Dekoloniziranje čovječanstva

"Prema Mbembeu, „uspon u čovječanstvo može biti samo rezultat borbe: borbe za život“, koja se sastoji od uzdizanja iz dubina „izuzetno sterilnog i sušnog područja“ koje je Fanon nazvao rasom, ili zonom nepostojanja. „Izaći iz ovih sterilnih i sušnih područja postojanja prije svega znači izaći izvan ograde rase – zamke u kojoj pogled i moć Drugoga nastoje zatvoriti subjekt“, inzistira Mbembe. Iako zadatak dekolonizacije jest „rušenje granica u svijetu“, rasa je ograda koju treba otvoriti i u konačnici iskorijeniti: „rušenje granica u svijetu pretpostavlja aboliciju rase“."

„African Shadowman“, Niger, 24. siječnja 2010. godine (izvor: IcyU2 @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Najnovija knjiga političkog filozofa Achillea Mbembea traži od nas da izađemo izvan ograda rase.



U svojoj najnovijoj knjizi Out of the Dark Night: Essays on Decolonization (2021), kritički teoretičar Achille Mbembe nudi afropolitanizam kao naziv kozmopolitske vizije za budućnost čovječanstva. „Zapravo,“ tvrdi on, „sudbina našeg planeta odigrat će se, u velikoj mjeri, u Africi. Ovaj planetarni obrat afričke situacije predstavljat će glavni kulturni i filozofski događaj dvadeset i prvog stoljeća.“ Artikulirajući svoj koncept afropolitanizma, Mbembe pokušava preispitati intelektualno, moralno i političko nasljeđe afričkog nacionalizma. Ono što smatra izuzetno spasivim u tom nasljeđu jest „poruka radosti koju nosi velika univerzalna budućnost, jednako otvorena za sve ljude, sve nacije i sve vrste“. U mjeri u kojoj „čovječanstvo“ snosi odgovornost za stvaranje ove univerzalne budućnosti – čovječanstvo koje nije unaprijed dano, već „izvučeno i stvoreno tijekom borbi“ – bit će poučno istražiti kakvu vrstu čovječanstva Mbembe zamišlja.
 
Mbembe prepoznaje da je, unatoč tome što je „genomika unijela novu složenost u figuru čovjeka“, u međuvremenu „rasa ponovno ušla u domenu biološke istine, sada promatrane kroz molekularni pogled“. Ovakav razvoj događaja prijeti onome što Mbembe promiče kao „projekt nerasijalizma“. Iako ne artikulira u detalje što sve nerasijalizam iziskuje, on je intimno isprepleten sa „samim čovječanstvom“ kao političkim projektom. „U suvremenim rekonfiguracijama i mutacijama rase i rasizma na kocki je cijepanje samog čovječanstva na zasebne vrste i podvrste kao rezultat tržišnog libertarijanizma i genetske tehnologije“, drži Mbembe. Ovdje i drugdje, unatoč vlastitom upozorenju da „čovječanstvo nije unaprijed dano“, Mbembe piše kao da je rasizam način cijepanja „samog čovječanstva“ – jedinstvenog, složenog i kolektivnog bića. U takvim konstrukcijama, ne samo da se čovječanstvo pretpostavlja kao specifična „vrsta“ koju se može razaznati u njezinoj različitosti od drugih oblika života, već se također postulira kao kategorički nedjeljiva na manje komponente na temelju rase, nacije, roda ili klase. Ostaje malo mjesta za uvažavanje mogućnosti da su takvi „rascjepi“ i „podjele“ same po sebi različiti načini zamišljanja čovječanstva – kao skupa nacija, na primjer, ili kao transnacionalne konstituente globalnog rata između klasa.
 
U mjeri u kojoj „samo čovječanstvo“ nije apolitična činjenica nego osporavana ideja i ideal, potrebno je pažljivo propitati njegovu mobilizaciju u borbama za pravdu, uključujući rasnu pravdu. Da postavim jedno goruće pitanje između ostalih: koji posao obavlja „čovječanstvo“ kao konstitutivni jezik „ne-rasnog“ svijeta, osobito u kontekstu „suvremenog neoliberalnog poretka koji tvrdi da je prevazišao rasno“? Osim prakse antirasizma, ovo bi se propitivanje moglo proširiti na bilo koju politiku koja imenuje i rangira kvalitete, želje ili raspoloženja za koje se kaže da odgovaraju biti čovječanstva – uključujući, primjerice, Mbembeovu vlastitu identifikaciju „onog najljudskijeg očekivanja života izvan zakona tržišta i prava vlasništva“. Iako bismo mogli sudjelovati u Mbembeovu antikapitalizmu, posve je druga stvar utemeljiti ga na očekivanjima ili kvalitetama za koje se tvrdi da su „najljudskije“. Polemizirajmo: kako razmišljati o ljudskim bićima koja su živjela, borila se ili ubijala za pravo na vlasništvo – jesu li njihova očekivanja, sklonosti, raspoloženja išta manje ljudska?
 
Frantz Fanon, psihijatar i militantni teoretičar dekolonizacije, onaj je prema kome se Mbembe okreće kada predlaže politiku „uspona u čovječanstvo“. Preko Fanona, Mbembe uviđa da dekolonizacija ima za cilj „radikalno redefiniranje autohtonog bića i njegova otvaranja mogućnosti da postane ljudski oblik bića, a ne stvar“. Ta mogućnost postajanja čovjekom zahtijeva, s jedne strane, afirmaciju drugačije ljudskosti, „mogućnost rekonstitucije ljudskog nakon suučesništva humanizma s kolonijalnim rasizmom“. S druge strane, zahtijeva da se postane „vlastiti temelj“ sebe sama, za potrebe stvaranja „oblika života koji bi se istinski mogli okarakterizirati kao potpuno ljudskima“.
 
Što je „potpuno ljudski“ oblik života? Je li to moguće postulirati bez perpetuiranja hijerarhija među različitim bićima, podjednako ljudima i ne-ljudima, i njihovim različitim načinima življenja i umiranja? Kakve borbe iziskuje „uspon u čovječanstvo“ ako se ne pretpostavlja mogućnost dekolonizacije čovječanstva? Prema Mbembeu, „uspon u čovječanstvo može biti samo rezultat borbe: borbe za život“, koja se sastoji od uzdizanja iz dubina „izuzetno sterilnog i sušnog područja“ koje je Fanon nazvao rasom, ili zonom nepostojanja. „Izaći iz ovih sterilnih i sušnih područja postojanja prije svega znači izaći izvan ograde rase – zamke u kojoj pogled i moć Drugoga nastoje zatvoriti subjekt“, inzistira Mbembe. Iako zadatak dekolonizacije jest „rušenje granica u svijetu“, rasa je ograda koju treba otvoriti i u konačnici iskorijeniti: „rušenje granica u svijetu pretpostavlja aboliciju rase“.
 
Kako ukinuti rasu? Tako da se postane čovjekom: u Mbembeovim očima, tako da se postane „ne-rasnim“ bićem. Unutar takve sheme, ispada kao da se čovjekom može postati samo kao ne-rasno biće, dok je jedini način da se bude ne-rasno biće taj da se postane ljudsko biće. Čini se kao da se ovime implicira sljedeće: što je više netko rasijaliziran, to je manje ljudsko biće, te što je netko više ljudsko biće, to je manje rasijaliziran. Stoga moramo postaviti ključno pitanje o razlici između Mbembeova projekta ne-rasijalizma i francuskog republikanizma, koji provodi „univerzalizam slijep na boje“ u svojoj „radikalnoj ravnodušnosti prema razlikama“. Je li distinkcija između njih dvoje problem (ne)prepoznavanja implicitne „bjelačkosti“ bivanja ljudskim bićem u tradiciji kolonijalnog humanizma koju utjelovljuje Francuska? Što se događa nakon što je implicitna bjelačkost čovjeka prepoznata – je li onda zadatak inzistirati na ljudskosti „ne-bijelaca“, kao što to čini Mbembe kroz (ono što se može konceptualizirati samo kao) derasijalizaciju? Kako se projekt ne-rasijalizma razlikuje od inzistiranja na tome da nedvojbeno živimo u postrasnom dobu u kojemu su svi životi važni? Želimo li dekolonizirati čovječanstvo, držim da su ovo neka od pitanja o kojima treba razmisliti.
 
Mbembeov Out of the Dark Night: Essays on Decolonization je humanistički poziv na to da se živi u skladu s čovječanstvom, da se uzdigne do njega iz dubina rase i rasijalizacije. Na trenutke poetičan, neobično eruditski, preporučena literatura čak i onima koji bi, umjesto da ga ostave iza sebe, radije vratili mrak.





Ayça Çubukçu je izvanredna profesorica ljudskih prava na Londonskoj školi ekonomije i političkih znanosti. Autorica je knjige For the Love of Humanity: the World Tribunal on Iraq (2018).





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve