Ropstvo i razvoj Afrike

"Afriku se u konvencionalnim tekstovima o temi transatlantske trgovine još uvijek odbacuje po kratkom postupku. Međutim, kad god bi se ova tema istraživala, pokazalo bi se da je Afrika bila povijesno neophodna za vodeće klasne sile u Europi. Feudalne zemljoposjedničke klase koje su sudjelovale u prekomorskoj ekspanziji ne bi se mogle obnoviti (u obliku kvazi-feudalnih plantaža i dodjele zemljišta), a novonastala kapitalistička klasa trebala je Novi svijet kako bi korigirala društvenu ravnotežu u Starom. Postigli su to integracijom dvaju Amerika u mrežu financijskih i tržišnih odnosa kojima su oni sami dominirali u gradskim središtima. Afrika je također pomogla proširiti tržište za jeftine europske manufakture i ojačati tehnike garantiranja kapitala i kredita; no, naravno, ključna uloga Afrike bila je ona dobavljača radne snage za koju u to vrijeme nije bilo drugih alternativa."

Skulptura kojom se obilježava oslobođenja od ropstva, postavljena u dvorištu Badagry Heritage Museuma, Badagry, Nigerija, 28. rujna 2019. godine (izvor: Solasly @ commons.wikimedia.com, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Ulomak iz knjige Waltera Rodneyja Decolonial Marxism, koja razotkriva „esencijalnu i jedinstvenu“ ulogu ropstva u ekonomskoj podrazvijenosti kontinenta.



Pri razmatranju dvaju povezanih pojmova ropstva i podrazvijenosti, glavni naglasak nužno mora biti na podrazvijenosti. Ropstvo – kao institucija, kao epoha, kao način proizvodnje – zadobiva svoj značaj u ovoj formulaciji iz svijesti o implikacijama nejednakosti i ovisnosti u modernom svijetu. Nemogućnost poimanja višestrukih manifestacija podrazvijenosti kao suvremenog fenomena neizbježno dovodi do zamagljivanja historijskih pitanja. Multinacionalne korporacije, ugovori o upravljanju, blokade prijenosa tehnologije i uspon novih ovisnih klasnih struktura u takozvanom Trećem svijetu predstavljaju logično polazište za historijska istraživanja. Nema sumnje da je to razlog zbog kojega su u području afričkih studija najučinkovitije analize razvojnog procesa proveli ekonomisti, kulturni antropolozi i politolozi, dok su povjesničari ostali zatvoreni u vremenskim kapsulama. Upravo bi se na pozadini značajnog napretka u teorijskom i znanstvenom radu o podrazvijenosti, mogla na novi način nastaviti odavno pokrenuta rasprava o ulozi ropstva.
 
Pojam podrazvijenosti proizašao je iz niza rasprava. Postojala su različita empirijska opažanja od teritorija do teritorija i različiti naglasci na konstitutivnim elementima podrazvijenosti. Ipak, svi pristupi podrazvijenosti kao historijskom procesu uočili su prisutnost danih tendencija prema nejednakosti, zaostajanju i zavisnosti. Ove su tendencije operativne u većini slučajeva, iako bi se u konačnici mogle nadići.
 
Primjerice, moguće je uočiti da nejednakost i zavisnost pojačavaju same sebe. Međutim, odlučujuću i očitu iznimku tome pruža prijelaz iz periferne uloge u kolonijalnoj Sjevernoj Americi na hegemonski položaj SAD-a unutar kapitalističkog/imperijalističkog svijeta. Danas se rasprava nastavlja, s fokusom na mogućnosti u Brazilu, Indiji i drugim „poluindustrijaliziranim“ ili „posredničkim“ ekonomijama. U terminima modernog monopolističkog kapitala, poželjnije je identificirati oblike realizacije i akumulacije viška bez predrasuda prema mogućnosti da će „podrazvijenost“ dovesti do „zavisnog razvoja“ u određenim sektorima periferije. Teško da se ove preinake u pristupu podrazvijenosti mogu primijeniti na razdoblje ropstva, jer ono prethodi monopolističkom kapitalizmu. Kao premisa ovog poglavlja, podrazvijenost ćemo smatrati sastavnim dijelom kapitalističkog razvoja na svjetskoj razini. Ovo nije nužno samo po sebi očigledno, no argumenti u prilog toj tezi toliko su opširno izneseni na drugim mjestima da ih se u ovom kontekstu mora uzeti kao dane.
 
Proširena reprodukcija kapitala i stvaranje svjetskog sistema uključivali su realizaciju viška i njegovo izvlačenje iz svih regija unutar dometa kapitala. To nije značilo samo širenje ekonomske aktivnosti s jednog kontinenta na drugi, nego i supostavljanje nekoliko različitih društvenih formacija i načina proizvodnje, artikuliranih na takav način da osiguraju dominaciju kapitalističkih odnosa, kao i prijenos vrijednosti na kapitalističku klasu u područjima centra. Potraga za većom preciznošću u određivanju kada je kapitalizam postao dominantni model u Europi izvan je okvira naše trenutne zadaće, jednako kao i procjena utjecaja ropstva u Novom svijetu na pojavu kapitalizma u Europi. Međutim, ova pitanja relevantna su za razliku između „trgovačkog kapitala“ i „industrijskog kapitala“, kao i za razliku između robne proizvodnje najamnim radom i robne proizvodnje sredstvima koja nisu najamni rad. Ova potonja pitanja izravno su relevantna za ulogu ropstva u povijesti podrazvijenosti Afrike i obaju Amerika.
 
Ropstvo koje je postojalo u Amerikama između šesnaestog i devetnaestog stoljeća koegzistiralo je s drugim načinima proizvodnje u Europi, Africi i Americi. Oni su artikulirani kako bi uspostavili sistem koji će imati kapacitet dodatno se fizički širiti te, između ostalog, ostvariti sljedeće:
 
1) akumulaciju kapitala;
 
2) nove oblike udruživanja i organiziranja kapitala;
 
3) kvalitativne skokove u proizvodnji tehnologije;
 
4) razvoj buržoazije i proletarijata; i
 
5) jačanje države i drugih temeljnih društvenih institucija.
 
Svako istraživanje veza između ropstva i podrazvijenosti trebalo bi težiti procijeniti koji je doprinos ropstva asimetričnosti navedenih točaka. Povrh toga, trebali bismo s većom uvjerenošću utvrditi da je doprinos ropstva u odlučujućim trenucima bio nužan i jedinstven.
 
Nijedna znanstvenica ni znanstvenik nisu izrazili sumnju u ogroman značaj europske prekomorske ekspanzije, a osobito transatlantske trgovine. Kameni spoticanja nalaze se onkraj ovih bezazlenih fraza kada se pokušava pripisati težinu ropstvu i trgovini robljem.
 
Afriku se u konvencionalnim tekstovima o temi transatlantske trgovine još uvijek odbacuje po kratkom postupku. Međutim, kad god bi se ova tema istraživala, pokazalo bi se da je Afrika bila povijesno neophodna za vodeće klasne sile u Europi. Feudalne zemljoposjedničke klase koje su sudjelovale u prekomorskoj ekspanziji ne bi se mogle obnoviti (u obliku kvazi-feudalnih plantaža i dodjele zemljišta), a novonastala kapitalistička klasa trebala je Novi svijet kako bi korigirala društvenu ravnotežu u Starom. Postigli su to integracijom dvaju Amerika u mrežu financijskih i tržišnih odnosa kojima su oni sami dominirali u gradskim središtima. Afrika je također pomogla proširiti tržište za jeftine europske manufakture i ojačati tehnike garantiranja kapitala i kredita; no, naravno, ključna uloga Afrike bila je ona dobavljača radne snage za koju u to vrijeme nije bilo drugih alternativa.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 9. svibnja 2024. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve