Radnički ponos u Sindikatu pomorskih kuhara i stjuarda

"Desetljećima prije modernog LGBTQ+ pokreta, mali, ali militantni sindikat pomorskih radnika na Zapadnoj obali s autanim gej članovima i vođama skovao je slogan koji povezuje diskriminaciju gej muškaraca, rasnu diskriminaciju i hajku na ljevičare. Tijekom većeg dijela perioda od dva desetljeća, Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda borio se protiv diskriminacije na brodovima na kojima su radili njegovi članovi i šire u društvu, sve dok ga nisu slomile iste korporativne i vladine snage koje su pokušale uništiti Ujedinjene sindikate energetike SAD-a tijekom Hladnog rata."

Prizor iz prezentacije „Protiv antikomunizma! Protiv rasizma! Protiv homofobije! Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda od depresije do hladnog rata“ Allana Bérubéa, 12. travnja 2016. godine
Desetljećima prije modernog LGBTQ+ pokreta, mali, ali militantni sindikat pomorskih radnika na Zapadnoj obali s autanim gej članovima i vođama skovao je slogan koji povezuje diskriminaciju gej muškaraca, rasnu diskriminaciju i hajku na ljevičare. Tijekom većeg dijela perioda od dva desetljeća, Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda (Marine Cooks and Stewards Union, MCS) borio se protiv diskriminacije na brodovima na kojima su radili njegovi članovi i šire u društvu, sve dok ga nisu slomile iste korporativne i vladine snage koje su pokušale uništiti Ujedinjene sindikate energetike SAD-a (United Electrical, Radio and Machine Workers of America, UE) tijekom Hladnog rata.

 

MCS su 1901. godine osnovali radnici koji su posluživali putnike, nosili torbe, čistili sobe, kuhali obroke i posluživali pića na putničkim i kruzerskim brodovima koji su pružali usluge putovanja i razonode za srednje i više klase. Hranili su posadu i prali suđe, lonce i tave na brodovima svih vrsta. Suočavali su se s iscrpljujućim uvjetima i često bili prisiljeni raditi 16 sati dnevno, sedam dana u tjednu, bez plaćenog prekovremenog rada, te spavali u podstandardnim prostorijama koje su nazivali „plutajućim stanovima“.

 

Mnogi kuhari i stjuardi bili su Crni muškarci i muškarci azijskog podrijetla, ali MCS je, poput previše drugih sindikata iz toga vremena, ograničio svoje članstvo na bijele radnike. Također, premda su veliki postotak kuhara i stjuarda bili „kraljice“ („queens“), kako su gej muškarci preferirali sebe nazivati u to vrijeme, sindikat je rijetko, ako ikad, ustao u njihovu obranu kada bi im se strejt radnici izrugivali ili ih krenuli provocirati.

 

Sve se to promijenilo tijekom velikih lučkih štrajkova 1930-ih, kada su i MCS i sindikat lučkih radnika, potaknuti aktivistima iz baze, shvatili da postoji potreba za ujedinjenjem svih radnika kako bi pobijedili moćne brodovlasnike. Crni i azijski radnici pridružili su se sindikatima i štrajkovima, koji su u konačnici bili uspješni i diljem cijele obale uspostavili ugovore za MCS i Međunarodni sindikat lučkih radnika i skladištara (International Longshore and Warehouse Union, ILWU) – od kojih su se oba pridružila novoformiranom Kongresu industrijskih organizacija (Congress of Industrial Organizations, CIO).

 

Pobjeda je imala svoju cijenu. Dana 5. srpnja 1934. godine, poznatog kao „Krvavi četvrtak“, policija je umorila dva radnika – lučkog radnika i kuhara – tijekom pokušaja brodovlasnika da na silu ponovno otvore luku u San Franciscu. Za cvijeće na njihovim grobovima brinuo se član MCS-a poznat kao „Kraljica Honolulua“.

 

Kada je MCS uspostavio svoju prisutnost na brodovima – koristeći svoju dvoranu za zapošljavanje kako bi integrirao sve članove posada, umjesto samo bijele članove kao ranije – njegovi su se članovi nastavili suočavati s izrugivanjem i uznemiravanjem zbog svoje seksualne orijentacije, rase i političkih opredijeljenja od strane šefova, putnika i članova konzervativnog Tihooceanskog sindikata pomoraca (Sailers Union of the Pacific, SUP). Revels Cayton, Crni, strejt stjuard koji je postao dužnosnik MCS-a, ispričao je povjesničaru Allanu Bérubéu kako je sindikat radio na rješavanju ove situacije. „1936. godine razvili smo sljedeći slogan: antikomunizam, rasizam i homofobija su antisindikalni“. Rekli smo to i na drugi način: „Ako im dopustite antikomunizam, koristit će i rasizam, a ako im dopustite rasizam, koristit će i homofobiju. Zato se svi moramo držati zajedno.“

 

Zajedništvo je polučilo rezultate. Bérubé priča kako „uvrede nastavljaju pristizati, ali gej stjuardi sve su odvažniji jer znaju da im njihov sindikat čuva leđa“. Stephen „Mickey“ Blair, bijeli gej član MCS-a, rekao je Bérubéu: „Pomorski kuhari i stjuardi uzeli su dostojanstvo koje je bilo u svakom od nas i ojačali ga, kako bismo mogli ustati ujutro i reći sami sebi ‘Mogu izgurati ovaj dan.’ Jednakost je bila zrak koji smo disali.“

 

Tijekom Drugog svjetskog rata, brodovi na kojima su radili članovi MCS-a preinačeni su da služe ratnim potrebama, prevozeći trupe i streljivo. Članstvo MCS-a se utrostručilo. Mnogi od novih članova bili su gej muškarci koji žele služiti svojoj zemlji u borbi protiv fašizma, ali su izbačeni iz vojske zbog svoje seksualne orijentacije. Bérubé piše da „trgovački pomorci plaćaju visoku cijenu tijekom rata … Iako su civili, pogibaju po višoj stopi od vojnika u bilo kojoj grani oružanih snaga osim marinaca.“

 

Nakon rata, MCS je nastavio tradiciju agresivne borbe i ujedinjenja svih radnika. Plaće poslužitelja utrostručile su se između 1945. i 1949. godine. Kada je MCS poslao Luellu Lawhorn, Crnu ženu, da radi na otmjenom putničkom brodu Lurline, a kompanija ju je odbila primiti, cijeli odjel stjuarda napustio je brod. Tvrtka je popustila, a Lawhorn je postala prva Crna stjuardesa na američkom putničkom brodu u Pacifiku. Uvidjevši 1949. godine da njegovo bjelačko vodstvo ne odražava njegovo multirasno članstvo (do 1949. više od polovice članova bili su Crni ljudi, a značajan broj njih Azijati), sindikat je u godinu dana diverzificirao svoje vodstvo.

 

Međutim, MCS je ubrzo postao žrtvom istog vala hladnoratovske represije koji je pokušao uništiti UE, ILWU i druge sindikate koji su djelovali pod egidom „Oni i mi“. Zajedno s UE, ILWU i osam drugih sindikata, MCS je optužen za „komunističku dominaciju“ i izbačen iz CIO-a. Obalna straža proglasila je MCS aktiviste „sigurnosnim rizicima“ i spriječila ih da se zapošljavaju na brodovima. Kako bi pokušali uništiti MCS, drugi sindikati koristili su se homofobijom i rasizmom, kao i antikomunizmom. U konačnici je sindikat apsorbiran u konzervativni Međunarodni sindikat pomoraca.

 

Bérubé, koji je radio na knjizi o SIndikatu pomorskih kuhara i stjuarda u vrijeme svoje smrti 2007. godine napisao je da je „njihova povijest danas nepoznata jer je, kroz strah i zastrašivanje, prvo preinačena u neameričku aktivnost, zatim odbačena kao beznačajan neuspjeh, i na kraju izbrisana iz sjećanja naše nacije, kao da se ono što su postigli nikada nije ni dogodilo“.

 

„Bili smo pedeset godina ispred svoga vremena. Bili smo toliko demokratski da to ova zemlja nije mogla podnijeti“, rekao je Bérubéu Peter Brownlee, bijeli, strejt član MCS-a. „Najvažnija stvar nije bilo to da smo imali gejeve, nego da je povreda za jednog značila povredu za sve – i to smo prakticirali. Pazili smo jedni na druge.“

 

Stephen Blair rekao je Bérubéu: „Ono što mnogi od vas mlađih ljudi danas pokušavaju učiniti kao kvir ljudi – vi to nazivate inkluzijom i različitošću – mi smo već učinili prije pedeset godina u Sindikatu pomorskih kuhara i stjuarda. Učinili smo to u radničkom pokretu kao radničke kraljice s lijevom politikom, i zato nas je vlast zdrobila, i zato vi danas ne znate ništa o nama – naša je povijest potpuno izbrisana.“

Ovaj se članak uvelike oslanja na My Desire for History: Essays in Gay, Community, and Labor History, posthumnu zbirku Bérubéovih eseja, objavljenu 2011. godine. Snimka slajd-prezentacije o MCS-u koju je održao mnogim sindikalnim grupama i skupinama lokalne zajednice „Protiv antikomunizma! Protiv rasizma! Protiv homofobije! Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda od depresije do hladnog rata“, dostupna je na Vimeu.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve