BDP je beskorisna mjera. Čime je zamijeniti?

"BDP je ekonomski indikator koji mjeri ekonomski rast – konkretno, vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u ekonomiji. Međutim, ne uzima u obzir mnoga pitanja koja zapravo utječu na naše živote, poput zdravlja i dobrobiti, prihoda, rodne jednakosti ili stanja okoliša. Čak je i Simon Kuznets, ekonomist koji je predstavio izvornu formulaciju BDP-a, 1934. godine izjavio: 'O blagostanju nacije teško se može nešto zaključiti na temelju mjerenja nacionalnog dohotka.' Proturječja BDP-a kao primarnog pokazatelja ekonomskog uspjeha zemlje još su očitija danas, kada svijet gori, a inflacija pritišće naše populacije."

Poruka „Rast nije samorazumljiv“ na prosvjedu protiv mjera štednje, London, UK, 20. lipnja 2015. godine (izvor: Paul de Gregorio @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Dok planet gori, a životni troškovi rastu, jasnije je nego ikada da treba prekinuti jurnjavu za kratkoročnim ekonomskim rastom



„Moramo istinski cijeniti okoliš i nadići bruto domaći proizvod kao mjeru ljudskog razvoja i dobrobiti“, izjavio je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres u lipnju na Stockholm+50, sastanku koji je sazvao UN kako bi se raspravljalo o svjetskim krizama okoliša i ekologije.
 
Bila je to zapanjujuća izjava. Nekoć marginalna ideja o „prevazilaženju BDP-a“ konačno se pojavljuje na najvišoj razini međunarodnih političkih rasprava i unutar vlada od Novog Zelanda do Walesa.
 
BDP je ekonomski indikator koji mjeri ekonomski rast – konkretno, vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u ekonomiji. Međutim, ne uzima u obzir mnoga pitanja koja zapravo utječu na naše živote, poput zdravlja i dobrobiti, prihoda, rodne jednakosti ili stanja okoliša.
 
Čak je i Simon Kuznets, ekonomist koji je predstavio izvornu formulaciju BDP-a, 1934. godine izjavio: „O blagostanju nacije teško se može nešto zaključiti na temelju mjerenja nacionalnog dohotka.“
 
Proturječja BDP-a kao primarnog pokazatelja ekonomskog uspjeha zemlje još su očitija danas, kada svijet gori, a inflacija pritišće naše populacije.
 
BDP je pao 2020. godine, na početku pandemije COVID-19. Međutim, od tada je u većini zemalja naglo porastao.
 
Kontrast između ukupnog blagostanja i ekonomskog rasta možda je najočitiji u SAD-u. Između 2020. i 2021. BDP SAD-a porastao je za 9,08 posto, no tijekom tog istog razdoblja očekivani životni vijek zapravo se smanjio za 0,39 godina. Prema sadašnjim standardima razvoja i ekonomskog napretka, koji su usredotočeni na BDP, čak se i nedavno izlijevanje nafte u Tennesseeju smatra pozitivnim ishodom jer potiče kratkoročne operacije čišćenja i obnove.
 
Danas se neke nacije – poput Novog Zelanda – odlučuju na holističkija mjerenja. Nedavno izvješće Wellbeing Economy Alliancea (Saveza za ekonomsko blagostanje), za kojeg jedno od nas radi) pokazalo je da su zemlje koje daju prednost blagostanju ispred ekonomskog rasta tijekom COVID-a prošle bolje sa zdravstvenog i ekonomskog stajališta.
 
Novi Zeland je implementirao strategiju „kreni rano, kreni oštro“, predvođenu stručnjacima za javno zdravstvo, uz potporu ekonomista ministarstva financija koji su svoje proračune od 2019. usredotočili na okvir životnog standarda (Living Standards Framework, LSF). Prema ovom okviru, blagostanje znači da su „ljudi u stanju voditi ispunjene, svrhovite, uravnotežene, smislene živote“.
 
Iako su karantene ograničile kratkoročni rast, ta je zemlja zabilježila broj smrtnih slučajeva uzrokovanih pandemijom COVID-19 koji je bio manji nego u usporedivim zemljama u 2020. godini. Dvadeset i devet zemalja s najvećim dohotkom zajedno su imale više od milijun dodatnih smrtnih slučajeva.
 
Novi australski ministar financija Jim Chalmers najavio je planove za razvoj mjera koje nadilaze ekonomski rast, inspiriran novozelandskim proračunom za blagostanje (Wellbeing Budget).
 
Druge zemlje i multilateralna tijela također poduzimaju značajne korake kako bi „nadišli BDP“. Članice Partnerstva država ekonomije blagostanja (Wellbeing Economy Governments partnership, WEGo) – koje uključuje Novi Zeland, kao i Island, Škotsku, Wales, Finsku i Kanadu – također su opisale korake koje poduzimaju kako bi to postigli.
 
Na primjer, Walesovo zakonodavstvo o međugeneracijskoj pravdi u temelju mijenja pristupe kreiranju politika iz kratkoročnih u dugoročno orijentirane; politike zaštite okoliša u Finskoj vođene su holističkim pristupom One Health (Jedno zdravlje); a butanski model bruto nacionalne sreće (Gross National Happiness, GNH) doveo je do smanjenja stope siromaštva u zemlji s preko 32 posto na 10,2 posto unutar jednog desetljeća – uz to što je zemlja postala klimatski neutralna.
 
Usto, na nedavnom okupljanju ispred Berlaymonta (u kojem se nalazi sjedište Europske komisije) još je nekoliko europskih kreatora_ica politika izjavilo da su spremni ići onkraj BDP-a, uključujući Barbaru Trachte, državnu tajnicu za ekonomsku tranziciju za briselsku regiju, i Thomasa Arnolda, bivšeg savjetnika za ciljeve održivog razvoja pri Europskoj komisiji.
 
Međutim, u trenutku kada trpimo posljedice pogoršanja različitih kriza – od troškova života do nejednakosti, gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena – potrebno nam je da ostatak svijeta slijedi njihov primjer i institucionalizira bolje mjere za usmjeravanje donošenja politika. Ovaj projekt mora se usmjeravati prema globalnom i objedinjenom pristupu.
 
Evo nekoliko orijentacijskih smjernica za ovu transformaciju:
 
Potrebna su nam usklađena mjerenja „onkraj BDP-a“
 
U slučaju BDP-a, potrošnja i produktivnost definirane su globalno prihvaćenim sustavom nacionalnih računa (System of National Accounts, SNA). To ga čini jednostavnim, usporedivim i široko primjenjivim. Međutim, za mjerenja „onkraj BDP-a“ ne postoji međunarodno dogovoreni standard – samo mnoštvo različitih terminologija i metodologija.
 
Preporučujemo stvaranje novog tijela koje će artikulirati i kreirati globalnu objedinjenu metriku „onkraj BDP-a“. Moglo bi se zvati IP-WISE: Međunarodni panel o dobrobiti, uključenosti, održivosti i ekonomiji (International Panel on Well-being, Inclusion, Sustainability and Economy).
 
U Europi, kako na nacionalnoj tako i na razini EU-a, postoji nekoliko okvira za praćenje i skupova indikatora koji mjere društveni, ekonomski i ekološki napredak, kao što je Euro Stats indeks kvalitete života (Euro Stats Quality of Life Index). Kreatori politika trebali bi promisliti i izraditi preporuke o načinima na koje se ova postojeća mjerenja mogu uskladiti s njihovim vlastitim politikama.
 
Trebaju nam bolji modeli
 
Usklađenija mjerenja poboljšat će donošenje političkih odluka – ali to neće biti dovoljno. Kreatorima politika također su potrebni dodatni modeli koji će predviđati ishode i učinke njihovih odluka.
 
Primjerice, ekonomisti_kinje su razvili modele integrirane procjene (Integrated Assessment models) kao što su LOCOMOTION modeli, koji mogu pokazati učinke kreiranja politika onkraj BDP-a, u svim aspektima ekonomije, uključujući socioekonomske utjecaje i utjecaje na okoliš.
 
Kreatori_ce politika također bi trebali biti svjesni kako postoje modeli koji pokazuju da su onkraj donošenja politika orijentiranih prema rastu mogući bolji (i ekološki prihvatljiviji) rezultati. U nekim zemljama taj je proces već u tijeku. Primjerice, spomenuti novozelandski proračun za blagostanje metoda je kojom se postavljaju nacionalni prioriteti i raspodjeljuje državni proračun.
 
Demokratsko osnaživanje je ključno
 
Ključno je da građani imaju značajnu ulogu u oblikovanju političkih prioriteta i rješenja. Shodno tome, kreatori_ce politika trebaju implementirati procese javnog donošenja odluka. Primjerice, mnoge zemlje već eksperimentiraju s građanskim klimatskim panelima, uključujući škotsku klimatsku skupštinu koja je pokrenuta 2020. godine.
 
Kreatori_ce politika mogu konzultirati Vodič za dizajn politika Saveza za ekonomsko blagostanje (Wellbeing Economy Alliance Policy Design Guide) – koji se već koristi diljem svijeta – kako bi osmislile politike u lokalnim participativnim procesima koji stavljaju prioritet na stvarne pokazatelje dobrog života u zajednici.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 23. prosinca 2023. Ima li Gaza budućnost? Nakon napada palestinskih oružanih snaga pod vodstvom Hamasa na izraelsko stanovništvo, uslijedila je odmazda Izraela. Sukob se dogodio u kontekstu pragmatičnih geopolitičkih nastojanja normalizacije odnosa Izraela s arapskim državama (pod palicom SAD-a), te u situaciji sve većeg pomicanja izraelskog političkog spektra udesno. Neki od motiva za napad su okupacija i kontinuirana represija nad palestinskim stanovništvom, neprekidno naseljavanje Židova na palestinskim teritorijima i izbacivanje Palestinaca s njihove zemlje te međunarodna normalizacija režima aparthejda. Odgovor Izraela, uz prešutno savezništvo Zapada, dosegnuo je strahovite razmjere ljudskih žrtava i razaranja gradova u Gazi. Autor nudi tri moguća scenarija.
  • 22. prosinca 2023. Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
  • 4. prosinca 2023. Psihologija kao potiskivanje politike, teorije i psihoanalize Emocije, afekti i mentalni fenomeni ujedno su društvene i kulturne prakse, ali njihova sveopća psihologizacija i privatizacija gura ih u polje koje je omeđeno kao individualno i kojem se pretežno pristupa kroz psihološka razvrstavanja i tipologizacije. Pritom se određeni psihološki pristupi nameću kao dominantni, dok se drugi istiskuju kao nepoželjni (posebice psihoanaliza). Kada se psihologija prelije i na druga društvena polja, te nastoji biti zamjena za teoriju i politiku, onda i psihologizirani aktivizam klizi u prikrivanje političke i teorijske impotencije, nerazumijevanja, neznanja i dezorganiziranosti, a kolektivno djelovanje brka se s kvazi-kolektivnom praksom razmjene osobnih iskustava. Prikriva se i ključni ulog psihologije i psihoterapije u reprodukciji kapitalizma, osobito kroz biznis temeljen na obećanju „popravljanja“ psihe, a onda i radnih tijela, te uvećanju njihove funkcionalnosti, a onda i produktivnosti. Psihologija i psihoterapija ipak ne mogu nadomjestiti posvećeno političko djelovanje i rigoroznu teorijsku proizvodnju. Ljevica bi brigu o mentalnom zdravlju prvenstveno trebala usmjeriti u borbu za podruštvljenje zdravstva i institucija mentalne skrbi koje će biti dostupne svima.
  • 2. prosinca 2023. Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
  • 30. studenoga 2023. Usta puna djetetine U kratkom osvrtu na vlastito iskustvo trans djeteta, autor razmatra aktualni val legislativne transfobije.
  • 20. studenoga 2023. Lezbijke nisu žene: materijalistički lezbijski feminizam Monique Wittig Recepcija materijalističkog feminizma kod nas, koji nastaje sintetiziranjem marksističkih i radikalnofeminističkih tumačenja naravi, granica i funkcije roda, sužena je uglavnom na eseje Monique Wittig. Marksistička terminologija u njima je dekontekstualizirana iz Marxovih i Engelsovih pojašnjenja, gubeći svoja značenja u metaforama i analogijama kojima se nastojala prevladati nekomplementarnost s radikalnofeminističkim atomističkim viđenjima roda. No Wittigini eseji predstavljaju i iskorak iz toga korpusa, ukazujući na potrebu za strukturiranijim razmatranjem roda (kao režima) i povijesnom analizom njegova razvoja te, najvažnije, pozivajući na aboliciju roda, što i danas predstavljaju temeljni zahtjev kvir marksističkog feminizma. Učeći iz lezbijstva i drugih oblika koje rod stječe, Wittig podsjeća na relevantnost obuhvatne i razgranate empirijske analize da bi se kompleksni fenomeni koji strukturiraju našu svakodnevnicu mogli razumjeti.
  • 10. studenoga 2023. Pozornica kao moralna institucija Predstava „Možeš biti sve što želiš“ na dramaturško-režijsko-izvedbenom planu donosi avangardističku i subverzivnu jukstapoziciju raznorodnih prizora u kojima likovi dviju zaigranih djevojčica razgovaraju o društvenim fenomenima, demontirajući pritom artificijelnost oprirodnjenih društvenih uloga, ali i konvencionaliziranu samorazumljivost kazališnog stvaranja. Podrivajući elitističke i projektno-orijentirane norme teatra, a na tragu Schillerova razumijevanja kazališta kao estetskog, moralnog i društveno-političkog aparata, kroz ovu se predstavu vraća i dimenzija totaliteta, težnja da se obuhvati cjelinu, kroz koju se proizvodi kritika, provokacija i intervencija, ali i didaktika brehtijanskog tipa, odozdo, iz mjesta govora potlačenih.
  • 8. studenoga 2023. Iran – kratka istorija revolucija i nade U sedamdesetogodišnjici od iranskog puča i svrgavanja s vlasti sekularno-nacionalističkog premijera Muhameda Mosadeka, analitičko-političku pažnju valja usmjeriti šire, na društveno-historijski okvir koji ga je odredio, kao i na veze s drugim neuralgičnim elementima iranske historije i sadašnjice. Nacionalizacija naftne industrije koja je poljuljala britanske ekonomske interese u vrijeme Mosadekove vlade, u hladnoratovskom je kontekstu poslužila i kao apologija za spašavanje Irana od mogućeg posrnuća u komunizam. Nakon svrgavanja Mosadeka, iranski Šah Muhamed Reza Pahlavi nastavio je svoju represivnu vladavinu, gušeći radničke štrajkove i borbe, kao i pobune drugih opozicijskih elemenata, sve do Iranske revolucije iz 1979. godine (poznate i pod nazivom Islamska revolucija). Međutim, islamska demokracija te revolucije ‒ zamišljena kao antiteza imperijalnom projektu liberalne demokracije ‒ u osnovi nije izmijenila socioekonomske odnose, već je u interesu novonastale vladajuće klase učvrstila neoliberalnu ekonomiju. Historijsko-sociološki pregled Irana podcrtava to da su se revolucionarni elementi pojavljivali u proplamsajima, otvarajući daljnji horizont nade.
  • 8. studenoga 2023. O čemu govorimo kada govorimo o trans genocidu Za kapitalističku nacionalnu državu važna je institucija obitelji, samostojna biološki i socijalno reproduktivna jedinica besplatnog socijalnorepoduktivnog rada te biološkog očuvanja nacije. Kvir ljude koji žive onkraj heteronormativne obitelji, i u svojim se zajednicama nužno ne prokreiraju, ne percipira se ni kao pripadnike_ce iste kulture, te postaju neka vrsta prijetnje očuvanju patrijarhalne nacije i jasno podijeljenim orodnjenim ulogama te strukturama moći. Na tom tragu, tekst donosi teorijske koncepte kojima se preispituje strukturna logika genocidnog nasilja, njegov diskurs i veza s nacionalizmom te normativni artikulacijski okvir koji previđa rod i seksualnost kao relevantne faktore genocida nad određenom društvenom skupinom.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve