Izvorno objavljeno 15. lipnja 2022. godine na portalu Jacobin.
"Dok takozvane gig-kompanije hvale prednosti fleksibilnih radnih aranžmana koji njihovu radnu snagu klasificiraju kao nezavisne izvođače, a ne kao zaposlenike, anketa pokazuje da je ta radna snaga pretrpjela znatno veće ekonomske teškoće od svojih W-2 parnjaka u niskoplaćenim poslovima u uslužnom sektoru. Lišeni radnih standarda koji dolaze sa statusom zaposlenika, kao što su zaštita nadnice i radnog vremena, zakoni protiv diskriminacije, naknade radnicima, zdravstvene i sigurnosne zaštite, naknade za nezaposlene i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, mnogi gig radnici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem."
„Gig radnici ustanite!“ transparent na povorci za Dan rada u Torontu, Kanada, 2. rujna 2019. godine (izvor: A Franzén @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Nova anketa otkriva da se gig radnice i radnici u SAD-u suočavaju s puno većim ekonomskim poteškoćama i nesigurnošću nego konvencionalno radništvo u maloprodaji i ugostiteljskim djelatnostima s niskim nadnicama. U nedostatku većine zaštita radnog prava, mnogi zarađuju manje od minimalne nadnice i ne mogu si priuštiti plaćanje osnovnih računa.
Nova nacionalna anketa među tzv. gig radnicima i radnicama u Sjedinjenim Državama pokazala je da otprilike jedno od njih sedmero zarađuje manje od savezne minimalne nadnice. Nekih 30 posto oslanja se na Program dopunske prehrane (Supplemental Nutrition Assistance Program, SNAP) i ne može platiti puni iznos svojih računa za režije. U pogledu niza mjera, gig radnici_e prijavljuju veće ekonomske teškoće od tradicionalnijih zaposlenika (W-2 employees) u maloprodaji i ugostiteljskim djelatnostima s niskim plaćama.
Izvješće o anketi objavio je Institut za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute, EPI), a proveo ju je Shift Project, zajednički projekt Harvard Kennedy School i Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu. U proljeće 2020. godine, projekt Shift je ciljanim oglašavanjem na Facebooku i Instagramu potaknuo na sudjelovanje u anketi gig radnice_ke koji rade za DoorDash, Instacart, Lyft i Uber, kao i tradicionalnije W-2 zaposlenice_ke u pedeset osam velikih maloprodajnih i ugostiteljskih kompanija, uključujući Arby’s, Chick-fil-A, Home Depot, Kroger/QFC, McDonald’s, Publix, Starbucks, Target, Walgreens i Walmart. Ankete su uključivale pitanja o demografskim podacima, karakteristikama posla i ekonomskoj sigurnosti, a u njima je sudjelovalo 288 gig radnika_ca i 4201 radnika_ca u uslužnom sektoru.
Dok takozvane gig-kompanije hvale prednosti fleksibilnih radnih aranžmana koji njihovu radnu snagu klasificiraju kao nezavisne izvođače, a ne kao zaposlenike, anketa pokazuje da je ta radna snaga pretrpjela znatno veće ekonomske teškoće od svojih W-2 parnjaka u niskoplaćenim poslovima u uslužnom sektoru. Lišeni radnih standarda koji dolaze sa statusom zaposlenika, kao što su zaštita nadnice i radnog vremena, zakoni protiv diskriminacije, naknade radnicima, zdravstvene i sigurnosne zaštite, naknade za nezaposlene i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, mnogi gig radnici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem.
Anketa je pokazala da 14 posto gig radnika_ca zarađuje manje po satu od savezne minimalne nadnice – koja ostaje mizernih 7,25 dolara po satu – u usporedbi s 0 posto ispitanih uslužnih radnika_ca. Dvadeset i devet posto gig radnika_ca zarađuje manje od državne minimalne nadnice koja bi bila primjenjiva da je riječ o W-2 zaposlenicima, dok je samo 1 posto W-2 uzorka prijavilo da zarađuje manje od njihove državne minimalne nadnice. Dvadeset šest posto gig radnika zarađuje manje od 10 dolara na sat, u usporedbi s 11 posto onih u W-2 uzorku.
Šezdeset i dva posto gig radnika_ca, ili otprilike troje od svakih petero, izgubilo je zaradu zbog „tehničkih poteškoća pri kucanju kartice“, u usporedbi s 19 posto uslužnih W-2 radnika_ca. Iako je krađa nadnica uobičajena stvar u nisko plaćenim sektorima ugostiteljstva i maloprodaje, ti radnici i radnice barem imaju pravni lijek za takve povrede na temelju svog zaposleničkog statusa; isto ne vrijedi za gig radnike i radnice.
Anketa je također pokazala da 19 posto gig radnika_ca gladuje jer si ne mogu priuštiti dovoljnu količinu hrane. Trideset posto ispitanih gig radnika_ca reklo je da su koristili naknade SNAP-a u mjesecu prije ankete, što je dvostruko više od njihovih W-2 parnjaka. Trideset i jedan posto gig radnika_ca izjavilo je da nisu platili puni iznos računa za režije u mjesecu koji je prethodio istraživanju.
„Ako je tehnologija koju ove kompanije koriste možda i inovativna, poslovni model koji stvara profit uskraćujući radnicima zaštitu osnovne nadnice i radnog vremena daleko je od inventivnosti. Korporacije su dugo tražile načine da se izuzmu iz zakonâ o zaštiti radnika i potrošile su stotine milijuna dolara svake godine kako bi uskratile svojoj radnoj snazi sindikalno predstavljanje“, izjavila je Celine McNicholas, glavna savjetnica i direktorica politike i državnih poslova u EPI-ju. „Stvarnost rada za ove digitalne platforme daleko je od sjajnog ‘poslića’ koji te kompanije reklamiraju. Kreatori politika moraju se pozabaviti realnošću gig rada i spriječiti te kompanije da pogrešnom klasifikacijom svoje radne snage uskraćuju svojim radnicama i radnicima osnovnu zaštitu.“
Brojke koje pokazuju koliko je američke radne snage angažirano u gig radnim aranžmanima i dalje su nejasne. Zavod za radnu statistiku (Bureau of Labor Statistics, BLS) izradio je Dodatak za kontingentne radnike (Contingent Worker Supplement, CWS) Aktualnom popisu stanovništva (Current Population Survey) kako bi dobio neki uvid u stvari, otkrivši da je 2017. godine za oko 10 posto američkih radnica_ka jedini ili glavni posao bio neki od alternativnih radnih aranžmana kao što su nezavisno ugovaranje, aranžmani po pozivu i dogovori o zapošljavanju preko agencija za privremeni rad ili podizvođačkih tvrtki. Ovi podaci ne obuhvaćaju mnoge radnice_ke koji se bave gig radom kao dodatnim izvorom prihoda, a druge su studije otkrile da je taj broj bliži 16 posto američke radne snage, ali čak i ova konzervativna procjena predstavlja značajan udio radne snage u zemlji.
Anketa potvrđuje ono na čemu su mnoge gig radnice i radnici već dugo inzistirali: ovaj ih radni aranžman rutinski izlaže većim ekonomskim teškoćama i nesigurnosti. Isključeni su iz postojećih radnih standarda i uskraćena im je obuhvaćenost Nacionalnim zakonom o radnim odnosima (National Labor Relations Act), a rezultat je grozota. Situacija u kojoj se nalaze gig radnice i radnici teška je, i treba ih čim prije reklasificirati kao zaposlenice_ke te pozvati gig kompanije na odgovornost zbog pogrešne klasifikacije na kojoj počivaju njihovi poslovni modeli.
Alex N. Press je urednica na Jacobinu. Njezini tekstovi objavljeni su u Washington Postu, Voxu, Nationu i n+1 i drugdje.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]
Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]
15. veljače 2025.Jedan svijet, kolektivna borba
Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
28. prosinca 2024.Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica”
Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
24. prosinca 2024.Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada
Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
23. prosinca 2024.Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga
Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
21. prosinca 2024.„U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva
Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
20. prosinca 2024.Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase
I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
19. prosinca 2024.Akademski bojkot i pitanje krivnje
Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.