Gig ekonomija osiromašuje radnice i radnike

"Dok takozvane gig-kompanije hvale prednosti fleksibilnih radnih aranžmana koji njihovu radnu snagu klasificiraju kao nezavisne izvođače, a ne kao zaposlenike, anketa pokazuje da je ta radna snaga pretrpjela znatno veće ekonomske teškoće od svojih W-2 parnjaka u niskoplaćenim poslovima u uslužnom sektoru. Lišeni radnih standarda koji dolaze sa statusom zaposlenika, kao što su zaštita nadnice i radnog vremena, zakoni protiv diskriminacije, naknade radnicima, zdravstvene i sigurnosne zaštite, naknade za nezaposlene i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, mnogi gig radnici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem."

„Gig radnici ustanite!“ transparent na povorci za Dan rada u Torontu, Kanada, 2. rujna 2019. godine (izvor: A Franzén @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Nova anketa otkriva da se gig radnice i radnici u SAD-u suočavaju s puno većim ekonomskim poteškoćama i nesigurnošću nego konvencionalno radništvo u maloprodaji i ugostiteljskim djelatnostima s niskim nadnicama. U nedostatku većine zaštita radnog prava, mnogi zarađuju manje od minimalne nadnice i ne mogu si priuštiti plaćanje osnovnih računa.



Nova nacionalna anketa među tzv. gig radnicima i radnicama u Sjedinjenim Državama pokazala je da otprilike jedno od njih sedmero zarađuje manje od savezne minimalne nadnice. Nekih 30 posto oslanja se na Program dopunske prehrane (Supplemental Nutrition Assistance Program, SNAP) i ne može platiti puni iznos svojih računa za režije. U pogledu niza mjera, gig radnici_e prijavljuju veće ekonomske teškoće od tradicionalnijih zaposlenika (W-2 employees) u maloprodaji i ugostiteljskim djelatnostima s niskim plaćama.
 
Izvješće o anketi objavio je Institut za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute, EPI), a proveo ju je Shift Project, zajednički projekt Harvard Kennedy School i Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu. U proljeće 2020. godine, projekt Shift je ciljanim oglašavanjem na Facebooku i Instagramu potaknuo na sudjelovanje u anketi gig radnice_ke koji rade za DoorDash, Instacart, Lyft i Uber, kao i tradicionalnije W-2 zaposlenice_ke u pedeset osam velikih maloprodajnih i ugostiteljskih kompanija, uključujući Arby’s, Chick-fil-A, Home Depot, Kroger/QFC, McDonald’s, Publix, Starbucks, Target, Walgreens i Walmart. Ankete su uključivale pitanja o demografskim podacima, karakteristikama posla i ekonomskoj sigurnosti, a u njima je sudjelovalo 288 gig radnika_ca i 4201 radnika_ca u uslužnom sektoru.
 
Dok takozvane gig-kompanije hvale prednosti fleksibilnih radnih aranžmana koji njihovu radnu snagu klasificiraju kao nezavisne izvođače, a ne kao zaposlenike, anketa pokazuje da je ta radna snaga pretrpjela znatno veće ekonomske teškoće od svojih W-2 parnjaka u niskoplaćenim poslovima u uslužnom sektoru. Lišeni radnih standarda koji dolaze sa statusom zaposlenika, kao što su zaštita nadnice i radnog vremena, zakoni protiv diskriminacije, naknade radnicima, zdravstvene i sigurnosne zaštite, naknade za nezaposlene i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, mnogi gig radnici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem.
 
Anketa je pokazala da 14 posto gig radnika_ca zarađuje manje po satu od savezne minimalne nadnice – koja ostaje mizernih 7,25 dolara po satu – u usporedbi s 0 posto ispitanih uslužnih radnika_ca. Dvadeset i devet posto gig radnika_ca zarađuje manje od državne minimalne nadnice koja bi bila primjenjiva da je riječ o W-2 zaposlenicima, dok je samo 1 posto W-2 uzorka prijavilo da zarađuje manje od njihove državne minimalne nadnice. Dvadeset šest posto gig radnika zarađuje manje od 10 dolara na sat, u usporedbi s 11 posto onih u W-2 uzorku.
 
