Gig ekonomija osiromašuje radnice i radnike

"Dok takozvane gig-kompanije hvale prednosti fleksibilnih radnih aranžmana koji njihovu radnu snagu klasificiraju kao nezavisne izvođače, a ne kao zaposlenike, anketa pokazuje da je ta radna snaga pretrpjela znatno veće ekonomske teškoće od svojih W-2 parnjaka u niskoplaćenim poslovima u uslužnom sektoru. Lišeni radnih standarda koji dolaze sa statusom zaposlenika, kao što su zaštita nadnice i radnog vremena, zakoni protiv diskriminacije, naknade radnicima, zdravstvene i sigurnosne zaštite, naknade za nezaposlene i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, mnogi gig radnici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem."

„Gig radnici ustanite!“ transparent na povorci za Dan rada u Torontu, Kanada, 2. rujna 2019. godine (izvor: A Franzén @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Nova anketa otkriva da se gig radnice i radnici u SAD-u suočavaju s puno većim ekonomskim poteškoćama i nesigurnošću nego konvencionalno radništvo u maloprodaji i ugostiteljskim djelatnostima s niskim nadnicama. U nedostatku većine zaštita radnog prava, mnogi zarađuju manje od minimalne nadnice i ne mogu si priuštiti plaćanje osnovnih računa.



Nova nacionalna anketa među tzv. gig radnicima i radnicama u Sjedinjenim Državama pokazala je da otprilike jedno od njih sedmero zarađuje manje od savezne minimalne nadnice. Nekih 30 posto oslanja se na Program dopunske prehrane (Supplemental Nutrition Assistance Program, SNAP) i ne može platiti puni iznos svojih računa za režije. U pogledu niza mjera, gig radnici_e prijavljuju veće ekonomske teškoće od tradicionalnijih zaposlenika (W-2 employees) u maloprodaji i ugostiteljskim djelatnostima s niskim plaćama.
 
Izvješće o anketi objavio je Institut za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute, EPI), a proveo ju je Shift Project, zajednički projekt Harvard Kennedy School i Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu. U proljeće 2020. godine, projekt Shift je ciljanim oglašavanjem na Facebooku i Instagramu potaknuo na sudjelovanje u anketi gig radnice_ke koji rade za DoorDash, Instacart, Lyft i Uber, kao i tradicionalnije W-2 zaposlenice_ke u pedeset osam velikih maloprodajnih i ugostiteljskih kompanija, uključujući Arby’s, Chick-fil-A, Home Depot, Kroger/QFC, McDonald’s, Publix, Starbucks, Target, Walgreens i Walmart. Ankete su uključivale pitanja o demografskim podacima, karakteristikama posla i ekonomskoj sigurnosti, a u njima je sudjelovalo 288 gig radnika_ca i 4201 radnika_ca u uslužnom sektoru.
 
Dok takozvane gig-kompanije hvale prednosti fleksibilnih radnih aranžmana koji njihovu radnu snagu klasificiraju kao nezavisne izvođače, a ne kao zaposlenike, anketa pokazuje da je ta radna snaga pretrpjela znatno veće ekonomske teškoće od svojih W-2 parnjaka u niskoplaćenim poslovima u uslužnom sektoru. Lišeni radnih standarda koji dolaze sa statusom zaposlenika, kao što su zaštita nadnice i radnog vremena, zakoni protiv diskriminacije, naknade radnicima, zdravstvene i sigurnosne zaštite, naknade za nezaposlene i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, mnogi gig radnici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem.
 
Anketa je pokazala da 14 posto gig radnika_ca zarađuje manje po satu od savezne minimalne nadnice – koja ostaje mizernih 7,25 dolara po satu – u usporedbi s 0 posto ispitanih uslužnih radnika_ca. Dvadeset i devet posto gig radnika_ca zarađuje manje od državne minimalne nadnice koja bi bila primjenjiva da je riječ o W-2 zaposlenicima, dok je samo 1 posto W-2 uzorka prijavilo da zarađuje manje od njihove državne minimalne nadnice. Dvadeset šest posto gig radnika zarađuje manje od 10 dolara na sat, u usporedbi s 11 posto onih u W-2 uzorku.
 
Šezdeset i dva posto gig radnika_ca, ili otprilike troje od svakih petero, izgubilo je zaradu zbog „tehničkih poteškoća pri kucanju kartice“, u usporedbi s 19 posto uslužnih W-2 radnika_ca. Iako je krađa nadnica uobičajena stvar u nisko plaćenim sektorima ugostiteljstva i maloprodaje, ti radnici i radnice barem imaju pravni lijek za takve povrede na temelju svog zaposleničkog statusa; isto ne vrijedi za gig radnike i radnice.
 
Anketa je također pokazala da 19 posto gig radnika_ca gladuje jer si ne mogu priuštiti dovoljnu količinu hrane. Trideset posto ispitanih gig radnika_ca reklo je da su koristili naknade SNAP-a u mjesecu prije ankete, što je dvostruko više od njihovih W-2 parnjaka. Trideset i jedan posto gig radnika_ca izjavilo je da nisu platili puni iznos računa za režije u mjesecu koji je prethodio istraživanju.
 
„Ako je tehnologija koju ove kompanije koriste možda i inovativna, poslovni model koji stvara profit uskraćujući radnicima zaštitu osnovne nadnice i radnog vremena daleko je od inventivnosti. Korporacije su dugo tražile načine da se izuzmu iz zakonâ o zaštiti radnika i potrošile su stotine milijuna dolara svake godine kako bi uskratile svojoj radnoj snazi sindikalno predstavljanje“, izjavila je Celine McNicholas, glavna savjetnica i direktorica politike i državnih poslova u EPI-ju. „Stvarnost rada za ove digitalne platforme daleko je od sjajnog ‘poslića’ koji te kompanije reklamiraju. Kreatori politika moraju se pozabaviti realnošću gig rada i spriječiti te kompanije da pogrešnom klasifikacijom svoje radne snage uskraćuju svojim radnicama i radnicima osnovnu zaštitu.“
 
Brojke koje pokazuju koliko je američke radne snage angažirano u gig radnim aranžmanima i dalje su nejasne. Zavod za radnu statistiku (Bureau of Labor Statistics, BLS) izradio je Dodatak za kontingentne radnike (Contingent Worker Supplement, CWS) Aktualnom popisu stanovništva (Current Population Survey) kako bi dobio neki uvid u stvari, otkrivši da je 2017. godine za oko 10 posto američkih radnica_ka jedini ili glavni posao bio neki od alternativnih radnih aranžmana kao što su nezavisno ugovaranje, aranžmani po pozivu i dogovori o zapošljavanju preko agencija za privremeni rad ili podizvođačkih tvrtki. Ovi podaci ne obuhvaćaju mnoge radnice_ke koji se bave gig radom kao dodatnim izvorom prihoda, a druge su studije otkrile da je taj broj bliži 16 posto američke radne snage, ali čak i ova konzervativna procjena predstavlja značajan udio radne snage u zemlji.
 
Anketa potvrđuje ono na čemu su mnoge gig radnice i radnici već dugo inzistirali: ovaj ih radni aranžman rutinski izlaže većim ekonomskim teškoćama i nesigurnosti. Isključeni su iz postojećih radnih standarda i uskraćena im je obuhvaćenost Nacionalnim zakonom o radnim odnosima (National Labor Relations Act), a rezultat je grozota. Situacija u kojoj se nalaze gig radnice i radnici teška je, i treba ih čim prije reklasificirati kao zaposlenice_ke te pozvati gig kompanije na odgovornost zbog pogrešne klasifikacije na kojoj počivaju njihovi poslovni modeli.





Alex N. Press je urednica na Jacobinu. Njezini tekstovi objavljeni su u Washington Postu, Voxu, Nationu i n+1 i drugdje.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 17. rujna 2023. Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
  • 9. rujna 2023. Transfobija: reciklirana moralna panika u službi kapitalizma Bujajuća anti-trans propaganda sve glasnije i opasnije prijeti životima trans osoba. Ekstremno desne političke elite, kojima sekundiraju trans-isključujuće radikalne feministkinje, LGB savezi i drugi samoprozvani eksperti za „rodnu ideologiju“ ne prestaju ispunjavati javni prostor dezinformacijama i senzacionalizmom u svrhe širenja moralne panike. Normalizacija transfobije oslanja se na motive koji se osvjedočeno ciklički uprežu u intenziviranje i mejnstrimizaciju diskriminacije i opresije po različitim osnovama. Sistemski situirani konzervativizam u jeku socioekonomske krize ponovno zaoštrava rodne režime i podiže bedeme cisheteronormativne obitelji uime kapitala.
  • 29. lipnja 2023. Politički dosezi serijala RuPaul’s Drag Race U kritičkom osvrtu na popularni američki reality show RuPaul's Drag Race, autorica teksta preispituje njegove komodifikacijske okvire i ukalupljenost u kapitalistički realizam odnosno suženu reprezentaciju draga, te historizira moderni drag: od ballroom scene Crnih kvir osoba iz Harlema tijekom 1920-ih, preko paralelnih struktura i jačanja Pokreta za oslobođenje gejeva i lezbijki tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, sve do recentnih aproprijacija drag i kvir kulture. Oštrica kritike cisheteronormativnog društva i njegovih artificijelnih patrijarhalnih rodnih uloga – opresivnih kako za žene, tako i za kvir ljude, ali i same muškarce – u popularnim je reprezentacijama vidno oslabjela. Primjer toga je i Drag Race, koji drag, ali i kvir, svodi na performativnu zabavu za široku publiku. Namjesto kritike, horizontalnosti i solidarnosti, show promiče agresivnu kompeticiju i snažni individualizam, koji tobože nadilazi sve strukturne opresije.
  • 27. lipnja 2023. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (drugi dio) Osim što je ostavila traga na mnogobrojnim ljudskim životima, pandemija AIDS-a je krajem 20. stoljeća utjecala i na razvoj LGBT pokreta, kako u Sjedinjenim Državama, tako i globalno. Nekadašnji radikalni Pokret za oslobođenje gejeva i lezbijki napravio je zaokret prema bračnoj jednakosti kao osnovnom cilju, koji se zahvaljujući američkoj kulturnoj dominaciji i dalje nameće kao jedno od glavnih obilježja borbe za prava LGBT osoba. Dalekosežne posljedice ovakvog liberalnog razvodnjavanja i konzervativnog kooptiranja LGBT pokreta u kontekstu rješavanja AIDS krize konzervativnim biopolitikama braka i obitelji, ogledaju se i u današnjim borbama protiv (ultra)konzervativnih politika i praksi, koje u SAD-u i drugdje u svijetu izravno i neizravno ugrožavaju živote transrodne populacije.
  • 20. lipnja 2023. Materijalistička kritika građanske jugonostalgije Postoje različite jugonostalgije, među kojima je i ona (malo)građanskog ili liberalnog tipa. Osim fokusa na određeni (uži) period Jugoslavije, ideju socijalizma razmatra kroz pojednostavljenu predstavu povijesti kao sukoba „modernizma“ i „antimodernizma“, te „individualizma“ i „kolektivizma“. Socijalizam se zamišlja više kao „životni stil“, ispražnjen od emancipatornog političkog sadržaja, a nit vodilja zapravo je uklapanje u svjetski poredak slobodnog tržišta – ova kulturna imaginacija prije svega žali što je propuštena karta za „pravi“ kapitalizam. Za razliku od idealističkog historijskog pristupa, materijalistička analiza Jugoslaviji pristupa kroz analizu klasnih odnosa, a umjesto na potrošačke standarde, usredotočuje se na radničku participaciju u proizvodnji (samoupravne ekonomije, politike, tendencije, krize i neuspjehe). Materijalistička analiza državnog socijalizma utoliko nije nostalgična, nego kritička.
  • 15. lipnja 2023. Iz istorije borbe za socijalno stanovanje u Srbiji Neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca uvedene su regulativne mjere kojima je država ozbiljnije intervenirala u odnose zajmodavaca i podstanara: rekvizicija stanova, moratorij na iseljenje i ograničenja cijena najamnina. Iako je stambena bijeda nakon rata dosegla ogromne razmjere, državne politike kao pomoć najsiromašnijima bile su isključivo ustupak borbi i otporu, kojima je ritam udarala snažna Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Partija je kreirala progresivni stambeni program, pozivala na bojkot, predvodila prosvjede i organizirala štrajkove protiv stambene oskudice i drugih pitanja, te aktivno pratila provođenje zakona i situaciju na terenu – osobito u Srbiji, najpogođenijoj ratnim razaranjima i stoga s najviše problema u polju stanovanja. Gotovo nepostojeća regulacija podstanarstva i neoliberalno socijalno stanovanje koje ne zadovoljava potrebe najugroženijih u našim današnjim državama, daju nam povoda da uzmemo ovakve historijske primjere i periode u kojima je izborena barem minimalna reforma stanovanja kao smjerokaz za aktualne i buduće borbe.
  • 29. svibnja 2023. Vampiri, zombiji i druga čudovišta kapitalizma Različite su paradigme strahova (strepnja, izgubljenost, otuđenost, jeza, tjelesna panika, apokaliptičnost) reflektirane u žanru horora tijekom povijesnog razvoja kapitalizma, kroz figure čudovišta koja odražavaju suštinske bojazni vezane uz reprodukciju života u tom sistemu. Komparativno se koristeći analizom popkulturne imaginacije u ovom žanru, te historijsko-materijalističkim pristupom, autor trasira genealogiju suvremenih čudovišta (zombija, vukodlaka, vještica, vampira, kanibala) i afektivnih struktura straha u period prvobitne akumulacije i uspostavljanja kapitalističkog društvenog okvira, izvlačeći na vidjelo neskriveno nasilje i monstruoznost sâmog kapitalizma, čija je eksploativna struktura danas umnogome normalizirana kao fetišizirana apstrakcija.
  • 29. travnja 2023. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju treći po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Bavit ćemo se kapitalističkim obrazovanjem, odnosom eksploatacije i opresivnih ejblističkih režima, orodnjenim nasiljem, pitanjem nacionalizma, slijepim pjegama u primjenama pojmova roda, spola i klase, političkom ofenzivom na transrodnu zajednicu, umjetničkim radom te kritičkim čitanjem popularne kulture. Prijave traju do 10. svibnja 2023. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 15. do 20. svibnja. Vidimo se!

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve