"Sveučilištima je 2010. godine smanjeno financiranje i rečeno im je da zarade novac na druge načine. Nakon toga su se otvorila privatnim investitorima koji su željeli ostvariti profit u polju visokog obrazovanja. Školarine su porasle na nevjerojatnih 9250 funti godišnje. U međuvremenu, u istom se razdoblju sveučilišno osoblje suočilo sa smanjenjem plaća od 20 posto, kada to uskladimo s inflacijom. Komercijalizacija obrazovanja izravna je posljedica kapitalizma. Umjesto da ulažu u osoblje i pristojne usluge za studente, sveučilišne uprave više brinu o ostvarivanju profita. Borbu na kampusu za bolje plaće i protiv outsourcinga trebalo bi pretvoriti u borbu protiv neizabranih birokrata koji ne odgovaraju nikome, te za sveučilišta oslobođena profita."
Nakon 12 godina primanja plaća ispod razine inflacije, visokoškolsko osoblje organizirano u Unisonu došlo je do točke pucanja. Pomoćno osoblje na Sveučilištu Leeds, organizirano u sindikatu Unison, štrajka ovaj tjedan u borbi za pristojnu plaću. Ovo je jedna od mnogih borbi koje se odvijaju na britanskim kampusima kroz mobilizaciju radnika i studenata protiv komercijalizacije obrazovanja. Šefovi u suradnji sa sveučilišnim birokratima ne prezaju pred ničim kako bi zaštitili svoje profite i spustili plaće.
Kao što je jedan radnik organiziran u Unisonu na Sveučilištu u Leedsu izjavio za Socialist Appeal: „Ako imate posao s punim radnim vremenom, ne bi smjelo biti moguće da sjedite kod kuće bez uključenog grijanja, dok vaš prorektor ima šesteroznamenkastu plaću.“
Novac da se zaposlenicima_ama isplati pristojna plaća očito postoji – naprosto je u krivim rukama. Primjerice, Sveučilište u Leedsu ima 700 milijuna funti u rezervnom fondu. No, taj se novac ili gomila ili se troši na nove blještave zgrade.
„Članovi i članice nam govore da im plaće ne pokrivaju životne troškove“, izjavila je Angela Blackburn, tajnica ogranka Unisona na Sveučilištu Leeds. „Prisiljeni su pronaći dodatni posao, smanjiti potrošnju osnovnih potrepština i koristiti pučke kuhinje… Ovo je bez presedana.“
Priprema za akciju
No, sveučilišni radnici i radnice ne odustaju. Umjesto toga, uzvraćaju udarac.
Od 20. do 24. lipnja, članovi i članice Unisona sa Sveučilišta Leeds štrajkat će kako bi se borili za povećanje plaća iznad razine inflacije. Ako se šefovi ne vrate s poboljšanom ponudom, vjerojatno mogu očekivati još sindikalnih akcija, jer se podružnica priprema za još jedno glasanje u srpnju.
Rezultati nedavnog nacionalnog konzultativnog glasanja o ovogodišnjoj ponudi povećanja plaće za 3 posto otkrivaju da 83 posto članova i članica diljem Ujedinjenog Kraljevstva želi odbiti ovu ponudu i prijeći na glasanje o industrijskoj akciji.
To bi potencijalno moglo zatvoriti sveučilišne kampuse početkom sljedeće akademske godine, budući da je sindikat naznačio da će sve akcije biti pokretane od 19. rujna.
Sindikati na kampusima: ujedinite se!
Na raznim mjestima, drugi sindikati koji predstavljaju neakademsko sveučilišno osoblje također uzvraćaju udarac.
Na Londonskoj školi za higijenu i tropsku medicinu (London School for Hygiene and Tropical Medicine, LSHTM), radnice_i organizirane_i u sindikat Nezavisnih radnika Velike Britanije (Independent Workers of Great Britain, IWGB) vode borbu protiv niskih plaća.
Ove su se radnice_i suočile_i s viktimizacijom kao odgovorom na svoje napore u borbi; više njihovih članica_ova efektivno je stavljeno na crnu listu, izgubivši mogućnost da se ikada ponovno zaposle preko internih ugovora.
U tijeku je još jedna kampanja protiv outsourcinga na obližnjem University College London, koju također vodi IWGB. U međuvremenu, nastavljaju se dvije kampanje članova Unitea na Sveučilištu Cambridge – protiv outsourcinga i za bolje plaće.
Ovi se radnici_e suočavaju s istim problemima: smanjenjem realnih plaća; nejednakim plaćama ovisno o rodu i etničkoj pripadnosti; i brutalnim uvjetima rada, zato što su poslovi i usluge outsourceani velikim multinacionalnim tvrtkama.
Borba kao takva mora biti ujedinjena, uz nacionalnu koordinaciju sindikata na kampusima kako bi se uhvatili ukoštac sa šefovima sveučilišta. U tome bi trebao prednjačiti Unison, kao najveći sindikat koji organizira neakademsko osoblje i kao sindikat s najviše resursa.
Važno je da bi ovi sindikati mogli dati prijeko potrebnu injekciju energije i militantnosti nacionalnom sporu akademskog osoblja organiziranog u University and College Unionu, koji je – zbog lošeg vodstva – trenutno u procesu neorganiziranog, iako privremenog, povlačenja sindikata i njegovih članova.
Uspjeh i zamah iza ovih drugih kampanja mogao bi dovesti do preokreta u korist militantnijih slojeva iz baze UCU-a, koji vape za obnovom borbe protiv sveučilišnih šefova.
Za upravu osoblja i studenata
Sveučilištima je 2010. godine smanjeno financiranje i rečeno im je da zarade novac na druge načine. Nakon toga su se otvorila privatnim investitorima koji su željeli ostvariti profit u polju visokog obrazovanja.
Školarine su porasle na nevjerojatnih 9250 funti godišnje. U međuvremenu, u istom se razdoblju sveučilišno osoblje suočilo sa smanjenjem plaća od 20 posto, kada to uskladimo s inflacijom.
Komercijalizacija obrazovanja izravna je posljedica kapitalizma. Umjesto da ulažu u osoblje i pristojne usluge za studente, sveučilišne uprave više brinu o ostvarivanju profita.
Borbu na kampusu za bolje plaće i protiv outsourcinga trebalo bi pretvoriti u borbu protiv neizabranih birokrata koji ne odgovaraju nikome, te za sveučilišta oslobođena profita.
Umjesto njih, obrazovnim ustanovama trebalo bi upravljati osoblje i studenti, koji ih zaista čine onime što jesu.
To bi trebalo podrazumijevati i upravljanje ogromnim rezervama i bogatstvom sveučilištâ, koje bi trebalo biti pod kontrolom osoblja i studenata te se koristiti za osiguravanje vitalnih usluga kao što je podrška mentalnom zdravlju; proširivanje odjela; i prebacivanje privremenog, prekarnog osoblja – poput onih koji rade kao podrška u ocjenjivanju – na stalne, dobro plaćene ugovore.
Kako bi se to pomoglo financirati, outsourcing tvrtke koje se u obrazovnom sustavu ponašaju kao paraziti također bi trebale biti stavljene pod javno vlasništvo i radničku kontrolu, i to bez naknade.
Ovo je program za koji bi se trebali boriti sindikati u polju visokog obrazovanja, u koordinaciji sa studentskim pokretom, kako bi se radnicima i mladim ljudima otvorio horizont potrebe za socijalističkim obrazovnim sustavom.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.
28. prosinca 2024.Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica”
Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
24. prosinca 2024.Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada
Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
21. prosinca 2024.„U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva
Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
20. prosinca 2024.Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase
I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
19. prosinca 2024.Akademski bojkot i pitanje krivnje
Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
17. prosinca 2024.Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora”
"Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
10. prosinca 2024.Showing up
Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
4. prosinca 2024.Teatralizacija politike iza scene kapitala
Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
30. studenoga 2024.Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti
Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.