Palmino ulje: mazivo imperija

Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.

Postrojenje za preradu palminog ulja, Douala, Kamerun, 13. lipnja 2016. godine (izvor: CIFOR @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Ovo je izvadak iz uvoda u knjigu Palm Oil: Grease of Empire (Palmino ulje: mazivo imperija) autora Maxa Haivena, sljedeće knjige u popularnoj seriji Vagabonds: kratkih, radikalnih knjiga za raspirivanje plamena nezadovoljstva. Dijelom povijest, dijelom san, dijelom teorija, dijelom kolaž, Palm Oil nas vodi na globalno putovanje kako bismo otkrili kako su zupčanici kapitalizma doslovno i metaforički podmazani ovim sveprisutnim eliksirom.



Našli smo se u sustavu rasnog kapitalizma koji djeluje kao golemi sustav mistificirane ljudske žrtve diljem zemaljske kugle, skriven nama ispred nosa. Priče koje pripovijedam u Palminom ulju prate konture ovoga sustava i traže odgovore u njegovoj prošlosti. Priče su to o tome kako je jedna uglavnom nevidljiva stvar nastala iz sprege kapitalizma, kolonijalizma i imperija kako bi utvrdila okrutnosti našeg svijeta. U njoj je zakrivena priča o našoj kolektivnoj moći da promijenimo svijet na bolje. Priča o palminom ulju je naša priča. Ova gotovo magična i sveprisutna tvar dio je načina na koji se naša tijela reproduciraju i na koji se reproducira naš materijalni svijet. Ključni je element u vrtlogu rada, robe, stvaranja značenja i društvenih odnosa koji čine svijet u kojemu živimo.
 
Gotovo svaki element procesa zbog kojeg sada čitate ove riječi potencijalno je dotaklo ili olakšalo palmino ulje: ono može biti aditiv u papiru, stabilizator u tinti ili dio smole u uvezu knjige; gotovo se sigurno nalazi unutar ili je bilo bitno za proizvodnju jedne od stotina komponenti digitalnog elektroničkog uređaja na kojemu pišem ove riječi i na kojem ih možda čitate. Vrlo je vjerojatno jedno od transportnih vozila koje vam je dopremilo ove artefakte koristilo ugljikovodike koji su uključivali agrogoriva dobivena iz palminog ulja. Trebamo uzeti zdravo za gotovo da su tijelo i mozak koji pišu i koji čitaju dijelom reproducirani kroz metabolizam palminog ulja. Oboje smo koristili proizvode od palminog ulja za čišćenje ili njegu kože. Progutali smo palmino ulje kao nosač lijekova. Iako sumnjam da je ijedno od nas namjerno ulagalo u industriju palminog ulja, svejedno smo ekonomski upleteni u nju. Novac koji dobivamo za svoj rad krv je u istom oceanu. Iako potječe iz prirodnog izvora, stvorili smo rafinirano palmino ulje kakvo danas postoji, a ono je zauzvrat pomoglo u stvaranju nas.
 
Crveno, djevičansko palmino ulje tisućama je godina prisan i neophodan dio života zapadnoafričkih naroda, osiguravajući hranu, lijekove i kozmetiku te služeći kao jedinica razmjene i duhovni sakrament na mnogo različitih načina. No, palmino ulje koji vi i ja poznajemo nešto je sasvim drugačije: industrijski proizvedeni derivati ​​palmina ploda mogu se, poput boga s mnoštvom lica, pojaviti kao dvjestotinjak različitih sastojaka u prehrambenim i industrijskim proizvodima i proizvodima za čišćenje diljem svijeta. RBD (rafinirano, izbijeljeno i dezodorirano) ulje postalo je glavna namirnica u prehrani milijardi ljudi, osobito siromašnih ljudi, diljem svijeta. Ova indiferentna roba kojom se globalno trguje dolazi iz pogona za intenzivnu preradu, pretežno smještenih u Indoneziji i Maleziji, ali također i u zapadnoj Africi i Latinskoj Americi, obično na raskrčenim ili sravnjenim zemljištima koja su nekada njegovala prašumu, iako su otad možda poprimila mnoge druge oblike. Gnojiva, pesticidi i herbicidi korišteni u intenzivnom uzgoju ovog profitnog usjeva često nalaze svoj put do lokalnih vodenih puteva. U tim tvornicama, kao i na obližnjim plantažama na kojima u urednim redovima rastu palme uljarice isklijale u laboratoriju, većina radnika je na ovaj ili onaj način izmještena, ponekad i u više generacija. Možda je to bio građanski rat, možda protupobunjeničke kampanje koje je podupirao imperijalizam, možda ekološki učinak rudarstva, možda otimanje zemlje, možda su to bili vladini ili međunarodni ‘razvojni’ poticaji čiji cilj je bio premjestiti radnike na lokacije prikladnije korporacijama kojima je potreban jeftin rad. Kao rezultat toga, radnici koji proizvode palmino ulje sada uglavnom ovise o prekarnom zaposlenju kako bi osigurali sredstva za kupnju životnih potrepština.
 
Danas vi i ja nalazimo palmino ulje, ulje palminih koštica ili derivate ovih tvari u otprilike 50% hrane u svjetskim supermarketima, pretežno u industrijski proizvedenoj, procesiranoj hrani kao što su pakirani pekarski proizvodi, jestivi namazi, ramen rezanci, mliječni proizvodi i grickalice. Ali palmino ulje također u nas ulazi u tragovima, kao zapanjujuća raznovrsnost konzervansa, emulgatora, stabilizatora, koagulansa i aditiva. Jedinstveni kemijski sastav i iznimna jeftinost palminog ulja čine ga savršenom bazom ili aditivom industrijski proizvedenoj hrani, kako bi se omogućio dugi rok trajanja i olakšao tranzit kroz globalne trgovinske mreže. Također smo premazani njime: nalazi se u većini kozmetike (iako se neki brendovi više klase povremeno hvale da ga izbjegavaju). Važan je element u proizvodnji plastike, boja, tinti, bojila, pa čak i proizvoda od papira, uključujući ambalažu. Nalazi se u mnogim pastilama, pilulama, čepićima i drugim potrošačkim i profesionalnim medicinskim proizvodima koje koristimo za preobrazbu svojih tijela. Također je prisutno u mnoštvu industrijskih i manufakturnih proizvoda i procesa, osobito u površinski aktivnim tvarima koje su važan dio maziva za strojeve, u procesima bojenja i nijansiranja, u deterdžentima i vrtoglavom nizu drugih procesa. Globalno je 2020. godine potrošeno 72 milijuna metričkih tona rafiniranog palminog ulja, što je otprilike 9 kilograma po ljudskom biću. Njegov intenzivan uzgoj transformirao je naš planet: više od 27 milijuna hektara zemljine površine koristi se za uzgoj palminog ulja, što je područje veće od veličine Novog Zelanda i približno jednako cjelokupnom poljoprivrednom zemljištu u Francuskoj. Krčenje šuma, posebno tresetišta, za uzgoj palminog ulja, dodaje značajne količine ugljika u zemljinu atmosferu – otprilike 6% globalnih godišnjih emisija – što pridonosi strašnim, iako neravnomjerno distribuiranim, rizicima klimatskih promjena.
 
Naša će priča nužno započeti s podrijetlom globalne robe palminog ulja u europskoj kolonizaciji zapadne Afrike u devetnaestom stoljeću, gdje su čitave civilizacije i milijuni života žrtvovani na oltaru ovoga boga s tri lica: kapitalističke akumulacije, bjelačke supremacističke ideologije i međuimperijalističkog rivalstva. Posjetit ćemo Liverpool iz devetnaestog stoljeća, gdje je palmino ulje doslovno i figurativno podmazalo kotače carstva i opskrbilo bogate i siromašne novom robom poput sapuna. S nekoliko nježnih sadnica putovat ćemo na parobrodima s motorima podmazanima palminom mašću u jugoistočnu Aziju, u britanske i nizozemske kolonije gdje su imperijalne sile iskoristile društveni, ekonomski i ekološki razdor kojemu su same dale maha kako bi eksploataciji otvorile nova zemljišta za plantaže palminog ulja, te regrutirale izvlaštene radnike i radnike migrante, često putem dužničkog ropstva. Danas su neovisne nacije Malezije i Indonezije neosporne velesile palminog ulja, iako su nasljeđa kolonijalizma i dalje ključna u industriji. Slijedit ćemo ulje dok natapa tkanje našeg svijeta, postajući mast svjetskih siromaha i mazivo globalnog carstva kapitala.
 
U ovoj kratkoj knjizi pokušavam razumjeti nešto što je sasvim očito, a opet nekako nevidljivo: ovaj sustav čini se golemom i nemilosrdnom organizacijom ljudskih žrtava. Neumoljiva logika tržišta ustraje u tome da su milijuni bespotrebnih smrti od pothranjenosti, trovanja, prekomjernog rada, sabotiranih migracija, klimatskog kaosa ili neoimperijalističkih ratova tobože slučajni, usputni ili neizbježni. Slijedeći palmino ulje, želim da prepoznamo način na koji smo svi povezani globalnom paradigmom koju nitko od nas nije odabrao, ali koja nekima donosi neizmjerno više koristi nego drugima, dok tolike polaže na oltar akumulacije.





Max Haiven je voditelj istraživanja radikalne imaginacije na Sveučilištu Lakehead, Kanada. Neke od njegovih knjiga su Revenge Capitalism, Art after Money, Money after Art, Crises of Imagination, Crises of Power i The Radical Imagination.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.
  • 20. lipnja 2023. Materijalistička kritika građanske jugonostalgije Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
  • 15. lipnja 2023. Iz istorije borbe za socijalno stanovanje u Srbiji Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca uvedene su regulativne mjere kojima je država ozbiljnije intervenirala u odnose zajmodavaca i podstanara: rekvizicija stanova, moratorij na iseljenje i ograničenja cijena najamnina. Iako je stambena bijeda nakon rata dosegla ogromne razmjere, državne politike kao pomoć najsiromašnijima bile su isključivo ustupak borbi i otporu, kojima je ritam udarala snažna Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Partija je kreirala progresivni stambeni program, pozivala na bojkot, predvodila prosvjede i organizirala štrajkove protiv stambene oskudice i drugih pitanja, te aktivno pratila provođenje zakona i situaciju na terenu – osobito u Srbiji, najpogođenijoj ratnim razaranjima i stoga s najviše problema u polju stanovanja. Gotovo nepostojeća regulacija podstanarstva i neoliberalno socijalno stanovanje koje ne zadovoljava potrebe najugroženijih u našim današnjim državama, daju nam povoda da uzmemo ovakve historijske primjere i periode u kojima je izborena barem minimalna reforma stanovanja kao smjerokaz za aktualne i buduće borbe.
  • 29. svibnja 2023. Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve