evaluiranje i refleksiju, zazor od akademskog znanja proizlazi iz nepovjerenja u tzv. autoritet koji (nam) na neprijemčive načine govori kako stvari stoje (kao da su ljudi na terenu toga blaženo nesvjesni). Aktivističko znanje već jest početak teorije, a iz kritičko-angažirane perspektive koja nijedan autoritet ne uzima zdravo za gotovo ono koristi i elemente akademskog znanja koji nas uče kako da mislimo sustavnije. Razgradnjom krute distinkcije između teorije i prakse gradi se teorija koja sve fragmente znanja iz prakse povezuje sa sistemom, u cilju njegove promjene. Ususret ovogodišnjem drugom izdanju donosimo snimke s prošlogodišnjeg seminara (plejlista).
21. prosinca 2019.Onkraj tradicije liberalnog feminizma
Konferencija “Gender Struggle in Eastern Europe. Legacy of the Socialist Past and Contemporary Issues”, održana u Litvi sredinom listopada, otvorila je prostor da se kroz rodnu i klasnu analizu društvenih i ekonomskih prilika u zemljama Istočne Europe te detektiranje aktera koji ugrožavaju društvene slobode i ekonomsku egalitarnost nastavi rad na izgradnji zajedničkih strategija borbe protiv nacionalističkih tendencija i neoliberalnih politika.
20. rujna 2017.Politička dimenzija reproduktivne sfere
Historijsko-materijalistički pristup koji temu reproduktivnih prava politizira unutar neoliberalnog socioekonomskog okvira, a kao temeljno polje borbe prepoznaje sferu šire društvene reprodukcije, odnosno kapitalističkog sustava akumulacije, marginaliziran je unutar feminističkih strategija otpora koje argumentacijsku liniju grade na reaktivnim liberalno-legislativnim zahtjevima i konzervativnom zagovaranju autonomije ženskog tijela. O pravu na abortus i pravu na roditeljstvo kao ekonomskim kategorijama, posljedicama institucionalizacije socijalnih zahtjeva desnih subpolitičkih subjekata, režimima roda unutar kapitalizma, klasnim mobilizacijskim potencijalima LGBTIQ+ aktivizma, te o borbi za reproduktivno zdravlje kao dijelu šireg socijalističkog projekta razgovarale_i smo s Mijom Gonan, feminističkom i queer aktivistkinjom i teoretičarkom.
8. prosinca 2022.Radikalno-feministička moraliziranja i psihologiziranja: povodom (jedne) scene iz The Deuce
U četvrtoj epizodi treće sezone serije The Deuce pojavljuje se i lik Andree Dworkin, historijski postojeće radikalno-feminističke figure. Scena upečatljivo prikazuje veliki spor između antipornografskih i seks-pozitivnih feminizama. S obzirom na određenu renesansu Andree Dworkin u suvremenim feminističkim krugovima, nije naodmet ponovo pročitati njezinu seminalnu knjigu o pornografiji, što bi moglo pokazati kako je Dworkinino stajalište i politički i teorijski nedostatno, te vrlo konzervativno (od čega, uostalom, pati radikalni feminizam uopće). Međutim, i sama alternativa antipornografski versus seks-pozitivni feminizam je vrlo sužena i nedostatna za kvir-marksistički feminizam, koji raspravu pomjera u sferu rada i promišljanja organizacija te otpora kapitalističkim strukturama radnih odnosa. Serija The Deuce ipak ostaje inspirativnija za te drugačije analize, jer usprkos ovoj sceni izlazi iz uskog (rad-fem vs. lib-fem) okvira.
26. siječnja 2017.Rod kao društvena temporalnost: Butler (i Marx)
Autorica donosi neke od važnih teorijskih i analitičkih uvida za razumijevanje rodne i spolne opresije, ukazujući na vezu između temporalnosti i kapitalističke eksploatacije. Na primjeru analize performativnosti roda (Judith Butler), Arruzza ukazuje i na njezin temeljni propust. Butler temporalnosti pristupa na ahistorijskoj, apstraktnoj razini, oslanjajući se primarno na lingvistički pristup društvenim praksama, zanemarujući pritom materijalne i ekonomske aspekte potonjih. Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Jane Pamuković u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 15/16, uz mentorstvo dr. sc. Ankice Čakardić.
31. prosinca 2019.Seksualni rad nasuprot rada
"Prepoznati seksualni rad kao rad za neke je liberalni čin koji se izjednačava s trgovanjem tijelima. Protivno takvoj, pogrešnoj ideji, Morgane Merteuil predlaže razmatranje seksualnog rada kao jednog aspekta reproduktivnog rada radne snage i uspostavlja poveznice koje ujedinjuju kapitalističku proizvodnju, eksploataciju najamnog rada i opresiju nad ženama. Ona zorno prikazuje kako je borba seksualnih radnica moćna poluga koja dovodi u pitanje rad u njegovoj cjelini, te kako represija putem seksualnog rada nije ništa drugo doli oruđe klasne dominacije u internacionalnoj (rasističkoj) podjeli rada i stigmatizaciji prostitutke, koje hrani patrijarhat." Prijevod ovoga teksta nastao je kao završni rad Ane Mrnarević u okviru ženskostudijskog obrazovnog programa Centra za ženske studije, studijske grupe 2019, uz mentorstvo dr. sc. Maje Solar.
31. prosinca 2018.Socijalna reprodukcija: izvor života u kapitalizmu
Kapitalistički status quo, odnosno mogućnost nastavka globalne proizvodnje i akumulacije kapitala inherentno je vezana uz oblike discipliniranja reproduktivne sfere. U periodima ekonomskih kriza kapital pojačano spušta cijenu nadnice te prebacuje troškove egzistencije na produktivni, a osobito reproduktivni rad, temeljni resurs te „historijski i analitički preduvjet kapitalističkog načina proizvodnje“.
31. prosinca 2016.Solidarnost u prostorima nevidljivosti
Dominantna javna percepcija o temama kojima se bavi LGBTIQ+ pokret dovela je do njihove redukcije na problematiku ljudskih prava, uz često prenaglašavanje prvih dvaju identiteta koje ovaj akronim označava. Unatoč proklamiranim najboljim namjerama liberalnog mainstreama, takva „borba“ za prava LGBTIQ+ osoba zapravo rezultira održavanjem nevidljivosti redovnih i svakodnevnih poteškoća ove populacije i prateće uloge društvenih institucija, primjerice obitelji, u njihovom perpetuiranju. S Ninom Čolović, iz LGBTIQ inicijative „AUT“, razgovarali smo o tim redovnim i svakodnevnim problemima koje LGBTIQ+ osobe doživljavaju isključivanjem iz obitelji i posljedičnom društvenom marginalizacijom.
9. prosinca 2022.Struje li struje kvira na ljevici
Prepleti socijalističkih pokreta i marksističkih teorija s kvirom i feminizmom, historijski su bili složeni i odvijali su se u revolucionarnim usponima, ali i iznevjeravanjima. Iako se kvir teorija na Zapadu pretežno usidrila u akademsko polje, radikalni kvir (kvir marksizam, kvir anarhizam, dekolonijalni kvir...) nije nastao u akademiji već u aktivističkim borbama i pokretima tijekom druge polovine 20. stoljeća. Valjalo bi dublje istražiti historiju, politiku i teoriju marksizma te kvira i na (post)jugoslavenskim prostorima i otuda reflektirati što je kvir marksizam na (post)jugoslavenskoj ljevici danas, te kako bi se njegove klice mogle razgranavati u zajedničkoj antikapitalističkoj borbi i mišljenju.
31. prosinca 2018.Zamke radikalnog feminizma
Zbog sve brojnijih netrpeljivih istupa pobornica trans-isključujućeg radikalnog feminizma (TERF), već se neko vrijeme preispituje pozicija radikalnog feminizma na lijevom dijelu političkog spektra. Netrpeljivost prema trans osobama, posebice ženama, ponovo je vidljivim učinila njegove teorijske manjkavosti, poput transhistorijske definicije uzroka opresije žena, kao i izostanka klasne analize. Pročitajte prijevod teksta Erice West o razlikama između radikalnog i crvenog feminizma, te političkoj promašenosti separatističke strategije radikalnog feminizma koja iz progresivnih borbi isključuje klasno deprivilegirane muškarce i trans osobe.
31. prosinca 2016.Žensko i klasno – zaboravljeni historijat
U trenutku kada su feminističke borbe i diskusije najzad došle na dnevni red ljevice, otvara se i diskusija o feminističkom nasljeđu jugoslavenskog socijalizma i Narodnooslobodilačke borbe kojom je inauguriran. Tako je 29. prosinca u Sarajevu predstavljen zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava, a mi donosimo tekst Andreje Gregorine iz zagrebačkog Centra za ženske studije, u kojemu adresira današnje potencijale AFŽ-ovske tradicije. Te je potencijale važno obnavljati danas, kaže Gregorina, kada se ženski pokret dominantno oslanja na liberalno-radikalnu tradiciju i brani autonomiju ženskog tijela, dočim se ugroženost žena materijalnim uvjetima društvene reprodukcije često zanemaruje.
28. lipnja 2020.Onkraj logike paralelnih pokreta: treći feministički val kao klasna formacija
Oslanjajući se na kritiku „logike paralelnih pokreta“ Lise Vogel, Cinzia Arruzza nadopunjuje teoriju socijalne reprodukcije klasnom analizom. Međutim, pojam klase kod Marxa je ambivalentan, a u marksističkoj tradiciji najčešće gravitira između objektivističkih i političkih interpretacija. Nastojeći da uobliči dinamičniji koncept klase, Arruzza se posebice nadovezuje na distinkciju Meiksins Wood, koja razumije klasu kao rezultat neurednog i složenog historijskog procesa klasne formacije, odnosno samokonstitucije, koji iziskuje i iskustvo borbe, a baziran je i na klasnoj situaciji, odnosno pozicioniranosti pojedinki i pojedinaca unutar društvenih hijerarhija sukladno objektivnim kriterijima. Ovakvo tumačenje omogućava da se uvidi kako i novi val feminističkih borbi – u čijem je središtu štrajk kao pokretačka snaga procesa feminističke antikapitalističke subjektivacije – ima klasni karakter. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.
23. lipnja 2017.Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država
Problematizirajući rodnu dimenziju kriminalizacije siromaštva u neoliberalizmu, Adrienne Roberts koristi historijsko-materijalističku analizu te adresira pitanje procesa komodifikacije zemlje i rada, odnosno paralelni nastanak penalizirajućeg legislativnog okvira i aparata socijalne države, smještajući ga u kontekst kapitalističkog načina proizvodnje i društvene reprodukcije. Donosimo integralnu snimku i kratki osvrt na njezino predavanje „Rodno uvjetovana prekarnost privatizirane društvene reprodukcije: rodno uvjetovano siromaštvo i država“, održano 16. svibnja 2017. u sklopu AlterEkonomskog foruma 10. Subversive Festivala.
11. listopada 2021.U korijenu problema
"Unatoč tome što je koncept institucionalnog rasizma dobio određenu pažnju javnosti kroz Macphersonovo izvješće (iako je bio usko definiran i primijenjen), radikalna antirasistička tradicija posljednjih se godina često našla izvan fokusa. Izgurao ju je liberalniji pristup antirasizmu koji se pojavio osamdesetih kroz lokalne laburističke stranke i koji radije sagledava problem kroz individualiziranu i psihologiziranu optiku, pronalazeći suvremeni izraz rasizma unutar nevjerojatno uskih (ali isplativih) parametara zločina iz mržnje, te u prihvaćanju nesvjesne diskriminatorne pristranosti."
25. listopada 2020.Borba radnica i radnika iz Lancashirea protiv ropstva
"Buržoazija je znala da će ukidanje ropstva potaknuti radničku klasu na borbu protiv vlastitog nadničkog ropstva. Vlasnici mlinova organizirali su sastanak kako bi pridobili podršku za Jug te okrivili ciljeve Sjevera za patnju tekstilnih radnica i radnika. Njihova su se nastojanja pokazala jalovima jer je radnička borba protiv kapitalizma bila povezana s borbom za ukidanje ropstva. Radnice i radnici zaposleni u industriji pamuka okupili su se 31. prosinca 1862. godine u mančesterskom Free Trade Hallu ne bi li izglasali nastavak podrške blokadi. Odbili su pomaknuti ijednu balu pamuka s Juga, iako im je ta odluka prouzrokovala ogromne teškoće, znajući da su ruke koje su zadnje dirale taj pamuk bile ruke robova."
31. prosinca 2018.Lažna opreka između „socijalnih“ i „kulturnih“ pitanja
Odbijajući razdvajanje između tzv. socijalnih i kulturnih pitanja, Benjamin Opratko u odgovoru Barbari Blahi iz Socijaldemokratske partije Austrije na ideju o potrebi mobiliziranja tihe lijeve većine suprotstavlja realnost nepostojanja takve većine te potrebu njezine dugoročne izgradnje kroz projekt koji će pristupati pitanjima rasizma i patrijarhata kao integralnom dijelu društvenih odnosa te otvoreno i neuvijeno proklamirati emancipaciju za sve.
31. kolovoza 2021.Šta je sve od crno-feminističkog značaja?
Ako se Crni feminizam ne misli iz perspektive zasebnih opresija, isključivo kao feminizam za Crne žene, već iz emancipatorne perspektive univerzalnosti u kojoj se različite osi dominacije i eksploatacije promišljaju kao čvrsto uvezane u sistem kapitalizma, onda Crni feminizam postaje označitelj za ujedinjene antikapitalističke borbe. Na taj način i okupacija Palestine i diskriminacija trans osoba i ukidanje policije te drugih kapitalističkih institucija, kao i kolektivna briga itsl., čine polje crno-feminističke borbe, o čemu na panelu o paralelama između Crnog feminizma i pokreta Black Lives Matter govore Charlene Carruthers, Reina Gossett i Barbara Smith.
1. ožujka 2018.Dok se svaka kuharica ne politizuje
Dovođenje u pitanje eksplanatorne moći historijsko-materijalističke analize eksploatacije žena nije samo udaljilo feminističku borbu od socioekonomskih pitanja, nego i otvorilo put aproprijaciji progresivnih dosega socijalističkog i marksističkog feminizma. Iz 9. broja časopisa Stvar prenosimo tekst u kojem Maja Solar analizira položaj žena u carističkoj Rusiji i nakon Oktobra, ukazujući na važnost promišljanja „ženskog pitanja“ kao dijela klasne borbe i emancipatornih dosega revolucionarnog nasljeđa u području socijalnih, ekonomskih i političkih prava, koja su danas ponovo pod direktnim udarom kapitala.
18. rujna 2021.Afganistanskim ženama nije potreban bijeli feminizam
Femonacionalistički odnosno femoimperijalistički impulsi bijelog feminizma, isključujuće grane feminizma koja promatra ženska prava isključivo kroz bijelu zapadnu optiku, neizbježna su nijansa licemjerja koje se provlači medijskim komentarima o povratku Talibana na vlast u Afganistanu, jednako kao što su bili jedan od ključnih generatora legitimacijskih narativa netom okončane vojne okupacije SAD-a i njezinih saveznica. Ovakav pristup problemu ultrakonzervativnog patrijarhalnog odnosa Talibana prema ženama u afganistanskom društvu zatvara oči ne samo pred seksizmom i mizoginim tendencijama u zapadnim zemljama, nego i pred širim geopolitičkim kontekstom koji je bio formativan za stanje u kojem se zemlje zapadne Azije nalaze danas.
22. listopada 2017.11 HM teza
Feministička borba za reproduktivna prava na području bivše Jugoslavije već više od dva desetljeća svoje argumente promišlja primarno u okvirima liberalnog koncepta ljudskih prava, strateški odvojena od socioekonomskog konteksta i vlastitog socijalističkog nasljeđa. Ponuđenih jedanaest historijsko-materijalističkih teza dio su nastojanja da se borbu za pravo na abortus ponovno pozicionira u kontekst klasne borbe, a feminističku teoriju i praksu u kontekst šireg antikapitalističkog projekta, što je i jedini način da legalni pobačaj postane i egalitaran, odnosno dostupan svim ženama. Tekst je korišten kao argumentacijska podloga prosvjedne akcije koju je u rujnu ove godine u Zagrebu organizirala Platforma za obranu reproduktivnih prava žena.
31. prosinca 2018.Borba za jednakost trans osoba mora biti prepoznata kao klasna borba
Predrasude prema trans osobama, prisutne ne samo u široj javnosti nego i na desnom i dijelu lijevog političkog spektra, manifestiraju se na različite načine – od otežavanja pristupa pojedinim segmentima svakodnevnog života do ideološkog negiranja progresivnog potencijala cjelokupnom trans pokretu. Pročitajte prijevod teksta Shon Faye, britanske umjetnice i članice trans zajednice, o poteškoćama s kojima se trans osobe susreću prilikom potrage za zaposlenjem i adekvatnom zdravstvenom zaštitom, klasnoj uvjetovanosti bavljenja seksualnim radom i izloženosti nasilju na radnom mjestu, te važnosti prepoznavanja zahtjeva trans pokreta kao dijela radničke borbe, a ne projekta srednjoklasnog liberalizma.
31. prosinca 2016.Da sam, da sam, da sam žensko, ne bih bio muško
Iako je spolna binarnost problematična čim se zagrebe dublje od nivoa reduktivnih javnih diskusija lišenih svake nijansiranosti argumenta i pluralizma perspektiva, ona presudno utječe na oblikovanje društvenih institucija, bile one formalne ili neformalne. Time društvo postaje polje neprihvaćanja za svaki identitet koji izlazi iz binarnih okvira. Ovo stvara situaciju u kojoj je: „život transrodne osobe kratka i tragična priča, dupkom ispunjena nasiljem čiji je rezultat smrt koja društvo napokon rješava bremena aberacije. Tjelesno postojanje transrodnih osoba polje je borbe u kojoj su transrodne osobe kolateralne žrtve koje svoja tijela nužno moraju prezirati, jer su naprosto nedopustiva.“
9. svibnja 2017.Diktat norme u agencijskom čišćenju
U rastućem broju prekarnog, outsourcanog radništva među koje značajan dio otpada na iznimno potplaćene i fizički zahtjevne, često feminizirane poslove čišćenja i održavanja (gdje se u više od 90 % slučajeva zapošljavaju žene), podjednako u javnom kao i u privatnom sektoru, još se uvijek nije pronašao adekvatni model za sindikalni otpor i organiziranje. Autorica je u ovoj autoetnografskoj crtici zabilježila iskustvo prekarno zaposlene medijske radnice, ukazujući na neravnopravnost i nezaštićenost radnog odnosa kojega posreduju agencije za zapošljavanje te u kojemu radnik/ca još jednom izvlači deblji kraj.
18. studenoga 2022.Nekoliko crtica o psihoanalizi i politici
Briga o mentalnom zdravlju danas je pretežno usidrena u privatni sektor i samim time najvećem broju ljudi nedostupna, dok su različite znanosti o psihičkom prije svega okrenute ka individualnom. Psihoanaliza je, međutim, od samog svog nastanka, usmjerila znanje psihičkog u okvire društvenog: Freudove koncepcije subjekta, nesvjesnog, seksualnosti, dinamike želje itsl. raskidaju s metodološkim individualizmom psihologije i psihijatrije. Ipak, hoće li se govoriti o konzervativnijim ili progresivnijim politikama psihoanalize zavisi od njezine primjene i organizacije. Brazilski psihoanalitičar i filozof Gabriel Tupinamba upozorava na probleme koji nastaju upotrebom psihoanalitičkih pojmova izvan domena klinike. Na tom tragu, u tekstu se govori o politici/politizaciji psihoanalize, a ne o psihologiziranju/psihoanaliziranju politike.
19. travnja 2016.Dom je negdje drugdje
Izostanak adekvatne socijalne potpore za ranjive skupine u društvu rezultat je oslanjanja socijalnih politika na održivost i pouzdanost struktura nuklearne obitelji koja je dominantno izgrađena prema heteronormativnom modelu. Ekonomsko nasilje koje trpe LGBTIQ+ osobe nije sustavno mišljeno u klasnim odrednicama, što samo naglašava potrebu za povezivanjem klasne i LGBTIQ+ borbe te ukazuje na važnost daljnjeg promišljanja posljedica koje iz toga proizlaze, poput nezaposlenosti i beskućništva LGBTIQ+ osoba, naročito mladih.
27. prosinca 2020.Ejblistički režimi u kapitalizmu
Razmatrajući korporealnost ljudskog postojanja u kontekstu šireg razumijevanja rada socijalne reprodukcije koji održava i regenerira radnu snagu kao ključni element stvaranja profita, autorica iz historijsko-materijalističke perspektive ukazuje na koji se način u kapitalizmu tretiraju nenormativna tijela, uz fokus na osobe s invaliditetom.
31. prosinca 2018.Feministička internacionala: Preuzimanje i prevrednovanje štrajka
Štrajk, kao jedan od radikalnih instrumenata radničke borbe, danas je sveden na reformističke akcije sindikalno organizirane radne snage koja od države i kapitala pokušava ispregovarati sektorske ustupke za svoje članove_ice. Međunarodni štrajk žena, koji je prvi puta organiziran 8. marta 2017. godine, progovara o ženskoj borbi kao klasnoj borbi, uključujući u pokret različite radničke realnosti, one nezaposlenih i trans osoba, migranata i kućanica, žena koje trpe nasilje i domorodačkog stanovništva kojem je oteta zemlja zbog štetnih ekoloških projekata. Na koji način revolucionirati prakse feminističkog pokreta temeljem borbe protiv rodne i kolonijalne podjele rada koje su ključne za kapitalističku eksploataciju, pročitajte u tekstu Verónice Gago.
21. kolovoza 2016.Granice emancipacije LGBTIQ+ pokreta
O LGBTIQ+ zajednici i organizacijama u Srbiji, homofobiji, queer teoriji, komodifikaciji LGBTIQ+ identiteta u kapitalizmu te socioekonomskom položaju LGBTIQ+ osoba i njihovom zajedničkom povezivanju s radničkim pokretom u kontekstu adresiranja klasnog pitanja šireg lijevog pokreta, razgovaramo s beogradskim novinarom, književnikom i aktivistom Dušanom Maljkovićem. Pročitajte proširenu i prilagođenu verziju intervjua nastalog za potrebe priloga o LGBTIQ+ pokretu treće epizode edukativno-mozaične emisije „Promjena okvira“.
30. lipnja 2021.Interseks osobe i njihovi problemi
Interseks stanja obično se razumijevaju kao stanja koja variraju „između“ ženskog i muškog spola, i čija genetska, kromosomska, hormonska, i anatomska (ne)preklapanja uzdrmavaju binarnu konstrukciju „ženske“ i „muške“ spolnosti. Patrijarhalna proizvodnja medicinsko-biologijskog znanja ne samo da diskurzivno gura interspolne osobe u identitetske kutije „ženskosti“ i „muškosti“ te produbljuje njihovu marginalizaciju, već nameće i opasne prakse sakaćenja tijela koja se ne uklapaju u dominantnu taksonomiju. Raspršivanje ustajalih mitova možemo započeti ozbiljnijim informiranjem o iskustvima interseks osoba, kao i povezivanjem s organizacijama koja štite njihova prava.
14. lipnja 2015.Kako je feminizam postao sluškinja kapitalizmu – i kako ga reaproprirati
Preusmjeravanjem pažnje sa socioekonomskih pitanja na kulturno formirane rodne razlike, politizacijom osobnog i kritikom paternalizma države blagostanja, feminizam drugog vala potpomogao je konsolidaciji neoliberalnog kapitalizma. Donosimo prijevod teksta Nancy Fraser u kojem autorica analizira na koji je način liberalno-individualistički feminizam postao saveznik kapitala u eksploataciji žena te što treba poduzeti kako bi feministički pokret reaproprirao svoju poziciju u borbi za ekonomski pravedno i solidarno društvo.
20. lipnja 2017.Jedna boja Ane Brnabić: od pink washinga do ružičaste revolucije
Činjenica da bi autana lezbijka Ana Brnabić mogla postati buduća premijerka Srbije uzburkala je duhove na regionalnoj političkoj i društvenoj sceni prvenstveno iz razloga javnog iznošenja vlastite seksualne orijentacije, dok je analiza njenog ekonomskog programa u kojem zagovara daljnje derogiranje radničkih i socijalnih prava, uključujući i prava klasno deprivilegiranih LGBTIQ+ osoba, dobila puno manje prostora. O ambivalentnosti aktivističke strategije koja pozicioniranje nekog člana/ice identitetski marginalizirane skupine na društveno i politički istaknutu funkciju interpretira kao egalitarizirajuću praksu za većinu/sve pripadnike/ice te društvene zajednice, gubeći često iz vida kontekst neoliberalnog kapitalizma, kritički piše Dušan Maljković.
11. ožujka 2017.Klasno cvijeće
U osvrtu na revolucionarni historijat Osmog marta, autorica evaluira njegova suvremena obilježavanja koja više nego ikad moramo jasno pozicionirati kroz antikapitalističku optiku te ekonomski i politički angažman žena kako bismo nadišli/e liberalno konceptualiziranje oslobođenja žena oprimjereno individualnim uspjesima snažnih pojedinki. O socijalističkom nasljeđu obilježavanja Osmog marta te važnosti dugoročnih strategija obrane reproduktivnih i drugih prava piše Andreja Gregorina, koordinatorica obrazovnog programa Centra za ženske studije i članica feminističkog kolektiva FAKTIV.
31. prosinca 2019.Mikrokrediti su najbolji primjer orodnjenosti financijalizacije
Sistem zaduživanja posljednjih je desetljeća, uslijed bankarske krize i financijalizacije kapitalizma, ojačao u svim kapitalističkim društvima, jer je nadnica za većinu najamnih radnika i radnica pala, natjeravši ih da za regeneraciju i osnovnu reprodukciju dižu kredite. Mjere poput mikrofinanciranja, uvedene kao prividna pomoć najsiromašnijima, među kojima su u najvećem postotku žene, ukazuju nam na rodnu konstituciju tržišta rada i financijskih tržišta. Borba protiv nelegitimnog duga stoga mora biti postavljena kao strukturno internacionalno pitanje koje će zahvatiti i antikapitalističku borbu protiv rodne i drugih opresija. Donosimo intervju s Éricom Toussaintom, predsjednikom CADTM-a (Odbora za poništenje nelegitimnog duga).
25. srpnja 2021.Nema prava na život bez pristojne nadnice
"Valja obratiti pozornost na temeljne radne standarde Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization, ILO), sastavljene od osam konvencija, među kojima nije i ona o minimalnoj nadnici niti išta vezano uz minimalne nadnice. To je naprosto zapanjujuće. Konvencije jamče slobodu udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje, zabranjuju dječji rad, diskriminaciju, prisilni rad, itd. Međutim, izostaje konvencija o nadnicama, i to nije slučajno, jer je nadnica mjesto na kojem se kapital i rad frontalno sukobljavaju. Ova konvencija očito nije ušla u temeljne radne standarde tripartitnog sustava ILO-a iz političkih razloga."
31. prosinca 2016.Nijedna više
Sve aktualniji napadi na ženska prava okupili su Europu na prosvjedima. Oni najmasovniji, održani u Poljskoj na „crni ponedjeljak“, 2.10.2016., istaknuli su probleme s kojima se žene suočavaju pri ugrožavanju njihovih reproduktivnih prava. Samo dva tjedna kasnije, 19.10. u Argentini su održani prosvjedi na „crnu srijedu“ povodom brutalnog ubojstva mlade Lucíje Pérez, no žene Argentine nisu propustile prepoznati ulogu kapitalističke agende u uzrocima njihovih problema. Ovaj put je izostala masovna solidarizacija iz Europe, pokazujući da naš internacionalizam teško prelazi kontinentalne granice. Kako bismo te granice bar nakratko premostili, preveli smo članak Luciane Zorzoli.
1. kolovoza 2016.Nužno je uspostaviti kontrolu nad državnim institucijama
U sklopu zimskog seminara Zelene Akademije na Plitvičkim jezerima razgovarali smo s Hilary Wainwright, stručnjakinjom za demokraciju i javni sektor te članicom uredništva lijevog britanskog online magazina Red Pepper. Wainwright iznosi teze o emancipatornom potencijalu tehnologije, sindikatima i prekarnim oblicima rada, grassroots mobilizacijama, razvoju paralelne ekonomije, obrani socijalne države te feminizmu i pitanju kućanskog rada.
27. prosinca 2017.Pet funti godišnje
Povijesna aproprijacija borbe za žensko pravo glasa od strane buržoaskih feminističkih pokreta, do danas uspješno marginalizira doprinose lijevih feministkinja sufražetskom pokretu, a pritom i dimenziju egalitarnosti u kojoj se ogledaju ograničenja liberalne pozicije, koja uspjehom naziva činjenicu da je aktivno i pasivno pravo glasa bilo izboreno za ograničen broj privilegiranih žena. Andreja Gregorina, voditeljica marksističko-feminističkog kružoka FEMATIK, u okviru kojega se promišljala ova tema, ukazuje na demarkacije u polju političke participacije i subjektivacije žena te na važnost socijalističke agende kao zaloga radikalizaciji feminističke borbe.
22. studenoga 2020.Radne žene traže svoj glas
Borba oko Amandmana o jednakim pravima, koja se sedamdesetih godina prošloga stoljeća u SAD-u vodila između antifeminističkih konzervativki predvođenih Phyllis Schlafly i feministkinja kao što su Gloria Steinem, Betty Friedan, Shirley Chisholm i Bella Abzug, nedavno prikazana u miniseriji Mrs. America, zakriva val sindikalnog organiziranja radnih žena koje su istovremeno izvojevale niz pobjeda nad korporacijama – tematiku kojom se bavi dokumentarni film 9do5: Priča o jednom pokretu. U vrijeme novog vala organiziranja, ovi zanemareni narativi nisu samo od inspirativne, već i strateške važnosti.
10. listopada 2019.Rosa Luxemburg i Clara Zetkin – Politička suradnja kao revolucionarna praksa
Zajednička borba Luxemburg i Zetkin za revolucionarnu poziciju i ciljeve socijalističkog pokreta, a protiv revizionizma u njemačkom i međunarodnom radničkom pokretu, najuočljivija kroz kritiku oportunističkih praksi socijaldemokratskih partija s kraja 19. i početka 20. stoljeća, trajala je više od dva desetljeća. Zbog česte razdvojenosti, represije sustava i zdravstvenih tegoba, dvije su revolucionarke svoje prijateljstvo održavale putem pisama, čija analiza ukazuje na dodirne točke i intenzitet njihove suradnje.
2. svibnja 2020.Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji COVID-19
Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
31. prosinca 2018.Transfobija i ljevica
Za kapitalističke države u posljednje je vrijeme karakterističan uspon ultrakonzervativnih pokreta koji, u skladu s neoliberalnom ekonomskom logikom izvlačenja profita iz reproduktivne sfere, naglasak stavljaju na tradicionalne oblike obitelji i teže održavanju jasnih rodno-spolnih kategorija. Lijeva bi borba stoga neminovno trebala uključivati i borbu onih koji odstupaju od heteropatrijarhalne norme. O problemu transfobije na ljevici pročitajte u tekstu Mie i Line Gonan.
31. prosinca 2019.Mariti dovoljno da se pobunimo: Feminizam za 99 posto i feminizam nove klasne borbe
"Od ženskih štrajkova u Argentini i Španjolskoj do učiteljskih štrajkova u SAD-u i Alžiru, trenutno svjedočimo globalnom valu pokreta i štrajkova predvođenih ženama. Ovaj je popis pobuna zapravo GPS uređaj za mapiranje neoliberalizma. Svaka točka na karti pojavljuje se zbog zapanjujuće identičnog niza pitanja: manjka resursa zbog rezova u javnim servisima ili izostanka socijalnih usluga. U kontekstu aktualne krize, feministkinje moraju moći objasniti zašto su se navedeni pokreti pojavili u ovome trenutku, kao i osmisliti načine da ih se proširi. Ovo je moguće učiniti jedino ako je naš feminizam antikapitalistički. Feminizam za 99 posto odnosi se na sposobnost radničke klase, prevođene potlačenima, da utaba novi smjer za različite živote na ovoj planeti, kao i za nju samu."
26. ožujka 2023.Povijest feminističkih i ljevičarskih prijepora i savezništava – jugoslovenski pogled
Trasiranjem nekoliko ključnih povijesnih točaka sporova između liberalnog i ljevičarskog ženskog pokreta, ali i trenja unutar ljevice, odnosno između feminizma i ljevice, pojavljuje se figura radnice koja je rastrzana između figure radnika i figure buržujke (ipak češće bliža muškarcima s kojima dijeli isto klasno mjesto nego ženama iz viših klasa). Orodnjena opresija nije se uvijek sretno analitički povezivala s klasnom eksploatacijom, pa stoga niti feministička borba s radničkom. Ipak, pored klasično-marksističkih refleksija i socijalističkih politika, važan susret dogodio se i u socijalističkom jugoslavenskom okviru. Ističući perspektivu teorijske nerazdruživosti i jedinstva u borbi, Nađa Bobičić predlaže da se umjesto istrošene metafore „nesretnog braka između feminizma i marksizma“ vratimo onim povijesnim čvorištima u kojima klasna i rodna borba djeluju u savezništvu i kritički se propituju, ne gubeći iz vida zajednički antikapitalistički horizont. Pogledajte snimku predavanja održanog u sklopu prvog Antikapitalističkog seminara (plejlista).
11. rujna 2015.Marksizam i podčinjavanje žena
Pogledajte snimku predavanja Lise Vogel, održanog u sklopu programa konferencije 8. Subversive festivala. Nakon izlaganja u kojem je naznačila glavne teze koje iznosi u svojoj knjizi, kontekst u kojem je knjiga izvorno nastala i njezinu dosadašnju recepciju, Vogel u raspravi s moderatoricom Ankicom Čakardić i publikom govori o konceptima intersekcionalnosti i patrijarhata, teorijskoj rigoroznosti i empirijskim istraživanjima te budućnosti marksističkog feminizma.
4. svibnja 2019.Što je teorija socijalne reprodukcije?
Ususret dvama predavanjima Tithi Bhattacharyje na ovogodišnjem 12. Subversive festivalu, donosimo prijevod kratkog intervjua u kojem pojašnjava što je teorija socijalne reprodukcije i tko proizvodi radnu snagu u kapitalizmu, upućujući nas na nužnost nadilaženja istraživačkog fokusa na obitelj te uključivanja šireg antisistemskog otpora kako u teorijsko tako u praktično feminističko djelovanje.