Šezdeset i dva posto gig radnika_ca, ili otprilike troje od svakih petero, izgubilo je zaradu zbog „tehničkih poteškoća pri kucanju kartice“, u usporedbi s 19 posto uslužnih W-2 radnika_ca. Iako je krađa nadnica uobičajena stvar u nisko plaćenim sektorima ugostiteljstva i maloprodaje, ti radnici i radnice barem imaju pravni lijek za takve povrede na temelju svog zaposleničkog statusa; isto ne vrijedi za gig radnike i radnice.
 
Anketa je također pokazala da 19 posto gig radnika_ca gladuje jer si ne mogu priuštiti dovoljnu količinu hrane. Trideset posto ispitanih gig radnika_ca reklo je da su koristili naknade SNAP-a u mjesecu prije ankete, što je dvostruko više od njihovih W-2 parnjaka. Trideset i jedan posto gig radnika_ca izjavilo je da nisu platili puni iznos računa za režije u mjesecu koji je prethodio istraživanju.
 
„Ako je tehnologija koju ove kompanije koriste možda i inovativna, poslovni model koji stvara profit uskraćujući radnicima zaštitu osnovne nadnice i radnog vremena daleko je od inventivnosti. Korporacije su dugo tražile načine da se izuzmu iz zakonâ o zaštiti radnika i potrošile su stotine milijuna dolara svake godine kako bi uskratile svojoj radnoj snazi sindikalno predstavljanje“, izjavila je Celine McNicholas, glavna savjetnica i direktorica politike i državnih poslova u EPI-ju. „Stvarnost rada za ove digitalne platforme daleko je od sjajnog ‘poslića’ koji te kompanije reklamiraju. Kreatori politika moraju se pozabaviti realnošću gig rada i spriječiti te kompanije da pogrešnom klasifikacijom svoje radne snage uskraćuju svojim radnicama i radnicima osnovnu zaštitu.“
 
Brojke koje pokazuju koliko je američke radne snage angažirano u gig radnim aranžmanima i dalje su nejasne. Zavod za radnu statistiku (Bureau of Labor Statistics, BLS) izradio je Dodatak za kontingentne radnike (Contingent Worker Supplement, CWS) Aktualnom popisu stanovništva (Current Population Survey) kako bi dobio neki uvid u stvari, otkrivši da je 2017. godine za oko 10 posto američkih radnica_ka jedini ili glavni posao bio neki od alternativnih radnih aranžmana kao što su nezavisno ugovaranje, aranžmani po pozivu i dogovori o zapošljavanju preko agencija za privremeni rad ili podizvođačkih tvrtki. Ovi podaci ne obuhvaćaju mnoge radnice_ke koji se bave gig radom kao dodatnim izvorom prihoda, a druge su studije otkrile da je taj broj bliži 16 posto američke radne snage, ali čak i ova konzervativna procjena predstavlja značajan udio radne snage u zemlji.
 
Anketa potvrđuje ono na čemu su mnoge gig radnice i radnici već dugo inzistirali: ovaj ih radni aranžman rutinski izlaže većim ekonomskim teškoćama i nesigurnosti. Isključeni su iz postojećih radnih standarda i uskraćena im je obuhvaćenost Nacionalnim zakonom o radnim odnosima (National Labor Relations Act), a rezultat je grozota. Situacija u kojoj se nalaze gig radnice i radnici teška je, i treba ih čim prije reklasificirati kao zaposlenice_ke te pozvati gig kompanije na odgovornost zbog pogrešne klasifikacije na kojoj počivaju njihovi poslovni modeli.





Alex N. Press je urednica na Jacobinu. Njezini tekstovi objavljeni su u Washington Postu, Voxu, Nationu i n+1 i drugdje.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve