BDP je beskorisna mjera. Čime je zamijeniti?

"BDP je ekonomski indikator koji mjeri ekonomski rast – konkretno, vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u ekonomiji. Međutim, ne uzima u obzir mnoga pitanja koja zapravo utječu na naše živote, poput zdravlja i dobrobiti, prihoda, rodne jednakosti ili stanja okoliša. Čak je i Simon Kuznets, ekonomist koji je predstavio izvornu formulaciju BDP-a, 1934. godine izjavio: 'O blagostanju nacije teško se može nešto zaključiti na temelju mjerenja nacionalnog dohotka.' Proturječja BDP-a kao primarnog pokazatelja ekonomskog uspjeha zemlje još su očitija danas, kada svijet gori, a inflacija pritišće naše populacije."

Poruka „Rast nije samorazumljiv“ na prosvjedu protiv mjera štednje, London, UK, 20. lipnja 2015. godine (izvor: Paul de Gregorio @ Flickr, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Dok planet gori, a životni troškovi rastu, jasnije je nego ikada da treba prekinuti jurnjavu za kratkoročnim ekonomskim rastom

„Moramo istinski cijeniti okoliš i nadići bruto domaći proizvod kao mjeru ljudskog razvoja i dobrobiti“, izjavio je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres u lipnju na Stockholm+50, sastanku koji je sazvao UN kako bi se raspravljalo o svjetskim krizama okoliša i ekologije.

 

Bila je to zapanjujuća izjava. Nekoć marginalna ideja o „prevazilaženju BDP-a“ konačno se pojavljuje na najvišoj razini međunarodnih političkih rasprava i unutar vlada od Novog Zelanda do Walesa.

 

BDP je ekonomski indikator koji mjeri ekonomski rast – konkretno, vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih u ekonomiji. Međutim, ne uzima u obzir mnoga pitanja koja zapravo utječu na naše živote, poput zdravlja i dobrobiti, prihoda, rodne jednakosti ili stanja okoliša.

 

Čak je i Simon Kuznets, ekonomist koji je predstavio izvornu formulaciju BDP-a, 1934. godine izjavio: „O blagostanju nacije teško se može nešto zaključiti na temelju mjerenja nacionalnog dohotka.“

 

Proturječja BDP-a kao primarnog pokazatelja ekonomskog uspjeha zemlje još su očitija danas, kada svijet gori, a inflacija pritišće naše populacije.

 

BDP je pao 2020. godine, na početku pandemije COVID-19. Međutim, od tada je u većini zemalja naglo porastao.

 

Kontrast između ukupnog blagostanja i ekonomskog rasta možda je najočitiji u SAD-u. Između 2020. i 2021. BDP SAD-a porastao je za 9,08 posto, no tijekom tog istog razdoblja očekivani životni vijek zapravo se smanjio za 0,39 godina. Prema sadašnjim standardima razvoja i ekonomskog napretka, koji su usredotočeni na BDP, čak se i nedavno izlijevanje nafte u Tennesseeju smatra pozitivnim ishodom jer potiče kratkoročne operacije čišćenja i obnove.

 

Danas se neke nacije – poput Novog Zelanda – odlučuju na holističkija mjerenja. Nedavno izvješće Wellbeing Economy Alliancea (Saveza za ekonomsko blagostanje), za kojeg jedno od nas radi) pokazalo je da su zemlje koje daju prednost blagostanju ispred ekonomskog rasta tijekom COVID-a prošle bolje sa zdravstvenog i ekonomskog stajališta.

 

Novi Zeland je implementirao strategiju „kreni rano, kreni oštro“, predvođenu stručnjacima za javno zdravstvo, uz potporu ekonomista ministarstva financija koji su svoje proračune od 2019. usredotočili na okvir životnog standarda (Living Standards Framework, LSF). Prema ovom okviru, blagostanje znači da su „ljudi u stanju voditi ispunjene, svrhovite, uravnotežene, smislene živote“.

 

Iako su karantene ograničile kratkoročni rast, ta je zemlja zabilježila broj smrtnih slučajeva uzrokovanih pandemijom COVID-19 koji je bio manji nego u usporedivim zemljama u 2020. godini. Dvadeset i devet zemalja s najvećim dohotkom zajedno su imale više od milijun dodatnih smrtnih slučajeva.

 

Novi australski ministar financija Jim Chalmers najavio je planove za razvoj mjera koje nadilaze ekonomski rast, inspiriran novozelandskim proračunom za blagostanje (Wellbeing Budget).

 

Druge zemlje i multilateralna tijela također poduzimaju značajne korake kako bi „nadišli BDP“. Članice Partnerstva država ekonomije blagostanja (Wellbeing Economy Governments partnership, WEGo) – koje uključuje Novi Zeland, kao i Island, Škotsku, Wales, Finsku i Kanadu – također su opisale korake koje poduzimaju kako bi to postigli.

 

Na primjer, Walesovo zakonodavstvo o međugeneracijskoj pravdi u temelju mijenja pristupe kreiranju politika iz kratkoročnih u dugoročno orijentirane; politike zaštite okoliša u Finskoj vođene su holističkim pristupom One Health (Jedno zdravlje); a butanski model bruto nacionalne sreće (Gross National Happiness, GNH) doveo je do smanjenja stope siromaštva u zemlji s preko 32 posto na 10,2 posto unutar jednog desetljeća – uz to što je zemlja postala klimatski neutralna.

 

Usto, na nedavnom okupljanju ispred Berlaymonta (u kojem se nalazi sjedište Europske komisije) još je nekoliko europskih kreatora_ica politika izjavilo da su spremni ići onkraj BDP-a, uključujući Barbaru Trachte, državnu tajnicu za ekonomsku tranziciju za briselsku regiju, i Thomasa Arnolda, bivšeg savjetnika za ciljeve održivog razvoja pri Europskoj komisiji.

 

Međutim, u trenutku kada trpimo posljedice pogoršanja različitih kriza – od troškova života do nejednakosti, gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena – potrebno nam je da ostatak svijeta slijedi njihov primjer i institucionalizira bolje mjere za usmjeravanje donošenja politika. Ovaj projekt mora se usmjeravati prema globalnom i objedinjenom pristupu.

 

Evo nekoliko orijentacijskih smjernica za ovu transformaciju:

 

Potrebna su nam usklađena mjerenja „onkraj BDP-a“

 

U slučaju BDP-a, potrošnja i produktivnost definirane su globalno prihvaćenim sustavom nacionalnih računa (System of National Accounts, SNA). To ga čini jednostavnim, usporedivim i široko primjenjivim. Međutim, za mjerenja „onkraj BDP-a“ ne postoji međunarodno dogovoreni standard – samo mnoštvo različitih terminologija i metodologija.

 

Preporučujemo stvaranje novog tijela koje će artikulirati i kreirati globalnu objedinjenu metriku „onkraj BDP-a“. Moglo bi se zvati IP-WISE: Međunarodni panel o dobrobiti, uključenosti, održivosti i ekonomiji (International Panel on Well-being, Inclusion, Sustainability and Economy).

 

U Europi, kako na nacionalnoj tako i na razini EU-a, postoji nekoliko okvira za praćenje i skupova indikatora koji mjere društveni, ekonomski i ekološki napredak, kao što je Euro Stats indeks kvalitete života (Euro Stats Quality of Life Index). Kreatori politika trebali bi promisliti i izraditi preporuke o načinima na koje se ova postojeća mjerenja mogu uskladiti s njihovim vlastitim politikama.

 

Trebaju nam bolji modeli

 

Usklađenija mjerenja poboljšat će donošenje političkih odluka – ali to neće biti dovoljno. Kreatorima politika također su potrebni dodatni modeli koji će predviđati ishode i učinke njihovih odluka.

 

Primjerice, ekonomisti_kinje su razvili modele integrirane procjene (Integrated Assessment models) kao što su LOCOMOTION modeli, koji mogu pokazati učinke kreiranja politika onkraj BDP-a, u svim aspektima ekonomije, uključujući socioekonomske utjecaje i utjecaje na okoliš.

 

Kreatori_ce politika također bi trebali biti svjesni kako postoje modeli koji pokazuju da su onkraj donošenja politika orijentiranih prema rastu mogući bolji (i ekološki prihvatljiviji) rezultati. U nekim zemljama taj je proces već u tijeku. Primjerice, spomenuti novozelandski proračun za blagostanje metoda je kojom se postavljaju nacionalni prioriteti i raspodjeljuje državni proračun.

 

Demokratsko osnaživanje je ključno

 

Ključno je da građani imaju značajnu ulogu u oblikovanju političkih prioriteta i rješenja. Shodno tome, kreatori_ce politika trebaju implementirati procese javnog donošenja odluka. Primjerice, mnoge zemlje već eksperimentiraju s građanskim klimatskim panelima, uključujući škotsku klimatsku skupštinu koja je pokrenuta 2020. godine.

 

Kreatori_ce politika mogu konzultirati Vodič za dizajn politika Saveza za ekonomsko blagostanje (Wellbeing Economy Alliance Policy Design Guide) – koji se već koristi diljem svijeta – kako bi osmislile politike u lokalnim participativnim procesima koji stavljaju prioritet na stvarne pokazatelje dobrog života u zajednici.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Vezani članci

  • 19. ožujka 2025. Izvještaj s 222. plenuma, 11. ožujka, 2025.

    Na 222. plenumu održanom 11. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme su bile strategija za Fakultetsko vijeće 19. 3., plan za Dan otvorenih vrata, izbori za Studentski zbor i novi zahtjev i stav plenuma. Izglasano je sljedeće: 1. Studentski predstavnici će na sjednici fakultetskog vijeća ponovno pokrenuti temu prijedloga odluke o participaciji, ako uprava to ne stavi na dnevni red. 2. Akcijska radna grupa će organizirati špalir za narednu sjednicu Fakultetskog vijeća. 3. Plenum će imati akciju na Dan otvorenih vrata koja neće ometati izlaganje uprave. 4. Birački odbor za izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta. […]

  • 10. ožujka 2025. Izvještaj s 221. plenuma, 4. ožujka, 2025.

    Na 221. plenumu održanom 4. ožujka raspravljalo se o 7. točaka dnevnog reda. Glavne teme bile su stavovi plenuma, potencijalni zahtjevi plenuma, rotacija studentskih predstavnika na Fakultetskog vijeća te Dan otvorenih vrata na fakultetu. Izglasano je sljedeće: 1. Medijskoj sekciji daje se mandat za revidiranje već napisanog i poslanog odgovora upravi, te njegovu objavu na društvene mreže i Slobodni Filozofski 2. Nova koordinatorica radne grupe za procjenu trenutne situacije 3. Plenum i dalje zauzima stavove koje je RG za procjenu trenutne situacije izvukla iz izvještaja prošlih plenuma 4. Akcijska radna grupa organizirat će izradu transparenata, u prostoriji A113 u petak, […]

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve