Palmino ulje: mazivo imperija

Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.

Postrojenje za preradu palminog ulja, Douala, Kamerun, 13. lipnja 2016. godine (izvor: CIFOR @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Ovo je izvadak iz uvoda u knjigu Palm Oil: Grease of Empire (Palmino ulje: mazivo imperija) autora Maxa Haivena, sljedeće knjige u popularnoj seriji Vagabonds: kratkih, radikalnih knjiga za raspirivanje plamena nezadovoljstva. Dijelom povijest, dijelom san, dijelom teorija, dijelom kolaž, Palm Oil nas vodi na globalno putovanje kako bismo otkrili kako su zupčanici kapitalizma doslovno i metaforički podmazani ovim sveprisutnim eliksirom.



Našli smo se u sustavu rasnog kapitalizma koji djeluje kao golemi sustav mistificirane ljudske žrtve diljem zemaljske kugle, skriven nama ispred nosa. Priče koje pripovijedam u Palminom ulju prate konture ovoga sustava i traže odgovore u njegovoj prošlosti. Priče su to o tome kako je jedna uglavnom nevidljiva stvar nastala iz sprege kapitalizma, kolonijalizma i imperija kako bi utvrdila okrutnosti našeg svijeta. U njoj je zakrivena priča o našoj kolektivnoj moći da promijenimo svijet na bolje. Priča o palminom ulju je naša priča. Ova gotovo magična i sveprisutna tvar dio je načina na koji se naša tijela reproduciraju i na koji se reproducira naš materijalni svijet. Ključni je element u vrtlogu rada, robe, stvaranja značenja i društvenih odnosa koji čine svijet u kojemu živimo.
 
Gotovo svaki element procesa zbog kojeg sada čitate ove riječi potencijalno je dotaklo ili olakšalo palmino ulje: ono može biti aditiv u papiru, stabilizator u tinti ili dio smole u uvezu knjige; gotovo se sigurno nalazi unutar ili je bilo bitno za proizvodnju jedne od stotina komponenti digitalnog elektroničkog uređaja na kojemu pišem ove riječi i na kojem ih možda čitate. Vrlo je vjerojatno jedno od transportnih vozila koje vam je dopremilo ove artefakte koristilo ugljikovodike koji su uključivali agrogoriva dobivena iz palminog ulja. Trebamo uzeti zdravo za gotovo da su tijelo i mozak koji pišu i koji čitaju dijelom reproducirani kroz metabolizam palminog ulja. Oboje smo koristili proizvode od palminog ulja za čišćenje ili njegu kože. Progutali smo palmino ulje kao nosač lijekova. Iako sumnjam da je ijedno od nas namjerno ulagalo u industriju palminog ulja, svejedno smo ekonomski upleteni u nju. Novac koji dobivamo za svoj rad krv je u istom oceanu. Iako potječe iz prirodnog izvora, stvorili smo rafinirano palmino ulje kakvo danas postoji, a ono je zauzvrat pomoglo u stvaranju nas.
 
Crveno, djevičansko palmino ulje tisućama je godina prisan i neophodan dio života zapadnoafričkih naroda, osiguravajući hranu, lijekove i kozmetiku te služeći kao jedinica razmjene i duhovni sakrament na mnogo različitih načina. No, palmino ulje koji vi i ja poznajemo nešto je sasvim drugačije: industrijski proizvedeni derivati ​​palmina ploda mogu se, poput boga s mnoštvom lica, pojaviti kao dvjestotinjak različitih sastojaka u prehrambenim i industrijskim proizvodima i proizvodima za čišćenje diljem svijeta. RBD (rafinirano, izbijeljeno i dezodorirano) ulje postalo je glavna namirnica u prehrani milijardi ljudi, osobito siromašnih ljudi, diljem svijeta. Ova indiferentna roba kojom se globalno trguje dolazi iz pogona za intenzivnu preradu, pretežno smještenih u Indoneziji i Maleziji, ali također i u zapadnoj Africi i Latinskoj Americi, obično na raskrčenim ili sravnjenim zemljištima koja su nekada njegovala prašumu, iako su otad možda poprimila mnoge druge oblike. Gnojiva, pesticidi i herbicidi korišteni u intenzivnom uzgoju ovog profitnog usjeva često nalaze svoj put do lokalnih vodenih puteva. U tim tvornicama, kao i na obližnjim plantažama na kojima u urednim redovima rastu palme uljarice isklijale u laboratoriju, većina radnika je na ovaj ili onaj način izmještena, ponekad i u više generacija. Možda je to bio građanski rat, možda protupobunjeničke kampanje koje je podupirao imperijalizam, možda ekološki učinak rudarstva, možda otimanje zemlje, možda su to bili vladini ili međunarodni ‘razvojni’ poticaji čiji cilj je bio premjestiti radnike na lokacije prikladnije korporacijama kojima je potreban jeftin rad. Kao rezultat toga, radnici koji proizvode palmino ulje sada uglavnom ovise o prekarnom zaposlenju kako bi osigurali sredstva za kupnju životnih potrepština.
 
Danas vi i ja nalazimo palmino ulje, ulje palminih koštica ili derivate ovih tvari u otprilike 50% hrane u svjetskim supermarketima, pretežno u industrijski proizvedenoj, procesiranoj hrani kao što su pakirani pekarski proizvodi, jestivi namazi, ramen rezanci, mliječni proizvodi i grickalice. Ali palmino ulje također u nas ulazi u tragovima, kao zapanjujuća raznovrsnost konzervansa, emulgatora, stabilizatora, koagulansa i aditiva. Jedinstveni kemijski sastav i iznimna jeftinost palminog ulja čine ga savršenom bazom ili aditivom industrijski proizvedenoj hrani, kako bi se omogućio dugi rok trajanja i olakšao tranzit kroz globalne trgovinske mreže. Također smo premazani njime: nalazi se u većini kozmetike (iako se neki brendovi više klase povremeno hvale da ga izbjegavaju). Važan je element u proizvodnji plastike, boja, tinti, bojila, pa čak i proizvoda od papira, uključujući ambalažu. Nalazi se u mnogim pastilama, pilulama, čepićima i drugim potrošačkim i profesionalnim medicinskim proizvodima koje koristimo za preobrazbu svojih tijela. Također je prisutno u mnoštvu industrijskih i manufakturnih proizvoda i procesa, osobito u površinski aktivnim tvarima koje su važan dio maziva za strojeve, u procesima bojenja i nijansiranja, u deterdžentima i vrtoglavom nizu drugih procesa. Globalno je 2020. godine potrošeno 72 milijuna metričkih tona rafiniranog palminog ulja, što je otprilike 9 kilograma po ljudskom biću. Njegov intenzivan uzgoj transformirao je naš planet: više od 27 milijuna hektara zemljine površine koristi se za uzgoj palminog ulja, što je područje veće od veličine Novog Zelanda i približno jednako cjelokupnom poljoprivrednom zemljištu u Francuskoj. Krčenje šuma, posebno tresetišta, za uzgoj palminog ulja, dodaje značajne količine ugljika u zemljinu atmosferu – otprilike 6% globalnih godišnjih emisija – što pridonosi strašnim, iako neravnomjerno distribuiranim, rizicima klimatskih promjena.
 
Naša će priča nužno započeti s podrijetlom globalne robe palminog ulja u europskoj kolonizaciji zapadne Afrike u devetnaestom stoljeću, gdje su čitave civilizacije i milijuni života žrtvovani na oltaru ovoga boga s tri lica: kapitalističke akumulacije, bjelačke supremacističke ideologije i međuimperijalističkog rivalstva. Posjetit ćemo Liverpool iz devetnaestog stoljeća, gdje je palmino ulje doslovno i figurativno podmazalo kotače carstva i opskrbilo bogate i siromašne novom robom poput sapuna. S nekoliko nježnih sadnica putovat ćemo na parobrodima s motorima podmazanima palminom mašću u jugoistočnu Aziju, u britanske i nizozemske kolonije gdje su imperijalne sile iskoristile društveni, ekonomski i ekološki razdor kojemu su same dale maha kako bi eksploataciji otvorile nova zemljišta za plantaže palminog ulja, te regrutirale izvlaštene radnike i radnike migrante, često putem dužničkog ropstva. Danas su neovisne nacije Malezije i Indonezije neosporne velesile palminog ulja, iako su nasljeđa kolonijalizma i dalje ključna u industriji. Slijedit ćemo ulje dok natapa tkanje našeg svijeta, postajući mast svjetskih siromaha i mazivo globalnog carstva kapitala.
 
U ovoj kratkoj knjizi pokušavam razumjeti nešto što je sasvim očito, a opet nekako nevidljivo: ovaj sustav čini se golemom i nemilosrdnom organizacijom ljudskih žrtava. Neumoljiva logika tržišta ustraje u tome da su milijuni bespotrebnih smrti od pothranjenosti, trovanja, prekomjernog rada, sabotiranih migracija, klimatskog kaosa ili neoimperijalističkih ratova tobože slučajni, usputni ili neizbježni. Slijedeći palmino ulje, želim da prepoznamo način na koji smo svi povezani globalnom paradigmom koju nitko od nas nije odabrao, ali koja nekima donosi neizmjerno više koristi nego drugima, dok tolike polaže na oltar akumulacije.





Max Haiven je voditelj istraživanja radikalne imaginacije na Sveučilištu Lakehead, Kanada. Neke od njegovih knjiga su Revenge Capitalism, Art after Money, Money after Art, Crises of Imagination, Crises of Power i The Radical Imagination.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 5. prosinca 2023. Čekaonica za detranziciju Medicinska i pravna tranzicija kompleksni su i dugotrajni procesi, čak i kada nisu predmet legislativnih napada diljem svijeta. Uz dijagnozu, neki od preduvjeta za zakonsko priznanje roda u brojnim su zemljama još uvijek prisilni razvod braka i sterilizacija. Pored niza birokratskih zavrzlama, nerijetko podrazumijevaju i beskonačne liste čekanja. Jaz između transmedikalističke perspektive i borbe za pravo na samoodređenje roda mogao bi navesti na propitivanje primjera drugačijih tranzicijskih modela, koji usmjeravaju borbu izvan skučenih okvira trenutnih rasprava i spinova.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve