Gig ekonomija osiromašuje radnice i radnike

"Dok takozvane gig-kompanije hvale prednosti fleksibilnih radnih aranžmana koji njihovu radnu snagu klasificiraju kao nezavisne izvođače, a ne kao zaposlenike, anketa pokazuje da je ta radna snaga pretrpjela znatno veće ekonomske teškoće od svojih W-2 parnjaka u niskoplaćenim poslovima u uslužnom sektoru. Lišeni radnih standarda koji dolaze sa statusom zaposlenika, kao što su zaštita nadnice i radnog vremena, zakoni protiv diskriminacije, naknade radnicima, zdravstvene i sigurnosne zaštite, naknade za nezaposlene i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, mnogi gig radnici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem."

„Gig radnici ustanite!“ transparent na povorci za Dan rada u Torontu, Kanada, 2. rujna 2019. godine (izvor: A Franzén @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Nova anketa otkriva da se gig radnice i radnici u SAD-u suočavaju s puno većim ekonomskim poteškoćama i nesigurnošću nego konvencionalno radništvo u maloprodaji i ugostiteljskim djelatnostima s niskim nadnicama. U nedostatku većine zaštita radnog prava, mnogi zarađuju manje od minimalne nadnice i ne mogu si priuštiti plaćanje osnovnih računa.



Nova nacionalna anketa među tzv. gig radnicima i radnicama u Sjedinjenim Državama pokazala je da otprilike jedno od njih sedmero zarađuje manje od savezne minimalne nadnice. Nekih 30 posto oslanja se na Program dopunske prehrane (Supplemental Nutrition Assistance Program, SNAP) i ne može platiti puni iznos svojih računa za režije. U pogledu niza mjera, gig radnici_e prijavljuju veće ekonomske teškoće od tradicionalnijih zaposlenika (W-2 employees) u maloprodaji i ugostiteljskim djelatnostima s niskim plaćama.
 
Izvješće o anketi objavio je Institut za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute, EPI), a proveo ju je Shift Project, zajednički projekt Harvard Kennedy School i Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu. U proljeće 2020. godine, projekt Shift je ciljanim oglašavanjem na Facebooku i Instagramu potaknuo na sudjelovanje u anketi gig radnice_ke koji rade za DoorDash, Instacart, Lyft i Uber, kao i tradicionalnije W-2 zaposlenice_ke u pedeset osam velikih maloprodajnih i ugostiteljskih kompanija, uključujući Arby’s, Chick-fil-A, Home Depot, Kroger/QFC, McDonald’s, Publix, Starbucks, Target, Walgreens i Walmart. Ankete su uključivale pitanja o demografskim podacima, karakteristikama posla i ekonomskoj sigurnosti, a u njima je sudjelovalo 288 gig radnika_ca i 4201 radnika_ca u uslužnom sektoru.
 
Dok takozvane gig-kompanije hvale prednosti fleksibilnih radnih aranžmana koji njihovu radnu snagu klasificiraju kao nezavisne izvođače, a ne kao zaposlenike, anketa pokazuje da je ta radna snaga pretrpjela znatno veće ekonomske teškoće od svojih W-2 parnjaka u niskoplaćenim poslovima u uslužnom sektoru. Lišeni radnih standarda koji dolaze sa statusom zaposlenika, kao što su zaštita nadnice i radnog vremena, zakoni protiv diskriminacije, naknade radnicima, zdravstvene i sigurnosne zaštite, naknade za nezaposlene i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, mnogi gig radnici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem.
 
Anketa je pokazala da 14 posto gig radnika_ca zarađuje manje po satu od savezne minimalne nadnice – koja ostaje mizernih 7,25 dolara po satu – u usporedbi s 0 posto ispitanih uslužnih radnika_ca. Dvadeset i devet posto gig radnika_ca zarađuje manje od državne minimalne nadnice koja bi bila primjenjiva da je riječ o W-2 zaposlenicima, dok je samo 1 posto W-2 uzorka prijavilo da zarađuje manje od njihove državne minimalne nadnice. Dvadeset šest posto gig radnika zarađuje manje od 10 dolara na sat, u usporedbi s 11 posto onih u W-2 uzorku.
 
Šezdeset i dva posto gig radnika_ca, ili otprilike troje od svakih petero, izgubilo je zaradu zbog „tehničkih poteškoća pri kucanju kartice“, u usporedbi s 19 posto uslužnih W-2 radnika_ca. Iako je krađa nadnica uobičajena stvar u nisko plaćenim sektorima ugostiteljstva i maloprodaje, ti radnici i radnice barem imaju pravni lijek za takve povrede na temelju svog zaposleničkog statusa; isto ne vrijedi za gig radnike i radnice.
 
Anketa je također pokazala da 19 posto gig radnika_ca gladuje jer si ne mogu priuštiti dovoljnu količinu hrane. Trideset posto ispitanih gig radnika_ca reklo je da su koristili naknade SNAP-a u mjesecu prije ankete, što je dvostruko više od njihovih W-2 parnjaka. Trideset i jedan posto gig radnika_ca izjavilo je da nisu platili puni iznos računa za režije u mjesecu koji je prethodio istraživanju.
 
„Ako je tehnologija koju ove kompanije koriste možda i inovativna, poslovni model koji stvara profit uskraćujući radnicima zaštitu osnovne nadnice i radnog vremena daleko je od inventivnosti. Korporacije su dugo tražile načine da se izuzmu iz zakonâ o zaštiti radnika i potrošile su stotine milijuna dolara svake godine kako bi uskratile svojoj radnoj snazi sindikalno predstavljanje“, izjavila je Celine McNicholas, glavna savjetnica i direktorica politike i državnih poslova u EPI-ju. „Stvarnost rada za ove digitalne platforme daleko je od sjajnog ‘poslića’ koji te kompanije reklamiraju. Kreatori politika moraju se pozabaviti realnošću gig rada i spriječiti te kompanije da pogrešnom klasifikacijom svoje radne snage uskraćuju svojim radnicama i radnicima osnovnu zaštitu.“
 
Brojke koje pokazuju koliko je američke radne snage angažirano u gig radnim aranžmanima i dalje su nejasne. Zavod za radnu statistiku (Bureau of Labor Statistics, BLS) izradio je Dodatak za kontingentne radnike (Contingent Worker Supplement, CWS) Aktualnom popisu stanovništva (Current Population Survey) kako bi dobio neki uvid u stvari, otkrivši da je 2017. godine za oko 10 posto američkih radnica_ka jedini ili glavni posao bio neki od alternativnih radnih aranžmana kao što su nezavisno ugovaranje, aranžmani po pozivu i dogovori o zapošljavanju preko agencija za privremeni rad ili podizvođačkih tvrtki. Ovi podaci ne obuhvaćaju mnoge radnice_ke koji se bave gig radom kao dodatnim izvorom prihoda, a druge su studije otkrile da je taj broj bliži 16 posto američke radne snage, ali čak i ova konzervativna procjena predstavlja značajan udio radne snage u zemlji.
 
Anketa potvrđuje ono na čemu su mnoge gig radnice i radnici već dugo inzistirali: ovaj ih radni aranžman rutinski izlaže većim ekonomskim teškoćama i nesigurnosti. Isključeni su iz postojećih radnih standarda i uskraćena im je obuhvaćenost Nacionalnim zakonom o radnim odnosima (National Labor Relations Act), a rezultat je grozota. Situacija u kojoj se nalaze gig radnice i radnici teška je, i treba ih čim prije reklasificirati kao zaposlenice_ke te pozvati gig kompanije na odgovornost zbog pogrešne klasifikacije na kojoj počivaju njihovi poslovni modeli.





Alex N. Press je urednica na Jacobinu. Njezini tekstovi objavljeni su u Washington Postu, Voxu, Nationu i n+1 i drugdje.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve