"Desetljećima prije modernog LGBTQ+ pokreta, mali, ali militantni sindikat pomorskih radnika na Zapadnoj obali s autanim gej članovima i vođama skovao je slogan koji povezuje diskriminaciju gej muškaraca, rasnu diskriminaciju i hajku na ljevičare. Tijekom većeg dijela perioda od dva desetljeća, Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda borio se protiv diskriminacije na brodovima na kojima su radili njegovi članovi i šire u društvu, sve dok ga nisu slomile iste korporativne i vladine snage koje su pokušale uništiti Ujedinjene sindikate energetike SAD-a tijekom Hladnog rata."
Prizor iz prezentacije „Protiv antikomunizma! Protiv rasizma! Protiv homofobije! Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda od depresije do hladnog rata“ Allana Bérubéa, 12. travnja 2016. godine
Desetljećima prije modernog LGBTQ+ pokreta, mali, ali militantni sindikat pomorskih radnika na Zapadnoj obali s autanim gej članovima i vođama skovao je slogan koji povezuje diskriminaciju gej muškaraca, rasnu diskriminaciju i hajku na ljevičare. Tijekom većeg dijela perioda od dva desetljeća, Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda (Marine Cooks and Stewards Union, MCS) borio se protiv diskriminacije na brodovima na kojima su radili njegovi članovi i šire u društvu, sve dok ga nisu slomile iste korporativne i vladine snage koje su pokušale uništiti Ujedinjene sindikate energetike SAD-a (United Electrical, Radio and Machine Workers of America, UE) tijekom Hladnog rata.
MCS su 1901. godine osnovali radnici koji su posluživali putnike, nosili torbe, čistili sobe, kuhali obroke i posluživali pića na putničkim i kruzerskim brodovima koji su pružali usluge putovanja i razonode za srednje i više klase. Hranili su posadu i prali suđe, lonce i tave na brodovima svih vrsta. Suočavali su se s iscrpljujućim uvjetima i često bili prisiljeni raditi 16 sati dnevno, sedam dana u tjednu, bez plaćenog prekovremenog rada, te spavali u podstandardnim prostorijama koje su nazivali „plutajućim stanovima“.
Mnogi kuhari i stjuardi bili su Crni muškarci i muškarci azijskog podrijetla, ali MCS je, poput previše drugih sindikata iz toga vremena, ograničio svoje članstvo na bijele radnike. Također, premda su veliki postotak kuhara i stjuarda bili „kraljice“ („queens“), kako su gej muškarci preferirali sebe nazivati u to vrijeme, sindikat je rijetko, ako ikad, ustao u njihovu obranu kada bi im se strejt radnici izrugivali ili ih krenuli provocirati.
Sve se to promijenilo tijekom velikih lučkih štrajkova 1930-ih, kada su i MCS i sindikat lučkih radnika, potaknuti aktivistima iz baze, shvatili da postoji potreba za ujedinjenjem svih radnika kako bi pobijedili moćne brodovlasnike. Crni i azijski radnici pridružili su se sindikatima i štrajkovima, koji su u konačnici bili uspješni i diljem cijele obale uspostavili ugovore za MCS i Međunarodni sindikat lučkih radnika i skladištara (International Longshore and Warehouse Union, ILWU) – od kojih su se oba pridružila novoformiranom Kongresu industrijskih organizacija (Congress of Industrial Organizations, CIO).
Pobjeda je imala svoju cijenu. Dana 5. srpnja 1934. godine, poznatog kao „Krvavi četvrtak“, policija je umorila dva radnika – lučkog radnika i kuhara – tijekom pokušaja brodovlasnika da na silu ponovno otvore luku u San Franciscu. Za cvijeće na njihovim grobovima brinuo se član MCS-a poznat kao „Kraljica Honolulua“.
Kada je MCS uspostavio svoju prisutnost na brodovima – koristeći svoju dvoranu za zapošljavanje kako bi integrirao sve članove posada, umjesto samo bijele članove kao ranije – njegovi su se članovi nastavili suočavati s izrugivanjem i uznemiravanjem zbog svoje seksualne orijentacije, rase i političkih opredijeljenja od strane šefova, putnika i članova konzervativnog Tihooceanskog sindikata pomoraca (Sailers Union of the Pacific, SUP). Revels Cayton, Crni, strejt stjuard koji je postao dužnosnik MCS-a, ispričao je povjesničaru Allanu Bérubéu kako je sindikat radio na rješavanju ove situacije. „1936. godine razvili smo sljedeći slogan: antikomunizam, rasizam i homofobija su antisindikalni“. Rekli smo to i na drugi način: „Ako im dopustite antikomunizam, koristit će i rasizam, a ako im dopustite rasizam, koristit će i homofobiju. Zato se svi moramo držati zajedno.“
Zajedništvo je polučilo rezultate. Bérubé priča kako „uvrede nastavljaju pristizati, ali gej stjuardi sve su odvažniji jer znaju da im njihov sindikat čuva leđa“. Stephen „Mickey“ Blair, bijeli gej član MCS-a, rekao je Bérubéu: „Pomorski kuhari i stjuardi uzeli su dostojanstvo koje je bilo u svakom od nas i ojačali ga, kako bismo mogli ustati ujutro i reći sami sebi ‘Mogu izgurati ovaj dan.’ Jednakost je bila zrak koji smo disali.“
Tijekom Drugog svjetskog rata, brodovi na kojima su radili članovi MCS-a preinačeni su da služe ratnim potrebama, prevozeći trupe i streljivo. Članstvo MCS-a se utrostručilo. Mnogi od novih članova bili su gej muškarci koji žele služiti svojoj zemlji u borbi protiv fašizma, ali su izbačeni iz vojske zbog svoje seksualne orijentacije. Bérubé piše da „trgovački pomorci plaćaju visoku cijenu tijekom rata … Iako su civili, pogibaju po višoj stopi od vojnika u bilo kojoj grani oružanih snaga osim marinaca.“
Nakon rata, MCS je nastavio tradiciju agresivne borbe i ujedinjenja svih radnika. Plaće poslužitelja utrostručile su se između 1945. i 1949. godine. Kada je MCS poslao Luellu Lawhorn, Crnu ženu, da radi na otmjenom putničkom brodu Lurline, a kompanija ju je odbila primiti, cijeli odjel stjuarda napustio je brod. Tvrtka je popustila, a Lawhorn je postala prva Crna stjuardesa na američkom putničkom brodu u Pacifiku. Uvidjevši 1949. godine da njegovo bjelačko vodstvo ne odražava njegovo multirasno članstvo (do 1949. više od polovice članova bili su Crni ljudi, a značajan broj njih Azijati), sindikat je u godinu dana diverzificirao svoje vodstvo.
Međutim, MCS je ubrzo postao žrtvom istog vala hladnoratovske represije koji je pokušao uništiti UE, ILWU i druge sindikate koji su djelovali pod egidom „Oni i mi“. Zajedno s UE, ILWU i osam drugih sindikata, MCS je optužen za „komunističku dominaciju“ i izbačen iz CIO-a. Obalna straža proglasila je MCS aktiviste „sigurnosnim rizicima“ i spriječila ih da se zapošljavaju na brodovima. Kako bi pokušali uništiti MCS, drugi sindikati koristili su se homofobijom i rasizmom, kao i antikomunizmom. U konačnici je sindikat apsorbiran u konzervativni Međunarodni sindikat pomoraca.
Bérubé, koji je radio na knjizi o SIndikatu pomorskih kuhara i stjuarda u vrijeme svoje smrti 2007. godine napisao je da je „njihova povijest danas nepoznata jer je, kroz strah i zastrašivanje, prvo preinačena u neameričku aktivnost, zatim odbačena kao beznačajan neuspjeh, i na kraju izbrisana iz sjećanja naše nacije, kao da se ono što su postigli nikada nije ni dogodilo“.
„Bili smo pedeset godina ispred svoga vremena. Bili smo toliko demokratski da to ova zemlja nije mogla podnijeti“, rekao je Bérubéu Peter Brownlee, bijeli, strejt član MCS-a. „Najvažnija stvar nije bilo to da smo imali gejeve, nego da je povreda za jednog značila povredu za sve – i to smo prakticirali. Pazili smo jedni na druge.“
Stephen Blair rekao je Bérubéu: „Ono što mnogi od vas mlađih ljudi danas pokušavaju učiniti kao kvir ljudi – vi to nazivate inkluzijom i različitošću – mi smo već učinili prije pedeset godina u Sindikatu pomorskih kuhara i stjuarda. Učinili smo to u radničkom pokretu kao radničke kraljice s lijevom politikom, i zato nas je vlast zdrobila, i zato vi danas ne znate ništa o nama – naša je povijest potpuno izbrisana.“
Ovaj se članak uvelike oslanja na My Desire for History: Essays in Gay, Community, and Labor History, posthumnu zbirku Bérubéovih eseja, objavljenu 2011. godine. Snimka slajd-prezentacije o MCS-u koju je održao mnogim sindikalnim grupama i skupinama lokalne zajednice „Protiv antikomunizma! Protiv rasizma! Protiv homofobije! Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda od depresije do hladnog rata“, dostupna je na Vimeu.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
12. svibnja 2025.Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]
Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]
15. veljače 2025.Jedan svijet, kolektivna borba
Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
28. prosinca 2024.Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica”
Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
24. prosinca 2024.Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada
Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
23. prosinca 2024.Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga
Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
21. prosinca 2024.„U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva
Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
20. prosinca 2024.Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase
I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.